REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-6783/2019-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja odvjetnika Tomislava Kurena iz Zagreba, Ilica 253, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Kunac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 25. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljevog punomoćnika i tuženika, 06. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu djelomično povučena za iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 24. kolovoza 2019. do isplate.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-385/2019 od dana 05. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 24. kolovoza 2019. do isplate.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-385/2019 od dana 05. prosinca 2019. godine u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 10.889,91 eura / 82.050,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 24. kolovoza 2019. do isplate i to po stopi do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-385/2019 od dana 05. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 962,24 eura / 7.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 24. kolovoza 2019. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 995,89 eura sa zateznim kamatama tekućima od 06. svibnja 2025.godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 334,05 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u svom ovršnom prijedlogu koji se sada smatra tužbom navodi da mu tuženik duguje utuženi iznos s naslova glavnice 90.300,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 24. kolovoza 2019. do isplate i troškovima postupka. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo da se potraživanje odnosi na ime usluga odvjetničkog zastupanja tužene u raznim postupcima pred sudovima i državnim odvjetništvom. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te potražuje trošak postupka, sve s pripadajućim kamatama.

2. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja javni bilježnik Marina Babić iz Zagreba, je pod poslovnim brojem Ovrv-385/2019 dana 05. prosinca 2019. godine donio rješenje o ovrsi kojim je usvojio ovršni prijedlog tužitelja te je istovremeno odlučio o troškovima postupka.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi je ovršenik (sada tuženik) podnio prigovor u kojem je prvenstveno istaknula da osporava postojanje tražbine u navedenom iznosu iz rješenja o ovrsi odnosno time osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe nestručnost tužitelja.

4. Povodom prigovora tuženika Općinski građanski sud u Zagrebu je svojim rješenjem broj: Povrv-6783/2019-2 od 16. siječnja 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Naime, tužitelj je podneskom od 17. veljače 2020. godine povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari u odnosu na iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 24. kolovoza 2019. do isplate, čemu se tuženik nije protivio te je na temelju odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP), odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja. Na temelju odredbe članka 456. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

6. Predmet spora je potraživanje na temelju odvjetničkih usluga zastupanja tuženika.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zastupao tuženicu u predmetima: - Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Jastrebarskom posl.br. Povrv- 1035/15 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 5.500,00 kuna.

-ovog suda posl.br. P-6057/16 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 7.000,00 kuna.

-ovog suda posl.br. P-1898/14 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 250,00 kuna.

-ovog suda posl.br. P Ob-1166/16 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 2.600,00 kuna.

-ovog suda posl.br. P Ob-248/18 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 2.600,00 kuna.

-ovog suda posl.br. Ovr Ob-35/2018 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 800,00 kuna.

-ovog suda posl.br. P Ob-1324/17 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 70.000,00 kuna.

-ovog suda posl.br. Ps-212/18.

-Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-469/19 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 500,00 kuna.

-Općinskog državnog odvjetništva u Splitu posl.br. Kmp DO-21/18 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 500,00 kuna.

-Županijskog državnog odvjetništva u Splitu posl.br. KR-DO-78/19 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 250,00 kuna.

-Županijskog suda u Splitu posl.br. Kir-66/19 te da je obavio radnje zastupanja u iznosu od 500,00 kuna.

8. Također, između stranaka nije sporno:

-da je tužitelj naplatio dosuđeni trošak iz predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1345/17 u iznosu od 11.875,00 kuna.

-da je tužitelj od tuženice primio jedan krevet, a tužiteljeva tadašnja partnerica VF krzneni prsluk.

-da su tuženica i ŠF pružali medicinske usluge tužitelju i VF.

9. Između stranaka su sporne činjenice:

-u predmetu ovog suda Ps-212/18 vrijednost predmeta spora,

-da li je tuženica platila tužitelju njegove usluge na ruke bez računa,

-da li su stranke ugovorile plaćanje odvjetničkih usluga u stvarima i medicinskim uslugama,

-na koje usluge se odnosi tužiteljeva naplata iz predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1345/17 u iznosu od 11.875,00 kuna.

10. Za potrebe ovog postupka, radi utvrđenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid i pročitao presliku spisa ovoga suda posl.br. Ps-212/18, račune (list 180-187 spisa), ispis prepiske poruka (list 220-228 spisa), račun od 13. kolovoza 2019. (list 230 spisa), zapisnike Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (list 242-246 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. travnja 2018. (list 247-248 spisa), podnesak od 21. prosinca 2017. (list 249 spisa), podnesak od 18. travnja 2018. (list 250 spisa), podnesak od 12. lipnja 2018. (list 251 spisa), račun od 03. rujna 2018. (list 252 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, tuženika i svjedoka VF, HF i ŠF.

11. Sud je odbio dokazni prijedlog pribavljanjem presude ovog suda u predmetu posl.br. P Ob-1324/17, jer je tužitelj prema navodima tuženice napravio štetu tuženici u zastupanju, kao nepotreban, jer utvrđivanje eventualne štete nije predmet ovog postupka.

12. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio ili one već provedene nije cijenio, jer je i bez istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

13. Imajući u vidu odredbu čl. 8. ZPP-a, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

14. Sud je izvršio uvid u presliku spisa ovog suda posl.br. Ps-212/18 te je utvrdio da je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi u iznosu od 550.000,00 kuna. Tužitelj je u spisu obavio radnje zastupanja tuženice i to sastav odgovora na tužbu za što mu pripada 550 bodova na temelju Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje:OT), zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2019. za što mu pripada 550 bodova na temelju Tbr. 9. točka 1. OT-a, sastav podneska od 11. travnja 2019. za što mu pripada 550 bodova na temelju Tbr. 8. točka 1. OT-a. Dakle, ukupno 1650 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi ukupno 16.500,00 kuna.

15. Uvidom u račun 57/Pos1/1 od 29. studenoga 2018. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te iznosi 3.000,00 kuna te je način plaćanja gotovinom.

16. Uvidom u račun 65/Pos1/1 od 24. prosinca 2018. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te isti iznosi 1.000,00 kuna te je način plaćanja gotovinom.

17. Uvidom u račun 67/Pos1/1 od 28. prosinca 2018. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te isti iznosi 3.000,00 kuna te je način plaćanja gotovinom.

18. Uvidom u račun 4/Pos1/1 od 11. siječnja 2019. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te isti iznosi 2.000,00 kuna te je način plaćanja gotovinom.

19. Uvidom u račun 5/Pos1/1 od 15. siječnja 2019. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te isti iznosi 2.000,00 kuna te je način plaćanja gotovinom.

20. Uvidom u račun 16/Pos1/1 od 14. veljače 2019. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te isti iznosi 4.000,00 kuna te je način plaćanja gotovinom.

21. Uvidom u račun 28/Pos1/1 od 15. travnja 2019. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te isti iznosi 700,00 kuna te je način plaćanja gotovinom.

22. Uvidom u račun 29/Pos1/1 od 18. travnja 2019. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te isti iznosi 2.000,00 kuna te je način plaćanja gotovinom.

23. Dakle, ukupan iznos računa s gotovinskim načinom plaćanja iznosi 17.700,00 kuna.

24. Uvidom u ispis prepiske poruka utvrđeno je da su tužitelj i tuženica 12. veljače 2019. dogovarali gotovinsku isplatu 4.000,00 kuna za 14. veljače 2019.

25. Gore navedena prepiska poruka je u skladu s izdanim računom 16/Pos1/1 od 14. veljače 2019. na iznos od 4.000,00 kuna.

26. Uvidom u račun 45/Pos1/1 od 13. kolovoza 2019. utvrđeno je da je isti izdan DF za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Splitu posl.br. P Ob- 573/18 na iznos od 14.395,30 kuna te da gore navedeni račun nije predmet ovog postupka.

27. Uvidom u zapisnike Općinskog kaznenog suda u Zagrebu sud je utvrdio da je tužitelj zastupao tuženicu na ročištima od 02. studenoga 2017., 05. prosinca 2017. i 20. prosinca 2017.

28. Uvidom u rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1354/17-21 od 26. travnja 2018. utvrđeno je da je na istome pribavljena potvrda pravomoćnosti i ovršnosti te da je određen trošak od 11.875,00 kuna koji se ima isplatiti tuženici.

29. Uvidom u podnesak od 21. prosinca 2017. utvrđeno je da je tužitelj sastavio isti u zastupanju tuženice u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1354/17.

30. Uvidom u podnesak od 18. travnja 2018. utvrđeno je da je tužitelj sastavio isti u zastupanju tuženice u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K- 1354/17.

31. Uvidom u podnesak od 12. lipnja 2018. utvrđeno je da je tužitelj sastavio isti u zastupanju tuženice u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave i to rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K- 1354/17 od 26. travnja 2018. te da se novčana sredstva prenesu na račun tužitelja.

32. Uvidom u račun 48/Pos1/1 od 03. rujna 2018. utvrđeno je da je isti izdan tuženici te iznosi 11.875,00 kuna te je način plaćanja transakcijski račun.

33. Naime, između stranaka nije ni sporno da je tužitelj naplatio dosuđeni trošak iz predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1345/17 u iznosu od 11.875,00 kuna te da je to dogovoreno sa tuženicom.

34. Međutim, tuženica ne zna koje su usluge naplaćene iz iznosa od 11.875,00 kuna.

35. Tužitelj tvrdi da se iznos od 11.875,00 kuna odnosi na zastupanje u postupku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1345/17 te troškove putovanja i izbivanja iz pisarnice radi pristupa na rasprave pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Stalna služba u Jastrebarskom od dana 25. veljače 2016., 29. lipnja 2016, 17. ožujka 2017. i 24. listopada 2017., trošak sudskih pristojbi koje je u određenim postupcima platio za tuženicu, troškove poštarine i dr.

36. Iz gore navedenih zapisnika Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i rješenja posl.br. K-1354/17-21 od 26. travnja 2018. utvrđeno je da je na ime zastupanja na ročištima od 02. studenoga 2017., 20. prosinca 2017. i 05. prosinca 2017. za obavljene radnje tužitelja istome priznato ukupno 250 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna uključujući PDV iznosi ukupno 3.125,00 kuna. Za uvid u predmetni kazneni spis tužitelju pripada 25 bodova sukladno Tbr. 32. točka 1. OT-a, za pribavljanje potvrde ovršnosti na predmetno rješenje tužitelju pripada 25 bodova sukladno Tbr. 32. točka 2. OT-a, za sastav podneska od 21. prosinca 2017. tužitelju pripada 25 bodova sukladno Tbr. 1. točka 6. OT-a, za sastav podneska od 18. travnja 2018. tužitelju pripada 25 bodova sukladno Tbr. 1. točka 6. OT-a, za sastav zahtjeva za izravnu naplatu tužitelju pripada 50 bodova sukladno Tbr. 11. točka 5. OT-a. Dakle, ukupno još 150 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi ukupno 1.500,00 kuna. Dakle, ukupno tužitelju iz zastupanja u predmetu K-1354/17 pripada 4.625,00 kuna.

37. Tužitelj nije specificirao tražene troškove nastale putovanjem i izbivanjem iz pisarnice radi pristupa na rasprave pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Stalna služba u Jastrebarskom od dana 25. veljače 2016., 29. lipnja 2016, 17. ožujka 2017. i 24. listopada 2017., u smislu prijevoznog sredstva, prijeđene kilometraže, eventualno cijene goriva ukoliko je putovao automobilom, izbivanja iz pisarnice po satima te troška sudskih pristojbi koje je u određenim postupcima platio za tuženicu i troškove poštarine niti tijekom ovog postupka niti ih je specificirao u izdanom računu

48/Pos1/1 od 03. rujna 2018.

38. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju to znači da je upravo tužitelj, koji tvrdi da je imao troškove nastale putovanjem i izbivanjem iz pisarnice, troška sudskih pristojbi i troškove poštarine za koje tereti tuženika, koji nisu specificirani (iznos, vrijeme), bio dužan dostaviti ili predložiti dokaze iz kojih bi proizlazila takva činjenica, što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio, pa slijedom navedenoga sud smatra da tužitelj nije dokazao da mu pripada iznos od 7.250,00 kuna, koji je naplatio u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, na ime troškova nastalih pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Stalna služba u Jastrebarskom.

39. Iz iskaza svjedoka VF proizlazi da je tuženica bila njezina prijateljica, a tužitelj njezin partner, međusobno ih je povezala, a tuženica je onda angažirala tužitelja u vezi svoje brakorazvodne parnice te još nečega, čini joj se da je bio u pitanju T-com, a još neke stvari također u vezi tog brakorazvoda te problema s djecom. Tužitelj je obavio radnje za koje je angažiran i ispostavio račun. Tuženica je rekla da će mu za dio usluga platiti kada će imati, ne zna točno reći za što konkretno, misli da se to odnosilo na sve ono što je on radio. Ništa nije bilo govora da bi se usluga plaćala na neki drugi način osim novcem. Što se tiče krznenog prsluka da joj je to tuženica poklonila kao prijateljici, jer joj je pomagala za nešto, a ne na ime obavljene usluge od strane tužitelja. Što se tiče kreveta koji je tuženica dala tužitelju može reći da se radilo o polovnom krevetu koji je ona rashodovala jer joj više nije bio potreban, a ne radi se o davanju kreveta na ime isplate izvršene usluge. Nema nikakvih saznanja o nekakvoj bundi koja bi bila dana HF. Kada je trebalo platiti izvršenu uslugu tuženica je zamolila da to ne može platiti jer vodi sina u Gardaland. Nema saznanja da li je tuženica išta platila za izvršenu uslugu. Ono što može reći jest da bi joj, kada bi se susrele, govorila da će platiti kad će imati. Sa tuženicom je bila dobra prijateljica, viđale bi se, odlazila je kod nje kući, ona je dolazila i kod nje, ne može precizno reći intenzitet, zajedno su izlazile van i sl. 40. Iz iskaza svjedoka HF proizlazi da je prema njezinom saznanju tuženica tužitelju platila uslugu tj. napravili su kompenzaciju za obavljenu uslugu tužitelja tako što mu je predala jednu bundu u vrijednosti između 1000 i 1.500 eura. Radilo se o dakle jednoj odvjetničkoj usluzi. Također zna da je na ime plaćanja izvršene odvjetničke usluge dala jedan novi bračni krevet, čini joj se da se radi o vrijednosti između 10.000 i 20.000,00 kn. Također zna da je tuženica plaćala tužitelju izvršenu uslugu na ruke, ne zna reći o kojem iznosu se radi. Za predaju kreveta zna jer je bila prisutna dok ga je tuženica slagala, a za ovo ostalo iz razgovora sa tuženicom. Kada ju se pita zna li što su njih dvoje dogovorili i ima li kakvog duga može reći da su zato danas i na sudu jer tužitelj tvrdi da dug postoji. Krevet i bunda su predani prije par godina, ne zna točno vremenski precizno odrediti. Za bundu može reći da je predana gđi VF, bivšoj partnerici tužitelja. Radi se o bundi marke Faithconection, ne sjeća se više kako je točno to izgledalo, možda bi ju mogla prepoznati da ju sada vidi. Vrijednost bunde procjenjuje s obzirom na to da radi u branši tog tipa, radi se o krznu. Što se tiče izgleda kreveta može reći da je bio obložen, bio je u nekoj boji, bio je madrac, nešto preciznije ne može reći. Zaključuje da se radilo o novom krevetu. Radilo se o marci Sertin, a vrijednost istog je procijenila jer je i ona za njega bila zainteresirana. Ne zna reći novu nabavnu vrijednost tog kreveta jer nije te struke. Zaključila je da je krevet nov iz razloga što nitko na njemu nije spavao jer se nalazio u spavaćoj sobi kćeri tuženice, koja tamo nije živjela.

41. Iz iskaza svjedoka ŠF proizlazi da mu je poznato da je tužena angažirala Tomislava Kurena za zastupanje i to preko prijateljice VF koja ga je preporučila. Zastupao je tuženicu u predmetima te je govorio da će on sve to srediti jer je dobar sa sucima odnosno to je rekla VF u razgovoru. Zajedno su se družili. Poznato mu je da je vozio krevet u kuću u [adresa] koju je tužitelj naslijedio odnosno na neki način ju je dobio te još neki namještaj. VF je dobila bundu što su relativno vrijednosti od par tisuća sve skupa, a krevet je bio vrijednosti oko 2.000,00 eura, bio je praktički novi. Radili su medicinske usluge i A, i VF i svim njihovim prijateljima. Također je dao kuverte s novcima jer su morali platiti nekakvu alimentaciju odnosno išli su u Split na raspravu za alimentaciju za kćer. Kovertu sa novcima je dao AF pred Tomislavom, a ona je to proslijedila njemu. Tog detalja plaćanja se sjeća. A to su bili novci za troškove puta. Radilo se o krevetu, bundi i da je u koverti bilo 3.000,00 kn, ali po raspravama koliko je rekao toliko je i dala. I nikada nije rekao da je AF njemu nešto dužna. Uvijek se razmišljalo da će se naplatiti od troškova suda. Nije bio nazočan svaki puta kada se novac predavao. Ne sjeća se da su izdavani računi, isključivo je bilo plaćanje gotovinom na ruke. Saznanja o predaji novca ima od tuženice. Novci su predavani u stanu, a osobno nije nikada bio u uredu tužitelja. Bilo je nekoliko sudskih postupaka u kojima je tužitelj zastupao tuženu, a na kraju neki kazneni je preuzeo koji su odradili neki drugi. Ne zna na kojim sudovima su se vodili postupci, zna da je jedan bio u Splitu i jedan u Zagrebu. O puno toga se pričalo za ručkovima, ali nije baš puno slušao tako da ne zna detalje. Vrijednost tih sporova je bila u stanovima, kućama na moru, kako se sude za bračnu stečevinu, nešto pola, ¼ stana ili kuće i vrijednosti ulaganja. U početku je bio postavljen visoki zahtjev, ali je kasnije smanjeno u postupku na manje. Vrijednost je milijunska, ali supruga potražuje dio toga. Detalje ne zna. Ne zna koliko je radnji poduzeto u predmetima. Ne zna kolika je vrijednost jedne odvjetničke radnje u tim postupcima, zna za jednu za koju je dao konkretno 3.000,00 kn. Ne zna koliko i na koji način se utvrđuje pristup na ročište koje je izvan sjedišta odvjetnika, jer nije odvjetnik, ali zna iz njegove medicinske struke da se računa 2,00 kn po kilometru. Vrijednost stvari koje je naveo je utvrđena, zato što su kupljene pa je bio upoznat sa cijenom. To su bile praktički nove stvari koje nisu korištene. Sadašnja vrijednost serta kreveta je dupla. Radilo se i o smećkastoj bundi čiju marku ne zna. Ne razumije se u krzna. Tužitelj je pružao usluge tuženici negdje 2017. plus minus godinu dana, to je trajalo otprilike dvije godine. Zna da je poslije smrti oca prekinuo kontakt s njima. Što se tiče financijskog stanja u kojem je bila tuženica kada ju je zastupao tužitelj, imala je svoju ordinaciju i dobivala je svoju plaću i tada nije živio s njom u zajednici, jer je počeo živjeti s njom polije smrti oca. Imala je puno troškova. Dodatno je radila u dva mirovna doma. U trećem državnom domu je radila u komisiji za prijem. Ima dodatne honorare za predavanja i za pisanje. Išla je privatno u posjete rodbini od Tomislava i VF i nije to honorirala. Radio je ultrazvuke prijateljima od VF i Tomislava i Autokući Baotić. Išao je u privatni posjet VF i davao joj injekcije iako nije njegov pacijent. VF je bila svake srijede na ručku kod tuženice i to nije bilo samo srijedom. Poznata mu je situacija koja se dogodila u SF, da je VF željela bundicu kao što je tuženica imala odnosno koju je vidjela na njoj te je došao i Tomislav i na kraju je i dobila neku bundicu od AF. Onog trenutka kada tuženica više ne želi pružati medicinske usluge VF, Tomislav Kuren je iznenada ispostavio račune, čak je i njega zvao i bio neugodan pa mu je rekao da oko tih stvari razgovara sa AF. Tuženica mu je rekla da se Tomislav naplatio ovrhom u iznosu od 12.000,00 kn za kazneni predmet, a čuo je za ručkom da je Tomislav na upit tuženice odgovorio da se naplatio do kraja. Naravno da tuženica ne poklanja poklone od 2.000,00 eura. To je sve bilo u sklopu plaćanja.

42. Cijeneći iskaze svjedoka VF i HF sud zaključuje kako isti nemaju neposrednih saznanja o ugovaranju načina plaćanja odvjetničkih usluga između tužitelja i tuženika u stvarima i medicinskim uslugama, osim što potvrđuju da je došlo do predaje kreveta tužitelju i krznenog prsluka odnosno bunde VF te u tom dijelu sud i prihvaća njihov iskaz.

43. Cijeneći iskaz svjedoka ŠF sud zaključuje kako isti nema neposrednih saznanja o ugovaranju načina plaćanja odvjetničkih usluga između tužitelja i tuženika u stvarima i medicinskim uslugama, osim što zna da je došlo do predaje kreveta tužitelju i krznenog prsluka odnosno bunde VF te da su pružene besplatne medicinske usluge tužitelju, VF i njihovim prijateljima i rodbini te u tom dijelu sud i prihvaća njegov iskaz.

44. Također, svjedok ŠF je iskazao da je bio prisutan kada je tuženica dala tužitelju iznos od 3.000,00 kuna za put u Split na raspravu za uzdržavanje kćerke tuženice, ne zna koje točne iznose je tuženica plaćala tužitelju na ruke i za koje sve troškove i koje predmete niti je bio svaki put prisutan te u tom dijelu sud i prihvaća njegov iskaz.

45. Međutim, iznos od 3.000,00 kuna se odnosi na raspravu za alimentaciju u Splitu, pa sud utvrđuje da to nije predmet ovog postupka, a što proizlazi iz isprava u spisu, a za ostale iznose svjedok ne zna koje točne iznose je tuženica plaćala tužitelju i za koje sve troškove.

46. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je obavio usluge i izdao račune koji se nalaze u spisu. Pojedinačni računi koji se nalaze u spisu su plaćeni tj. podmireni od strane tuženice, a jedino nije plaćen račun koji je predmetom ovog spora u iznosu 93.300,00 kn, radi se o zbirnom računu za sve one usluge koje ona nije platila. Radi se o svim onim radnjama koje su pobliže navedene u podnesku od 17. veljače 2020. Pojašnjava da je sve one radnje navedene u podnesku obavio, dio tih radnji je plaćen kroz one račune koje je dostavio u spis i ostala je razlika neplaćenog iznosa u onom koji je ovdje predmet spora. Nikada nije bilo dogovora da bi se njegova usluga platila na drugi način osim gotovinom. Pojašnjava da je sukcesivno preuzimao zastupanja u određenim predmetima, a ona je rekla da će sve riješiti kod konačnog rješenja sporova odnosno uspjeha te da kada ona dobije spor protiv bivšeg supruga da će ga onda nagraditi. Otklonio je mogućnost plaćanja njegovih usluga ovisno o uspjehu u sporu i tražio je te objasnio da za svoj rad mora izdati račun jer plaća porez, a ona je rekla da ako u nečemu ne uspije da će se kreditno zadužiti i da ćemo to tako riješiti. Što se tiče onoga što se spominje kao bunda može reći da se radi o krznenom prsluku te da u pregovorima s tim u vezi uopće nije sudjelovao niti je dao ili pristao da se taj prsluk preda odnosno da bi ga on primio na ime obavljene usluge, a da je tuženica njega predala VF saznao je upravo iz razgovora s VF. VF mu je rekla da je ona taj prsluk dobila na poklon. Inače zna da je tuženica rashodovala dio svog ormara, pa se očito nečega htjela i riješiti, a ista stvar je bila i sa onim krevetom. Naime, ŠF je doseljavao u stan tuženice, pa je onda taj krevet postao višak u rasporedu koji je tuženica zamislila i pitala ga da li mu je potreban krevet, a on je rekao da će ga uzeti ukoliko joj nije potreban. On je taj krevet tada primio, ali ne na ime onoga što je kao odvjetnik izvršio. Nikakvih plaćanja nije bilo na ime onoga što je sada ostalo kao predmet spora. Radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja može uputiti na sve ono što je detaljno napisao u podnesku od 22. ožujka 2021. i 17. veljače 2020. U kaznenom postupku može reći da je tuženica u tom postupku bila okrivljenik, on je preuzeo zastupanje, a sud je u konačnici nju oslobodio i donio odluku da DF V mora platiti određeni iznos troškova, on je znao da on dobro imovinski stoji iako je formalno bio nezaposlen i tuženica mu je rekla da ako se uspije naplatiti za taj iznos da onda može to zadržati. On je izdao račun za obavljenu uslugu u iznosu 11.875,00 kn, broj računa 48/18, a uspio je naplatiti čini mu se sve, kroz dulji vremenski period. Taj iznos je plaćen. Gore navedeni iznos nije ovdje predmetom spora. Ono što hoće tuženica reći, a to je njegova pretpostavka, da on u biti nije mogao naplatiti cijeli iznos jer nije obavljao apsolutno sve radnje u tom postupku već je bio neke radnje poduzeo i neki drugi odvjetnik. Ostaje i nadalje kod svoje tražbine za predmet Ps- 212/18 u iznosu 16.500,00 kn, jer je u toj tužbi vrijednost predmeta spora označena u iznosu 550.000,00 kn. Ukoliko tuženica nije imala namjeru njemu darovati krevet, tada je on spreman kada mu podmiri izvršene usluge umanjiti svoj zahtjev za realnu tržišnu cijenu kreveta, a isto tako i prsluka, sve iz razloga što neće prihvatiti dar ako se tvrdi da to nije bila stvarna namjera.

47. Iz iskaza tuženice proizlazi da nije sporno da bi tužitelj za nju izvršio uslugu, ono što osporava je novčani iznos koji on potražuje i ističe i iskazuje kao u podnesku od 30. listopada 2020. Ističe da je na ime odvjetničkih usluga platila onom bundom, krevetom, tužitelj je znao da se to daje na ime odvjetničkih usluga, nije imala namjeru to darovati, radilo se o novom kvalitetnom krevetu koji se koristio samo jednom i jako je skup, koštao je 15.000,00 kuna u Harvey Normanu, a bunda joj je bila jako draga i koštala je 12.000,00 kuna. Napominje da tužitelj ne bi niti uzeo nešto što je rabljeno niti njegova ondašnja partnerica VF. On je naplatio i iznos iz kaznenog predmeta 11.875,00 kuna, a ona mu je dala dozvolu da to naplati. Napominje da je dio odvjetničkih usluga koje je u tom kaznenom predmetu poduzeo Š platila, ne zna točno reći precizan iznos, ali radi se o ročištima i žalbi, a tužitelj je iz tog kaznenog predmeta naplatio onaj gore iznos, međutim to je naplatio kao račun nekih drugih odvjetničkih usluga, dakle radilo se o prijeboju, što je dozvolila. Ne zna točno reći o kojim se to sve drugim uslugama radilo. Nadalje može reći da se nalazila s tužiteljem svaki mjesec i na ruke bi mu dala obično 3.000,00 kn, on joj nikada za to nije izdao račun. Nije vodila vlastite račune i evidenciju o tome koliko mu je konkretno tako dala na ruke, ne zna točno reći broj puta koliko mu je to dala, ali radilo se o više puta. Ističe da je tužitelj njoj stalno slao neke poruke preko VF i to poruke u vezi nekakvih novaca koje bi mu trebala još dati, pa ju je ona u stvari iskamčila, a njoj je obavljala stalno nekakve usluge. Obavljala je usluge na dnevnoj bazi, sestrični od VF, onda jednoj poznanici od VF u smislu da joj je sredila staž, a medicinske usluge je obavljao partner ŠF, i to tužitelju i njegovoj partnerici, što je sve rađeno na ime odvjetničkih usluga, to je manipulacija, a ne na ime dara. Ove usluge su bile obavljene u biti na ime odvjetničkih usluga, a tako joj je to predočeno od strane VF koja je prenosila poruke od tužitelja. Inače je VF o svim njezinim sporovima imala detaljna saznanja. Svaka usluga je plaćena na ruke osim onog što je u podnesku od 30. listopada 2020. navedeno kao točka 7. Čini joj se da je sve te novčane iznos plaćala u razdoblju od oko 2017. do trenutka kada je ovaj prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku. Ne zna reći kada je točno tužitelj preuzeo zastupanja u njezinim predmetima. U onom gore spomenutom periodu je predala i bundu i krevet. Misli da je krevet predala negdje oko jeseni 2017. Predala je osim kreveta, noćne ormariće, jedan ili dva, radne stolove, čini joj se jedan ili dva i krevet. To je bilo u dogovoru i njezin partner je organizirao da se te stvari iznesu. Inače je tužitelj dobio jednu nekretninu u Zagorju i htio ju je iznajmiti pa je tako odlučeno. Stvari je predala na ime plaćanja odvjetničkih usluga. Što se tiče garderobe i inače je znala neke svoje svari prodati, a neke i darivati. Ne želi odgovoriti na pitanje koliko su iznosila njezina mjesečna primanja u razdoblju u kojem je plaćala na ruke odvjetničke usluge, a ne želi odgovoriti niti na pitanje koliko su iznosile mjesečne obveze. Od VF nije pozajmljivala novac u tom razdoblju niti je nešto tog tipa tražila od tužitelja. Ističe da je upravo ona tužitelju opozvala punomoć i to na način da mu je to usmeno rekla, ne zna točno kada. Prvo je to napravila u jednom predmetu a potom i drugima. Nakon tog opoziva punomoći nije tužitelja ponovno angažirala. Ne želi odgovoriti na pitanje da li je slala tužitelju na kontrolu podneske drugog odvjetnika kojeg je angažirala. Inače je bila izabrana liječnica VF ali ne i nekih drugih osoba oko nje. Što se tiče medicinskih usluga za neke druge osobe i to obitelj tužitelja i prijatelje VF, nije ih naplaćivala.

48. Cijeneći iskaze stranaka, iz sadržaja u tom dijelu suglasnih iskaza tužitelja i tuženice nedvojbeno proizlazi da je tuženica opunomoćila tužitelja za zastupanje te da je on obavio predmetne usluge, da je tuženica tužitelju predala krevet, a VF krzneni prsluk odnosno bundu te da su tuženica i ŠF pružali medicinske usluge tužitelju i VF te da iste usluge nisu naplaćivali kao i da je dogovorila s tužiteljem da se naplati s iznosom od 11.875,00 kuna iz kaznenog predmeta te isti iznos prebije s drugim uslugama te je tužitelj cjelokupan iznos i naplatio te u tom dijelu sud prihvaća njihove iskaze.

49. Sud ne prihvaća iskaz tuženice u dijelu u kojem navodi da je ugovorila plaćanje usluga tužitelja u stvarima tj. krevetu i krznenoj bundi, kao i da je sve ostale usluge platila na ruke tužitelju gotovinom, jer je u suprotnosti s iskazom tužitelja i nije potkrijepljeno drugim dokazima, osim u dijelu u kojem je tužitelj priznao da je primio od tuženice na ruke ukupan iznos od 17.700,00 kuna, za što je tužitelj izdao račune, koji se nalaze u spisu i isti nisu predmet potraživanja iz tužbe.

50. Također, sud nije prihvatio dio iskaza tužitelja da je iznosom od 11.875,00 kuna iz predmeta K-1345/17 naplatio druge usluge u toj vrijednosti, jer je u suprotnosti s ispravama u spisu kao što je obrazloženo pod točkama 36. i 37. ovog obrazloženja, osim za utvrđeni iznos od 4.625,00 kuna, koji je u skladu s provedenim dokazima odnosno ispravama u spisu.

51. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju to znači da je upravo tuženica, koja tvrdi da je potraživanje iz ovog postupka platila tužitelju na ruke u gotovini te da je ugovorila s tužiteljem plaćanje usluga u stvarima odnosno davanjem kreveta i krznene bunde, bila dužna dostaviti ili predložiti dokaze iz kojih bi proizlazila takva činjenica, što u konkretnom slučaju tuženica nije učinila, pa slijedom navedenoga sud smatra da tuženica svoje tvrdnje nije dokazala.

52. Dakle, u postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj obavljao odvjetničke usluge zastupanja tuženice te da je obavio sve radnje u ukupnom iznosu od 107.000,00 kuna,

-da je tuženica platila gotovinski tužitelju ukupan iznos od 17.700,00 kuna,

-da se tužitelj naplatio u postupku izravne naplate kod Fine za daljnji iznos od 7.250,00 kuna.

53. Time je sud utvrdio pravnu osnovu potraživanja tužitelja prema tuženiku u smislu da tuženik nije platio tužitelju iznos od 82.050,00 kuna.

54. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku teksta: ZOO) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

55. Između stranaka je bio zaključen ugovor o nalogu kojeg uređuje odredba čl. 763. ZOO-a. Prema čl. 776. st. 1. ZOO-a, ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla pa bi u smislu ove odredbe, odvjetnik obračunavao nagradu za svoj rad kad ispuni nalog stranke u cijelosti, a to bi bilo pravomoćnim okončanjem parničnog ili ovršnog postupka kad i dospijeva naplata odvjetničke usluge ili otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

56. Odredbom čl. 183. st. 1 ZOO-a određeno je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

57. Odredbom čl. 29 st. 1. ZOO-a određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a odredbom čl. 29 st. 2 određena je i visina stope zakonske zatezne kamate.

58. Slijedom navedenoga sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 10.889,91 eura/ 82.050,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od 24. kolovoza 2019. (dospijeće računa 44/Pos1/1 od 08. kolovoza 2019. je 23. kolovoza 2019.-list 4 spisa) pa do isplate te je sukladno čl. 451 st. 3 ZPP-a u tom dijelu održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, dok je ukinuo za iznos od 962,24 eura/7.250,00 kuna te u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

59. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 2 i st. 8 ZOO-a.

60. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Trošak je određen primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

61. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a s obzirom na zahtjev postavljen u tužbi, tužitelj uspio s 92% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove , uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 96% (osnova+visina/dva). Tuženik je uspio u omjeru od 4%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 92%.

62. Tužitelju je priznat trošak postupka u smislu članka 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju pripada nagrada za pristup punomoćnika na ročišta od 07. travnja 2021., 15. prosinca 2021., 21. listopada 2024. i 25. ožujka 2025. u iznosu od 100 bodova za svako na temelju Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 7. točka 1. OT/23-a, što obzirom na vrijednost boda od 2 eura i uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 1.000,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 82,49 eura na temelju Tbr. 2. točka 1., a u vezi s Tbr. 1. točka 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), jer može platiti samo polovicu pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana.

63. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, jer nije obveznik iste niti je ista plaćena odnosno nema dokaza u spisu o plaćanju.

64. Dakle, ukupan trošak tužitelja je 1.082,49 eura, pa s obzirom na omjer uspjeha od 92% istome pripada 995,89 eura, dok je za ostatak zahtjeva odbijen (zahtijevano ukupno 1.329,94 eura).

65. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

66. Odluka o kamati na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

67. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 06. svibnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana