P-690/2021-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika: Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja DV i generalne punomoćnice tuženika EV, **.**.2025.,

p r e s u d i o je

Odbija se tužbeni zahtjev:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.409,39 eura sa zateznim kamatama koje teku 18. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te iznos od 8.710,43 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te da u istom roku podmiri parnični trošak, sve u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na br.5908- 19-19-03126247946.“

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 23. veljače 2021., se navodi kako je rješenjem tužitelja broj 142015 od 20. listopada 2006. osiguraniku IV iz [adresa] priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad čiji je uzrok povreda na radu. Imenovani je ozlijeđen 23. svibnja 2005. radeći na svom radnom mjestu kada je na njega zbog neprilagođene brzine naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao TV i nanio mu teške ozljede. Predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika. Tužitelj je tuženiku naknadio štetu koju trpi isplatom mirovine do zaključno 30. travnja 2020. kada je osiguranik navršio 65 godina života, dakle, do nastupa uvjeta za starosnu mirovinu. Naime, odštetnim zahtjevom od 29. listopada 2020. tužitelj je od tuženika zatražio isplatu štete koju trpi za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2020. u iznosu od 64.243,79 kuna. Međutim, tuženik je podmirio štetu do zaključno 30. travnja 2020. u iznosu od 46.090,23 kuna. Tužitelj ističe da je tuženik dužan naknaditi štetu bez obzira na ispunjenje uvjeta na starosnu mirovinu, a sve na temelju članka 161. stavak 2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine broj: 115/2018.). Istim člankom je propisano da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u predmetnom slučaju su novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu.

Slijedom iznesenog, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 1. prosinca 2023., tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno tuženik ističe kako se radi o starosnoj dobi osiguranika po kojoj isti ispunjava uvjet (od 65 godina) za starosnu mirovinu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu pa slijedom navedenog tužitelj pogrešno smatra da ga pripada tražiti regresno od tuženika – isplaćene pune iznose invalidske mirovine. Osnovanost tužbenog zahtjeva na način kako ga tužitelj postavlja (isplata cjelokupnih mirovina), ovisi o tome je li se na ovo potraživanje tužitelja, kao zavoda koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja, prema tuženiku, kao društvu za osiguranje, primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO), na kojeg se tužitelj poziva ili se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), koji regulira obveze društava za osiguranje preuzete na temelju ugovora (Polica) o osiguranju. Vrhovni sud RH je nizom svojih odluka, uključivo i najnovijih donesenih po tzv. izvanrednim revizijama, iskazao (ponovio) shvaćanje kako se na ovakva potraživanja primjenjuju odredbe ZOOP - a. Dakle, tuženik Croatia osiguranje d.d. u ovom postupku postoji i baš se od njega potražuje utužena naknada štete upravo na osnovi činjenice da je vozilo kojeg tužba označava štetnikom u vrijeme nezgode bilo od automobilske odgovornosti osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja. Stoga se i obveze tuženika, kao društva za osiguranje, prema tužitelju, kao zavodu koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja, moraju sagledati isključivo kroz materijalno pravne propise kojima je definiran opseg obveze tuženika (društva za osiguranje) po osnovi polica osiguranja od automobilske odgovornosti pa tako i opseg obveza prema tužitelju. Obveze društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja (tužitelju) po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014.; ZOOP) pa je stoga o osnovanosti i visini ovakvog potraživanja tužitelja baš prema tuženiku za odlučiti isključivo primjenom odredaba ZOOP-a. Time, protivno tužbenim navodima, u situaciji kada tužitelj naknadu štete potražuje baš od tuženika kao društva za osiguranje baš po osnovi sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti ne dolazi u obzir primjena odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Opseg obveza društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbom članka 27. ZOOP-a prema kojem je Društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Razvidno je da bi tužitelja na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje „u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu“.

Analogno na izneseno osporava se i zatraženi tijek zateznih kamata – prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva nije priložen izračun razmjernog iznosa sukladno odredbi čl.27.st.3 ZOOP-u – stoga visina nije odrediva, niti tuženik može biti u zakašnjenju s ispunjenjem obveze – čiji osnov osnov i opseg nije moguće utvrditi.

