Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1156/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marijana Vugića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv I. -tužene KF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.-tužene OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2426/2023- 93, u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2426/2023-93 od 19. siječnja 2024. i sudi se:

"Utvrđuje se da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva 80/160 dijela nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, V, površine 1720 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su I. i II. -tužene dužne priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem presude uknjiži u zemljišne knjige kao vlasnik 80/160 dijela nekretnine z.k. čest. [katastarska čestica], dvorište, V, površine 1720 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. i II. -tuženica za naknadu parničnoga troška u iznosu od 4.979,96 eura sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se I. i II.-tuženicama da naknade parnični trošak tužiteljici u iznosu od 1.900,00 eura, kao i trošak žalbe u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva 80/160 dijela nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, V, površine 1720 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su I. i II. -tužene dužne priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem presude uknjiži u zemljišne knjige kao vlasnik 80/160 dijela nekretnine z.k. čest. [katastarska čestica], dvorište, V, površine 1720 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naloženo je tužiteljici da naknadi parnični trošak I. i II.-tuženicama u iznosu od 4.979,96 sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2024. do isplate.

2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na žalbu tužene su osporile njenu osnovanost i predložile odbijanje.

4. Žalba je osnovana.

5. U postupku nisu sporne činjenice:

- u zemljišnoj knjizi je kao suvlasnik u 80/160 dijela predmetne z.k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano društvo Kavoteka d.o.o. (kao sljednik ŠF) a u preostalom dijelu upisana je kao suvlasnica FF

- FF, (koja se u pojedinim ispravama vodi i pod imenom MF ali je riječ o istoj osobi) preminula je 28. listopada 1989., njenim je nasljednikom proglašen rješenjem Prvog opštinskog suda u Beogradu broj O-1/90 od 28. veljače 1990. njen suprug GF a ovdje II. i III. -tužene (druga supruga i kćerka GF) su u odnosu na predmetnu nekretninu proglašene nasljednicama iza smrti MF temeljem rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika u Zagrebu Ilinke Lisonek poslovni broj O-4840/06 od 21. srpnja 2006. (list 20. spisa).

6. U tužbi i tijekom postupka (list 208. spisa) tužitelj tvrdi da je FF (ili KFV) Zagorac darovala svoj suvlasnički dio ondašnjoj Zagrebačkoj partijskoj organizaciji, tužiteljica je pravni sljednik te imovine temeljem Zakona o pretvorbi prava na društvenim pravnim sredstvima bivših društveno političkih organizacija (Narodne novine br. 70/97), MF je darovanje pismeno potvrdila više puta, nekretnina je tijekom izgradnje Predsjedničkih dvora ušla u taj kompleks, sada jedinstvene čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u posjedovnom listu broj 2422 u okviru kompleksa Predsjedničkih dvora. Uz to, majci MF, IF, je dodijeljena na korištenje garsonijera u [adresa] pa je na taj način razriješen imovinskopravni odnos za spornu nekretninu.

7. Obzirom na prigovor tuženica u podnesku od 24. studenoga 2023., valja reći da podneskom od 31. kolovoza 2023. (list 391. spisa) tužiteljica nije izmijenila ove činjenične navode time niti identitet tužbenog zahtjeva pa nije riječ o preinačenju tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP već je u skladu s činjeničnim osnovom pravilno pravno precizirala petit tužbe zahtijevajući utvrđenje valjanog osnova stjecanja vlasništva (umjesto stjecanja samog prava).

8. Tužiteljica svoje navode o darovanju nekretnine dokazuje prije svega pisanom izjavom KFV od "28. maja 1963." sastavljenom u Beogradu, priloženom u preslici, koja glasi: "Ovim izjavljujem da poklanjam Gradskom komitetu SKH Zagreb svoj deo kuće i bašte na [adresa] u [adresa].Ovo činim iz razloga jer je to kuća koju sam 1939. kupila po nalogu Partije, u kojoj je kroz nekoliko godina često boravio i radio drug K o čemu svedoči podignuta spomen ploča i jer smatram da takav objekt ne treba da bude nikakvo privatno vlasništvo". Izjava sadrži njen vlastoručni, ovjeren potpis.

9. Zaključak prvostupanjskog suda da nije ostvaren osnov stjecanja pravnim poslom, bilo darovanjem ili pogodbom drugog sadržaja koja bi odgovarala zamjeni nekretnina, temelji se prvenstveno na ocjeni da preslika ovjerene pisane izjave FF sastavljene i ovjerene u Beogradu 28. maja 1963. (list 50. spisa) ne predstavlja "vjerodostojan dokaz", tužiteljica ne raspolaže originalom izjave niti ona predstavlja valjanu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist daroprimatelja Gradskog komiteta SKH koji po toj izjavio nije stupio u posjed. Smatra također da je, u kontekstu ostalih dokaza, prava volja u izjavi MF bila zamjena dijela kuće u [adresa] (opis se nesporno odnosi na predmetnu nekretninu) za stan u kojem će stanovati njena majka IF. Međutim, smatra da niti zamjena nije bila izvršena jer priložene isprave o dodjeli stana na korištenje IF i ugovor o korištenju stana ne cijeni vjerodostojnim dokazom da je MF ili njenoj majci bio dodijeljen stan na korištenje i da bi zaista bio sklopljen ugovor o korištenju stana.

10. Zaključci suda prvoga stupnja temelje se na pogrešnom pravnom shvaćanju, posljedično su i pogrešna utvrđenja pojedinih činjenica koje u ovom slučaju proizlaze iz isprava u spisu, naime zbog proteka dugog vremenskog razdoblja personalni dokazi ne postoje, tužene o tim činjenicama nemaju ikakvih osobnih neposrednih saznanja jer su očito za nekretninu saznale 2006. kada su pokrenule ostavinski postupak iza MF, preminule 1989.

11. Prije svega, činjenica da izjava o darovanju MF nije priložena u originalu, da nije podobna za zemljišnoknjižni upis, da je na "kopiji" iste na poleđini lista 50 vlastoručno potpisana samo kao MF ne i kao OFV, da ne sadrži točan opis nekretnine i clausulu intabulandi nisu od značaja za njenu vjerodostojnost kao dokaza u ovom parničnom postupku, u kojem sud temeljem slobodne ocjene svih dokaza utvrđuje postojanje i sadržaj ugovora o darovanju odnosno eventualno neke druge vrste ugovora. Stoga samim tim što isprava nema formu ili sadržaj koju zahtijeva zemljišnoknjižni postupak ona nije nevjerodostojna kao dokaz u parničnom postupku koji ne bio niti vođen da tužiteljica raspolaže valjanom ispravom podobnom za uknjižbu prava. Uz to, ovdje nije sporno i proizlazi iz isprava u spisu da je prednica tuženih koristila i ime OFV i KFV, bilo zajedno ili koristeći (u potpisima) samo jedno od tih imena pa okolnost da je na kopiji izjave (istog sadržaja)o darovanju potpisana samo jednim imenom ne dovodi ozbiljno u pitanje vjerodostojnost izjave kao takve tim više što je na listu 50 priložena preslika izjave na kojoj je njen vlastoručni potpis ovjeren, iz otisnutog štambilja proizlazi da je ovjera izvršena od strane nadležnog tijela u Beogradu gdje je ona nesporno živjela nakon rata. Opis nekretnine u izjavi također ne dovodi u pitanje vjerodostojnost jer nije sporno da je za nju neformalno korišten i naziv kuća (i vrt) u [adresa]. Što se tiče sadržaja izjave odnosno njene stvarne volje da "pokloni" predmetnu nekretninu ona nije iskazana samo u ovoj izjavi već i u njenoj drugoj pisanoj korespondenciji. Tako u pismu upućenom "O" 1963. (list 51.spisa) govori o priloženom dokumentu o "darovanju gradskom komitetu" "kućice" na [adresa] ([adresa]), u kojoj sada stanuje njena majka i kojoj bi trebalo osigurati smještaj u gradu tako da spomenuti objekt ostane prazan. Nadalje, u dopisu od 21. srpnja 1979. (list 58.) naslovljenom "drugu Š" naslovnika upoznaje s činjenicom da je predmetnu nekretninu, "kućicu na [adresa]" poklonila prije 15 godina zagrebačkoj partijskoj organizaciji", da su ju oni "obavijestili o prijemu i sve je bilo sređeno, kućica je sa terenom ušla u sklop vile [adresa] i sada je unutar ograde", naslovniku predočava da je usprkos tome dobila opomenu za porez što ukazuje da njeno vlasništvo iz katastra nije ispisano i upisano partijsko, moli da se to "definitivno i čisto uredi". Činjenica da u ovom dopisu govori o darovanju cijele nekretnine a ne ½ dijela po ocjeni ovoga suda također ne dovodi u pitanje vjerodostojnost izjave o darovanju, upravo potvrđuje i nakon 15 godina iskazanu volju darovanja. Tu je riječ o neformalnoj i ležernoj komunikaciji te opisu nekretnine koji sadržajno i logično ne demantira i ne dovodi u pitanje njenu volju i namjeru o darovanju ½ nekretnine u izjavi iz 1963., sve u skladu s njenim suvlasničkim dijelom. Ovaj dopis također potvrđuje da ju je nakon pisanog darovanja druga strana "obavijestila o prijemu i sve je bilo sređeno" što ukazuje na faktično prihvaćanje dara. Na to upućuje i činjenica da joj je (kao ĆF) naknadno otpisan porez za 1977. i 1978. po osnovi posjeda zemljišta, obzirom na upis promjene u posjedovnom listu (u korist Republičkog protokola Izvršnog vijeća, Zagreb-list 48.).

12. Nadalje, u dopisu od 16. studenoga 1984. (list 45.spisa) upućenom Javnom pravobranilaštvu Republike Hrvatske, očito odgovarajući na upit, MF opisala je okolnosti i razloge kupnje predmetne nekretnine a iz ostalih navoda proizlazi da je poklonila svoj dio, predlaže da se taj predmet riješi kao što je i bila namjera poklanjanja partiji tj. sada u sklopu vile F i da niko nema ništa da traži oko toga (očito vezano za tužbu nasljednika drugog suvlasnika ŠF radi isplate vrijednosti njihovog suvlasničkog dijela).

13. Iz odredbe paragrafa 943. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) proizlazi da je valjana i usmena pogodba o darovanju ukoliko je izvršena prava predaja darovane stvari. Pod pravom predajom se ne smatra samo uknjižba nego i predaja posjeda od strane darovatelja i njegovo prihvaćanje od strane daroprimca na način da ovaj može s njom slobodno raspolagati ( Rev-66/71, VSH Gž-3757/74).

14. Imajući u vidu dokaze koje je tužiteljica priložila u njihovoj logičnoj međusobnoj povezanosti, te činjenicu da tužene nisu priložile ikakve relevantne dokaze kojima bi ih osporile, ovaj sud utvrđuje da je FF jasno iskazala volju da svoj suvlasnički dio daruje zagrebačkoj partijskoj organizaciji, konkretno Gradskom komitetu SKH Hrvatske. Iz okolnosti proizlazi da je darovanje prihvaćeno i da je nekretnina predana jer prednica tuženih nije tada živjela u [adresa] niti nakon darovanja na ikakav način raspolagala nekretninom a njena majka je iselila iz nekretnine i živjela u garsonijeri koja joj je dodijeljena od strane Skupštine grada Zagreba, Sekretarijata za komunalne i stambene poslove, rješenjem od 10. prosinca 1964. (list 399. spisa). Iz bilješke na listu 398. spisa od 3. ožujka 1971. proizlazi da je nosilac stanarskog prava na garsonijeri u [adresa] bila FF IF koja je umrla **.**.1970., nakon čega su po izjavi nadstojnika uselili njeni nasljednici, nećakinja RF. Također se iz dopisa na prethodnoj stranici dade razabrati zahtjev ŠFV da se nakon smrti njene majke stanarsko pravo prenese na nju time da će s njom stanovati njeni nećaci RF. Stoga iz ovih dokaza proizlazi da je predmetni stan stvarno predan PF, da je ona do smrti 1970. živjela u njemu i u tom pogledu nije odlučan sadržaj odluke iz 1986. o dodjeli istog stana na korištenje drugoj osobi, to nije odluka o pravu i statusu IF. Iz ovih činjenica proizlazi da je nakon darovanja predmetna nekretnina ispražnjena, i kao takva predana na slobodno raspolaganje primaocu, tužene to nisu osporile ijednim dokazom, u posjed nekretnine nakon darovanja nije niti pokušao ući itko od nasljednika darovateljice, bilo njen suprug GF bilo ovdje tužene koje su tek 2006. pokrenule ostavinski postupak (list 20. spisa).

15. Slijedom izloženih razloga, ovaj sud smatra da je između KFV i ondašnjeg gradskog komiteta SKH Zagreb sklopljena valjana darovna pogodba u smislu citiranog paragrafa 943. OGZ-a koja predstavlja valjani pravni osnov za upis vlasništva tužiteljice.

16. Što se tiče pravnog sljedništva tužiteljice u odnosu na daroprimatelja, partijsku gradsku organizaciju, kao što tužiteljica navodi, ona proizlazi iz samog zakona, u ovom slučaju Zakona o pretvorbi prava na društvenim pravnim sredstvima bivših društveno političkih organizacija (Narodne novine br. 70/97), dakle neovisno o tome što je temelj upisa promjene u posjedovnom listu (upis u korist Republičkog protokola Izvršnog vijeća) pravo vlasništva imovine je zakonom prešlo na tužiteljicu.

17. Naime, prema čl. 1. toga Zakona, njime se uređuje pretvorba prava na društvenim sredstvima na kojima su pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja imale sljedeće bivše društveno-političke organizacije: Savez komunista Hrvatske, Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske, Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske i Savez socijalističke omladine Hrvatske.

18. Prema odredbi čl. 2. danom stupanja na snagu ovoga Zakona nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su bivše društveno-političke organizacije iz članka 1. ovoga Zakona imale pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

19. Uz to, ni iz jednog navoda ili dokaza ne proizlazi da se daroprimac protivio upisu promjene u katastru.

20. Iz dokaza u spisu po mišljenju ovoga suda ne proizlazi da je KFV sa gradskim Komitetom SKH Zagreb sklopila ugovor o zamjeni nekretnina u korist svoje majke IF, po kojem bi u zamjenu za darovanu nekretninu njenoj majci bila dodijeljena na korištenje garsonijera u Zagrebu. To naime ne proizlazi iz izjave darovateljice pa niti njenih kasnijih, citiranih pisanih očitovanja a iako je u vrijeme izvršenog darovanja njenoj majci dodijeljena na korištenje garsonijera to nije učinila gradska partijska organizacija već Skupština grada Zagreba očito rješavajući tako njeno stambeno pitanje nakon što je iselila iz predmetne nekretnine koja je darovana i ispražnjena radi predaje.

21. Međutim, kada bi se iz priloženih pisanih dokaza i zaključilo da je sklopljena pogodba o zamjeni nekretnina u kojoj je na neki način sudjelovala i Skupština Grada Zagreba, pristajući dobrovoljno i bez ikakvih uvjeta i zahtjeva za sebe izvršiti protučinidbu zagrebačke partijske organizacije za dodjelu stana na korištenje IF, imajući u vidu prethodno izloženi zaključak ovoga suda da je stan doista predan na korištenje IF i da je ona u njemu živjela do svoje smrti, takva bi pogodba bila valjana u smislu 1045. paragrafa OGZ prema kojoj za nastanak pogodbe da se jedna stvar predaje za drugu nije potrebno da se stvar preda već da se ispuni pogodba i da se steče vlasnost. Uz to, nesporno je da FF nije nikada izjavila da njenoj majci nije predan stan na korištenje, to ne proizlazi ni iz jednog dokaza, također to nije tvrdila niti njena majka, u tom pogledu one nisu podnosile ikakve naknadne, ponovljene, zahtjeve ili prigovore radi predaje stana.

22. Stoga temeljem izloženih razloga ovaj sud smatra da je tužiteljica, sukladno odredbi čl. 219. ZPP, dokazala da je stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva pa je njen tužbeni zahtjev osnovan u smislu odredbe 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 - dalje: ZV).

23. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. preinačena je prvostupanjska presuda i odlučeno kao u izreci.

24. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari i izmijenjen uspjeh stranaka, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačena je odluka o svim troškovima postupka.

25. Budući da je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela sa svojim suštinskim zahtjevom za utvrđenje valjanog pravnog osnova i upis prava suvlasništva nekretnine. Raspravljanje i provođenje dokaza su u bitnom isti za druge istaknute osnove stjecanja (zakon) pa stoga raspravljanje o njima nije prouzročilo posebne troškove ili su oni neznatni. Stoga tužiteljici primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP pripada naknada svih troškova postupka.

27. U tužbi u ovom sporu su bila istaknuta dva u biti samostalna tužbena zahtjeva, u odnosu na suvlasnike dvaju jednakih suvlasničkih dijelova iste nekretnine. Stoga se prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP naznačena jedinstvena vrijednost predmeta spora od 13.405,00 eura dijeli na svaki od njih u jednakim iznosima od po 6.702,50 eura i prema toj je vrijednosti odmjerena naknada troškova postupka koje su tužene dužne naknaditi tužiteljici.

28. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) tužiteljici su priznati troškovi sastava tužbe, podnesaka od 27.11.09., 8.6.20., i 31.8.23. po 100 bodova (Tbr. 8. t.1.), sastava podneska od 16.6.20. 25 bodova (Tbr. 8. t.4.), zastupanja na ročištima 9.3.20., 16.6.20., 5.3.21. i 28.11.23. po 100 bodova (Tbr. 9. t.1.), za sastav žalbe od 16.11.21. 125 bodova (Tbr. 10. t.1.), ukupno 950 bodova što iznosi 1.900,00 eura. Prema uspjehu sa žalbom tužiteljici pripada i naknada troškova sastava predmetne žalbe u iznosu od 250,00 eura.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Renata Đaković Vranković