Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6070/2024-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Lea Lukšić Acinger, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2024. godine u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 6. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatit tužiteljici NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.679,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 0,97 eura od 2.1.2008. do isplate,

- 4,31 eura od 1.2.2008. do isplate,

- 7,40 eura od 1.3.2008. do isplate,

- 10,18 eura od 1.4.2008. do isplate,

- 4,13 eura od 2.5.2008. do isplate,

- 2,11 eura od 2.6.2008. do isplate,

- 4,84 eura od 1.7.2008. do isplate,

- 0,48 eura od 1.8.2008. do isplate,

- 1,13 eura od 1.9.2008. do isplate,

- 4,07 eura od 3.10.2008. do isplate,

- 21,43 eura od 3.11.2008. do isplate,

- 8,69 eura od 1.12.2008. do isplate,

- 23,17 eura od 2.1.2009. do isplate,

- 25,12 eura od 2.2.2009. do isplate,

- 26,10 eura od 2.3.2009. do isplate,

- 23,77 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 23,43 eura od 2.5.2009. do isplate,

- 19,77 eura od 1.6.2009. do isplate,

- 16,56 eura od 1.7.2009. do isplate,

- 17,68 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 20,07 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 18,85 eura od 1.10.2009. do isplate,

- 17,52 eura od 2.11.2009. do isplate,

- 20,59 eura od 1.12.2009. do isplate,

- 23,49 eura od 2.1.2010. do isplate,

- 26,55 eura od 1.2.2010. do isplate,

- 25,75 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 30,90 eura od 1.4.2010. do isplate,

- 29,57 eura od 3.5.2010. do isplate,

- 32,16 eura od 1.6.2010. do isplate,

- 46,75 eura od 1.7.2010. do isplate,

- 43,43 eura od 2.8.2010. do isplate,

- 55,88 eura od 1.9.2010. do isplate,

- 49,31 eura od 1.10.2010. do isplate,

- 44,37 eura od 2.11.2010. do isplate,

- 59,40 eura od 1.12.2010. do isplate,

- 68,69 eura od 3.1.2011. do isplate,

- 61,95 eura od 1.2.2011. do isplate,

- 62,94 eura od 1.3.2011. do isplate,

- 58,10 eura od 1.4.2011. do isplate,

- 59,60 eura od 2.5.2011. do isplate,

- 76,04 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 78,35 eura od 1.7.2011. do isplate,

- 95,56 eura od 1.8.2011. do isplate,

- 89,95 eura od 1.9.2011. do isplate,

- 79,65 eura od 1.10.2011. do isplate,

- 79,38 eura od 2.11.2011. do isplate,

- 78,11 eura od 1.12.2011. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatit tužiteljici NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatit tužiteljici NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 173,03 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 6,54 eura od 2.1.2009. do isplate,

- 6,39 eura od 2.2.2009. do isplate,

- 6,24 eura od 2.3.2009. do isplate,

- 6,09 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 5,94 eura od 2.5.2009. do isplate,

- 5,78 eura od 1.6.2009. do isplate,

- 5,63 eura od 1.7.2009. do isplate,

- 5,46 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 5,31 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 8,08 eura od 1.10.2009. do isplate,

- 7,82 eura od 2.11.2009. do isplate,

- 7,56 eura od 1.12.2009. do isplate,

- 7,30 eura od 2.1.2010. do isplate,

- 7,04 eura od 1.2.2010. do isplate,

- 6,77 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 6,50 eura od 1.4.2010. do isplate,

- 6,22 eura od 3.5.2010. do isplate,

- 5,95 eura od 1.6.2010. do isplate,

- 5,67 eura od 1.7.2010. do isplate,

- 5,39 eura od 2.8.2010. do isplate,

- 5,10 eura od 1.9.2010. do isplate,

- 4,81 eura od 1.10.2010. do isplate,

- 4,52 eura od 2.11.2010. do isplate,

- 4,23 eura od 1.12.2010. do isplate,

- 3,93 eura od 3.1.2011. do isplate,

- 3,63 eura od 1.2.2011. do isplate,

- 3,33 eura od 1.3.2011. do isplate,

- 3,02 eura od 1.4.2011. do isplate,

- 2,71 eura od 2.5.2011. do isplate,

- 2,40 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 2,09 eura od 1.7.2011. do isplate,

- 1,77 eura od 1.8.2011. do isplate,

- 1,44 eura od 1.9.2011. do isplate,

- 1,12 eura od 1.10.2011. do isplate,

- 0,79 eura od 2.11.2011. do isplate,

- 0,46 eura od 1.12.2011. do isplate,

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. lipnja 2023. navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio 18. prosinca 2007. Ugovor o kreditu broj 213104 u iznosu 14.587,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,30% godišnje te da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržani u tom ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-7129/13, Pž-6632/2017, te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9.4.2015., Rev-6632/2017 iRev- 2245/2017 pa kako je tuženik u obvezi da mu vrati sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), predlaže da u tužbenom zahtjevu iz tužbe donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da tužitelju na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate isplati iznos od 173,03 eura a valutne klauzule isplati iznos od 1.679,25 eura, iskazano po pojedinim iznosima, sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u obavijest tuženika (list 63, 64 i 65 spisa), otplatnu tablicu (list 66 do 69 spisa), Ugovor o kreditu (list 70 do 78 spisa), promet po računu (list 79 do 102 spisa), informativni izračun preplata (list 425 do 430 spisa).

4. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za ishod ovog spora.

5. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, sukladno s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe djelomično osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i Volksbank d.d., kao kreditora zaključen dana 18. prosinca 2007. Ugovor o kreditu broj 213104 s namjenom kupnje vozila u iznosu 14.587,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 5,30 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća,

-da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. U konkretnom slučaju sud je vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, ali je i saslušao tužitelja kao stranku, a na okolnost pregovaranja oko bitnih odredaba Ugovora. Tužitelj je naveo da je predmetni kredit podigao u svrhu kupnje osobnog automobila, te je kod pravnog prednika tuženika upućen iz auto kuće gdje mu je ponuđen kod tuženika ugovor u CHF uz napomenu da je to najpovoljnija valuta i kamata. Nije bilo pregovora niti tumačenja oko bitnih sastojaka ugovora te je tužitelj na sve pristao te je ovjerio ugovor kod javnog bilježnika kojeg je vratio u banku i auto kuću. Iz iskaza tužitelja nesumnjivo proizlazi da mu od strane tuženika ugovorne odredbe nisu protumačene, da o njima nije mogao pregovarati jer je ugovor već unaprijed bio sastavljen uz naglasak da se daje kredit u CHF.

9. Sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir kao bitnu činjenicu, što proizlazi iz iskaza tužitelja, da tužitelj vezano uz predmetni ugovor niti nije bio u mogućnosti niti je pregovarao sa pravnim prednikom tuženika o bitnim sastojcima, već su sve formalnosti oko sklapanja ugovora obavljene preko referenta. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u dijelu u kojem traži isplatu temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu vezanih za valutu CHF i to sukladno odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), i to čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj: Rev- 3142/18.

10. Tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva uređenog već u tužbi pri čemu su pojedinačni iznosi i datumi plaćanja navedeni u citiranom podnesku.

11. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 2. siječnja 2008. a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), pa kako je tužitelj podnio tužbu 9. lipnja 2023. prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225 ZOO-a vezanog uz tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu valutne klauzule. Osnovan je prigovor tuženika u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu po osnovu tzv. "preplaćene promjenjive kamatne stope". Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača, ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi kojima su u konkretnim ugovorima zaključeni u periodu od 2003. do 2008. ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/2013 od 13. srpnja 2014. Tužba je podnesena 9. lipnja 2023. godine te je u odnosu na utuženu tražbinu s osnovan preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe zbog promjenjive kamatne stope protekao petogodišnji rok propisan odredbom članka 225 ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

12. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju da vrati sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se smatra nepoštenim stjecateljem. Slijedom toga sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos po osnovu valutne klauzule, sve prema pojedinim mjesečnim iznosima i datumima dospijeća pobliže navedenim u tužbi, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a te je odlučio kao u izreci pod I, a odbio je tužitelja s tužbenim zahtjevom u odnosu na iznos po osnovu tzv. preplaćene kamate u spornom periodu te je odlučio kao u izreci pod III.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

14. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska od 30.1.2024. prema Tbr. 8 točka 1 - 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 7.10.2024., 4.12.2024. prema Tbr. 9 točka 1 – po 200,00 eura, što ukupno iznosi 800,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 200,00 eura pa je priznati trošak tužitelju 1.000,00 eura. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio s 90 % sud mu je priznao trošak srazmjeran uspjehu u ukupnom iznosu od 900,00 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod III.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte