Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžzd-17/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ND, zbog kaznenih djela iz čl. 196. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika ND podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Kvm-567/2024-7 (Kzm-275/2011, Kzm- 5/2011) od 12. veljače 2025., na sjednici 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenika ND kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Kvm-567/2024-7 (Kzm-275/2011, Kzm-5/2011) od 12. veljače 2025. na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08-24, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi brojeve Narodnih novina broj 80/22 i 36/24 u kojima je isti zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama objavljen) osuđenom ND su preinačene u odluci o kazni i to: presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež broj K-275/11 od 11. 2. 2022. pravomoćna dana 27. veljače 2024., temeljem odluke Županijskog suda u Zagrebu Kžzd-145/23, a kojom je osuđenik ND osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače 2011. do 6. veljače 2013., te presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Km-5/2011 od 6. veljače 2014., pravomoćne 20. studenog 2014. kojom je osuđenik ND osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a koju kaznu je osuđenik u cijelosti i izvršio u periodu od 3. kolovoza 2020. do 3. kolovoza 2024., tako da su naprijed navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene. Potom je na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđenik ND osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina.
1.1. Na temelju čl. 53. st. 1. KZ/11 i članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora osuđeniku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 19. veljače 2011. do 6. veljače 2013., kao i vrijeme izdržavanja kazne od 3. kolovoza 2024. pa nadalje.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik ND osobno i putem branitelja Nevena Gotala, odvjetnika zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža jedinstvena kazna primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela.
2.1. Obje podnesene žalbe tretirane su kao jedna žalba.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-189/2025-3 od 25. ožujka 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osuđenik smatra da mu prvostupanjski sud nije na adekvatan način cijenio sve olakotne okolnosti na njegovoj strani, dok je otegotne precijenio, s posljedicom da mu je izrekao prestrogu jedinstvenu kaznu zatvora.
6.1. Tako u žalbi koju podnosi putem branitelja ističe da do inkriminiranog razdoblja nije dolazio u sukob s zakonom, da je bio uredno zaposlen, te je jedini u obitelji brinuo za autističnog brata. Uz to njegovo zdravstveno stanje se uslijed dugogodišnjeg boravka u penalnim uvjetima drastično pogoršalo, s time da je kao bivši policijski službenik, kao i zbog same prirode kaznenih djela u zatvoru bio izvrgnut nasilju i maltretiranju od stane ostalih zatvorenika.
6.2. U žalbi koju podnosi osobno, osuđenik glede odluke o kazni dodatno ističe da se po njegovom mišljenju precjenjuje značaj otegotne okolnosti u vidu posljedica za mlt. žrtve, pri čemu se zanemaruje da su iste vlastitom voljom i htjenjem pristupile njemu, podvodeći jedna drugu manipulativnim i malicioznim uvjeravanjem u svoju ispravnost, a sve s ciljem novčane zarade.
6.3. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je polazeći od olakotnih i otegotnih okolnosti koje su osuđeniku utvrđene i cijenjenje kod izricanja pojedinačnih kazni zatvora u pravomoćnim presudama pobliže taksativno navedenim u toč. 1. obrazloženja ove odluke, pravilno zaključio da se u ovom slučaju zakonom propisana svrha kažnjavanja može postići upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 12 godina.
6.4. Naime, kada se olakotne okolnosti koje osuđenik ističe u žalbi sagledaju u svijetlu otegotnih okolnosti koje su mu utvrđene i cijenjene kod izricanja pojedinačnih kazni zatvora u pravomoćnim presudama pobliže taksativno navedenim u toč. 1. obrazloženja ove odluke, tako mu je u presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Km-5/2011 od 6. veljače 2014., pravomoćne 20. studenog 2014., kao otegotno uzeto da je u vrijeme počinjena djela bio djelatnik policije, a što povećava stupanj njegove subjektivne kaznene odgovornosti kao osobe koja je trebala provoditi zakon, te činjenicu da je bio svjestan da su oštećenice u bijegu iz Doma u Bedekovčini i bez sredstva za život, dok mu je presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež broj K-275/11 od 11. 2. 2022. pravomoćna dana 27. veljače 2024., temeljem odluke Županijskog suda u Zagrebu Kžzd-145/23, a kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, kao otegotno cijenjeno da je već bio kazneno osuđivan, zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ/11 – nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih tvari, ta ranije navedenom presudom Županijskog sud u Velikoj Gorici, da su žrtve bile ranjive po više osnova, prije svega zbog niske dobi u rasponu od 13 do 17 godina, da su potjecale iz složenih obiteljskih prilika, odnosno neke nisu imale roditelje, nekima su roditelji bili ovisnici, ili su imale loše odnose s roditeljima, da posljedice ovih kaznenih djela mogu značajno utjecati na njihov daljnji život i razvoj, a čega su i same postale svjesne, shvaćajući da se ne radi o normalnoj seksualnoj aktivnosti u toj dobi sa odraslim muškim osobama i još snimanju tih odnosa, čineći to zbog svoje situacije, bez financijskih sredstava za uzdržavanje, bez nadzora i psihički, za razliku od osuđenika, nedovoljno zrele procijeniti štetnost i rizičnost takvog ponašanja, tada se i po stavu ovog žalbenog suda imajući dodatno u vidu i okolnosti koje su cijenjenje u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-145/2023 ( jačinu ugrožavanja, odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su kaznena djela počinjenja, prijašnji život osuđenika, te njegove osobne i obiteljske prilike) jedinstvena kazna zatvora koju je prvostupanjski sud pobijanom presudom izrekao žalitelju u svemu ukazuje kao primjerena svim relevantnim okolnostima važnim za odluku o kazni i proces njezine individualizacije, te podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.
7. Vezano za žalbu osuđenika u dijelu gdje tvrdi da se u izreci pobijane odluke pogrešno navodi datum pravomoćnosti citirane presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj pogrešno smatra da pravomoćnost nastupa datuma kada je on zaprimio drugostupanjsku odluku, budući da je u čl. 178. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08-25) propisano da presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena, dok se žalitelj očito ima u vidu odredbu iz čl. 179. st. 1. ZKP/08-25 koja, međutim, ne govori o pravomoćnosti već o tome kada se pravomoćna presuda izvršava (kada je uredno dostavljena i kad za njezino izvršenje ne postoje zakonske smetnje).
7.1. Što se pak tiče žalbenih navoda osuđenika kojima dovodi u pitanje pravilnost odluka o kaznama zatvora koje su mu izrečene ranije navedenim presudama na koje se odnosni pobijana odluka valja primijetiti da su iste pravomoćne, tako da se u ovom postupku ne može preispitivati njihova pravilnost.
8. Stoga žalba osuđenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
U zamjenu potpisao sudac
Tomislav Brđanović
