REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2190/2022-107

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari II-tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika pok. ZK, kojeg zastupa punomoćnik EK, odvjetnik u odvjetničkom društvu Anić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic Osiguranja d.d. OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić-Zovko, odvjetnica u odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika I-tužiteljice EK, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika tuženika Denisa Lauca, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 06. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da II-tužitelju nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu 1.050,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da II-tužitelju nadoknadi imovinsku štetu

- u iznosu 80,00 EUR (s naslova tuđe pomoći i njege) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

-u iznosu 34,68 EUR (sa naslova troškova liječenja u Republici Hrvatskoj) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da II-tužitelju nadoknadi imovinsku štetu u iznosu 210,00 KM (konvertibilne marke) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva neimovinske štete u iznosu 277,23 eura, imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 52,73 EUR, imovinske štete za kupnju novih naočala u iznosu 489,00 EUR te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s naslova troškova liječenja i pregleda u iznosu od 210,00 KM (konvertibilne marke) za razdoblje od 19.05.2010. do 03.05.2011.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi II-tužitelju parnične troškove u iznosu 2.007,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. svibnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev II tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. I-tužiteljica ŠKT i II-tužitelj ZK podnijeli su 4. svibnja 2012. tužbu protiv tuženika Jadranskog osiguranja d.d. (20. studenoga 2018. promijenjena je tvrtka/naziv tuženika u Adriatic osiguranje d.d.) kojom zahtijevaju naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice štetnog događaja- prometne nesreće koja se dogodila 20. kolovoza 2009. II-tužitelj ZK preminuo je 4. srpnja 2015. te je sud rješenjem od 27. veljače 2017. utvrdio prekid postupka (list 184 spisa), dok je u odnosu na I-tužiteljicu ZKT postupak nastavljen osnovom rješenja od 23. studenoga 2018. (list 186-187 spisa).

2. Rješenjem suda poslovni broj Pn-62/2019-90 od 12.05.2022. nastavljen je postupak u odnosu na II-tužitelja ŠK OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 04225 Š te je određeno da rokovi koji su zbog prekida prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kada joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

3. Prednik II-tužitelja ZK u tužbi je naveo da je stradao u prometnoj nesreći kao vozač u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) koje vozilo je vlasništvo I- tužiteljice ZKT i kojim je on upravljao, a prometnu nesreću skrivio je osiguranik tuženika MK upravljajući traktorom reg. oznake [registarska oznaka] na koji je bila priključena poluprikolica bez registarskih oznaka. Prednik II-tužitelja tvrdi da je u predmetnoj nesreći pretrpio znatnu neimovinsku i imovinsku štetu, razbijene su mu naočale, zadobio je tjelesne ozljede u vidu kontuzije glave i lica, hematome, te je zbog navedene nezgode bio radno nesposoban od dana nezgode do 28.10.2009.. Stoga potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 10.000.00 kuna, naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 1.000,00 kuna, troškove liječenja u Hrvatskoj u iznosu od 261,27 kuna, trošak kupnje novih naočala u iznosu od 489,00 eura i troškove pregleda i liječenja plaćenih u Bosni i Hercegovini u iznosu 210,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, a osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika te tvrdi da je razvidna i odgovornost prednika II-tužitelja ZK. Osporava osnov i visinu tužbenih zahtjeva prednika II-tužitelja, osporava troškove liječenja učinjene u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te troškove naočala. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

5. II-tužitelj je kao nasljednik pok. tužitelja ZK podneskom od 12. veljače 2024. (list 408-416 spisa), a nakon provedenog medicinskog vještačenja konačno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu:

- neimovinske štete za povredu tjelesnog i duševnog zdravlja u iznosu 1.327,23 eura kuna sa zateznim kamatama tekućim od 04. svibnja 2011.,

- imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 132,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011.,

- imovinske štete za trošak liječenja u Republici Hrvatskoj u iznosu 34,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011.,

- imovinske štete za trošak kupnje novih naočala u iznosu 489,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2009.,

- imovinsku štetu za troškove pregleda i liječenja u BiH u iznosu 210,00 KM sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2010.,

6. Na temelju članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 -dalje: ZPP) sud je o otpočetoj parnici obavijestio osiguranika tuženika VK koji se na dostavljenu obavijest nije očitovao (list 141 spisa).

7. Tijekom dokaznog postupka sud je obzirom na to da je zbog izmjene raspravnog suca u ovom predmetu u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP glavna rasprava počela iznova te su se stranke suglasile da se izvedeni dokazi ne izvode ponovno, izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 12-16 spisa), prometnu dozvolu za vozilo TDO-JR 186 (D) (list 17-20 spisa), optužni prijedlog podnesen Prekršajnom sudu u Korenici (list 21-23 spisa), situacijski plan (list 24-25 spisa), odštetni zahtjev za prednika II tužitelja (list 68-70 spisa), medicinsku dokumentaciju prednika II tužitelja (list 71), račun za trošak liječenja (list 72 spisa), dnevno izvješće o radu (list 73-74 spisa), ovjereni prijevod liječničke potvrde sa njemačkog na hrvatski jezik (list 76-78 spisa) o radnoj nesposobnosti prednika II-tužitelja za razdoblje od 24.08.1999. do 24.09.1999., račune privatne prakse "dr. Eno" (list 79-80 spisa), račun optičarske radnje Dervišević (list 81 spisa), račun privatne prakse "dr. Eno" (list 81 spisa), saslušanjem prednika II-tužitelja (list 121 spisa), prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću (list 130-136 spisa), kombinirano sudskomedicinsko-prometno vještačenje po dipl. ing. HK i dr. ĆK (list 158-165 spisa), medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću (list 402-403 spisa), saslušao je vještaka dr. ĆK (list 419 spisa), dok nije saslušao vještaka dr. Žarka Rašića jer je tuženik na ročištu održanom 25.03.2025. odustao od navedenog dokaznog prijedloga te je izvršio uvid u presliku spisa Prekršajnog suda u Korenici poslovni broj P-1965/10 (prilog spisu).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete na temelju članka 1045. u svezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) (za naknadu neimovinske štete), članka 1089. ZOO-a (za kupljene nove naočale) i članka 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, lijekove i troškove liječenja), pri čemu nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, a sporna je odgovornost te visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Korenici poslovni broj Pp P-1965/10 utvrđeno je da je protiv osiguranika tuženika MK podnesen optužni prijedlog zbog počinjenja prekršaja iz članka 236. stavak 1., članka 216. stavak 1. i članka 238. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz razloga što je prouzročio prometnu nesreću upravljajući traktorom na koji je bila priključena poluprikolica bez registarskih oznaka i bez uključenih rasvjetnih tijela kao i drugih oznaka reflektirajuće površine, zatim iz razloga da osiguranik tuženika nije imao važeću dozvolu za upravljanje traktorom te iz razloga što priključno vozilo nije bilo registrirano.

11. Prednik II-tužitelja pok. ZK iskazao je da je upravljao vozilom ulicom prema Udbini kada je iznenada s polja izašao traktor s prikolicom kojeg on nije vidio, jer je bila pomrčina, a traktor nije bio osvijetljen te je autom udario u zadnji desni dio tog vozila. U trenutku nezgode taj traktor nije skroz izašao na cestu nego je jednim dijelom bio na makadamu, a nije ga mogao izbjeći, jer mu je iz suprotnog smjera dolazilo drugo vozilo.

12. Radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nesreće provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću koji je u nalazu i mišljenju naveo da je prednik II-tužitelja upravljao osobnim vozilom koji je vlasništvo I-tužiteljice OK državnom cestom na kojoj je brzina ograničena na 80 km/h, dok se ispred njega kretao traktor osiguranika tuženika brzinom od oko 15 km/h koji je vukao neosvijetljenu i neoznačenu poluprikolicu natovarenu balama sijena pri čemu je došlo do naleta prednjeg dijela osobnog vozila na stražnji dio poluprikolice brzinom od oko 65 km/h. Prednik II-tužitelja je mogao izbjeći nalet da se kretao brzinom do 62 km/h, a mišljenje je vještaka da je prednik II-tužitelja imao upaljena kratka svjetla. Da je imao upaljena duga svjetla prednik II-tužitelja je mogao opaziti neosvijetljeni i neoznačeni stražnji dio poluprikolice i izbjeći nalet smanjenjem brzine na brzinu poljoprivrednog skupa. Da su na stražnjem dijelu poluprikolice postojala upaljena pozicijska crvena svjetla i crveni trokutasti katadiopteri, koja svjetla je moguće zapaziti s udaljenosti od barem 150 m, prednik II-tužitelja bi prije stizanja u doseg preglednosti kratkog svjetla mogao znati da se ispred njega kreće priključno vozilo, mogao bi na vrijeme smanjiti brzinu te izbjeći nesreću.

13. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća s time da I-tužiteljica ŠKT navela da je vještak utvrdio postojanje isključive odgovornosti osiguranika tuženika iz razloga što je prednik II-tužitelja upravljao vozilom dopuštenom brzinom, na svojem vozilu je imao upaljena kratka svjetla, a da je razlog naleta to što na stražnjem dijelu poluprikolice nisu bila upaljena pozicijska crvena svjetla te crveni trokutasti katadiopteri. Nasuprot tome, tuženik je smatrao da je iz nalaza i mišljenja razvidno da se prednik II-tužitelja kretao s uključenim kratkim svjetlima i nije prilagodio brzinu kretanja dometu kratkih svjetala, pa da zbog toga postoji njegova suodgovornost nastanku predmetne prometne nesreće u omjeru od 30%.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća, jer ga ocjenjuje stručnim, jasnim te u skladu s danim zadatkom. Iz mišljenja vještaka u bitnome proizlazi da je osiguranik tuženika upravljao traktorom koji je vukao neosvijetljenu, dok je prednik II-tužitelja upravljao vozilom s upaljenim kratkim svjetlima i brzinom od oko 65 km/h, a da je nalet bilo moguće izbjeći da se prednik II- tužitelja kretao s kratkim svjetlima i brzinom do 62 km/h ili s upaljenim dugim svjetlima pri čemu je mogao na vrijeme uočiti skup vozila ispred sebe i smanjiti brzinu. Na mjestu nesreće dopuštena je brzina od 80 km/h.

15. Članak 106. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20. – dalje: ZSPC-a) propisuje da za osvjetljavanje ceste vozač motornog vozila u pravilu, upotrebljava duga svjetla. Prema stavku 2. istog članka vozač motornog vozila dužan je umjesto dugih svjetala za osvjetljavanje ceste upotrebljavati kratka svjetla: (1) prije mimoilaženja s drugim vozilom na udaljenosti s koje prosudi da svjetlom svojeg vozila zasljepljuje vozača vozila koje mu dolazi ususret, a pri mimoilaženju s drugim vozilom, kad vozač tog vozila prijeđe na kratka svjetla ili kad naizmjeničnim paljenjem i gašenjem svjetala upozorava da mu duga svjetla smetaju, a uvijek na udaljenosti manjoj od 200 m, (2) za vrijeme dok se kreće za drugim vozilom na takvoj udaljenosti i u takvu položaju da dugim svjetlima svojeg vozila zasljepljuje vozača vozila ispred sebe, (3) dok vozilom prolazi pokraj pješaka, (4) kad se kreće cestom koja se prostire neposredno pokraj plovnog puta ili pokraj željezničke ili tramvajske pruge ususret plovilu, odnosno vozilu koje se kreće po tračnicama i (5) kad naiđe na stoku te ostale domaće ili divlje životinje.

16. Prednik II-tužitelja je iskazao da nije mogao izbjeći nalet, jer mu je iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo. Sud prihvaća istinitim i uvjerljivim ovakav iskaz prednika II-tužitelja, jer očevidom policije nije utvrđeno da je prednik II-tužitelja pokušao skrenuti ulijevo, odnosno nije utvrđeno da je prednik II-tužitelja skrenuo ulijevo, već je do naleta došlo na desnoj kolničkoj traci što upućuje na zaključak da je doista iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo, jer bi u suprotnome životno bilo da je prednik II-tužitelja skrenuo ulijevo i time pokušao izbjeći nalet. U situaciji kada iz suprotnog smjera nailazi drugo vozilo, prednik II-tužitelja je sukladno članku 106. stavak 2. točka 1. ZSPC-a ispravno imao upaljena kratka svjetla, a što je, uostalom, u zaključku naveo vještak. Kod upaljenih kratkih svjetala i pri dopuštenoj brzini kojom se kretao, prednik II-tužitelja nije mogao izbjeći nalet na neosvijetljenu i neoznačenu poluprikolicu kojoj je upravljao osiguranik tuženika. Stoga sud zaključuje da je za nastanak štetnog događaja – prometne nesreće isključivo odgovoran osiguranik tuženika, jer je protivno članku 236. stavak 1. i 8. ZSPC-a upravljao traktorom koji je vukao neosvijetljenu i neoznačenu poluprikolicu, pa nije osnovan prigovor tuženika o suodgovornosti prednika II-tužitelja u omjeru 30%.

17. Iz provedenog kombinirano sudskomedicinsko-prometnog vještačenja po vještacima dr. ĆK i dipl. ing. HK koji su u nalazu i mišljenju naveli da je osobno vozilo u kojem se nalazio prednik II-tužitelja bilo izloženo promjeni brzine od oko 42 km/h te su sve osobe u vozilu imale tendenciju snažnog pomaka ravno prema naprijed. Pri utvrđenoj dinamici odigravanja prometne nesreće, tijelo prednika II-tužitelja je silovito poletjelo izrazito prema naprijed je medicinskim obradom postavljena dijagnoza natučenja glave i lica, bez vidljivih krvnih podljeva. Kod prednika II-tužitelja je postavljena dijagnoza natučenja glave i trupa, u odsutnosti bilo kakvih vidljivih ozljeda. Do takvih natučenja je moglo doći i unatoč korištenju sigurnosnog pojasa mehanizmi: (uranjanje licem u zračni jastuk, nalijetanje trupom na zategnuti sigurnosni pojas).

18. Prednik II-tužitelja nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dr. ĆK navodeći da je vještak utvrdio da je prednik II-tužitelja mogao pretrpjeti sve navedene ozljede iz štetnog događaja iako je bio vezan sigurnosnim pojasom, a što da je prednik II-tužitelja potvrdio tijekom svog saslušanja kao stranke.

19. Prednik II-tužitelja je potraživao naknadu neimovinske štete za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje (pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti) u iznosu od ranije 10.000,00 kuna odnosno s obzirom na promjenu valute u Republici Hrvatskoj iznos od 1.327,23 eura te imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.000,00 kuna odnosno s obzirom na promjenu valute iznos od 132,73 eura sa zateznim kamatama tekućima od 4. svibnja 2011. do isplate. (list 409 spisa)

20. Radi utvrđenja visine u odnosu na ovaj zahtjev proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću koji je u nalazu i mišljenju naveo da je prednik II-tužitelja u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata i natučenje glave te je liječenje završeno odnosno stanje se stabiliziralo do završetka privremene radne nesposobnosti do 28.10.2009. Prednik II-tužitelja je uslijed zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 20 dana. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana, dok je prednik II-tužitelja u navedenom štetnom događaju pokojni ZK zadobio natučenje glave i istegnuće mišića vratne kralježnice koje ozljede nisu dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Nakon predmetnog štetnog događaja predniku II-tužitelja je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 10 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.

21. II-tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik podneskom od 14.08.2024. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu nalaza u kojem navodi da je prednik tužitelja pok. ZK zadobio trzajnu ozljedu vrata jer je isto u proturječju sa nalazom i mišljenjem dr. ĆK koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je kod pok. ZK postavljena dijagnoza natučenja glave i trupa, dok da se trzajna ozljeda vratne kralježnice niti ne spominje. Ostao je kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dr. ĆK kako je to navedeno u podnesku od 09.11.2022. Predložio je da se na ročište pozovu dr. Rašić i dr. ĆK te da se da ocjena fizičkih bolova i straha kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom samo u odnosu na ozljedu natučenja glave. Osporio je potraživanje pok. ZK s osnova uništenih naočala jer smatra da tužitelj ima pravo na naknadu u visini naočala koje su uništene uz odbitak amortizacije za iste. Tuženik je osporio cijenu sata tuđe pomoći i njege jer je nesporno da je prednik tužitelja tri tjedna nakon štetnog događaja boravio u [adresa] pa stoga da ima pravo na naknadu tuđe pomoći i njege prema cijeni sata u RH i BIH, a ne prema cijenama u Njemačkoj.

22. Sud je na ročište zakazano za 25. ožujka 2025. pozvao vještake dr. ĆK i dr. Žarka Rašića radi njihova saslušanja obzirom na primjedbe tuženika te je dr. ĆK iskazao da dijagnoze o ozljedama na strani prednika II-tužitelja nisu objektivizirane. Konkretno radilo se o natučenjima bez vidljivih tragova ozljeđivanja na tijelu. U odnosu na upit o naočalama, odnosno njihovu uništenju, odnosno lomu naveo je da se time nije bavio u osnovnom nalazu i mišljenju pa mu tako nije poznat podatak da bi predniku II-tužitelja naočale bile slomljene. Ukoliko je to doista bilo tako do oštećenja je moglo doći u različitim okolnostima kako u trenutku prometne nesreće, tako i neposredno nakon nje (primjerice ako bi naočale spale s lica u prostor za noge pa bi on slučajno nagazio na njih). S obzirom na to nemoguće je jednoznačno odgovoriti na pitanje je li okolnost uporabe pojasa bila od utjecaja na oštećivanje naočala. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je u tom mehanizmu koji je naveo u svom nalazu konkretno uranjanje lica u zračni jastuk u trenutku štetnog događaja moglo doći do oštećenja naočala tužitelja, vještak je naveo da ne raspolaže podatkom o vrsti oštećenja na naočalama pa tako može načelno reći da tako oštećivanje okvira naočala ne može isključiti. Nakon saslušanja dr. ĆK tuženik je naveo da odustaje od saslušanja vještaka dr. Žarka Rašića na čiji nalaz i mišljenje je imao primjedbe.

23. Sud je nalaze i mišljenja vještaka dr. ĆK i dr. Rašića u cijelosti prihvatio smatrajući da su sačinjeni sukladno pravilima znanosti i struke u smislu odredbe čl. 258. ZPP s time da se dr. ĆK dodatno očitovao u odnosu na primjedbe tuženika na nalaz na održanom ročištu, dok je tuženik nakon očitovanja dr. ĆK odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem dr. Rašića obzirom na očitovanje dr. ĆK.

24. Sud smatra da se činjenično stanje u pogledu postojanja i obujma ozljeda prednika II-tužitelja ne može utvrđivati po vještaku sudske medicine, već po - medicinskom vještaku odgovarajuće struke - u konkretnom slučaju kirurgu, kliničaru, slijedom čega činjenica neobjektivizacije ozljede u sudsko-medicinskom smislu niti u kojem slučaju ne dovodi u pitanje vjerodostojnost medicinskih podataka iz medicinske dokumentacije, a dijagnostika i liječenje traumatiziranih pacijenata je u domeni odgovarajuće kliničke medicinske struke. Za medicinske vještake svaka ozljeda koja je utvrđena kliničkim pregledom u zdravstvenoj ustanovi predstavlja relevantan dokaz o ozljeđivanju i na temelju takve dokumentacije može se provesti vještačenje svih kvalifikatornih elemenata neimovinske štete a sva dijagnoza navedena u medicinskoj dokumentaciji ne mora biti i objektivizirana. Stoga sama činjenica da tjelesne ozljede prednika II-tužitelja nisu objektivizirane u sudsko- medicinskom smislu ne znači ujedno da ju osoba nije pretrpjela, odnosno da ne postoji u medicinskom smislu. Stoga sud ocjenjuje da je prednik II-tužitelja zadobio ozljede koje su navedene u nalazu i mišljenju vještaka dr. Žarka Rašića.

25. U odnosu na naknadu neimovinske štete

II-tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje (pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti) u iznosu 1.327,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011.

26. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti prednika II-tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1045. ZOO- a te utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a.

27. Slijedom navedenoga, II-tužitelju kao njegovu nasljedniku pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je prednik II-tužitelja pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta 14 dana. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prednik II-tužitelja trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju 4 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju 20 dana.

28. S obzirom na tako utvrđenu dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova i dob prednika II-tužitelja, ovaj sud smatra da mu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 1.050,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za iznos od 277,23 eura odbijen je kao neosnovan.

29. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.).

30. Prednik II-tužitelja je odštetni zahtjev podnio 04. svibnja 2011. (list 68-69 spisa) preporučenom pošiljkom s povratnicom, a u spisu nema dokaza da je tuženik na isti odgovorio. Stoga su II-tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 4. svibnja 2011. Visina stope zakonskih zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

U odnosu na imovinsku štetu

31. Prema članku 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, odnosno isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade imovinske štete. Prednik II-tužitelja sukladno članku 1095. stavak 1. ZOO-a ima pravo na naknadu troškova liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi te pravo na naknadu obične štete sukladno članku 1089. ZOO-a za troškove koji su mu nastali zbog prometne nesreće i zbog kojih je umanjena njegova imovina. Obveza pravične novčane naknade za imovinsku štetu temeljem članka 1086. ZOO-a smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

32. U odnosu na naknadu za tuđu pomoć i njegu II-tužitelj potražuje 132,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011. (30 sati po 4,24 EUR/sat). Tuženik prigovara zatraženoj cijeni sata tuđe pomoći i njege i ističe da je prednik II-tužitelja naveo da je nakon prometne nesreće boravio u [adresa] i Bosni i Hercegovini, a što je sam iskazao na ročištu 7. svibnja 2014., pa mu naknada ne može pripadati prema cijenama za SR Njemačku, već prema cijenama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

33. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da je predniku II-tužitelja bila potrebna tuđa pomoć i njega 10 dana po 2 sata dnevno, te 10 dana po 1 sat dnevno, odnosno ukupno 30 sati. Dakle, utvrđeno je da je predniku II-tužitelja nastala imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu u smislu članka 1095. ZOO-a. Prednik II-tužitelja je iskazao da se liječio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (list 121 spisa).

34. Troškovi tuđe pomoći i njege novčani su izdatak i zato se naknada tih troškova dosuđuje u njihovoj nominalnoj visini odnosno u iznosu koliki bi ti izdaci iznosili u vrijeme kada je oštećeniku pružana pomoć i njega, a visina tih troškova određuje se prema mjesnim prilikama u kojima živi oštećenik. Obzirom na to da prednik II- tužitelja nije naveo koliko se vremenski liječio u Republici Hrvatskoj, a koliko u Bosni i Hercegovini, sud je, a obzirom na to da tijekom postupka nisu dostavljeni dokazi o cijenama tih usluga, primjenom slobodne ocjene i sukladno članku 223. ZPP-a odredio naknadu u Bosni i Hercegovini po cijeni od 2,00 EUR/h, a naknadu u Republici Hrvatskoj po cijeni od 3,00 EUR/h . Za prvih deset dana je predniku II- tužitelja bila potrebna pomoć od 10 dana po dva sata dnevno što znači 20 sati, pa mu pripada naknada u iznosu 60,00 EUR, a za drugih deset dana po jedan sat dnevno, što znači 10 sati, pa mu pripada naknada od 20,00 eura. Ukupno je II- tužitelju dosuđena naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu 80,00 EUR, dok je ostatak zahtjeva u iznosu 52,73 EUR odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu 80,00 EUR II-tužitelj ima pravo na zatezne kamate i to tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva 4. svibnja 2011. do isplate.

35. U odnosu na oštećene naočale prednik II-tužitelja potražuje iznos od 489,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2009. te kao dokaz dostavlja račun Optike Dervišević od 25. kolovoza 2009. (list 81 spisa). Tuženik prigovara da prednik II-tužitelja potražuje naknadu novih naočala, a na što nema pravo, jer ima pravo na naknadu vrijednosti naočala koje su uništene uz odbitak amortizacije. Prema članku 1085. stavak 1. ZOO-a prednik II-tužitelja ima pravo na vrijednost uništenih naočala i to vrijednost koju su naočale imale u vrijeme štetnog događaja što znači da treba uzeti u obzir amortizaciju, tj. smanjenja njihove vrijednosti uslijed upotrebe. Tijekom postupka nije utvrđeno kakve su točno naočale uništene, koliko su dugo upotrebljavane, kolika je bila njihova nabavna vrijednost itd., već je prednik II-tužitelja dostavio samo račun za nove naočale. Provedenim kombiniranim sudskomedicinsko- prometnim vještačenjem odnosno saslušanjem vještaka dr. ĆK sud je utvrdio da je u odnosu na naočale, odnosno njihovo uništenje, odnosno lom vještak naveo da se time nije bavio u osnovnom nalazu i mišljenju pa da mu tako nije poznat podatak da bi predniku tužitelja naočale bile slomljene. Ukoliko je to doista bilo tako do oštećenja je moglo doći u različitim okolnostima kako u trenutku prometne nesreće, tako i neposredno nakon nje (primjerice ako bi naočale spale s lica u prostor za noge pa bi on slučajno nagazio na njih). S obzirom na to vještak je naveo da je nemoguće jednoznačno odgovoriti na pitanje je li okolnost uporabe pojasa bila od utjecaja na oštećivanje naočala, dok je na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je u tom mehanizmu koji je naveo u svom nalazu konkretno uranjanje lica u zračni jastuk u trenutku štetnog događaja moglo doći do oštećenja naočala tužitelja, vještak naveo da ne raspolaže podatkom o vrsti oštećenja na naočalama pa tako može načelno reći da tako oštećivanje okvira naočala ne može isključiti. Iz navedenog proizlazi mogućnost da su predniku II-tužitelja bile oštećene naočale u predmetnom štetnom događaju, odnosno isto se ne može isključiti, međutim, prednik II-tužitelja nije dokazao visinu štete koja mu je nastala (već traži trošak novih naočala) zbog čega je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu uništenih naočala u iznosu 489,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2009.

36. U odnosu na troškove liječenja u Hrvatskoj prednik II-tužitelja potražuje iznos od 261,27 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011. prema računu Opće bolnice u Gospiću od 20.08.2009. (list 72 spisa). Uvidom u račun i uplatnicu br. 29 utvrđeno je da je prednik II-tužitelja ovaj iznos podmirio 20. kolovoza 2009. (list 81 spisa). Slijedom navedenog, primjenom članka 1095. stavak 1. ZOO-a tuženik je dužan naknaditi II-tužitelju troškove liječenja, pa mu je naloženo da nadoknadi II-tužitelju iznos od 261,27 kuna što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 za jedan euro i uslijed uvođenja eura u Republici Hrvatskoj kao službene valute iznosi 34,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2011. (prema podnesku od 12.02.2024.)

37. U odnosu na troškove liječenja u Bosni i Hercegovini prednik II-tužitelja potražuje iznos od 210,00 KM (konvertibilne marke) sa zateznim kamatama tekućim do 19.05.2010. do isplate. Uvidom u račune (list 80-81 spisa) utvrđeno je prednik II- tužitelja prema računu privatne prakse dr. Z, broj 28090916 od 28.09.2009. za pregled i lijekove platio 110,00 KM

-prema računu privatne prakse dr. Z, broj 19051007 od 19.05.2010. za pregled platio 100,00 KM

38. Sud smatra da su navedeni troškovi bili potrebni za liječenje ozljeda iz predmetne prometne nesreće jer su troškovi nastali neposredno nakon prometne nesreće. Slijedom navedenog, a primjenom članka 1095. stavka 1. ZOO-a tuženik je dužan naknaditi II-tužitelju troškove vezane za liječenje, pa mu je naloženo da nadoknadi II- tužitelju iznos od 210,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. svibnja 2011. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer je tada tuženik najranije morao saznati za njihovu visinu, dok je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na zatraženi iznos od 19.05.2010. do 03.05.2011. kao neosnovan.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužbenim zahtjevom II-tužitelj potražuje iznos od 1.983,64 eura i 210 KM. Prema tečaju 1KM=3,866120 kuna, što znači da 210,00 KM iznosi 811,88 kuna. Kada se taj iznos prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450,00 kuna za jedan euro pretvori u euro čini iznos od 107,75 eura. To znači da II-tužitelj u ovom postupku ukupno potražuje iznos od 2.091,39 eura, dok mu je dosuđena šteta u iznosu od 1.272,43 eura.

40. II-tužitelj je 100% uspio u osnovi i 60,00% u visini, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 80%(100+60,00=160,00:2=80). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 20% (100%-80% uspjeha II-tužitelja), što znači da je II-tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se II-tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 60% (80% uspjeha II-tužitelja umanjeno za 20% uspjeha tuženika). II-tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) i to za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28-100 bodova), sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 7.5.2014. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastava podneska od 28.11.2014. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 10.6.2015. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 4.5.2016. (Tbr. 8/1-100 bodova), sastava podneska od 18.10.2016. (prema Tbr. 8/3 OT-a 25 bodova), sastava podneska od 31.08.2021. (Tbr. 8/3-25 bodova), zastupanja na ročištu 09.11.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastava podneska od 12.02.2024. (Tbr. 8/1- 100 bodova) i zastupanja na ročištu 25.03.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova). Ukupno je II- tužitelju priznato 950 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 1.900,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 475,00 eura odnosno ukupno 2.375,00 eura.

41. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 66,36 eura, trošak prijevoda dokumentacije s njemačkog jezika u iznosu 2.722,55 kuna (prema računu VERBA BONA d.o.o. -list 82 spisa) odnosno prema fiksnom tečaju konverzije od 7.53450 za 1 euro 361,34 eura, trošak prijevoda po računu od 24.08.2021. (list 370 spisa) od 24,89 eura, trošak prometnog vještačenja od 265,44 eura, trošak sudskog tumača Sanje Rajter Savić na raspravi 7. svibnja 2014. u iznosu 53,09 eura i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 eura, odnosno ukupno 970,50 eura. Stoga ukupno priznati troškovi iznose tako da ukupno priznati trošak iznosi 3.345,50. eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 60%, pa je II- tužitelju dosuđen trošak u iznosu 2.007,30 eura.

42. Na dosuđeni trošak II-tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20, 114/22 i 6/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

43. II-tužitelju sukladno članku 155. ZPP-a nije priznat trošak sastava podneska od 3. veljače 2014. (dostavlja dokaz o uplaćenom predujmu), od 22. svibnja 2014. (dostavlja dokaz o uplaćenom predujmu) i od 15. studenoga 2002. (dostavlja dokaz o uplaćenom predujmu) iz razloga što sud raspolaže evidencijama o uplati predujmova, pa obavijesti stranaka nisu potrebne, kao ni trošak pristupa punomoćnika ročištu za objavu presude. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV izreke rješenja.

44. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova odbijen je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 06. svibnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima