REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 5182/2020-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRUNDFOS SALES CROATIA d.o.o., OIB: 26455852199, Zagreb, Buzinski prilaz 38, zastupan po punomoćniku Vanji Marković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene RE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Dunji Pavić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pećarević & Relić u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, 06. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju GRUNDFOS SALES CROATIA d.o.o., OIB: 26455852199, Zagreb, Buzinski prilaz 38, iznos od 18.706,08 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od:
- 80,88 eur od 3.12.2015.,
- 66,75 eur od 14.12.2015.,
- 95,09 eur od 6.1.2016.,
- 108,20 eur od 10.1.2016.,
- 23,28 eur od 15.1.2016.,
- 120,51 eur od 16.1.2016.,
- 164,48 eur od 22.1.2016.,
- 61,46 eur od 27.1.2016.,
- 35,45 eur od 27.1.2016.,
- 38,95 eur od 26.4.2016.,
- 39,08 eur od 26.6.2016.,
- 171,98 eur od 14.1.2017.,
- 149,40 eur od 22.1.2017.,
- 102,66 eur od 29.1.2017.,
- 95,48 eur od 12.2.2017.,
- 129,10 eur od 24.2.2017.,
- 63,89 eur od 10.3.2017.,
- 121,83 eur od 19.3.2017.,
- 105,19 eur od 28.3.2017.,
- 140,61 eur od 20.5.2017.,
- 80,64 eur od 12.5.2017.,
- 177,18 eur od 27.5.2017.,
- 105,13 eur od 3.6.2017.,
- 123,14 eur od 11.6.2017.,
- 70,67 eur od 13.6.2017.,
- 79,05 eur od 18.6.2017.,
- 49,78 eur od 25.6.2017.,
- 65,93 eur od 28.6.2017.,
- 54,22 eur od 7.7.2017.,
- 54,54 eur od 9.7.2017.,
- 129,16 eur od 21.7.2017.,
- 43,77 eur od 24.7.2017.,
- 92,54 eur od 28.7.2017.,
- 175,54 eur od 8.8.2017.,
- 9,68 eur od 8.8.2017.,
- 141,91 eur od 11.8.2017.,
- 8,33 eur od 11.8.2017.,
- 81,09 eur od 11.8.2017.,
- 5,90 eur od 11.8.2017.,
- 67,56 eur od 12.8.2017.,
- 105,42 eur od 16.8.2017.,
- 6,87 eur od 16.8.2017.,
- 79,47 eur od 17.8.2017.,
- 5,83 eur od 17.8.2017.,
- 105,90 eur od 19.8.2017.,
- 162,18 eur od 21.8.2017.,
- 9,14 eur od 21.8.2017.,
- 19,00 eur od 23.8.2017.,
- 24,69 eur od 29.8.2017.,
- 170,30 eur od 2.9.2017.,
- 64,04 eur od 5.9.2017.,
- 197,60 eur od 6.9.2017.,
- 52,06 eur od 6.9.2017.,
- 172,65 eur od 8.9.2017.,
- 89,45 eur od 9.9.2017.,
- 71,37 eur od 18.9.2017.,
- 115,43 eur od 19.9.2017.,
- 53,84 eur od 3.10.2017.,
- 172,65 eur od 10.10.2017.,
- 109,47 eur od 12.10.2017.,
- 7,03 eur od 12.10.2017.,
- 65,67 eur od 20.10.2017.,
- 46,74 eur od 31.10.2017.,
- 150,17 eur od 2.11.2017.,
- 172,65 eur od 7.11.2017.,
- 118,16 eur od 18.11.2017.,
- 20,17 eur od 20.11.2017.,
- 172,65 eur od 22.11.2017.,
- 136,22 eur od 12.12.2017.,
- 142,30 eur od 24.12.2017.,
- 170,95 eur od 29.12.2017.,
- 79,90 eur od 18.1.2018.,
- 170,95 eur od 30.1.2018.,
- 93,17 eur od 13.2.2018.,
- 129,26 eur od 5.3.2018.,
- 132,99 eur od 15.3.2018.,
- 14,77 eur od 26.3.2018.,
- 127,77 eur od 27.3.2018.,
- 94,41 eur od 4.4.2018.,
- 106,01 eur od 9.4.2018.,
- 92,98 eur od 10.4.2018.,
- 43,44 eur od 13.4.2018.,
- 86,68 eur od 16.4.2018.,
- 115,43 eur od 20.4.2018.,
- 154,36 eur od 26.4.2018.,
- 184,31 eur od 3.5.2018.,
- 60,87 eur od 6.5.2018.,
- 88,05 eur od 8.5.2018.,
- 97,76 eur od 12.5.2018.,
- 102,42 eur od 24.5.2018.,
- 116,60 eur od 1.6.2018.,
- 45,50 eur od 3.6.2018.,
- 174,87 eur od 10.6.2018.,
- 50,65 eur od 15.6.2018.,
- 48,14 eur od 21.6.2018.,
- 74,44 eur od 26.6.2018.,
- 126,72 eur od 29.6.2018.,
- 58,68 eur od 30.6.2018.,
- 96,28 eur od 5.7.2018.,
- 109,53 eur od 11.7.2018.,
- 42,89 eur od 14.7.2018.,
- 69,74 eur od 16.7.2018.,
- 158,98 eur od 17.7.2018.,
- 48,62 eur od 24.7.2018.,
- 115,31 eur od 26.7.2018.,
- 133,12 eur od 1.8.2018.,
- 56,43 eur od 5.8.2018.,
- 89,87 eur od 5.8.2018.,
- 54,57 eur od 10.8.2018.,
- 93,17 eur od 15.8.2018.,
- 46,22 eur od 18.8.2018.,
- 52,87 eur od 19.8.2018.,
- 158,98 eur od 21.8.2018.,
- 65,83 eur od 27.8.2018.,
- 36,05 eur od 29.8.2018.,
- 122,87 eur od 2.9.2018.,
- 30,37 eur od 7.9.2018.,
- 76,84 eur od 10.9.2018.,
- 68,26 eur od 11.9.2018.,
- 19,36 eur od 16.9.2018.,
- 60,42 eur od 19.9.2018.,
- 158,98 eur od 21.9.2018.,
- 80,77 eur od 23.9.2018.,
- 59,65 eur od 27.9.2018.,
- 83,10 eur od 29.9.2018.,
- 76,52 eur od 3.10.2018.,
- 85,26 eur od 7.10.2018.,
- 105,24 eur od 12.10.2018.,
- 109,43 eur od 24.10.2018.,
- 99,81 eur od 29.10.2018.,
- 101,51 eur od 3.11.2018.,
- 93,17 eur od 6.11.2018.,
- 159,53 eur od 10.11.2018.,
- 158,98 eur od 14.11.2018.,
- 34,79 eur od 28.11.2018.,
- 158,98 eur od 11.12.2018.,
- 163,96 eur od 13.12.2018.,
- 78,99 eur od 5.1.2019.,
- 85,52 eur od 8.1.2019.,
- 109,43 eur od 10.1.2019.,
- 91,45 eur od 12.1.2019.,
- 14,25 eur od 14.1.2019.,
- 44,27 eur od 15.1.2019.,
- 34,14 eur od 22.1.2019.,
- 213,20 eur od 20.3.2019.,
- 72,08 eur od 12.4.2019.,
- 28,60 eur od 15.4.2019.,
- 23,32 eur od 18.4.2019.,
- 109,03 eur od 18.4.2019.,
- 109,39 eur od 7.5.2019.,
- 46,33 eur od 9.5.2019.,
- 94,33 eur od 14.5.2019.,
- 13,83 eur od 17.5.2019.,
- 160,02 eur od 17.5.2019.,
- 55,82 eur od 21.5.2019.,
- 61,48 eur od 18.6.2019.,
- 112,92 eur od 21.6.2019.,
- 26,54 eur od 30.6.2019.,
- 30,95 eur od 12.7.2019.,
- 8,43 eur od 30.7.2019.,
- 57,45 eur od 6.8.2019.,
- 136,84 eur od 21.8.2019.,
- 173,70 eur od 27.8.2019.,
- 74,06 eur od 4.9.2019.,
- 29,98 eur od 9.9.2019.,
- 37,16 eur od 11.9.2019.,
- 63,93 eur od 12.9.2019.,
- 39,47 eur od 21.9.2019.,
- 79,87 eur od 24.9.2019.,
- 91,81 eur od 20.10.2019.,
- 55,10 eur od 23.10.2019.,
- 87,03 eur od 28.10.2019.,
- 110,60 eur od 31.10.2019.,
- 98,81 eur od 14.11.2019.,
- 104,50 eur od 26.11.2019.,
- 18,05 eur od 15.12.2019.,
- 18,21 eur od 18.12.2019.,
- 43,04 eur od 29.12.2019.,
- 76,72 eur od 4.1.2020.,
- 46,13 eur od 7.1.2020.,
- 90,81 eur od 9.1.2020.,
- 43,98 eur od 10.1.2020.,
- 81,79 eur od 10.1.2020.,
- 34,58 eur od 13.1.2020.,
- 70,61 eur od 14.1.2020.,
- 96,72 eur od 17.1.2020.,
- 85,51 eur od 21.1.2020.,
- 123,70 eur od 22.1.2020.,
- 94,66 eur od 26.1.2020.,
- 138,14 eur od 26.1.2020.,
- 134,32 eur od 2.2.2020.,
- 95,20 eur od 4.2.2020.,
- 66,63 eur od 6.2.2020.,
- 37,20 eur od 9.2.2020.,
- 116,70 eur od 14.2.2020.,
- 45,78 eur od 19.2.2020.,
- 136,97 eur od 19.2.2020.,
- 69,12 eur od 8.3.2020.,
- 38,42 eur od 13.3.2020.,
- 77,20 eur od 20.4.2020.,
- 112,45 eur od 19.5.2020.,
- 78,19 eur od 31.5.2020.,
- 29,84 eur od 5.6.2020.,
- 35,29 eur od 6.6.2020.,
- 26,54 eur od 11.6.2020.,
- 36,14 eur od 14.6.2020.,
- 83,67 eur od 14.6.2020.,
- 26,28 eur od 19.6.2020.,
- 50,43 eur od 20.6.2020.,
- 30,14 eur od 29.6.2020.,
- 58,75 eur od 12.7.2020.,
- 96,54 eur od 14.7.2020.,
- 40,08 eur od 18.7.2020.,
- 53,05 eur od 23.7.2020.,
- 59,00 eur od 27.7.2020.,
- 8,30 eur od 27.7.2020.,
- 9,21 eur od 30.7.2020.,
- 56,05 eur od 3.8.2020.,
- 54,40 eur od 6.8.2020.,
- 26,54 eur od 6.8.2020.,
- 49,70 eur od 9.8.2020.,
- 13,94 eur od 13.8.2020.,
- 38,95 eur od 13.8.2020.,
- 84,40 eur od 14.8.2020.,
- 75,89 eur od 15.8.2020., u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku RE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju GRUNDFOS SALES CROATIA d.o.o. OIB: 26455852199, Zagreb, Buzinski prilaz 38, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.529,42 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u navodi da je tužena dana 26.08.2020. bila zaposlenik na radnom mjestu "marketing koordinator", te je u okviru svog radnog mjesta bila ovlaštena od strane tužitelja da u poslovne svrhe koristi kreditnu bankovnu karticu u vlasništvu tužitelja, primarno za potrebe podmirenja putnih troškova na službenom putu (kao što su hotelski smještaj, kupnja goriva i sl.), kao i za nabavku uredskog materijala, kave i flaširane vode za potrebe ureda, sredstva za čišćenje ureda i sl. potrepština za održavanje i funkcioniranje uredskih prostorija tužitelja, da je poslovna kartica kojom je raspolagala tužena označena kao Master Business Card, broj 5474 7600 1723 6729 i glasi na njezino ime, a u vlasništvu je tužitelja, to znači da je svako plaćanje izvršeno opisanom bankovnom karticom teretilo poslovni račun tužitelja br. [broj bankovnog računa] kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb, a tužitelj isti trošak mora iskazati i pravdati u svojim poslovnim knjigama u skladu sa Zakonom o računovodstvu, Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i Zakonom o porezu na dobit, temeljem R1 računa koji tužena treba pribaviti od dobavljača prilikom svake kupnje i koji je potrebno dostaviti tužiteljevom računovodstvu, da je tužitelj u navedenu svrhu predvidio internu proceduru koje se treba pridržavati svaki zaposlenik društva koji je imao na raspolaganju poslovnu karticu, da je u toj proceduri (na engleskom jeziku) navedeno sljedeće: "Grundfos grupa izdat će korporativne kreditne kartice zaposlenicima čija poslovna funkcija može zahtijevati putovanje….Privatne kupnje i/ili privatno podizanje gotovine nisu dopušteni ni pod kojim okolnostima. Privatno korištenje korporativne kreditne kartice može dovesti do otkazivanja kreditne kartice i povrata sredstava Grundfosu u bilo kojem trenutku. Uz to, privatna upotreba korporativne kreditne kartice može dovesti do disciplinskih sankcija, uključujući, ali ne ograničavajući se na upozorenje, redovni otkaz ili izvanredni otkaz, ovisno o prirodi povrede i pravnim radnjama dostupnim u određenoj situaciji…. Za sve troškove potrebni su originalni računi ……", da je tužena, temeljem spomenute interne procedure, nakon isteka svakog kalendarskog mjeseca trebala popuniti obrazac u kojem se navodi /iskazuje trošak napravljen bankovnim karticom i kratki opis transakcije sa pripadajućom dokumentacijom, tj. mjesečni izvještaj troškova ili izvještaj o putnim troškovima (dalje: Mjesečni izvještaj), da je, neovisno o tim procedurama i pravilima, tužena podnosila Mjesečne izvještaje gdje je na vrlo općenit način sve učinjene troškove skupno prikazivala kao kupnju proizvoda za korist tužitelja na način da je koristila općenite i uobičajene formulacije za poslovno opravdane troškove npr. uredski materijal ili kuhinjske potrepštine, no da je tužitelj, međutim, naknadnom provjerom računa koji je izdao dobavljač (kao osoba od koje je tuženica kupovala proizvode), utvrdio da se najčešće radilo o računu za kupnju proizvoda koji nemaju nikakve veze sa poslovanjem društva kao npr. kreme za sunčanje, higijenski ulošci, puder za lice, maskara za trepavice, lak za nokte, aparat za brijanje i sl.), da je konkretno, dana 20.08.2020. tužitelj izvršio pregled dokumentacije koja se odnosi na korištenje kartice tužitelja kojom je raspolagala tužena (Master Business Card, broj 5474 7600 1723 6729, te je tom prilikom utvrdio da je tužena istu koristila u privatne svrhe točno 218 puta (za kupnju preko 1000 proizvoda), odnosno da je tužena kupovala stvari i plaćala ih novcem tužitelja, a da pritom te stvari nisu nikad bile isporučene u prostorije tužitelja niti ih je tužitelj (ili netko od njegovih zaposlenika) koristio za obavljanje svog posla na bilo koji drugi način, da je navedene nepravilnosti tužitelj otkrio tek kad je usporedio pojedine stavke iz bankovnih izvadaka svog poslovnog računa koje su povezane sa terećenjem opisane poslovne kartice kojom je raspolagala tužena sa Mjesečnim izvještajima tužene koje je slala knjigovodstvu tužitelja te R-1 računima dobavljača, da je iz opisanog postupka tužitelj saznao da je u periodu od 03.12.2015. do 15.08.2020. tužena neovlašteno koristila poslovnu karticu u privatne svrhe, te da je na taj način novcem tužitelja plaćala svoje osobne račune za kupnju proizvoda i druga dugovanja, i to u ukupnom iznosu od 140.941,00 kn, pa je na taj način za sebe pribavila protupravnu imovinsku korist umanjenjem njegove financijske imovine, da isto tako, iz opisa stvari koje je tužena kupila, a koje tužitelj osporava i to u cijelosti glede svih kupnji koje su iskazane u tablici u prilogu A (osim u dijelu gdje je tužitelj posebno označio sa napomenom da se osporava samo dio računa-konkretno, djelomično se osporavaju samo transakcije iskazane pod rednim brojem 2,31, 33, 81, 88, 90, 96, 104, 106, 110, 111, 114, 116, 119, 120, 123, 141, 143, 164, 150, 152, 154, 155, 157, 158, 159, 163, 216, s obzirom da je dio artikala naveden na tim računima kupljen za poslovne potrebe tužitelja (kava Lavazza za potrebe ureda), da je nesporno da se radi o stvarima koje se prema svojoj namjeni ne mogu koristiti u poslovne svrhe, odnosno za obavljanje poslovnih aktivnosti tužitelja, pa da je time tužena pribavila za sebe protupravnu imovinsku korist izravnim umanjenjem tužiteljeve imovine, što proizlazi iz prometa po poslovnom računu, da se općenito, protupravna imovinska korist koju je tužena pribavila može se utvrditi obzirom na vrstu proizvoda koji su bili predmet kupoprodaje i koje je tužena plaćala novcem tužitelja, a koje zbog preglednosti izuzetno visokog broja spornih transakcija mogu podijeliti u sljedeće grupe:
– prehrambeni proizvodi (poput jaja, grožđa, banana, kukuruz, dinja, rajčica, luk, tikvice, krumpir, riža, sir, sladoled, toast, juneći but, juneća potrbušina, kobasice, salame, šunke, pršut, naresci, paštete, svinjski kare, miješano mljeveno meso, poli, tuna, panirani riblji štapići, mliječni namaz, margarin, puding, tijesto, tjestenina, kiselo vrhnje, voćni jogurti, pahuljice, namaz nutella, deterdžent za obojeno rublje, suncokretovo ulje, vegeta, kinder pingui deserti, lizalice, čips, itd);
– alkoholna i druga pića i napitci ( šampanjac Freeixenet, pjenušac Robby, pjenušac Carta, energetski napitak Red Bull, čokoladno mlijeko, mliječni namaz bademovo mlijeko i dr.) i proteinski napitci i pripravci (proteinski napitak, proteinski jogurt, proteinski prutići različitih okusa, proteinski kruh itd.);
- osobne higijenske potrepštine i kreme za njegu lica i tijela (kreme za sunčanje, gel za tuširanje, kreme za lice, štapići za uši, blazinice, krema za tijelo, ulje za kosu, pjena za kovrče, pasta za zube, interdentalne četkice, ženski higijenski ulošci, ulošci sa krilcima, puder za lice, maskara za trepavice, lak za nokte, aparat za brijanje itd.);
– odjeća (sportski grudnjak i ostali artikli (bojice, bojanka Spiderman, LED svjetiljka, svijeće, rođendanske svjećice, rođendanska torta Ledo). Nadalje tužitelj napominje da je iz dokaza koji se prilažu ovoj tužbi vidljivo kako se protupravnost postupanja tužene može utvrditi i obzirom na broj i učestalost plaćanja za gore opisane proizvode, da je tužena navedene troškove vršila gotovo svakodnevno, što je potpuno u nesrazmjeru sa:
a) sa veličinom ureda tužitelja, koji ima 29 zaposlenih;
b) organizacijom njegova poslovanja (npr. zbog situacije uzrokovane Covid-19 u posljednjih 7 mjeseci prije podnošenja ove tužbe zaposlenici tužitelja uopće ili vrlo rijetko koriste poslovne prostorije društva, te u njima ne borave tako da u biti ni nema potrebe za nabavkom uredskog materijala ili uredskih potrepština za čišćenje i sl.):
c) predmetom poslovanja tužitelja koji se bave distribucijom crpki i drugih specijaliziranih tehničkih rješenja. Nadalje napominje da je prilikom pripremanja ove tužbe vodio računa da iz iste isključi (tj. da u sadržaj tužbe ne uključi) sve troškove ručkova /večera sa poslovnim partnerima jer isti po svojoj prirodi mogu predstavljati prihvatljivi trošak za poslovanje tužitelja, iako za iste ne može dokazati sa sigurnošću da li se radi o prihvatljivim troškovima reprezentacije ili privatnim troškovima jer tužena u Mjesečnim izvještajima u pravilu nije navodila o kojim se poslovnim partnerima radi, ističe da je tužena pribavila sebi protupravnu imovinsku korist jer je u Mjesečnim izvještajima sporno stjecanje opisanih proizvoda opisivala koristeći općenite i uobičajene formulacije za poslovno opravdane troškove kao "uredski materijal, knjige i kuhinjski materijal", premda se kupljeni proizvod ne može koristiti u navedenu svrhu, tako da je npr. gel za tuširanje kupljen u Intersparu 24.02.2017. u Mjesečnom izvještaju opisan kao "uredski materijal, knjige i kuhinjski materijal", isto kao i ženski higijenski ulošci kupljeni u Kauflandu 25.05.2017., premda takvi artikli po prirodi stvari i poslovanju tužitelja ne mogu predstavljati trošak ureda, odnosno ne predstavljaju trošak koji je potreban za funkcioniranje društva, da se isto odnosi i na meso (šunke, hrenovke, paštete i sl.,), kreme za sunčanje, dječju kremu, alkoholna pića, pastu za zube, itd., da iz svega navedenog proizlazi da je tužena bila svjesna da se radi o proizvodima koje koristi isključivo za svoju vlastitu upotrebu i korist, pa ih je u Mjesečnim izvještajima neistinito prikazivala kao kupnju za potrebe tužitelja, i to u cilju da ih tužitelj ne primijeti, odnosno da ih dalje ne provjerava. Nadalje navodi da, osim što je tužena kupovala proizvode za osobnu upotrebu, da je ista novcem tužitelja plaćala privatne obveze prema različitim društvima za brzo internetsko financiranje, da je navedena plaćanja vršila na način da u HP-Hrvatska pošta d.d. (dalje: pošta) izvršila plaćanje poslovnom karticom, a u Mjesečnom izvještaju sve je prikazivala kao kupnju biljega, troškove komunikacije ili samo kao uplatu (bez specifikacije), da je tek detaljnijom analizom podataka o plaćanju koje je učinila tužena (konkretno, forenzičkim pristupom tužitelja svakom od plaćanja koje je učinila tužena i povezivanjem istoga sa izvodom iz poslovnih računa i posebnom analizom primatelja plaćanja (beneficijarnog korisnika plaćanja), tužitelj saznao da se plaćanje ne odnosi na poštu, da je nakon toga tužitelj od pošte zatražio i dobio i dodatne potvrde naloga za plaćanje iz kojih je vidljivo da je preko pošte tuženica vršila uplate u korist različitih društava za brzo internet financiranje: Digital Rapsody d.o.o., Numeratum d.o.o., Credit Point One d.o.o. i Red Star Code d.o.o., da je iz dokaza koji se prilažu razvidno da se radi o vrlo visokim iznosima (od nekoliko tisuća kuna mjesečno), koje je tužena redovito plaćala novcem tužitelja, te ih lažno prikazivala kao plaćanje u korist Hrvatske pošte, da osim toga tužitelj nikada nije poslovao sa navedenim društvima za financiranje te isti nisu bili evidentirani kao njegovi dobavljači (a i generalno tužitelj sa istima nikada ne bi ulazio u poslovni odnos s obzirom na suspektnu zakonitost djelovanja navedenih društava na području RH, što je predmet interesa HNB-a, HANFA-e i drugih državnih institucija), da je iz svega navedenoga evidentirano da je tužena svjesno obmanjivala tužitelja i neistinito popunjavala Mjesečne izvještaje, a sve kako bi na njegov račun protupravno kupovala stvari koje nemaju veze sa poslovanjem tužitelja nego kako bi nabavljala stvari za osobnu upotrebu, da je tužena, osim što je postupala protivno pravilima i politikama tužitelja koja se odnose na uvjete korištenja poslovne kartice tužitelja (isključio za poslovne potrebe), neistinito prikazivala kao poslovne troškove one troškove koji to sasvim sigurno po svojoj prirodi nisu, još je bitnije to što je tužena takvim postupanje dovela do toga da se imovina tužitelja (novčana sredstva na računu tužitelja) izravno umanje zbog protupravnog prisvajanja tog novca i korištenja istog za privatne potrebe tužene uz istodobno prijelaz te imovine tužitelja u imovinu tužene, čime je tužena priskrbila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 140.941,00 HRK, uslijed čega joj je tužitelj izvanredno otkazao ugovor o radu, da je sukladno čl. 1115 i dr. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom na činjenicu da je tužena od trenutka neosnovanog prisvajanja imovine tužitelja znala da je njeno postupanje protupravno i da je sukladno tome nepošteni stjecatelj sukladno čemu tužitelj ovom tužbom traži plaćanje i zateznih kamata na svaki pojedinačno protupravno prisvojeni iznos. Slijedom navedenoga, predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi navodi da je tuženik do dana 26.08.2020. bila zaposlenik tužitelja na radnom mjestu „marketing koordinator“ te da je u okviru svog radnog mjesta bila ovlaštena od strane tužitelja da u poslovne svrhe koristi kreditnu bankovnu karticu u vlasništvu tužitelja, primarno za potrebe podmirenja putnih troškova na službenom putu (kao što su hotelski smještaj, kupnja goriva i sl.) kao i za nabavku uredskog materijala, kave i flaširane vode za potrebe ureda, sredstava za čišćenje ureda i sličnih potrepština za održavanje i funkcioniranje uredskih prostorija tužitelja, da je predmetna kreditna kartica označena kao Master Business Card izdana na ime tuženika, a vlasništvo tužitelja, da je svaka transakcija učinjena istom teretila poslovni račun tužitelja i da isti te troškove mora pravdati u svom računovodstvu, da pod točkom C) tužbe opisuje internu proceduru za svoje zaposlenike kojima je u okviru njihovog radnog mjesta i obavljanja ugovorom o radu ugovorenih radnih obveza stavljena na raspolaganje i korištenje poslovna kartica, da je tuženik nakon isteka svakog kalendarskog mjeseca trebao popuniti obrazac u kojem navodi troškove napravljene tom karticom u tom mjesecu, kratko opisati transakcije i priložiti sve R1 račune i izvještaj o putnim troškovima i to se interno zvalo Mjesečni izvještaj, da je tuženik podnosio mjesečne izvještaje u kojima je na vrlo općenit način učinjene troškove skupno prikazivao kao kupnju proizvoda za korist tužitelja uz uobičajene formulacije kao npr. Uredski materijal ili kuhinjske potrepštine. U odnosu na navedeno tuženik ističe da je definicija troškova kod tužitelja bila unaprijed definirana od strane kompanije i računovodstva pa su npr. svi računi iz Konzuma, Spara, Lidl-a, Muellera, DM-a i sličnih trgovina imali oznaku Books and Others te su isti samo tamo i tako mogli biti prikazani, pa je nejasno zašto tužitelj dovodi u pitanje procedure koje je sam kreirao za svoje zaposlenike i po kojima je naložio svojim zaposlenicima da rade. Nadalje navodi da tužitelj ističe da je naknadnom provjerom računa dobavljača, s time da tuženik primjećuje da je ta naknadna provjera računa uslijedila nakon 5 godina i nakon što je tuženik dobio otkaz, te nakon što bi računovodstvo tužitelja u zadnjih 5 godina svaki od tih računa proknjižilo i prikazalo kao poslovni trošak i takav uvrstilo u poslovne knjige, dakle zadnjih 5 godina računovodstvo tužitelja kremu za sunčanje, higijenske uloške, puder za lice, maskaru za trepavice, lak za nokte, aparat za brijanje i sl. smatralo je poslovnim troškom i kao takav knjižilo, jer obveza i dužnost računovodstva je svaku stavku računa pregledati i svrstati ili u poslovne ili u privatne troškove, s time da poslovne troškove prikazuje kao troškove poslovanja tužitelja, a privatne u nepriznati trošak i obračunava primitak u naravi tuženiku i to svaki mjesec, a što tužitelj punih pet godina nije učinio jer očito svi troškovi prikazani od strane tuženika za tužitelja su bili poslovno priznati troškovi i kao takvi knjiženi i prijavljeni nadležnoj poreznoj upravi, utvrdio da se najčešće radilo o kupnji proizvoda koji nemaju nikakve veze sa poslovanjem društva. Tuženik nadalje navodi kako tužitelj u točki D) tužbe navodi da je dana 20.08.2020. izvršio pregled dokumentacije koja se odnosi na korištenje kartice kojom je raspolagao tuženik i da je utvrdio da je tuženik u periodu od 03.12.2015. do 15.08.2020. 218 puta koristio poslovnu karticu za kupnju preko 1.000 proizvoda koji navodno nisu isporučeni u prostorije tužitelja niti ih je tužitelj ili netko od njegovih zaposlenika koristio za obavljanje svog posla te da je tuženik time za svoje osobne potrebe platio iznos od 140.941,00 kn sa poslovne kartice tužitelja, pa da je na taj način i u tom iznosu za sebe tuženik pribavio protupravnu imovinsku korist i za isti iznos umanjio financijsku imovinu tužitelja, da u točki E) tužbe tužitelj kategorizira proizvode za koje tvrdi da ih je tuženik pribavio u privatne svrhe ističući pritom kako je nesporno da se radi o stvarima koje se prema svoj namjeni i učestalosti kupnje ne mogu koristiti u poslovne svrhe, odnosno za obavljanje poslovnih aktivnosti tužitelja ističući da je na taj način tuženik sebi pribavio protupravnu imovinsku korist izravnim umanjenjem tužiteljeve imovine, a što sve proizlazi iz prometa po poslovnom računu, da tužitelj ističe da je tuženik bio svjestan da se radi o proizvodima koji se koriste isključivo za privatne potrebe i da ih je stoga u Mjesečnim izvještajima neistinito prikazivao kao kupnju za potrebe tužitelja i to u cilju da ih tužitelj ne primijeti, odnosno da ih dalje ne provjerava, da u točki F) tužbe tužitelj navodi da osim što je tuženik navodno kupovao proizvode za osobnu upotrebu, tuženik novcem tužitelja plaćao i privatne obveze prema različitim društvima za brzo internetsko financiranje, dočim je to prikazivao kao kupnju biljega, troškove komunikacije ili samo kao uplatu, a radilo se o vrlo visokim iznosima i po nekoliko tisuća kuna mjesečno koji su prikazivani kao plaćanja u korist Hrvatske pošte, da je tužitelj ustao tužbom ističući da je sukladno svemu navedenom evidentno da je tuženik svjesno obmanjivao tužitelja i neistinito popunjavao Mjesečne izvještaje, a sve kako bi time na račun tužitelja tuženik protupravno kupovao stvari, koje nisu u vezi sa poslovanjem tužitelja, nego su za osobnu upotrebu, da je tuženik protupravno prisvojio taj novac i isti koristio za privatne potrebe te time doveo do toga da se imovina tužitelja umanji uz istodobni prijelaz te imovine s tužitelja u imovinu tuženika, čime je tuženik priskrbio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 140.941,00 kn i zbog čega je tužitelj tuženiku izvanredno otkazao ugovor o radu. Sukladno navedenom tuženik navodi da je odredbom članka 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 ) (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je stjecanje bez osnove „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, da se za nastanak izvanugovornog obveznopravnog odnosa stjecanja bez pravne osnove moraju kumulativno ispuniti sljedeće pretpostavke: povećanje imovine na jednoj strani, smanjenje imovine na drugoj strani, mora postojati uzročna veza između povećanja odnosno umanjenja imovine, stjecanje mora biti bez osnove i činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta, odnosno povrede ugovornog odnosa, jer bi u tom slučaju nastala obveza odgovornosti za štetu, dakle za naglasiti je da stjecanje imovine o kojem je riječ ne smije potjecati od građanskog delikta, jer je posljedica u takvom slučaju obveza štetnika na naknadu štete, da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za sjecanje bez pravne osnove budući u ovom slučaju stjecanje nije bez osnove jer je tuženik temeljem valjanog ugovora o radu bio u radnom odnosu kod tužitelja u okviru kojega mu je tužitelj stavio na korištenje kreditnu karticu, da tuženik kreditnu karticu nije koristio bez pravne osnove. Nadalje navodi da činidba zbog koje tužitelj tvrdi da se dogodila promjena u imovini na način kako ju je tužitelj u tužbi opisao čini kazneno djelo krađe propisano odredbom čl. 228. Kaznenog zakona i predstavlja štetnu radnju u smislu građanskog delikta, stoga se u konkretnom slučaju nisu stekle zakonske pretpostavke za nastanak izvanugovornog obveznopravnog odnosa stjecanja bez pravne osnove, a time niti za dizanje tužbe radi stjecanja bez osnove, da je odredbom članka 1112. ZOO popisano je da „Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Ali ako je dug bio bezuvjetan, ne može se zahtijevati povrat plaćenog iznosa stoga što je isplata izvršena prije dospjelosti“, da temeljem odredbe čl. 1112. ZOO, kao i sukladno sudskoj praksi navedenoj u odluci VTS RH, Pž-3584/11 od 25. kolovoza 2011. tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo zahtijevati vraćanje iznosa navedenih u tužbi, budući u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje bez pravne osnove niti su ispunjeni zakonski uvjeti za vraćanje onoga što je platio znajući da nije dužan platiti, da tužitelj nikako ne može tvrditi da nije znao da nije dužan platiti jer u svoj tužbi u točki B) iste navodi da je predmetna kreditna kartica označena kao Master Business Card izdana na ime tuženika, a vlasništvo tužitelja, da je svaka transakcija učinjena istom teretila poslovni račun tužitelja i da je isti te troškove morao pravdati u svom računovodstvu, dakle svaki mjesec računovodstvo tužitelja, kao kvalificirana i stručna osoba obradilo je i proknjižilo od strane tuženika zaprimljene račune kao trošak poslovanja tužitelja, dakle iste je priznalo kao troškove poslovanja i podmirilo. Slijedom navedenog predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovane, uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate.
2.1. Tuženik podredno u slučaju da je sud mišljenja da u konkretnom slučaju ipak postoje elementi stjecanja bez osnove, navodi da tužitelj u tužbi navodi da je tuženik do dana 26.08.2020. bila zaposlenik tužitelja na radnom mjestu „marketing koordinator“ te je u okviru svog radnog mjesta bila ovlaštena od strane tužitelja da u poslovne svrhe koristi kreditnu bankovnu karticu u vlasništvu tužitelja, primarno za potrebe podmirenja putnih troškova na službenom putu (kao što su hotelski smještaj, kupnja goriva i sl.) kao i za nabavku uredskog materijala, kave i flaširane vode za potrebe ureda, sredstava za čišćenje ureda i sličnih potrepština za održavanje i funkcioniranje uredskih prostorija tužitelja, a što nije točno jer je tuženik od 19. siječnja 2017. zaposlen na radnom mjestu „BS marketinški supervizor“ i u opisu njegovih radnih zadataka stoje poslovi navedeni u Potvrdi o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa izdanoj od tužitelja dana 03.09.2020., da tužitelj u tužbi netočno navodi i naziv i opis poslova radnog mjesta tuženika, da je u okviru poslova radnog mjesta tuženika bilo organiziranje raznih evenata, marketinški projekata, kampanja i slično, da je poslove koje tužitelj opisuje u tužbi tuženik obavljao uzgredno i na zamolbu nadređenih jer nisu imali zaposlenu osobu koja bi se bavila nabavkom uredskih potrepština za zaposlenike i poslovne partnere koji su svakodnevno i često posjećivali prostorije ureda, da je tuženik osobno i privatnim vozilom išao u nabavku svih namirnica i osobno donosio sve vrećice u ured prije nego je dobio službeno vozilo, a kada je Konzum uveo online narudžbe tuženik je često naručivao i putem istih, te su oni dostavili sve naručeno u ured, no međutim, a u svrhu uštede da se ne plaća 50 kn za dostavu, tuženik je znao i dalje osobno ići i kupovati sve potrebno za ured, sve u svrhu kolegijalnosti i zadovoljstva zaposlenika, da je često bio slučaj da nitko od zaposlenika nije pomogao niti rasporediti sve stvari na svoje mjesto, pa su tako te kutije sa svime stajale u kuhinji i čekale tuženika da ih posloži, da je, između ostalog, tuženik po nalogu nadređenih bio zadužen i za kupnju raznih poklona kako za klijente tako i za kolege s posla povodom sudjelovanja na B2B utrke kako za kolege iz Zagreba, tako i za kolege iz Sarajeva, rođendana, rođenja djeteta, vjenčanja i sličnih događaja iz privatnog segmenta života zaposlenika tužitelja, da je osim toga tuženik po nalogu nadređenog bio zadužen i za kupnju svih namirnica i ostalih proizvoda navedenih i specificiranih u tužbi za potrebe roštiljanja na trećem katu poslovne zgrade tužitelja te konzumacije i uporabu istih od strane zaposlenika tužitelja, da primjera radi ističe da nije niti prvi niti jedini koji je na poslovnu karticu kupio prehrambene artikle u navodne privatne svrhe, da je kod tužitelja uobičajeno da se na kreditnu/poslovnu karticu kupuje sve i svašta, za svakakve potrebe (roštilj za zaposlenike, hrana i piće za goste, poslovne partnere, plaćala su se i privatna osiguranja, popravci vozila, kombija, piće u restoranima, kafićima, večere, ručkovi, kava i to više vrsta, mlijeko, čajevi, med, šećer, ulje, ocat, čaše, šalice, žlice, krpe za pranje, deterdženti, ubrusi, tablete za perilicu suđa, ulošci, tamponi, lakovi za kosu, lakovi za nokte i sl. ), čak je i direktor financija inzistirao puno puta da se više koristi kreditnu karticu za neke jednokratne troškove, kako bi izbjegli proces otvaranja novog dobavljača (što je u Grundfosu dugoročan i trajan proces). Nadalje navodi da su kolege tuženika koji su imali slučajeve da su kupovali stvari koje su bile sumnjive da mogu biti za privatne potrebe (kao npr. cigarete ili kupaće gaće) bili odmah, nakon što bi predmetno bilo vidljivo u računovodstvu, pozvani na samo i po tiho, te bi ih se pozvalo da vrate taj novac, a što nikada nije bio slučaj kod tuženika i životno je nelogično i neuvjerljivo da tužitelj u zadnjih 5 godina nije na računima koje je predavao tuženik uočio nijedan artikl koji bi bio sumnjiv, nego je tek nakon 5 godina i nakon što je tuženiku dao izvanredni otkaz uočio nepravilnost, da iz toga proizlazi ili da tužitelj nije radio svoj posao, poštivao svoje procedure i svjesno radio propuste, pa sada iste pokušava pripisati tuženiku ili da jednostavno navodi tužitelja iznijeti u tužbi nisu točni ni istiniti. Uz sve prethodno navedeno tuženik ističe i kako je sam direktor SE od tuženika negdje tijekom kolovoza 2020. tražio da trošak od dvije majice za zaposlenike (oko 800 kn) ubaci u marketing trošak tj. račun „kao da to progura pa nitko neće skužiti“, da je tuženik istome priopćio da je budget skroz srezan i da ne može, da je ponovio isti zahtjev nakon par dana i to je učinio pred ostalim kolegama, koji su to svi jasno i glasno čuli, da je vrlo često bio slučaj da se mnogi troškovi definiraju pod marketing kao npr. trošak odvjetnika, trošak ambasade i tuženik je uvijek postupao po nalogu i odobrenju svog managera, direktora kao i direktora financija. U odnosu na navode tužitelja istaknute u točkama B) i C) tužbe tuženik ističe da je isti postupao u svemu u skladu sa Procedurom troškova po kreditnim karticama (dalje u tekstu: Procedura) te po nalogu nadređenih, da je činjenica da je svaki račun tuženika odobravao njezin manager i kao takav ona ima pravo sve pitati i provjeravati, što je njezin manager NE i činila konstantno, da su uz to, nakon njenog odobrenja, financije dužne isto provjeriti, da je predmetno propisano odredbom čl. 4.2. Procedure, da je istom odredbom Procedure propisano da će računovođa pregledati izviješće (misli se na Mjesečno izviješće zaposlenika, ovdje konkretno tuženika) i priloge osiguravajući da je pravilno popunjeno, pravilno potpisano, pravilno autorizirano, sav trošak „bona fide“ i u korist posla i u skladu sa fakturom, da će, ukoliko nije zadovoljeno da su troškovi „bona fide“ i u korist posla, računovođa uputiti izviješće Finance manageru na autorizaciju, da će računovođa račun, potpisan od strane zaposlenika priložiti uz izviješće troškova i unijeti troškove u SAP, da bi bilo dakle logično i životno za povjerovati da se provukao koji račun koji računovodstvo nije detaljno pregledalo, međutim nelogično, neživotno, neistinito i zdravom razumu neprihvatljivo je kako tužitelj navodi u tužbi da je tuženik u periodu od 03.12.2015. do 15.08.2020. 218 puta koristio poslovnu karticu za kupnju preko 1.000 proizvoda koji navodno nisu isporučeni u prostorije tužitelja niti ih je tužitelj ili netko od njegovih zaposlenika koristio za obavljanje svog posla, te da je tuženik time za svoje osobne potrebe platio iznos od 140.941,00 kn sa poslovne kartice tužitelja, a da to niti manager tuženika niti bilo tko u računovodstvu nije primijetio, da se u konkretnom slučaju postavlja pitanje na koji način je tužitelj te troškove sebi knjižio, dakle kako ih je opravdao, što je sa porezom, kako ih je porezno tretirao i da li je time oštetio državu, a sada svoje propuste pokušava na perfidan način prebaciti na tuženika, da u tom smislu tuženik predlaže provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje računa za koje ga se tereti, zatražiti provedbu poreznog nadzora poslovanja tužitelja za period od 03.12.2015. do 15.08.2020., a sve kako bi se doista utvrdilo o čijem propustu se u konkretnom slučaju radi i zašto se isti stavlja na teret tuženiku, u odnosu na navode pod točkom F) tužbe tuženik navodi da se postavlja pitanje kako niti manager tuženika niti bilo tko u računovodstvu u proteklih pet godina nije primijetio, a radilo se o dosta visokim iznosima da je tuženik novcem tužitelja plaćao i privatne obveze prema različitim društvima za brzo internetsko financiranje s time da napominje da tužitelj nikada nije s njima poslovao, dočim je to prikazivao kao kupnju biljega, troškove komunikacije ili samo kao uplatu, a radilo se o vrlo visokim iznosima i po nekoliko tisuća kuna mjesečno koji su prikazivani kao plaćanja u korist Hrvatske pošte, da tužitelj u tužbi napominje da je iz dokaza koji se prilažu tužbi vidljivo kako se protupravnost postupanja tuženika može utvrditi i obzirom na broj i učestalost plaćanja za proizvode opisane u točki E) tužbe jer je tuženik navedene troškove vršio gotovo svakodnevno, pa da se postavlja pitanje kako to u proteklih pet godina nitko nije primijetio, da je činjenica da je tuženik sve račune dostavio tužitelju, da je tužitelj u svaki artikl na računu imao uvid i bio dužan izvršiti uvid, pa da stoga nije jasno zašto to nije činio, da je činjenica i da je tuženik kod tužitelja bio u radnom odnosu 8 godina, da za vrijeme trajanja istog radnog odnosa nije nikada imao nikakvih upozorenja na kršenje obveza preuzetih ugovorom o radu, da na rad tuženika nije bilo nikakvih prigovora niti primjedbi, da je tuženik nekoliko puta unaprijeđen, da je nekoliko puta dobio povišicu i službeni automobil, pa je malo vjerojatno da s obzirom na strukturu ustroja tužitelja, kontrolu troškova i poslovanja nitko u zadnjih pet godina nije primijetio da je tuženik sebi na račun tužitelja navodno pribavljao nepripadajuće proizvode, da su dokazi dostavljeni uz tužbu isključivo interna dokumentacija tužitelja, uvelike podobna manipuliranju i prilagodbi potrebama ove tužbe, kao što je i činjenica da je velika količina računa nečitka i uopće iz istih nije moguće iščitati sadržaj računa pa u tom pogledu tuženik u cijelosti prigovara vjerodostojnosti dokaza dostavljenih uz ovu tužbu, da tužitelj netočno i neistinito iznosi tvrdnje i da iste ne potkrjepljuje vjerodostojnom dokumentacijom, nego ih prilagođava potrebama ove tužbe proizlazi i iz navoda sadržanih u točki G) tužbe gdje tužitelj navodi da je tuženik svjesno obmanjivao tužitelja i neistinito popunjavao Mjesečne izvještaje, a sve kako bi time na račun tužitelja tuženik protupravno kupovao stvari, koje nisu u vezi sa poslovanjem tužitelja, nego su za osobnu upotrebu, da nisu točni navodi iz tužbe da je tuženik protupravno prisvojio taj novac i isti koristio za privatne potrebe te time doveo do toga da se imovina tužitelja umanji uz istodobni prijelaz te imovine s tužitelja u imovinu tuženika, čime je tuženik priskrbio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 140.941,00 kn i zbog čega je tužitelj tuženiku izvanredno otkazao ugovor o radu, iz razloga što je tužitelj tuženiku Ugovor o radu otkazao zbog dva sporna računa izdana od strane KONZUM plus d.o.o. dana 12.07.2020. i dana 13.07.2020. godine na iznose od 442,68 kn i iznos od 727,35 kn, a ne zbog iznosa od 140.941,00 kn, da je iz navedenog vidljivo da predmetna tužba predstavlja pokušaj tužitelja da izvršene nepravilnosti u poslovanju na leđa natovari tuženiku isto kao što mu je zbog dva sporna računa izdana od strane KONZUM plus d.o.o. dana 12.07.2020. i dana 13.07.2020. godine na iznose od 442,68 kn i iznos od 727,35 kn dao izvanredni otkaz ugovora o radu uz obrazloženje da predmetno predstavlja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a pritom ignorirajući u cijelosti činjenicu da je neposredno prije toga sam direktor SE od tuženika tražio da trošak od dvije majice za zaposlenike (oko 800 kn) ubaci u marketing trošak tj. račun „kao da to progura pa nitko neće skužiti“, da iz navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o isključivo smišljenom i namjernom izvanrednom otkazu ugovora o radu jer razlozi koji se u istome navode nikako se ne mogu podvesti pod bilo kakvo kršenje obveza iz radnog odnosa, a osobito ako ti nadređeni daje kao gore opisani nalog za postupanje, a zatim ti nakon toga za par dana zbog istog daje izvanredni otkaz, da je izvanredni otkaz tuženiku uručen bez imalo ljudskosti i razumijevanja, bez prilike da se tuženik očituje o onomu što mu se stavlja na teret, jer je tuženik dočekan ujutro pri ulasku u ured i s vrata joj je uručen otkaz, da tužitelj tuženiku nije dao da zadrži mobitel koji je platila tužitelju u iznosu od 796,28 kn 8.11.2019., a također tužitelj do današnjeg dana nije tuženiku dostavio nikakvu potvrdu da će tuženiku ostati u vlasništvu dionice firme Grundfos kupljene od strane tuženika po povlaštenoj cijeni dana 14.5.2019. u iznosu od 4.238,80 kn, da uzimajući u obzir navedeno proizlazi da je unutar poslovanja tužitelja očito provedena interna revizija kontrole poslovanja i troškova, pa se utvrđene nepravilnosti pokušavaju prebaciti na tuženika, a kako bi se otklonile od odgovornih za iste jer kako sam tužitelj u svoj tužbi navodi „forenzičkim pristupom tužitelja“ tužitelj je došao nakon pet godina do saznanja navedenih u ovoj tužbi. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
3. U dokaznom postupku provedeni su svi po strankama predloženi dokazi pa je tako izvršen uvid u pregled svih osporenih transakcija ( list 10-19 spisa), izvode iz poslovnog računa tužitelja za osporene transakcije (list 20-86 spisa), račune sa pratećim Mjesečnim izvještajima za razdoblje 03.12.2015. -15.08.2020. (list 87-442 spisa), potvrde HP- Hrvatske pošte d.d. o plaćanju naloga (list 443-471 spisa), rješenje o ovrsi posl. br. Ovrpl-7278/06 od 21.05.2007. (list 3-6 spisa), presliku Potvrde o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa izdane od tužitelja dana 03.09.2020. (list 492 spisa), presliku Procedure troškova po kreditnim karticama (list 493-497 spisa), preslika odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženiku (list 498-500 spisa), presliku potvrde o uplati troškova mobilnog uređaja (list 501 spisa), presliku potvrde o uplati iznosa na ime kupnje dionica (list 502 spisa), presliku primopredajnog zapisnika od 26.08.2020. (list 503 spisa), saslušani su: zakonski zastupnik tužitelja (list 506-509 spisa), tužena (list 509-510 spisa), te svjedoci: LE (list 510-512 spisa), VE (list 512-513 spisa), ŠE (list 532- 534 spisa), PE (list 534-534), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dip. ing. Zrinku Ručeviću (list 554-557 spisa), dopuna financijskog vještačenja (list 1021-1023 spisa), te je vještak i usmeno saslušan na ročištu dana 16.04.2024. (list 999-1000 spisa).
4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.
6. Zakonski zastupnik tužitelja SE u svom iskazu navodi da je tokom 7. odnosno 8. mjeseca 2020. kolega iz financija naišao na čudne transakcije na izvodu iz Master kartice, da računi za Master karticu dolaze mjesec dana kasnije, a nakon toga je otkriveno da je tužena koristila karticu za transakcije koje nisu bile za poslovne namjene, napominje da je tužena jedno vrijeme bila zadužena i za Office supply odnosno za nabavljanje potrepština za ured, da je tokom provjere troškova za 7. mjesec 2020. otkriveno da su isti učinjeni za privatne namjene, a navedeno naročito dolazi do izražaja obzirom se radilo o periodu korone za koje vrijeme nije bilo puno djelatnika u uredu, da kao detalj može navesti da je u 6. mjesecu 2020. konkretno 20.06.2020. evidentirana kupnja kućnih potrepština u Tommyu, Malinska, da su nakon toga postupili po Zakonu o radu i tužena je dobila otkaz ugovora o radu, a potom su pregledali sve transakcije unazad 5 godina i naišli su na puno troškova koji nisu učinjeni u poslovne svrhe, detalji kojih su pobliže navedeni u historijatu tužbe, da su do 2016. navedeni troškovi bili vođeni u Excel tablici, a od kraja 2016. isti su se iskazivali online kontrolu kojih je vršio prvi menadžer, da su se do kraja 2016. računi predavali u njihovom Odjelu za financije i uz svaki račun je išla specifikacija, namjena i svi slipovi o učinjenim transakcijama, od kraja 2016. svi računi su se stavljali u kuvertu i slani su u Share servis centar koji se nalazi u Mađarskoj pa tako nisu niti fizički bili pohranjeni u RH, da je dužnost navedenoga centra bila da sve te račune skenira i drži u svojoj arhivi, da se osoba u Mađarskoj koja je bila nadređeni prvi menadžer tuženoj zvala HE, da HE nije mogla vidjeti fizički račun, a tek od kraja 2020., nakon ovoga što se desilo, mogla je vršiti uvid u račune i transakcije, da je stvar u tome da se u njihovoj firmi radilo na povjerenju, da je rad u povjerenju i postupanje s karticama bilo propisano internim i globalnim propisima i bilo je propisano koje su bile posljedice ukoliko se ne pridržava tih pravila, da je tužena bila upoznata s tom politikom i procedurama, kao i svi ostali zaposlenici, da nigdje u toj politici ne piše da se mogu obavljati privatne kupnje, a pritom napominje da je nakon ovoga događaja promijenjena politika na način da se sve transakcije moraju dokumentirati, da je pozicija tužene u firmi pod zadnje bila Marketing superviser što je podrazumijevalo organiziranje evenata, vezano za instalatere, poslovne partnere i slično, da se radilo o marketinškim aktivnostima vezano za marketinške kuće i slično, a pod uredskim potrepštinama koje je tužena nabavljala podrazumijeva kavu, čaj, mlijeko, deterdžent za suđe, papirnate ubruse i slično, da se ne može sjetiti koliko je često tužena nabavljala uredske potrepštine, ali misli da je trebalo 1 mjesečno, a nabavka se obavljala u Konzumu putem Konzum klik-a, da je završna lokacija bila na adresi njihovog ureda, Buzinski prilaz 38, da je VE preuzela taj posao u 7.,8. mjesecu 2019., a potreba da tužena obavlja nabavku je bila samo u slučaju kad je VE bila na godišnjem, da tužitelj, kao trgovačko društvo, nije nikada imao potrebu koristiti artikle kao što su brijaći aparat, sportski grudnjak, puder za lice, lak za kosu, maskara, pjena za kovrče, mikser, bojanke i slično, da mu nije poznato da li tužitelj ima ikakve veze s transakcijama obavljenim kod Hrvatske pošte, a koje su obavljane na račun firmi koje se bave internetskim kreditiranjem, da nije postojala osnova ili potreba tvrtke da tužena nabavlja namirnice i poklone za događaje kao što su rođenja, krštenja, vjenčanja i slično, da u Hrvatskoj, osim ovog slučaja nisu imali još neki slučaj unutar tvrtke da je netko na ovaj način koristio karticu tvrtke, da tužena njemu nije predala sve račune, da je do 2017. na provjeri računa radio gospodin koji više nije djelatnik njihove firme, a od 2017. oni nisu imali uvid u to da tužena nije predala račun za učinjeni trošak, da je moguće da je netko u firmi predavao račune i trošak, a da pritom nitko nije provjeravao sadržaj računa i troškova i tako 5 godina, da ne radi u knjigovodstvu i da mu način rada u knjigovodstvu nije poznat, da mu nije poznato tko je tuženoj davao naloge da pribavi nešto za firmu, da je moguće da su joj naloge davali kolege da nešto nabavi, da on nije izravno davao naloge tuženoj da mu nešto nabavi, da mu nije poznato kada se gospođa VE vratila s porodiljnog, a za koju je naveo da je u 7. mjesecu 2019. preuzela poslove tužene, ali mu je poznato da ga nije koristila 2019., nego 2020.
7. Iz iskaza zakonskog zastupnika sud je u bitnom utvrdio na koji način su otkrili da je tužena koristila karticu za transakcije koje nisu bile za poslovne namjene, a detalji kojih su pobliže navedeni u historijatu tužbe, kako i gdje se vršila kontrola troškova učinjenih po karticama kod tužitelja, da se u njihovoj firmi radilo na povjerenju, da je rad u povjerenju i postupanje s karticama bilo propisano internim i globalnim propisima i bilo je propisano koje su bile posljedice ukoliko se ne pridržava tih pravila, da je tužena bila upoznata s tom politikom i procedurama, kao i svi ostali zaposlenici, da nigdje u toj politici ne piše da se mogu obavljati privatne kupnje.
8. Tuženik RE u svom iskazu navodi da su svi troškovi koji su učinjeni, ujedno i prikazani, a za svaki trošak je dobila nalog od kolega ili od line menadžera koji joj je bio neposredno nadređeni, napominje da se kod tužitelja nije moglo ništa napraviti niti obaviti bez kontrole, u pogledu troškova koji su nastali napominje da su imali različite evente, imali su i druženja petkom popodne, kada su organizirani roštilji, da isto tako može navesti kada bi neki od poslovnih partnera dobio dijete, dobila bi nalog da kupi potrepštine za to dijete ili tortu i slično, da je, dok nije uveden elektronski izvještaj, sve račune skenirala na PDF i slala u [adresa] AE i tek nakon njenoga pisanog odobrenja ih je predavala u računovodstvo, da je nakon uvođenja elektronskog sustava, kod tužitelja u rubrici pod klasifikacijom troškova bio naveden jako ograničen broj opcija pod koje mogu podvesti učinjene troškove, naglašava da troškovi postoje i učinjeni su, ali ne njezinom voljom već temeljem naloga koje je dobila, kao primjer navodi, a obzirom se kroz postupak spominju i lakovi za kosu i bojanke, da je tužitelj kao firma bila sponzor rukometnog prvenstva i tu je obavljena kupovina ogromne količine pića, boja za iscrtavanje lica i tih famoznih lakova za kosu, da je roštilje unosila u mjesečne izvještaje kao office nabavka uredskog materijala, da naprijed navedeni trošak nije navodila kao trošak reprezentacije jer je pod trošak reprezentacije potpadao račun iz restorana, a trošak roštilja je popunjavala sukladno uputi koju je dobila od firme, ne zna tko joj je to točno rekao iz firme, da ne zna točno koliko zaposlenika otprilike ima tužitelj, ali misli da ih je u nekom trenutku bilo preko 20, da je, s obzirom na broj zaposlenika bilo potrebno obavljati nabavku za ured na tjednoj bazi, a dok nije postojao Konzum klik znala je i osobno otići u dućan i obaviti nabavku, u odnosu potrebe za nabavkom i u 7. mjesecu 2020. kada je ured bio zatvoren navodi da ured nikada nije bio službeno zatvoren i da su kolege dolazile u ured u podjeli tjedan- tjedan, što podrazumijeva da jedan tjedan dolaze jedni zaposlenici, a jedan drugi, da joj nije poznata i ne sjeća se niti troška niti transakcije u odnosu na nabavku koja je učinjena 20.06.2020. u Tommyu, Malinska, da kod tužitelja postoji cijela kuhinja, a roštilj je na trećem katu, da ne zna je li meso koje je kupovala karticama bilo svježe ili termički obrađeno, da su ulošci sa savitljivim krilcima kupljeni i ostavljeni u kupaoni tužitelja za ženske djelatnike da ih po potrebi koriste i misli da navedeno ne bi smjelo biti nikakav problem, a u pogledu ranije spomenutog sportskog grudnjaka navodi da je tužitelj bio sudionik u natjecanju Be to be run gdje su se natjecale djelatnice tužitelja, koliko se sjeća 3 ili 4 i tom prilikom je za jednu od njih bio kupljen sportski grudnjak, a svi troškovi su odobreni od strane line menadžera BE, direktora financija LE, a potom i direktora ovdje prisutnog zz SE, da se ne može sjetiti na što se konkretno odnose uplate i transakcije vršene kod Hrvatske pošte, a koje se odnose na uplate tvrtkama koje se bave internetskim kreditiranjem obzirom da ih ima veći broj, da joj nije jasno kako se trošak članarine za nogometni klub Lokomotiva, također plaćen u pošti poslovnom karticom tužitelja tu našao obzirom da predstavlja privatnu transakciju jer je njezin sin bio nogometaš Lokomotive, da joj je poznato da se u firmi teretio djelatnik za korištenje kartice u privatne svrhe, da se to desilo u nekim zemljama gdje posluje tužitelj, a poznato joj je isto tako da je djelatnik kojem se to dogodilo opomenut, da joj je gospodin SE davao naloge kao i ostali kolege i da je svima pomagala u firmi gdje i kako knjižiti koji trošak, da za vrijeme svog osmogodišnjeg rada u firmi nije nikada bila opomenuta da svoje obaveze ne izvršava u skladu s ugovorom o radu, nego je bila unaprijeđena, da tvrdi da nikada nije dobila opomenu zbog troškova koje je učinila, već je jednom prilikom imala pisanu opomenu zbog toga što je jedna kolegica negdje čula da je za nju rekla da je bipolarna, nakon toga ona joj se ispričala, a ona je povukla svoju prijavu, da su joj nalozi o kojima se u predmetnom postupku govori, a na temelju kojih su nastali troškovi na kartici, davani svakako, pisano, usmeno, u prolazu.
9. Iz iskaza tužene sud je u bitnom utvrdio da predmetni troškovi postoje i učinjeni su, ali ne njezinom voljom već temeljem naloga od kolega ili od line menadžera koji joj je bio neposredno nadređeni, a nalozi su joj davani svakako, pisano, usmeno, u prolazu. Sud ocjenjuje iskaz tužene nevjerodostojnim u pogledu opravdavanja pojedinih troškova (lakovi za kosu, bojanke, ulošci sa savitljivim krilcima, sportski grudnjak) iz razloga što za navedene troškove detaljno navodi i opisuje kako su nastali, a pritom se ista ne može sjetiti niti troška niti transakcije u odnosu na nabavku koja je učinjena 20.06.2020. u Tommyu, Malinska, na što se konkretno odnose uplate i transakcije vršene kod Hrvatske pošte, a koje se odnose na uplate tvrtkama koje se bave internetskim kreditiranjem obzirom da ih ima veći broj i istoj nije jasno kako se trošak članarine za nogometni klub Lokomotiva, također plaćen u pošti poslovnom karticom tužitelja tu našao obzirom da predstavlja privatnu transakciju jer je njezin sin bio nogometaš Lokomotive, a pritom navedeni troškovi učinjeni po predmetnoj kartici nesporno ne pripadaju u troškove učinjene u poslovne namjene.
10. Svjedok LE, financijski direktor tužitelja, u svom iskazu navodi da je tužitelj multinacionalna kompanija koja ima puno podružnica po svijetu i središnje računovodstvo koje se vodi u Mađarskoj, napominje da Zagrebačka banka za troškove po karticama mjesečno šalje izvješća tužitelju koje oni detaljno ne pregledavaju obzirom da kolege iz Mađarske imaju direktan pristup Zagrebačkoj banci i mogu vršiti uvid u sve obavljene transakcije. U odnosu na konkretan slučaj navodi da je u 8. mjesecu 2020., kad u uredu zbog korone nije bilo puno kolega, kolegica koja radi lokalnu kontrolu zatekla ogromnu količinu pošte, nakon toga je on došao s godišnjeg i otvorio je obračune jer ga je i kao savjesnog menadžera zanimalo koja vrsta troškova je napravljena, te je izvršio uvid u sve troškove, ne samo za tuženu, i to za 7. mjesec 2020., pa kako je u tom periodu bilo doba korone i nisu u firmi imali nikakvih većih događaja bile su mu jako sumnjive transakcije učinjene od strane tužene putem Konzum klika, Lydla, DM-a i njemu je bilo nepojmljivo da se uopće toliko potrošilo, da su nakon toga poslali upit nadređenoj tužene u [adresa] ČE koja je rekla da je ona iz transakcija tužene isčitala da su potrošene za uredski materijal, a što je njemu bilo posebno sporno obzirom da te poslove tužena već godinu dana nije radila jer je navedene poslove obavljala druga kolegica, da NE ne govori hrvatski niti zna čitati hrvatski, nego je ista prilikom dobivanja izvještaja iz Zagrebačke banke gledala samo rubriku "opis plaćanja", pa kako je ista bila odgovorna za navedeni propust, ista je od strane firme kažnjena opomenom pred otkaz, a firma je unaprijedila kontrolu na način da se mogu vidjeti transakcije jer se do tada navodio samo opis plaćanja i od tada su uveli pravilo da računovodstvo iz Mađarske pošalje njima svaki mjesec izvješća koje njima pošalje Zagrebačka banka na kontrolu, a isti se šalju direktoru i njemu kao financijskom direktoru na kontrolu, da mu nije poznato je li se unutar firme dogodio isti ili sličan slučaj kao s ovdje tuženom, da on ili direktor firme nisu nikada usmeno ili pisano ili na bilo koji način dali nalog ovdje tuženoj da nabavi sporne artikle, detaljno pobrojane u historijatu tužbe, da isti nisu ikada korišteni za potrebe firme, a u pogledu firmi koje su spomenute i koje se bave internetskim kreditiranjem, izjavljuje da je za iste prvi put čuo kad su na iste naišli u kontroli transakcije, da su transakcije učinjene po kartici ponovno preknjižili i utuženi iznos su prikazali kao trošak koji nije oslobođen poreza na promet, te su na isti platiti porez na dobit i PDV, napominje da je plaćanje ovih transakcija, isto tako greška računovodstva tužitelja obzirom je njihova obveza bila da vrše kontrolu učinjenih troškova, međutim, oni su se opravdavali činjenicom da ne poznaju dobro hrvatski jezik, da prilikom isčitavanja hrvatskog jezika koriste google translate, no on smatra da su upotrebom alata google translate-a isti mogli uočiti da su navedeni troškovi provedeni, da mu nije poznato je li netko iz računovodstva tužitelja koje je smješteno u Mađarskoj snosio odgovornost zbog navedene činjenice, ali mu je poznato da je nakon njihovog otkrića tužitelj proveo internu kontrolu i u Hrvatskoj i u Mađarskoj i nalaz je bio negativan, odnosno ocijenjen je kao vrlo loš, da, koliko mu je poznato, prema ČE ili nekome iz računovodstva tužitelja nisu pokrenuli postupak za naknadu štete obzirom da oni nemaju nikakve osobne koristi zbog navedene situacije, da je u situaciji kada se utvrdi nesrazmjer između troška na kartici i prikazanih računa obveza računovodstva u Mađarskoj da djelatnik koji nije ispostavio račun, a prezentirao je trošak, bude pozvan i opomenut da dostavi navedene račune, a da li su oni to činili, nije mu poznato, da se računi o obavljenim transakcijama koje djelatnici donesu u firmu stavljaju u kuvertu i šalju se u računovodstvo u Mađarskoj, da tužena za njega nije obavljala kupnju za potrebe njegove prezentacije, poslovnog partnera i slično, da je petkom sudjelovao na roštilju u kojem su sudjelovali djelatnici firme, ali navodi da se ne radi o događaju koji se odvijao redovito svaki petak jer koliko je njemu poznato bilo je organizirano jedno roštiljanje petkom kojom prilikom su slavili godišnjicu firme ili se radilo o team buildingu, a sva ostala roštiljanja su se odvijala u privatnom aranžmanu djelatnika u svrhu proslave rođendana i sličnih prigoda i djelatnici firme su ih podmirivali o svom trošku, da tužitelj nije podmirivao zaposlenicima režijske troškove u vidu računa za Plinaru, telefon i slično.
11. Iz iskaza svjedoka LE, financijskog direktora tužitelja, sud je u bitnom utvrdio na koji način su otkrili da je tužena koristila karticu za transakcije koje nisu bile za poslovne namjene detaljno pobrojane u historijatu tužbe, da isti nisu nikada korišteni za potrebe firme, kako i gdje se vršila kontrola troškova učinjenih po karticama kod tužitelja, da su transakcije učinjene po kartici ponovno preknjižili i utuženi iznos su prikazali kao trošak koji nije oslobođen poreza na promet, te su na isti platiti porez na dobit i PDV.
12. Svjedok VE, zaposlenik tužitelja, u svom iskazu navodi da je za tužitelja počela obavljati nabavku uredskih potrepština u 8. mjesecu 2019., a iste su se sastojale od artikala za kuhinju kao što su kava, mlijeko, čaj, šećer, kuhinjski ručnici i sve je nabavljano putem Konzum klika i plaćeno putem kartice, da od trenutka kada je ona preuzela nabavu potrepština za ured nije bilo potrebe za dupliranjem odnosno da nabavku obavlja još netko uz nju, da je uz komplikacije u trudnoći i porodiljnom bila odsutna s posla od 03.11.2020. do 04.10.2021., da joj nije poznato da je za vrijeme dok je ona obavljala nabavu uredskih potrepština isto to radila i tužena, da je uputa od strane direktora dana usmeno da te poslove obavlja samo ona, dana i njoj i tuženoj, a tuženoj je ostala kartica jer je kao djelatnik firme imala pravo na to.
13. Iz iskaza svjedoka VE, zaposlenika tužitelja, sud je u bitnom utvrdio da je ona od 8. mjeseca 2019. do 11. mjeseca 2020. obavljala nabavku uredskih potrepština, a iste su se sastojale od artikala za kuhinju kao što su kava, mlijeko, čaj, šećer, kuhinjski ručnici, da nije bilo potrebe da te poslove uz nju obavlja još netko za tužitelja, a da je uputa da te poslove obavlja samo ona dana i njoj i tuženoj usmeno od strane direktora.
14. Svjedok ŠE, bivši zaposlenik tužitelja, u svom iskazu navodi, u pogledu procedure pravdanja troškova koji su učinjeni od strane osobe koja je bila ovlaštena za poslovnu karticu, da su se na kraju mjeseca skupljali svi izvodi i svi računi, ispunjavali bi se u Excell tablici, a u jednom trenutku prešli su na online, po skupljenim i predanim izvodima i računima line menager bi potpisao i odobrio navedene troškove, da je to radno mjesto podrazumijevalo nabavku raznih materijala od kuhinjskih potrepština, higijenskih potrepština, održavanja toaleta, nabavku mlijeka, kave, kada dolaze gosti voće i povrće, generalno sve što ide u frižider, tu je još spadala nabavka krafni za Fašnik, cvijeće za dame za 8. Mart, friško, termički neobrađeno meso kad su imali party na 3. katu. U pogledu partya-roštilja koji se odrađivao u sklopu firme na 3. katu, navodi da se od potrepština, osim već spomenutog mesa, nabavljalo vino, pivo, žestica, sokovi i slično, da joj je unutar firme poznat jedan slučaj u kojem je jedan djelatnik omaškom provukao business karticu za privatne svrhe, navedeno je primijećeno od strane tužitelja, te je navedeni djelatnik pozvan da novac koji je utrošen u privatne svrhe vrati, a istom se potom nije dogodilo ništa jer se navedeno moglo svima dogoditi obzirom su imali po 5,6 kartica, tuženu opisuje kao izuzetno komunikativnu, dragu, pouzdanu, odgovornu i nimalo konfliktnu osobu, da su se u određenom periodu, kad su račune rješavali lokalno isti slali u Odjel financija, a kada se organizacija spojila s većim dijelom Europe, račune su slali svaki ponaosob Share Service Center u Mađarsku, a da li ih je netko tamo kontrolirao, to joj nije poznato, da u periodu dok je radila na mjestu tužene nije postojao nikakav propis ili akt poslodavca što u određenom trenutku i koje stvari smiju nabavljati, a što ne, u okvirima tog radnog mjesta, da se nabavku naprijed navedenih proizvoda, u trenutku dok je ona tamo radila, provlačila njezina kartica, a poslije nje kartica tužene jer je Odjel marketinga bio zadužen za sve navedeno jer je navedeno spadalo pod njihov opis posla, da je kao HR menager bila upoznata s procedurama poput troškova po kreditnim karticama u vrijeme dok je ona tamo radila i Pravilnikom o radu poslodavca koji definira što se smatra zlouporabom i koje činjenice se smatraju razlogom za otkaz i da je i sama sudjelovala u kreiranju mnogih od tih pravilnika, navodi da su najprije osnovali HR odjel pa su onda tokom vremena utvrđivali proceduru, da po njoj sam naziv business kartica podrazumijeva da se ista ne može koristiti u svrhu brzog instant Internet financiranja, da koliko je njoj poznato da ona nikada nije kupila artikle koji se navode u tužbi (lak za nokte, proteinski napitak, lak za kosu i slično), da navedeni artikli ne spadaju pod artikle koje bi bilo dozvoljeno kupiti poslovnom karticom, da joj nije poznato da li tužena ima nekih većih financijskih problema, da se ne sjeća koja je to osoba iz ureda omaškom provukla poslovnu karticu u privatne svrhe, ali zna da se o tome u uredu puno pričalo jer je to bila velika afera, da se party-roštilj na 3. katu organizirao 2-3 puta godišnje i to u svrhu i u ime dolaska velikog šefa iz Mađarske, godišnjice firme, dobrih poslovnih rezultata i slično, a troškove za navedeni događaj je odobravao direktor firme, da su artikli za party-roštilj završili u frižideru na 3. katu, da je pored tih zabava ili roštilja koji su bili organizirani za potrebe firme bilo i privatnih zabava koje su organizirali sami djelatnici i da joj je zbog toga bilo jako teško i razlučiti koliko je bilo zabava od strane firme, a koliko privatnih, a troškove nabave namirnica za privatne zabave snosili su sami djelatnici koji su organizirali te zabave, da nije moguće da isti djelatnik firme u 5 godina učestalo koristi poslovnu karticu u privatne svrhe, a da to svima promakne.
15. Iz iskaza svjedoka ŠE, bivšeg zaposlenik tužitelja, sud je u bitnom utvrdio na koji način su se pravdali troškovi koji su učinjeni od strane osobe koja je bila ovlaštena za poslovnu karticu, nabavku čega je sve podrazumijevalo radno mjesto na kojem je radila i tužena, kako i gdje se su se slali računi učinjeni po karticama, kontrola troškova učinjenih po karticama kod tužitelja, da naziv business kartica podrazumijeva da se ista ne može koristiti u svrhu brzog instant Internet financiranja, da ona nikada nije kupila artikle koji se navode u tužbi (lak za nokte, proteinski napitak, lak za kosu i slično), da navedeni artikli ne spadaju pod artikle koje bi bilo dozvoljeno kupiti poslovnom karticom.
16. Svjedok PE, zaposlenik tužitelja, u svom iskazu navodi, u odnosu na proceduru pravdanja troškova kod tužitelja, da se piše spisak troškova na formular koji je za to previđen, potom se navedeno šalje linijskom manageru na odobrenje i on to odobrava ili ne, da koliko je njemu poznato da nije bilo istih ili sličnih situacija - zlouporaba poslovne kartice za korištenje u privatne svrhe, da on i tužena prije zajedničkog rada kod tužitelja nisu radili kod istog poslodavca, ali se poznaju oko 15 godina i surađivali su i njihovu suradnju opisuje kao korektnu, da dok su oboje radili kod tužitelja s tuženom nije usko surađivao, a njihova suradnja prije rada kod tužitelja je bila korektna, da mu nije poznato što pojedina osoba radi s karticom, a sustav kontrole je propisan procedurom, da on poslovnu karticu koristi isključivo za poslovne svrhe, da u zajedničkim prostorijama tužitelja nije nikada vidio lak za kosu, lak za nokte, uloške s savitljivim krilcima, proteinski napitak, pastu za zube, interdentalne četkice, a za prostorije u koje nije nikad ušao (ženski wc) ne može garantirati i ne zna zašto bi im to kupovao poslodavac, da nije nikada koristio poslovnu karticu za podizanje novca na pošti i nikada mu nije bila potrebna.
17. Iz iskaza svjedoka PE sud je u bitnom utvrdio na koji način su se pravdali troškovi koji su učinjeni od strane osobe koja je bila ovlaštena za poslovnu karticu.
18. Stalni sudski vještak dipl. ing. Zrinko Ručević u svom nalazu i mišljenju od 29.05.2023. navodi da je tužena, tijekom utuženog razdoblja, bila zaposlena kod tužitelja, da tužitelj tužbenim zahtjevom od tužene potražuje iznos osporenih transakcija po Master business card kartici broj 5474 7600 1723 6729 u razdoblju od 3. prosinca 2015. do 15. kolovoza 2020., da je navedena kartica izdana na ime tužene, a bila je u vlasništvu tužitelja, da interna procedura troškova po kreditnim karticama tužitelja, koja se primjenjuje od 21. prosinca 2015., između ostaloga definira kako po završetku mjeseca svaki zaposlenik koji koristi takvu karticu mora ispuniti Business card monthly report, priložiti račune, te dati izvještaj svom menadžeru na autorizaciju, da je menadžer odgovoran provjeriti je li ispis s banke identičan prijavljenim troškovima u Business card monthly reportu, da računovođa, između ostaloga, pregledava izvješće i osigurava da je sav trošak „bona fide“ i u korist posla. Nadalje navodi da je uvidom u knjigovodstvenu evidenciju tužitelja utvrđeno kako slijedi po godinama:
2015. i 2016.
Tijekom 2015. i 2016. poslovne godine knjigovodstvena evidencija poslovnih događaja po kreditnim karticama obavljana je na način da su se knjižili bruto iznosi troškova na konto troškova, a kao protustavka su se knjižili isti iznosi kao obveza prema dobavljaču ZABA za učinjene troškove. PDV uključen u iznose troškova podmirene kreditnim karticama nije zasebno evidentiran u poslovnim knjigama tužitelja u ovom razdoblju (jer je bio uključen u ukupne troškove) niti je uključen u porezne prijave poreza na dodanu vrijednost.
2017. i 2018.
Tijekom 2017. i 2018. poslovne godine knjigovodstvena evidencija poslovnih događaja po kreditnim karticama obavljana je na način da su se na konto troškova knjižili neto iznosi (tj. iznosi bez PDV-a), zatim je iznos PDV-a evidentiran na kontu potraživanja za PDV (pretporez), a kao protustavka se knjižio bruto iznos (neto + PDV) kao obveza prema dobavljaču ZABA za učinjene troškove. Na ovaj način, PDV uključen u iznose troškova podmirenih kreditnim karticama evidentiran je u poslovnim knjigama tužitelja u ovom razdoblju te je uključen u PDV prijave (kao smanjenje porezne obveze, tj. kao pretporez).
2019. i 2020.
Tijekom 2019. i 2020., odnosno do konca utuženog razdoblja, knjigovodstvena evidencija poslovnih događaja po kreditnim karticama obavljana je na način da su se na konto troškova knjižili neto iznosi (tj. iznosi bez PDV-a), zatim je iznos PDV-a evidentiran na kontu potraživanja za PDV (pretporez), a kao protustavka se knjižio bruto iznos (neto + PDV) kao obveza prema dobavljaču ZABA za učinjene troškove. PDV uključen u iznose troškova podmirenih kreditnim karticama evidentiran je u poslovnim knjigama tužitelja u ovom razdoblju, ali nije bio uključen u prijave PDV-a (nije korišteno pravo na smanjenje porezne obveze na ime pretporeza), da tužitelj naknadno, nakon interne kontrole, u ovom razdoblju uključuje PDV po troškovima kreditnih kartica u poreznu prijavu PDV-a (kao smanjenje porezne obveze, tj. kao pretporez).
Nadalje, vještak je utvrdio kako je tužitelj je 14. i 28. prosinca 2020. u poslovnim knjigama evidentirao storniranje evidentiranog PDV-a (pretporeza) vezanog za predmetne utužene troškove, u ukupnom iznosu od 8.740,30 kn, da je tužitelj također u poreznoj prijavi PDV-a za listopad 2020. umanjio iznos potraživanja za PDV (pretporez) po knjizi ulaznih računa za iznos već prijavljenog pretporeza u prethodnim razdobljima, a vezan za utužene troškove, u ukupnom iznosu od 5.443,10 kn (sadržan unutar gore navedenog iznosa od 8.740,30 kn), čime je za navedeni iznos povećao obvezu poreza na dodanu vrijednost, te da je konačno tužitelj 30. prosinca 2020. u poslovnim knjigama evidentirao prihod u ukupnom iznosu od 140.940,90 kn, dok je kao protustavku tom knjiženju evidentirao rezerviranja za započete sudske sporove u istom iznosu, čime je tužitelj povećao poreznu osnovicu poreza na dobit u 2020., odnosno nakon tog knjiženja ukupni sporni troškovi koji su predmet ovog sudskog postupka evidentirani su u poslovnim knjigama tužitelja kao porezno nepriznati rashod.
18.1. Na temelju naprijed navedenog nalaza, a prema dokumentaciji koja je priložena spisu predmeta, te dokumentaciji pribavljenoj od tužitelja, vještak daje mišljenje:
- da je tužitelj sporne iznose vezane uz troškove po Master business card kartici broj 5474 7600 1723 6729 u razdoblju od 3. prosinca 2015. do 15. kolovoza 2020. u poslovnim knjigama evidentirao kao poslovne rashode (porezno priznate troškove), s time što je tijekom 2015. i 2016. kao ukupan iznos troškova iskazao bruto iznos troškova (bez odbitka PDV-a sadržanog u svakom pojedinom trošku), a od 2017. do konca predmetnog razdoblja kao ukupan iznos troškova iskazan je neto iznos troškova (nakon odbitka PDV-a sadržanog u svakom pojedinom trošku),
- što se tiče PDV-a, da tužitelj za 2015. i 2016. isti nije evidentirao kao potraživanje za PDV po ulaznim računima (pretporez), jer je ukupan bruto iznos troškova (s uključenim PDV-om) evidentiran na knjigovodstvenoj poziciji porezno priznatih troškova; počevši od 2017. pa do konca predmetnog razdoblja, PDV sadržan u svakom pojedinom trošku evidentiran je na knjigovodstvenoj poziciji potraživanja za PDV po ulaznim računima dobavljača (pretporez),
- da je tijekom 2020. tužitelj proveo knjiženja u svojim poslovnim knjigama, na način da je za cjelokupni ranije priznati PDV (pretporez) po osnovi spornih troškova umanjio pravo na odbitak (pret)poreza i za taj iznos uvećao poreznu obvezu PDV-a, dakle u cijelosti je platio PDV po spornim transakcijama, a osim toga je sav iznos predmetnih troškova preknjižio na knjigovodstvenu poziciju prihoda, čime je poništio efekt ranije evidentiranih poslovnih rashoda, i za taj iznos je uvećana porezna osnovica poreza na dobit (nakon čega svi predmetni sporni troškovi postaju porezno nepriznati rashodi).
19. Na ovako dani nalaz i mišljenje tužitelj nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore dok je istome prigovorila tužena podneskom od 22.09.2023.
20. Sud je stoga pozvao stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zrinka Ručevića da se usmeno očituje na ročištu od 16. travnja 2024. Stalni sudski vještak u svom usmenom očitovanju navodi da je podneskom od 22.09.2023. tužena prigovorila nalazu i mišljenju koji je izradio u ovom predmetu i predao sudu 29.05.2023. u kojem prvenstveno ističe da joj nije jasno na temelju čega je za pojedine godine donio zaključke kako ih je iskazao, na što vještak odgovara kako je zaključke donio na temelju cjelokupne pregledane dokumentacije, između ostaloga na temelju usporedbe knjigovodstvenih evidencija, s jedne strane knjigovodstvenih evidencija obveza prema kartičaru za ispostavljeni račun, a s druge strane evidencija na knjigovodstvenoj poziciji troškova. Tužena nadalje ističe kako PDV obrasci za 2019. i 2020. u koloni pretporeza iznosom točno odgovaraju zbroju URA za pojedini mjesec, te da nije jasno zašto se obavlja korekcija PDV-a u iznosu od 5.443,10 kn kako je naveo na str. 3. nalaza ako su identični iznosi pretporeza na svim URA obrascima i PDV obrascima, na što vještak odgovara kako nije točan navod tužene da se radi o istim iznosima za sve mjesece jer upravo za mjesec listopad 2020. je u knjizi ulaznih računa iskazan iznos od 90.994,76 kn PDV-a koji se može odbiti, dok je u PDV obrascu za taj mjesec iskazan iznos od 85.551,66 kn, pa se radi o razlici od 5.443,10 kn koju razliku je kako je to obrazložio u pisanom nalazu i mišljenju tužitelj obračunao kao svoju poreznu obvezu, odnosno za taj iznos je smanjio pravo na pretporez koji bi mogao ostvariti u tom mjesecu. U odnosu na navod tužene kako se ne vidi da je tužitelj ispravio poslovne knjige na način kako je vještak to u nalazu i mišljenju naveo vještak odgovara kako je vrlo detaljno opisao kada i na koji način su pojedini ispravci provedeni, pa tako primjerice i ispravak o kojem je govorio u odgovoru na prethodno pitanje, da su svi troškovi bili evidentirani kao troškovi poslovanja u pojedinim godinama, da bi nakon provedene analize dio tih troškova, a koji su predmet ovog sudskog postupka, bio isknjižen kao trošak redovnog poslovanja tužitelja, a u konačnici je u skladu s poreznim propisima ukupan iznos tih troškova oprihodovan, dakle iskazan je kao povećanje porezne osnovice poreza na dobit čime je posljedično i u računovodstvenom i u poreznom smislu došlo do toga da su svi troškovi koji su predmet ovoga postupka evidentirani kao porezno nepriznati troškovi, i kao takvi su prikazani kao troškovi koji nisu u vezi s poslovanjem tužitelja. U odnosu na prigovor tužene da spisu nisu priloženi pojedini računi za dobavljače Kaufland, Konzum i sl. vještak navodi da prema obujmu i načinu postavljenog zadatka navedeno nije bilo potrebno za odgovaranje na postavljeni zadatak, ističe kako je svaki pojedini trošak evidentiran na analitičkim knjigovodstvenim karticama troškova u koji je obavio uvid i koje su priložene spisu predmeta.
21. Na ovako dano usmeno očitovanje vještaka tužitelj nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore dok je tužena u podnesku od 02. svibnja 2024. ostala kod prigovora na nalaz i mišljenje.
22. Slijedom navedenoga, a sukladno prijedlogu tuženika istaknutom na ročištu od 16. listopada 2024. sud je pozvao vještaka da se pisano očituje na navode tuženika iz podneska od 02. svibnja 2024.
23. Sukladno naprijed navedenom prijedlogu vještak je napravio dopunsko financijsko vještačenje od 03. siječnja 2025. u kojem navodi da je podneskom od 02. svibnja 2024. tužena stavila nekoliko primjedbi u pogledu nalaza i mišljenja sačinjenog u ovom predmetu, na koje se vještak očituje kako slijedi:
- da tužena prvo navodi kako je vještak pisani nalaz i mišljenje od 25. svibnja 2023. sačinio na temelju dokumentacije dostavljene u spis predmeta uz taj nalaz i mišljenje, na što vještak odgovara kako se radi o djelomično točnom navodu tužene, da je vještak u uvodnom dijelu nalaza i mišljenja od 25. svibnja 2023. jasno naveo da je vještačenje provedeno na temelju dokumentacije koja je u spisu bila priložena prije preuzimanja spisa na vještačenje, kao i dokumentacije koja je pribavljena u postupku vještačenja.
- da za 2015. i 2016. tužena iznosi svoje shvaćanje da je vještak dao paušalan odgovor, odnosno da nije odgovorio na konkretan prigovor tužene, pri čemu tužena smatra da bi se isto moglo utvrditi samo ako se izvrši uvid u URE.
U odgovoru na navedeno, vještak ponavlja vrlo precizan i nimalo paušalan odgovor da je svoje očitovanje sačinio na temelju usporedbi knjigovodstvenih evidencija, s jedne strane evidencija obveza prema dobavljaču (vlasniku kreditne kartice) za ispostavljeni račun, a s druge strane evidencija na knjigovodstvenoj poziciji troškova, a s obzirom da se radilo o istovjetnim iznosima, logična je posljedica kako je na knjigovodstvenoj poziciji troškova evidentiran ukupan trošak s uključenim PDV-om (jer upravo taj ukupan iznos predstavlja obvezu prema dobavljaču).
- da za 2015. i 2016. tužena postavlja pitanje na temelju čega je vještak donio zaključak naveden u nalazu i mišljenju od 25. svibnja 2023. s obzirom da URE nisu dostavljene uz nalaz i mišljenje od 25. svibnja 2023.
U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako su URE (ulazni računi (napomena vještaka)) dostavljene u spis predmeta uz tužbu, da vještak samo može pretpostaviti da je tužena u svom pitanju mislila na Knjige URA (a ne na URE (ulazne račune)), pa ako se pitanje tužene zaista odnosilo na Knjige URA, vještak napominje kako iste nisu bile potrebne vještaku za odgovaranje na postavljene zadatke, da je sve potrebne podatke i informacije vještak preuzeo iz pregledanih izvadaka iz analitičkih poslovnih knjiga tužitelja (analitičke knjigovodstvene kartice obveza prema dobavljačima, poreza na dodanu vrijednost i troškova).
- da za 2017. i 2018. tužena postavlja ista pitanja kao za 2015. i 2016. na što vještak odgovara jednako kao što je naprijed odgovorio za 2015. i 2016.
- da za 2019. i 2020. tužena navodi da su dostavljene URE (vještak će za daljnje očitovanje u ovoj alineji pretpostaviti da tužena misli na Knjige URA, kako je to naprijed pojašnjeno), a da u istima nije sadržan niti jedan dobavljač (npr. Kaufland, Spar i slično), a čiji troškovi / računi su predmet tužbe u ovom sudskom postupku, da tužena iz toga izvodi svoje shvaćanje da su utuženi troškovi / računi prikriveni iz službenih PDV obrazaca koji su predani na Poreznu upravu, kao i da ih nema u URA obrascima koji su službena podloga svaki mjesec za ispravnu prijavu PDV-a. U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako su zaključci tužene potpuno promašeni. Naime, da bi se pretporez po nekom ulaznom računu mogao evidentirati kao odbitna stavka u poreznoj prijavi poreza na dodanu vrijednost, mora se kumulativno ispuniti veći broj zakonom propisanih uvjeta (račun je morao ispostaviti porezni obveznik PDV-a, račun je morao biti ispostavljen na poreznog obveznika PDV-a, račun je morao biti ispostavljen na propisanom obrascu (R1), roba ili usluga na računu mora se odnositi na poslovanje primatelja računa i dr.), čega sve u konkretnom slučaju nije bilo, da je obrazac R1 trebala upravo tužena zatražiti kod svakog pojedinog dobavljača kod kojeg je plaćanje obavljala predmetnom kreditnom karticom koju joj je tužitelj dao na korištenje, i onda je takve R1 račune trebala predavati u knjigovodstvo tužitelja kako bi se isti (naravno, nakon provjere radi li se o troškovima koji imaju neke veze s poslovanjem tužitelja) mogli evidentirati u knjigovodstvu tužitelja, kao i u porezom knjigovodstvu tuženika.
23.1. Vještak u nastavku daje primjere računa i troškova koji su predmet tužbe u ovom postupku, a koji svojim sadržajem nisu niti mogli biti evidentirani u tužiteljevim poreznim evidencijama:
- račun broj 2564/1000/80 od 15. siječnja 2016. dobavljača Konzum d.d. (list 96.– 97. spisa) iz kojeg je jasno vidljivo kako sadrži robu koja nema nikakve veze s poslovanjem tuženika, isti nije ispostavljen u obliku R1 obrasca, a osim toga je u podacima o isporuci navedena tužena osobno, i njena adresa prebivališta,
- račun broj 3051/8716/107 od 10. ožujka 2017. dobavljača Spar Hrvatska d.o.o. (list 122. – 124. spisa) iz kojeg je jasno vidljivo kako sadrži robu koja nema nikakve veze s poslovanjem tuženika te isti nije ispostavljen u obliku R1 obrasca,
- račun broj 63666/1930/004 od 20. svibnja 2017. dobavljača Kaufland Hrvatska d.d. (list 132. – 134. spisa) iz kojeg je jasno vidljivo kako sadrži robu koja nema nikakve veze s poslovanjem tuženika te isti nije ispostavljen u obliku R1 obrasca,
- potvrda o uplati tužiteljice od 8. rujna 2017. u korist računa društva Numeratum d.o.o. (list 192. spisa), bez ikakvog računa (kamoli R1 obrasca), bez ikakve poveznice s poslovanjem tužitelja i dr. (navedeno društvo se prema javno dostupnim podacima bavi brzim kreditima za građane),
- potvrda o uplati tužiteljice od 24. listopada 2018. u korist računa društva Numeratum d.o.o. (list 308. spisa), bez ikakvog računa (kamoli R1 obrasca), bez ikakve poveznice s poslovanjem tužitelja i dr.,
- račun broj 104623/8716/110 dobavljača Spar Hrvatska d.o.o. (list 368. spisa) iz kojeg je jasno vidljivo kako sadrži robu koja nema nikakve veze s poslovanjem tuženika te isti nije ispostavljen u obliku R1 obrasca, o itd.
23.2. Vještak zaključuje da je svoje zaključke utemeljio na cjelokupnoj dokumentaciji popisanoj u uvodnom dijelu nalaza, na temelju koje dokumentacije je dao mišljenje kod kojeg u cijelosti ostaje, kao i da su svi preostali navodi tužene pravne su prirode, o čemu se vještak nema što očitovati.
24. Po zaprimanju dopunskog financijskog vještačenja tužena je i dalje prigovarala nalazu i mišljenju kao i dopuni nalaza i mišljenja obzirom da smatra da tvrdnja vještaka da su svi podaci za godine 2015., 2016., 2017. i 2018. uspoređivani na temelju analitičkih poslovnih knjiga nije potpuna jer se to ne podudara s činjenicom da ključni podaci iz knjiga URA nisu uzeti u obzir, a navedena metodološka slabost da ima za posljedicu neprecizan nalaz i mišljenje.
25. Nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja, kao i usmeno očitovanje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom su isti stručni i obrazloženi te su izrađeni na temelju dokumentacije koja je u spisu bila priložena prije preuzimanja spisa na vještačenje, kao i dokumentacije koja je pribavljena u postupku vještačenja, a iste tužena svojim prigovorima nije dovela u sumnju. Iz naprijed navedenog vještačenja sud je tako utvrdio:
- da je tužitelj sporne iznose vezane uz troškove po Master business card kartici broj 5474 7600 1723 6729 u razdoblju od 3. prosinca 2015. do 15. kolovoza 2020. u poslovnim knjigama evidentirao kao poslovne rashode (porezno priznate troškove), s time što je tijekom 2015. i 2016. kao ukupan iznos troškova iskazao bruto iznos troškova (bez odbitka PDV-a sadržanog u svakom pojedinom trošku), a od 2017. do konca predmetnog razdoblja kao ukupan iznos troškova iskazan je neto iznos troškova (nakon odbitka PDV-a sadržanog u svakom pojedinom trošku),
- što se tiče PDV-a, da tužitelj za 2015. i 2016. isti nije evidentirao kao potraživanje za PDV po ulaznim računima (pretporez), jer je ukupan bruto iznos troškova (s uključenim PDV-om) evidentiran na knjigovodstvenoj poziciji porezno priznatih troškova; počevši od 2017. pa do konca predmetnog razdoblja, PDV sadržan u svakom pojedinom trošku evidentiran je na knjigovodstvenoj poziciji potraživanja za PDV po ulaznim računima dobavljača (pretporez),
- da je tijekom 2020. tužitelj proveo knjiženja u svojim poslovnim knjigama, na način da je za cjelokupni ranije priznati PDV (pretporez) po osnovi spornih troškova umanjio pravo na odbitak (pret)poreza i za taj iznos uvećao poreznu obvezu PDV-a, dakle u cijelosti je platio PDV po spornim transakcijama, a osim toga je sav iznos predmetnih troškova preknjižio na knjigovodstvenu poziciju prihoda, čime je poništio efekt ranije evidentiranih poslovnih rashoda, i za taj iznos je uvećana porezna osnovica poreza na dobit (nakon čega svi predmetni sporni troškovi postaju porezno nepriznati rashodi),
- da su svi troškovi u poslovnim knjigama tužitelja bili evidentirani kao troškovi poslovanja u pojedinim godinama, da bi nakon provedene analize dio tih troškova, a koji su predmet ovog sudskog postupka, bio isknjižen kao trošak redovnog poslovanja tužitelja, a u konačnici je u skladu s poreznim propisima ukupan iznos tih troškova oprihodovan, dakle iskazan je kao povećanje porezne osnovice poreza na dobit čime je posljedično i u računovodstvenom i u poreznom smislu došlo do toga da su svi troškovi koji su predmet ovoga postupka evidentirani kao porezno nepriznati troškovi, i kao takvi su prikazani kao troškovi koji nisu u vezi s poslovanjem tužitelja.
26. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
27. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
28. Slijedom svega navedenoga, a obzirom je u predmetnom postupku utvrđeno da je tužena korištenjem kartice tužitelja Master business card broj 5474 7600 1723 6729, koja joj je povjerena na korištenje, u razdoblju od 3. prosinca 2015. do 15. kolovoza 2020., suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4 ZOO-a i čl. 10 ZOO-a, koristeći istu u privatne svrhe, bez osnove stekla imovinsku korist na štetu tužitelja u iznosu od 18.706,08 EUR u smislu čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženoj bilo poznato, odnosno nije joj moglo ostati nepoznato, da navedeno nije dopušteno činiti ista se smatra nepoštenim stjecateljem. Stoga je ovaj sud naložio tuženoj isplatiti iznos od 18.706,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a temeljem čl. 1115 ZOO-a.
29. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.
30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelju je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku priznat trošak za: sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 08.02.2022., 13.09.2022., 16.04.2024. i 06.03.2025. u iznosu od po 250 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 17.05.2021., 16.10.2024. i 08.01.2025. u iznosu od po 125 bodova svako (Tbr. 9/2 Tarife), odnosno ukupno 1625 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 3.250,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 4.062,50 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 233,46 eur s naslova sudske pristojbe na tužbu te za iznos od 233,46 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 4.529,42 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
31. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.
U Zagrebu, 06. svibnja 2025.
Sudac
Nevenka Božinović Čupin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA
1. pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 233,46 eur
2. pun. tuženika
