REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-564/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Leo Farkaš, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene usmene glavne rasprave dana 27. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 06. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavine pod brojem: OU- 36/2006 kojeg su dana 11. veljače 2006.g. u Okučanima zaključili tužitelj ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB: 92963223473 i to čl.1. Ugovora o kreditu :'' Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 49.650,00 CHF (slovima: četrdesetdevettisućašestopedeset švicarskih franaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.'', i odredba čl.7.: '' Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 273,44 CHF (slovima: dvjestosedamdesettri i i 44/100 CHF) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.''.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 12.538,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- od dospijeća 14.09.2010. na iznos od 27,94 eura do isplate,

- od dospijeća 15.10.2010. na iznos od 25,51 eura do isplate,

- od dospijeća 15.11.2010. na iznos od 27,35 eura do isplate,

- od dospijeća 14.12.2010. na iznos od 33,35 eura do isplate,

- od dospijeća 14.01.2011. na iznos od 36,51 eura do isplate,

- od dospijeća 15.02.2011. na iznos od 31,17 eura do isplate,

- od dospijeća 15.03.2011. na iznos od 34,78 eura do isplate,

- od dospijeća 14.04.2011. na iznos od 32,00 eura do isplate,

- od dospijeća 16.05.2011. na iznos od 39,36 eura do isplate,

- od dospijeća 15.06.2011. na iznos od 48,80 eura do isplate,

- od dospijeća 14.07.2011. na iznos od 55,23 eura do isplate,

- od dospijeća 12.08.2011. na iznos od 80,76 eura do isplate,

- od dospijeća 14.09.2011. na iznos od 51,57 eura do isplate,

- od dospijeća 14.10.2011. na iznos od 46,36 eura do isplate,

- od dospijeća 15.11.2011. na iznos od 45,90 eura do isplate,

- od dospijeća 14.12.2011. na iznos od 46,43 eura do isplate,

- od dospijeća 13.01.2012. na iznos od 51,66 eura do isplate,

- od dospijeća 14.02.2012. na iznos od 53,49 eura do isplate,

- od dospijeća 15.03.2012. na iznos od 52,94 eura do isplate,

- od dospijeća 13.04.2012. na iznos od 51,47 eura do isplate,

- od dospijeća 14.05.2012. na iznos od 52,44 eura do isplate,

- od dospijeća 14.06.2012. na iznos od 53,96 eura do isplate,

- od dospijeća 13.07.2012. na iznos od 52,29 eura do isplate,

- od dospijeća 14.08.2012. na iznos od 52,25 eura do isplate,

- od dospijeća 14.09.2012. na iznos od 48,25 eura do isplate,

- od dospijeća 12.10.2012. na iznos od 51,01 eura do isplate,

- od dospijeća 14.11.2012. na iznos od 52,86 eura do isplate,

- od dospijeća 14.12.2012. na iznos od 51,99 eura do isplate,

- od dospijeća 15.01.2013. na iznos od 51,95 eura do isplate,

- od dospijeća 14.02.2013. na iznos od 48,56 eura do isplate,

- od dospijeća 14.03.2013. na iznos od 49,61 eura do isplate,

- od dospijeća 12.04.2013. na iznos od 52,58 eura do isplate,

- od dospijeća 14.05.2013. na iznos od 47,48 eura do isplate,

- od dospijeća 14.06.2013. na iznos od 47,58 eura do isplate,

- od dospijeća 12.07.2013. na iznos od 46,75 eura do isplate,

- od dospijeća 14.08.2013. na iznos od 47,37 eura do isplate,

- od dospijeća 13.09.2013. na iznos od 48,73 eura do isplate,

- od dospijeća 14.10.2013. na iznos od 50,42 eura do isplate,

- od dospijeća 14.11.2013. na iznos od 50,72 eura do isplate,

- od dospijeća 13.12.2013. na iznos od 53,18 eura do isplate,

- od dospijeća 14.01.2014. na iznos od 57,58 eura do isplate,

- od dospijeća 14.02.2014. na iznos od 60,90 eura do isplate,

- od dospijeća 14.03.2014. na iznos od 62,19 eura do isplate,

- od dospijeća 14.04.2014. na iznos od 61,08 eura do isplate,

- od dospijeća 14.05.2014. na iznos od 58,59 eura do isplate,

- od dospijeća 13.06.2014. na iznos od 59,09 eura do isplate,

- od dospijeća 14.07.2014. na iznos od 60,62 eura do isplate

- od dospijeća 14.08.2014. na iznos od 61,77 eura do isplate,

- od dospijeća 12.09.2014. na iznos od 61,99 eura do isplate,

- od dospijeća 14.10.2014. na iznos od 62,91 eura do isplate,

- od dospijeća 14.11.2014. na iznos od 65,01 eura do isplate,

- od dospijeća 12.12.2014. na iznos od 65,18 eura do isplate,

- od dospijeća 22.12.2014. na iznos od 64,66 eura do isplate,

- od dospijeća 14.01.2015. na iznos od 65,57 eura do isplate,

- od dospijeća 13.02.2015. na iznos od 65,50 eura do isplate,

- od dospijeća 13.03.2015. na iznos od 65,48 eura do isplate,

- od dospijeća 14.04.2015. na iznos od 65,46 eura do isplate,

- od dospijeća 14.05.2015. na iznos od 65,44 eura do isplate,

- od dospijeća 12.06.2015. na iznos od 65,42 eura do isplate,

- od dospijeća 14.07.2015. na iznos od 65,40 eura do isplate,

- od dospijeća 14.08.2015. na iznos od 65,38 eura do isplate,

- od dospijeća 14.09.2015. na iznos od 65,36 eura do isplate,

- od dospijeća 14.10.2015. na iznos od 65,34 eura do isplate,

- od dospijeća 13.11.2015. na iznos od 65,32 eura do isplate,

- od dospijeća 14.12.2015. na iznos od 65,30 eura do isplate,

- od dospijeća 14.01.2016. na iznos od 65,28 eura do isplate,

- od dospijeća 12.02.2016. na iznos od 87,37 eura do isplate,

- od dospijeća 14.03.2016. na iznos od 85,08 eura do isplate,

- od dospijeća 14.04.2016. na iznos od 83,96 eura do isplate,

- od dospijeća 13.05.2016. na iznos od 80,70 eura do isplate,

- od dospijeća 14.06.2016. na iznos od 85,88 eura do isplate,

- od dospijeća 14.07.2016. na iznos od 83,03 eura do isplate,

- od dospijeća 12.08.2016. na iznos od 84,04 eura do isplate,

- od dospijeća 14.09.2016. na iznos od 82,76 eura do isplate,

- od dospijeća 14.10.2016. na iznos od 84,16 eura do isplate,

- od dospijeća 14.11.2016. na iznos od 88,17 eura do isplate,

- od dospijeća 14.12.2016. na iznos od 88,68 eura do isplate,

- od dospijeća 13.01.2017. na iznos od 90,38 eura do isplate,

- od dospijeća 14.02.2017. na iznos od 88,35 eura do isplate,

- od dospijeća 14.03.2017. na iznos od 84,91 eura do isplate,

- od dospijeća 13.04.2017. na iznos od 86,43 eura do isplate,

- od dospijeća 15.05.2017. na iznos od 79,79 eura do isplate,

- od dospijeća 14.06.2017. na iznos od 81,77 eura do isplate,

- od dospijeća 14.07.2017. na iznos od 78,29 eura do isplate,

- od dospijeća 14.08.2017. na iznos od 70,50 eura do isplate,

- od dospijeća 15.09.2017. na iznos od 68,61 eura do isplate,

- od dospijeća 13.10.2017. na iznos od 68,62 eura do isplate,

- od dospijeća 15.11.2017. na iznos od 67,96 eura do isplate,

- od dospijeća 15.12.2017. na iznos od 67,50 eura do isplate,

- od dospijeća 15.01.2018. na iznos od 62,47 eura do isplate,

- od dospijeća 15.02.2018. na iznos od 67,22 eura do isplate,

- od dospijeća 15.03.2018. na iznos od 63,51 eura do isplate,

- od dospijeća 13.04.2018. na iznos od 59,34 eura do isplate,

- od dospijeća 15.05.2018. na iznos od 56,15 eura do isplate,

- od dospijeća 15.06.2018. na iznos od 62,87 eura do isplate,

- od dospijeća 13.07.2018. na iznos od 63,03 eura do isplate,

- od dospijeća 14.08.2018. na iznos od 70,91 eura do isplate,

- od dospijeća 14.09.2018. na iznos od 72,28 eura do isplate,

- od dospijeća 15.10.2018. na iznos od 67,01 eura do isplate

- od dospijeća 15.11.2018. na iznos od 69,42 eura do isplate,

- od dospijeća 14.12.2018. na iznos od 70,42 eura do isplate,

- od dospijeća 15.01.2019. na iznos od 72,12 eura do isplate,

- od dospijeća 15.02.2019. na iznos od 69,10 eura do isplate,

- od dospijeća 15.03.2019. na iznos od 69,71 eura do isplate,

- od dospijeća 15.04.2019. na iznos od 70,96 eura do isplate,

- od dospijeća 15.05.2019. na iznos od 69,95 eura do isplate,

- od dospijeća 14.06.2019. na iznos od 72,51 eura do isplate,

- od dospijeća 15.07.2019. na iznos od 74,23 eura do isplate,

- od dospijeća 14.08.2019. na iznos od 79,83 eura do isplate,

- od dospijeća 13.09.2019. na iznos od 78,63 eura do isplate,

- od dospijeća 15.10.2019. na iznos od 78,27 eura do isplate,

- od dospijeća 15.11.2019. na iznos od 81,46 eura do isplate,

- od dospijeća 13.12.2019. na iznos od 79,87 eura do isplate,

- od dospijeća 15.01.2020. na iznos od 83,49 eura do isplate,

- od dospijeća 14.02.2020. na iznos od 87,82 eura do isplate,

- od dospijeća 13.03.2020. na iznos od 93,51 eura do isplate,

- od dospijeća 15.04.2020. na iznos od 95,40 eura do isplate,

- od dospijeća 15.05.2020. na iznos od 94,60 eura do isplate,

- od dospijeća 15.06.2020. na iznos od 89,32 eura do isplate,

- od dospijeća 15.07.2020. na iznos od 89,25 eura do isplate,

- od dospijeća 14.08.2020. na iznos od 84,90 eura do isplate,

- od dospijeća 15.09.2020. na iznos od 86,70 eura do isplate,

- od dospijeća 15.10.2020. na iznos od 88,84 eura do isplate,

- od dospijeća 13.11.2020. na iznos od 86,80 eura do isplate,

- od dospijeća 15.12.2020. na iznos od 86,83 eura do isplate,

- od dospijeća 15.01.2021. na iznos od 87,19 eura do isplate,

- od dospijeća 15.02.2021. na iznos od 86,61 eura do isplate,

- od dospijeća 15.03.2021. na iznos od 80,64 eura do isplate,

- od dospijeća 15.04.2021. na iznos od 81,54 eura do isplate,

- od dospijeća 14.05.2021. na iznos od 81,41 eura do isplate,

- od dospijeća 15.06.2021. na iznos od 81,96 eura do isplate,

- od dospijeća 15.07.2021. na iznos od 83,20 eura do isplate,

- od dospijeća 13.08.2021. na iznos od 83,49 eura do isplate,

- od dospijeća 15.09.2021. na iznos od 81,24 eura do isplate,

- od dospijeća 15.10.2021. na iznos od 87,61 eura do isplate,

- od dospijeća 15.11.2021. na iznos od 90,44 eura do isplate,

- od dospijeća 06.12.2021. na iznos od 94,55 eura do isplate,

- od dospijeća 15.12.2021. na iznos od 94,76 eura do isplate,

- od dospijeća 14.01.2022. na iznos od 93,18 eura do isplate,

- od dospijeća 15.02.2022. na iznos od 93,56 eura do isplate,

- od dospijeća 15.03.2022. na iznos od 100,42 eura do isplate,

- od dospijeća 15.04.2022. na iznos od 101,06 eura do isplate,

- od dospijeća 13.05.2022. na iznos od 95,47 eura do isplate,

- od dospijeća 15.06.2022. na iznos od 95,35 eura do isplate,

- od dospijeća 15.07.2022. na iznos od 108,56 eura do isplate,

- od dospijeća 12.08.2022. na iznos od 112,86 eura do isplate,

- od dospijeća 15.09.2022. na iznos od 116,36 eura do isplate,

- od dospijeća 14.10.2022. na iznos od 93,76 eura do isplate,

- od dospijeća 15.11.2022. na iznos od 93,86 eura do isplate,

- od dospijeća 15.12.2022. na iznos od 97,09 eura do isplate,

- od dospijeća 13.01.2023. na iznos od 98,85 eura do isplate,

- od dospijeća 15.02.2023. na iznos od 104,04 eura do isplate,

- od dospijeća 15.03.2023. na iznos od 106,48 eura do isplate,

- od dospijeća 12.04.2023. na iznos od 103,97 eura do isplate,

- od dospijeća 12.05.2023. na iznos od 107,10 eura do isplate,

- od dospijeća 14.06.2023. na iznos od 106,28 eura do isplate,

- od dospijeća 17.07.2023. na iznos od 110,21 eura do isplate,

- od dospijeća 17.08.2023. na iznos od 111,47 eura do isplate,

- od dospijeća14.09.2023. na iznos od 111,88 eura do isplate,

- od dospijeća 12.10.2023. na iznos od 112,21 eura do isplate,

- od dospijeća 14.11.2023. na iznos od 109,71 eura do isplate,

- od dospijeća 14.12.2023. na iznos od 115,88 eura do isplate,

- od dospijeća 12.01.2024. na iznos od 119,38 eura do isplate,

- od dospijeća 14.02.2024. na iznos od 114,81 eura do isplate,

- od dospijeća 13.03.2024. na iznos od 111,47 eura do isplate,

- od dospijeća 16.04.2024. na iznos od 107,31 eura do isplate,

- od dospijeća 15.05.2024. na iznos od 105,02 eura do isplate,

- od dospijeća 13.06.2024. na iznos od 109,66 eura do isplate,

- od dospijeća 15.07.2024. na iznos od 106,97 eura do isplate,

sve to u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.339,23 eura, zajedno sa zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 06. svibnja 2025. pa do isplate, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.339,23 eura do zatraženog iznosa od 1.412,46 eura, odnosno za iznos od 73,23 eura, zajedno sa zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 06. svibnja 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj navodi kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 11. veljače 2006.g. u Okučanima zaključili Ugovor o namjenskom kreditu koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavine pod brojem: OU-36/2006 za iznos od 49.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 25 godina. Namjena kredita bila je izgradnja kuće u kojem tužitelj stanuje.

1.1. Odredbom čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštene su i ništetne zbog toga što prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, slijedom čega je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to odredbama čl.81. i čl.84. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10

od 14. lipnja 2018.g. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a koje je sklapao i tuženik, kojima je ugovorena valuta uz koju je i vezana glavnica švicarski franak. S obzirom na ništetne odredbe ugovora o kreditu, tuženik je svojim postupanjem od tužitelja stekao bez osnove značajan novčani iznos i to prema tužiteljevu izračunu iznos od 75.345,00 kn/ 10.000,00 eura. S obzirom na navedeno, tužitelj naslovljenom sudu predlaže da donese presudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Protivi se korištenju privatnog izračuna na koji se tužitelj poziva u tužbi. Navodi kako vrijednost predmeta spora nije određena, stoga tuženik predlaže da isto odredi tužitelj odnosno sud sukladno odredbama ZPP-a. Ističe kako je deklaratorni tužbeni zahtjev neuredan i neodređen te kao takav izlazi izvan okvira pravomoćnog suđenja u kolektivnom sporu te nemaju uporišta kako u presudi iz kolektivnog spora, tako ni u propisima. Tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. VSRH Rev-421/92 od 26.6.1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6.2.2013.), a istječe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve, odnosno na bilo koji iznos dospio prije 13. lipnja 2018.g. Navodi kako tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju te se protivi svakom budućem uređenju tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj nije postavio stupnjevitu tužbu, a još manje osnovanu stupnjevitu tužbu koja bi navedeno opravdala, a „pridržaj prava“ kako tužitelj navodi nije određen ZPP-om.

2.1. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Isto tako, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,50%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. godine, te je na istu upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a ŠO prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. O tome da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava, po mišljenju tuženika, nema nikakve dvojbe. Stoga, isključena je kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl. 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g. Time otpada kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule.

2.2. Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta i provede po tuženiku predložene dokaze te da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnima odredbi čl.1. i čl.7. Ugovora o kreditu te za isplatom iznosa od ukupno 12.538,92 eura na ime preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja.

4. Tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, tužbeni zahtjev podneskom od 29. studenog 2024. na način da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 12.538,92 eura na ime preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od uplate svakog pojedinačnog iznosa do isplate.

4.1. Sud je prihvatio preinaku tužbe. Tuženikovo protivljenje preinaci tužbe nije osnovano budući je člankom 190 st. 2. ZPP-a propisano kako tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je čl. 191 st. 1. ZPP-a propisano kako je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U ovom predmetu provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje s ciljem utvrđivanja visine potraživanja tužitelja prema tuženiku, koji dokaz nije mogao biti izveden prije zaključenja prethodnog postupka te tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka iz iste činjenične osnove potražuje drugi novčani iznos, odnosno izvršio je usklađenje svog tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka, stoga su neosnovani navodi tuženika kako takva preinaka nije dopuštena i specificiran tužbeni zahtjev na opisani način se ne smatra podnošenjem nove tužbe glede koje bi se mogao isticati novi prigovor zastare.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 11. veljače 2006. u Okučanima zaključili Ugovor o namjenskom kreditu koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavine pod brojem: OU- 36/2006 za iznos od 49.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 25 godina.

6. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, prigovor zastare, status tužitelja kao potrošača i aktivna legitimacija tužitelja.

7. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102998727, od 11. veljače 2006. (list 5-12), Otplatni plan, prijepis na zahtjev klijenta od 14. listopada 2024 (list 169-178, 232-241), Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7102998727 od 14. listopada 2024. (list 179, 242), Prometi po kreditu/Specifikacija uplate od 01. listopada 2024. (list 180- 198, 243-261).

8. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 151-152, 289).

9. Izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Josipu Rašiću, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev. (list 199-231). Vještak je usmeno saslušan i na ročištu 27. ožujka 2025. (list 289) na kojem je za spis predao i dodatno pisano očitovanje (list 291-293).

10. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a.

11. Specificirani tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

12. Iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 7102998727 od 11. veljače 2006., potvrđenog po javnom bilježniku Dubravki Grgurić-Rukavina iz Pakraca, dana 14. veljače 2006., pod brojem OU-36/2006, proizlazi kako su isti sklopili tuženik kao kreditor, tužitelj kao korisnik kredita, ĐO kao sudužnik te DO i IO kao založni dužnici. Iznos kredita je 49.650,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Namjena kredita je izgradnja kuće. Rok otplate kredita iznosi 25 godina i otplaćuje se u mjesečnim anuitetima, a iznos anuiteta je 273,44 CHF. Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,50% godišnje.

13. Iz otplatnog plana od 14. listopada 2024. koji je tuženik dostavio u spis u svrhe vještačenja, vidljivi su iznosi anuiteta, odnosno dinamika pada i rasta anuiteta u razdoblju od 15. veljače 2006. do 01. ožujka 2031.

14. Iz Pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7102998727 sačinjenog 14. listopada 2024., vidljivo je kako se po navedenom kreditu mijenjala kamatna stopa.

15. Iz Prometa po kreditu/Specifikacija uplate od 01. listopada 2024 vidljiva je visina anuiteta, dinamika troškova, kretanja kamate i uplata rata kredita.

16. Tužitelj, saslušan kao stranka iskazao je kako mu je u vrijeme kada je podizao kredit Zagrebačka banka bila najpovoljnija prema plaći i uvjetima koji su traženi. Podizao je stambeni kredit za kuću. U banci mu prilikom potpisivanja kredita nije ništa posebno objašnjavano vezano za pojedine odredbe ugovora, ali on ga je pročitao i mislio je da je sve iz istog shvatio, ali nije mogao pretpostaviti da će se rata kredita toliko povećavati. Prvotno je iznosila oko 1.180,00 kn, a narasla je na 1.920,00 kn. Da bi uredio do kraja ovu kuću dizao je još jedan kredit za unutarnje uređenje, odnosno dovršenje unutarnjeg uređenja kuće. U toj kući živi zajedno sa svojom obitelji i nikada ju nije iznajmljivao.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Josipa Rašića, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev. proizlazi kako je tužitelj 11.02.2006. godine sklopio sa tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu broj partije 7102998727, sa bitnim obračunskim elementima:

Ugovoreni iznos: 49.650,00 CHF, Ugovorena kamatna stopa: 4,50 % ( godišnje), Rok otplate: 300 mjeseci, Način otplate : u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

Tuženik kredit još uvijek otplaćuje, a vještački nalaz sačinjen je na temelju podataka o otplati kredita do 01.10.2024. godine.

Vještačenjem je utvrđeno kako u razdoblju povrata kreditne obveze preplaćeni iznos kreditne obveze tužitelja s temelja tečajnih razlika u razdoblju otplate kredita iznosi: U razdoblju od 15.02.2006. godine pa do 01.01.2023. godine 76.712,86 kuna (stupac 13., Tablica 3), prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK, utvrđene tečajne razlike iznose 10.181,51 EUR (stupac 14., Tablica 3.), u razdoblju od 01.01.2023. godine pa do 01.10.2024. godine 2.357,41 EUR (stupac 13., Tablica 3a.)

Ukupno utvrđene tečajne razlike za razdoblje od 15.02.2006. pa do 01.10.2024. godine iznose ukupno 12.538,92 EUR (stupac 3. Tablica 4.)

18. Vještak je usmeno saslušan i na ročištu 27. ožujka 2025. na kojem je iskazao kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, s time što prilaže u spis svoje očitovanje na prigovore tuženika koje se uručuje i pun. stranaka.

Na poseban upit pun. tuženika vještak je iskazao da je u utvrđenom iznosu tečajnih razlika sadržan i efekt umanjenja za utvrđene tzv. negativne tečajne razlike, a koje su nastale u periodima kada je tečaj plaćanja bio manji od početnog tečaja kredita. Isto tako u svom nalazu i mišljenju isključio je utjecaj tečajnih razlika sadržanih u razlici kamata što je učinjeno u tablici 3. stupac 9. Naveo je i kako je radio vještački nalaz i mišljenje na temelju dokumentacije tuženika iz spisa i vodio se tom dokumentacijom isplata, odnosno uplata od 14.03. je evidentna u istoj i ista je uzeta u obračun tijeka plaćanja kredita. Vještak isto navodi i u svom pisanom očitovanju kojeg je predao na ročištu.

19. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP-a.

20. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

21. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, kao i očitovanje vještaka, budući su isti dani stručno i argumentirano, vještak je pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te su isti u skladu sa pravilima struke.

22. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke budući je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.

23. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovor o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovora o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 01. listopada 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82 i 90, a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96 i 97 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. je odbio revizije I-VII-tuženika kao neosnovane.

24. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502.c ZPP, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106 st.1 Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt- 249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

26. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-8 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

27. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

28. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama. U ovom predmetu tužitelj potražuje preplaćeno s druge osnove, odnosno s osnove koja se odnosi na valutnu klauzulu.

29. VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi. Dodatno, Ustavni sud odbio je 3. veljače 2021. sve ustavne tužbe banaka protiv revizije Vrhovnog suda RH kojom je potvrđena pravomoćna presuda P-1401/12.

30. Sukladno odredbi čl.81 st.1 ZZP (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl.81 st.2 ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

31. Sukladno odredbi čl.269 st.2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl.272 ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270 st.1 ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

32. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81 st. 1 ZZP, odnosno kako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, ništetne.

33. Prema odredbi čl.3 st.1 Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl.5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

34. Tužitelju kao korisniku kredita nisu objašnjeni razlozi ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, parametri promjene tečaja niti mu je pruženo dovoljno informacija o rizicima vezanim za zaključenje ugovora uz valutnu klauzulu CHF. O odredbama ugovora nije se moglo pojedinačno pregovarati te korisniku kredita kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247 ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4 ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg korisnik kredita mora vratiti tuženiku.

35. Sukladno odredbi čl.323 st.1 ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323 st. 2 ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl.1111 st.1 ZOO, a sud je iz gore navedenih razloga utvrdio ništetnim odredbe sadržane u točci 8 b) predmetnog Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 18868/06.

36. Glede istaknutog prigovora zastare, isti nije osnovan. Naime, kao što je ranije navedeno, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda Posl.br.: Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. u toč. II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu Posl.br.: P-1401/12, od 04. srpnja 2013., u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih tuženika banaka, i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Posl.br.: Revt-249/2014-2 od 09. travnja 2015. godine, a i Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 20. ožujka 2018. godine revizijskom odlukom Posl.br.: Rev-2245/2017-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Posl.br.: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u toč. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu Posl. br.: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih tuženih banaka u navedenom predmetu, i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužba u ovom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023. pa slijedom navedenog nije protekao rok zastare od 5 (pet) godina.

37. U smislu odredbe članka 502c ZPP sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište kako ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

38. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik Ugovorom o namjenskom kreditu broj 7102998727, koji je zaključio sa tužiteljem dana 11. veljače 2006. povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81, 82 i 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje: ZZP). Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, trebao ga je upozoriti i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti ovdje tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111 ZOO). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115 ZOO). Iako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu proglašene ništetnima u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, one nisu bile valjane od samog ugovaranja i ne proizvode valjani pravni učinak. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29 ZOO.

39. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da je ugovorna odredba iz članka 1. i članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu na način na koji je koncipirana, suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu te je ništetna u smislu odredbe članka 322 stavak 1 ZOO jer je protivna prisilnim propisima i moralu društva slijedom čega u smislu članka 323 stavak 1 istog zakona je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ove ništetne ugovorne odredbe.

40. Vezano uz prigovor tuženika kako tužitelj nije dokazao da je potrošač isti nije osnovan. Člankom 5. toč.15 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj nije mogao tijekom postupka niti je s obzirom na sve navedeno bilo potrebe, dokazivati negativnu činjenicu da nije potrošač, odnosno da kreditna sredstva nije koristio u potrošačke svrhe, jer sve navedeno govori suprotno. Ukoliko je tuženik smatrao da tužitelj nije potrošač i da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, isti je trebao predložiti i dokaze kojima bi to eventualno dokazao. Tvrdnja tuženika kako je tužitelj nositelj OPG-a, pa samim time nije potrošač nego poduzetnik, nije osnovana. Naime, tužitelj je otvorio OPG tek unazad dvije godine, dakle isti u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije uopće postojao, a i namjena kredita bila je izgradnja kuće u kojoj tužitelj i danas stanuje sa svojom obitelji. Shodno tome, sud je temeljem izvedenih dokaza utvrdio kako je tužitelj potrošač u smislu čl. 5 toč. 15 ZZP, a predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor.

41. U vezi prigovora aktivne legitimacije isti također nije osnovan budući isprave koje je sam tuženik izdao glase na ime tužitelja, u istima, a osobito u prijepisu prometa po kreditu ne stoji da je uplate vršio bilo tko drugi, odnosno treća osoba, čak i da jest, sud je stajališta da je to irelevantno jer je upravo tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu kao korisnik istog. Nije osnovan prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije u dijelu u kojem tužitelj nije osobno uplaćivao anuitete kredita budući je nesporno da je upravo tužitelj sa tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu. Jedino tužitelj ima pravo postaviti obveznopravni zahtjev prema tuženiku, a to pravo proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu pa je samim time i aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe. Ukoliko je netko drugi izvršio kakva plaćanja za tužitelja, to je stvar odnosa tužitelja i te osobe, a ne tuženika, te će se takav njihov odnos rješavati kroz eventualni regres između njih. Nadalje, ako je po stajalištu tuženika uplatu izvršila osoba koja to nije bila ovlaštena učiniti, postavlja se pitanje zbog čega je onda banka (ovdje tuženik), takvu uplatu zadržala i evidentirala anuitet plaćenim.

42. Slijedom navedenog sud je udovoljio tužbi i specificiranom tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

43. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i 2. u vezi čl. 155 ZPP.

44. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.023,17 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate. Sud je tužitelju kao nužan i opravdan priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištima dana 25. siječnja 2024., 02. svibnja 2024. i 27. ožujka 2025., svako u iznosu od po 200,00 eura, trošak sastava podneska od 02. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23), troška vještačenja u iznosu od 266,00 eura, i troška plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,23 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18), sve kako je navedeno u toč. III. izreke ove presude.

44.1. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu budući su 20. svibnja 2023., stupile na snagu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23 dalje: ZIDZPP/23), kojima je izmijenjena odredba čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23), a kojom su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga tužitelj nije obveznik plaćanja iste.

45. Omjer uspjeha tužitelja u parnici ocijenjen je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a vodeći računa o tome da su u cijelosti uspjeli s dokazivanjem u pogledu osnove zahtjeva, sve sukladno čl. 154 st. 2 ZPP.

46. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

47. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Čazmi, 06. svibnja 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA -punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

U Čazmi, 06. svibnja 2025.