3. Podneskom od 3. listopada 2023. tužitelj je potraživao isplatu daljnjeg iznosa od 8.710,43 eura i to za razdoblje od 1. studenog 2020. do 31. srpnja 2022.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja HZMO-a, Područne službe u Splitu Klasa: UP/I-141-02-05-01, Ur. broj: 341-18-05/3-05-52116 od 20. listopada 2006., nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 22. prosinca 2005., prijave ozljede na radu, dopisa HZMO-a Croatia osiguranju d.d. kojim se potražuje daljnja šteta od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2020. u iznosu od 64.243,79 kuna, spisa IP-114/2004., obračuna isplata.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Čitanjem rješenja HZMO-a, Područne službe u Splitu Klasa: UP/I-141-02-05- 01, Ur. broj: 341-18-05/3-05-52116 od 20. listopada 2006. utvrđeno je da se istim osiguraniku IV zbog ozljede na radu zbog koje je nastala profesionalna nesposobnost za rad:

- priznaje počevši od 22. prosinca 2005. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 558,42 kuna mjesečno

- od 1. siječnja 2006. mirovina iznosi 567,31 kuna mjesečno

- od 1. veljače 2006. mirovina iznosi 907,69 kuna mjesečno

- umjesto ove mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 1.575,36 kuna

- od 1. srpnja 2006. mirovina iznosi 1.626,63 kuna.

- ova mirovina isplaćivat će Hrvatski zavoda za mirovinsko osiguranje na teret državnog proračuna RH mjesečno unatrag.

8. Čitanjem dopisa HZMO-a Klasa: 140-01/19-29/1502, Ur. broj: 341-99/18-07/1- 20 od 28. listopada 2020. utvrđeno je da istim HZMO, Područna služba u Splitu potražuje od Croatia osiguranja d.d., Filijala Split daljnju štetu za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2020. u iznosu od 64.243,79 kuna.

9. Čitanjem obračuna isplata od 2. listopada 2023. utvrđeno je da je korisniku IV za razdoblje od 1. studenog 2020. do 31. srpnja 2022. izvršena isplata na ime invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 8.710,43 eura( 65.628,73 kuna) i to:

- za razdoblje od 1. studenog 2020. do 31. prosinca 2020. iznos od 806,89 eura

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznos od 2.434,27 eura

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznos od 2.494,24 eura

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. iznos od 2.550,03 eura

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. srpnja 2022. iznos od 425,00 eura

10. Čitanjem obračuna isplata od 29. listopada 2020. utvrđeno je da je korisniku IV za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2020. izvršena isplata na ime invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 8.526,62 eura( 64.243,79 kuna) i to:

- za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018. iznos od 2.297,99 kuna

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. iznos 13.945,56 kuna

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. iznos od 17.857,56 kuna

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznos od 17.983,68 kuna

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. iznos od 12.159,00 kuna

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine osiguraniku tuženika IV u utuženom iznosu zbog prometne nesreće u kojoj je njegov osiguranik zadobio ozljede koje su prouzročile gubitak radne sposobnosti.

12. Sporno je među strankama koje su odredbe mjerodavne za odluku u ovoj pravnoj stvari, odnosno primjenjuje li se na konkretni slučaj članak 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 115/2018.) ili članak 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013.,152/2014.; dalje: ZOOP).

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revd- 3181/2021-2 od 14. rujna 2022. izraženo je pravno shvaćanje da se u sporu HZMO-a protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

15. U ovoj pravnoj stvari isplata mirovina odnosi se na razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2020. i od 1. studenog 2020. do 31. srpnja 2022., stoga do primjene dolazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013.,152/2014.; dalje: ZOOP).

16. Prema članku 27. stavka 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (1).

Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (2). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16.1. Iz rezultata postupka proizašlo je da tužitelj, na kojem je teret dokaza, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, nije predložio financijsko knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja postoji li eventualna razlika u smislu članka 27 stavak 1. i 3 ZOOP-a. Tužitelju s osnova ugovora o osiguranja od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla bi pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine, na način kako je to propisano naprijed navedenom odredbom, a ne puni iznos štete koji tužitelj potražuje na temelju članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Kako tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o primjeni članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOOP-a, temeljem koje odredbe je odredio visinu potraživanja, navodeći kako nema potrebe vršiti izračun na bilo koji drugi način, sud je s obzirom da tužitelj nije predložio dokaze o visini potraživanja u smislu članka 27. stavak 1. i 3 ZOOP-a., čime je visina štete ostala neutvrđena, odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (tako i ŽS Osijek Gž-

437/(2025-2 od 13. ožujka 2025.)

17. Odluka o parničnom trošku je izostala jer tuženik isti nije popisao.

18. U ocjenjivanje ostalih izvedenih dokaza sud se nije upuštao jer nisu bitni za odluku u ovoj pravnoj stvari.

19. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 6. svibnja 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelj

- tuženik

- u spis