Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

Poslovni broj: P Ob-111/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužitelja - protutuženika AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tužitelj), zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., odvjetnici sa sjedištem ureda u Garešnici protiv tuženice-protutužiteljice JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tuženice), zastupane po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku u Slatini, uz sudjelovanje maloljetne djece GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2016. u [adresa], s adresom prebivališta u [adresa] i LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2018. u [adresa], s adresom prebivališta u [adresa], koje oboje zastupa posebni skrbnik ED iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Slatina, radi donošenja odluke s kojim roditeljem će stanovati zajednička maloljetna djeca, te održavanju osobnih odnosa roditelja s maloljetnom djecom i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetnu djecu, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 5. svibnja 2025. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog posebnog skrbnika maloljetne djece i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina, 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Zajedničko dijete stranaka, maloljetni sin GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2016. u [adresa] stanovat će s tužiteljem kao ocem, AD, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa].

II. Zajedničko dijete stranaka, maloljetna kćer LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2018. u [adresa] stanovat će s tuženicom kao majkom, JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

III. Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno.

IV. Osobni odnosi između maloljetne djece GD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i LD, OIB: [osobni identifikacijski broj] te njihovih roditelja AD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JD, OIB: [osobni identifikacijski broj] održavat će se primarno prema dogovoru između roditelja djece, uvažavajući obveze i mogućnosti oba roditelja te želje, mogućnosti i zdravlje djece, pri čemu se roditelji dužni paziti da oboje djece provode zajedno vrijeme s jednim od roditelja, a ako dogovor izostane, osobni odnosi maloljetnog GD i LD s roditeljima, tužiteljem AD i tuženicom JD ostvarivat će se na sljedeći način:

- tako što će djeca provoditi vrijeme s jednim od roditelja svaki vikend, naizmjenično, počevši od petka od 18,00 sati do nedjelje do 18,00 sati,

- svaki državni praznik i blagdan, naizmjenično po jedan dan kod svakog roditelja,

- polovicu svih školskih praznika, a u slučaju izostanka dogovora, prvu polovicu praznika djeca će provesti s tužiteljem kao ocem u neparnim godinama, a drugu polovicu s tuženicom kao majkom, a u parnim godinama obrnuto,

sve na način da će tužitelj kao otac o svom trošku dovesti i preuzeti djecu s adrese tuženice u [adresa], sve u vrijeme u skladu s gore utvrđenim načinom ostvarivanja osobnih odnosa.

V. Roditelji su dužni, u vezi s maloljetnom djecom međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djece i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djece, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na djecu te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

VI. Roditelji su dužni sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno, u obiteljskoj medijaciji.

VII. Nalaže se ocu i ovdje tužitelju AD, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečno iznos od 120,00 EUR (slovima: stodvadeset eura), počevši od 6. svibnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na ruke i uz pisanu potvrdu o primitku određenog iznosa plaćanja majci djeteta JD, OIB: [osobni identifikacijski broj].

VIII. Nalaže se majci i ovdje tuženici JD, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečno iznos od 120,00 EUR (slovima: stodvadeset eura), počevši od 6. svibnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na ruke i uz pisanu potvrdu o primitku određenog iznosa plaćanja ocu djeteta, AD, OIB: [osobni identifikacijski broj].

IX. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi podnesenoj ovome sudu protiv tuženice-protutužiteljice (dalje u tekstu: tuženica) predlaže da sud odluči o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetne djece.

1.1. Tužitelj ističe da su on i tuženica živjeli u izvanbračnoj zajednici od 2016. do 23. listopada 2024. i to na zajedničkoj adresi u [adresa], a u kojoj je rođeno dvoje maloljetne djece. Tijekom trajanja izvanbračne zajednice, tužitelj je saznao da tuženica održava ljubavnu vezu s drugim čovjekom i to joj prigovorio i tražio da prekine sa tim te je ona pred maloljetnom djecom izjavila da ga ne voli te njega i maloljetno dijete GD istjerala iz kuće u kojoj su živjeli, a radi se o njenoj obiteljskoj kući u kojoj stanuju i njeni roditelji i brat te sin iz prethodnog braka/veze.

1.2. Tužitelj ističe da su odnosi između njega i tuženice znatno narušeni te maloljetna LD stanuje s majkom dok maloljetni GD stanuje s ocem. Tužitelj smatra da je za daljnji psihofizički razvoj i emocionalnu ravnotežu zajedničke maloljetne djece bitno da djeca stanuju sa ocem i to zajedno. Tužitelj smatra da ispunjava sve uvjete da maloljetna djeca stanuju s njim. On kao otac ima sve roditeljske kompetencije, želju, volju i uvjete da maloljetnoj djeci pruži svu potrebnu brigu, njegu i pažnju koja im je obzirom na dob neophodna. Tužitelj navodi da na adresi stanovanja ima i sve materijalno-egzistencijalne uvjete za maloljetnu djecu. Ističe da je brižan i odgovoran kao roditelj, te ispunjava sve potrebne uvjete da maloljetna djeca stanuju s njim kao ocem, a da s tuženicom kao majkom provode vrijeme, odnosno ostvaruju osobne odnose s tuženicom kao roditeljem s kojim djeca neće stanovati.

1.3. Nadalje, tužitelj iznosi niz primjedbi na stambene uvjete tuženice te ističe da je taj prostor suviše zapušten i da se ne održava čistoća. Tuženica nije adekvatno vodila brigu o higijeni maloljetne djece dok su stranke stanovale zajedno te joj je to tužitelj i prigovarao. Tužitelj dodaje i da se takvo ponašanje tuženice nastavlja i dalje te da ne brine adekvatno o maloljetnoj djeci. Maloljetni GD odbija viđati majku te ga tužitelj potiče na sve moguće načine da GD pristane ostvarivati osobne odnose sa majkom. Zbog ovog problema je tužitelj vodio maloljetno dijete i kod psihologa. Međutim, smatra da tuženica svojim ponašanjem ne utječe pozitivno na promjenu stava maloljetnog GD prema njoj s obzirom na to da ona za njega niti ne pita niti ga zove niti ga dolazi vidjeti niti dolazi po njega da bi ga odvezla na svoju adresu. Tužitelj svo ovo vrijeme od prestanka izvanbračne zajednice vozi djecu i odvozi djecu, odlazi na adresu tuženice kako bi djeca zajedno provela vrijeme te odlazi po maloljetnu LD i vraća je tuženici, a sve kako bi djeca ostvarivala osobne odnose. Tuženica ni na koji način ne sudjeluje u kupovini potrebnih stvari za GD koji pohađa školu te tužitelj u vezi GD financira sve do sada što god mu je potrebno dok istovremeno kupuje i stvari maloljetnoj LD sa kojom stanuje tuženica. Tužitelj je djeci kupio i mobitele kako bi se svi međusobno mogli čuti, a tužitelj je kupio mobitel i djetetu tuženice koje tuženica ima s bivšim partnerom. Radi se o djetetu koje ide u srednju školu i o kojemu je tužitelj za vrijeme dok su stranke stanovale zajedno bio blizak, vodio brigu te se ponašao prema njemu kao prema vlastitom djetetu, a takav kontakt nastoji ostvarivati i dalje. Za tuženicu ističe da ne brine o školskim obvezama maloljetnog GD te se ne zna niti koristiti aplikacijom e-dnevnik. Isto tako, maloljetna djeca su u kući tužene izložena neprimjerenom ponašanju brata tužene koji ima problema sa alkoholom.

1.4. Tužitelj navodi da su djeca bliska s njegovom obitelji te ima pomoć i potporu svoje šire obitelji. On radi u Općoj bolnici Virovitica te njegova majka FD može čuvati maloljetnu LD dok je GD u školi te voditi svu brigu koja je potrebna. Sve ovo su okolnosti iz kojih jasno proizlazi da je u interesu oba maloljetna djeteta da stanuju sa ocem na njegovoj adresi.

1.5. Sukladno Minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a koje propisuje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, tužitelj ističe da je tuženica kao roditelj koji ne stanuje sa zajedničkom maloljetnom djecom dužna doprinositi iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) mjesečno za uzdržavanje maloljetne LD i iznos od 229,60 EUR (slovima: dvjestodvadesetdevet eura i šezdeset centi) mjesečno za uzdržavanje maloljetnog GD. Ističe da je tuženica radno sposobna te ima prihode i u mogućnosti je doprinositi za zajedničku maloljetnu djecu u minimalnim iznosima koje je odredilo naznačeno ministarstvo.

1.6. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se odrediti da maloljetna djeca stanuju s ocem na adresi [adresa], a roditeljska skrb nad zajedničkom maloljetnom djecom biti će zajednička. Osobni odnosi maloljetne djece sa majkom odnosno tuženicom, održavat će se sukladno prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u [adresa]. Predlaže da se naloži tuženici da za uzdržavanje maloljetnog GD doprinosi mjesečnim iznosom od 229,60 EUR (slovima: dvjestodvadesetdevet eura i šezdeset centi) mjesečno te za uzdržavanje maloljetne LD mjesečni iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) mjesečno, a sve to na račun oca, počevši od pravomoćnosti presude, s dospijećem do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zateznom kamatom. Također, predlaže da se naložiti tuženici plaćanje troškova postupka.

2. U svojem odgovoru na tužbu tuženica ističe da je točno da je došlo do prekida izvanbračne zajednice, ali ne na način kako tužitelj ističe. Navodi da je prilikom odlaska iz zajedničkog domaćinstva tužitelj sa sobom odveo njihovog maloljetnog sina dok je njihova zajednička maloljetna kćer ostala s majkom koja osobne odnose s ocem ostvaruje na način da ju tuženica odvozi kod tužitelja da ju vidi dok isti njihovog sina uopće ne dovodi tuženici te nisu u mogućnosti ostvariti osobne odnose na način kako je predviđeno čime je, između ostalog, njihov odnos s vremenom narušen.

2.1. Tuženica potvrđuje da živi s roditeljima i bratom u kući pri čemu joj brat pomaže pri uzdržavanju, a navodi tužitelja da je prostor u kojem ona živi neadekvatan kao i njena skrb o djeci su u potpunosti netočni. Tuženica ističe za sebe da je brižna i savjesna majka koja se svojoj djeci trudi priuštiti primjerene životne uvjete kao i odgovarajuću skrb. Navodi tužitelja da ista ne brine o higijeni djece, njihovim školskim obvezama i da ne sudjeluje u kupovini stvari potrebnih za djecu, kao i ostali tomu slični su prema tuženici netočni i ponižavajući.

2.2. Tuženica dodatno ističe da je tužitelj zaposlen i da se njegovi roditelji prvenstveno brinu o maloljetnom GD te da njega djed tokom tjedna vozi iz [adresa] u školu u Novake jer tamo pohađa osnovnu školu, čeka ga nakon škole i potom vozi kući u [adresa].

2.3. Tuženica se protivi zahtjevu tužitelja da njihova zajednička kćer LD stanuje s ocem dok bi s majkom ostvarivala osobne odnose. Naime, maloljetna LD je dijete od nepunih sedam godina te je potrebno da ista zbog njenog psihofizičkog i emocionalnog razvoja stanuje s majkom. Tuženica također ističe da je nezaposlena i povremeno radi sezonski posao i nema stalnih prihoda kako to tužitelj u tužbi navodi.

2.4. Tuženica ističe da je iz samog sadržaja tužbe vidljivo da se tužitelj trudi prikazati kao izuzetno dobar i brižan otac dok nju svojim navodima vrijeđa i omalovažava čime dovodi do zaključka da na taj način svakako bitno doprinosi narušavanju odnosa između tuženice i njihova sina. Neshvatljivo je da tužitelj zauzima takav stav o majci svoje djece s kojom je proveo 10 godina u izvanbračnoj zajednici čime stvara osobito nezdravo okruženje za djecu u kojemu djeca nipošto ne bi smjela odrastati te samim time tužitelj nije podoban da mu se povjere djeca da stanuju s njim.

2.5. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te predlaže da sud isti odbije.

2.6. Tuženica predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da maloljetna djeca stranaka stanuju s njom na adresi [adresa], dok će roditeljska skrb nad zajedničkom maloljetnom djecom biti zajednička. Osobni odnosi maloljetne djece s ocem održavat će se sukladno prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u [adresa]. Predlaže da se tužitelju naloži plaćanje uzdržavanja za maloljetnog GD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 229,60 EUR (slovima: dvjestodvadesetdevet eura i šezdeset centi) mjesečno te za uzdržavanje maloljetne LD iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaset centi) mjesečno, sve na račun majke i zakonske zastupnice djece i to počevši od dana pravomoćnosti presude pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a buduće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predlaže da se naloži tužitelju plaćanje troškova postupka.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), Hrvatski zavod za socijalni rad- Područni ured Slatina imenovao je djeci posebnog skrbnika u osobi ED, diplomiranom pravniku, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnice [adresa], radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-111/2025.

3.1. Podneskom od 5. svibnja 2025. posebni skrbnik je predložio pribaviti mišljenje nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad te saslušati stranke. S tim u vezi je dodao da ako bi stranke postigle sporazum da bi bio suglasan s njime, jer su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6. Obiteljskog zakona) te također imajući u vidu presumpciju najboljeg interesa kada su roditelji suglasni u ostvarivanju roditeljske skrbi.

4. Na ročištu održanim kod ovoga suda 5. svibnja 2025. stranke su postigle sporazum u odnosu na sve točke tužbenih zahtjeva te nisu imale daljnjih izvođenja dokaza i predložile su donošenje odluke na temelju postignutog sporazuma.

4.1. S tim u vezi se ističe da su stranke navele sljedeće:

- sporazumni su da maloljetno dijete LD stanuje s tuženicom na adresi

[adresa],

- sporazumni su da maloljetno dijete GD stanuje s tužiteljem na adresi [adresa],

- sporazumni su da zajednički ostvaruju roditeljsku skrb,

- sporazumni su da buduće sporazume rješavaju u obiteljskoj medijaciji, te da razmijenjuju informacije oko djeteta međusobno,

- da maloljetna djeca s oba roditelja ostvaruje osobne odnose prvenstveno prema dogovoru roditelja, a u slučaju izostanka dogovora na sljedeći način:

- svaki vikend djeca će provoditi vrijeme s jednim od roditelja, naizmjenično, počevši od petka u 18,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, na način da će otac imati obvezu prijevoza djece sve o svome trošku,

- svaki drugi državni praznik i blagdan, oba roditelja naizmjenično,

- polovicu svih školskih praznika, a u slučaju izostanka dogovora prvu polovicu praznika djeca će provesti s ocem u neparnim godinama, a drugu polovicu s majkom, a u parnim godinama obrnuto,

- tužitelj i tuženica će doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece za svakoga iznosom od 120,00 EUR (slovima: stodvadeset eura), počevši od donošenaj presude s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zatezne kamate, sve uplatom na ruke jedan drugome uz pisanu potvrdu,

- svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4.1. Tužitelj je naveo da nije potrebno utvrđivati stambene uvjete tuženice jer su se poboljšali higijenski uvjeti kod tuženice.

4.2. Obje stranke navode da nisu sporni stambeni uvjeti niti socioekonomski uvjeti te iznos uzdržavanja koji je predložen odgovara trenutnoj situaciji i imovinskim prilikama stranaka i potrebama djece.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u elektronički zapis iz matice rođenih za maloljetnu djecu stranaka (list 5-8 spisa), medicinski nalaz za maloljetnog GD (list 9-10 spisa), Izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Slatina Klasa: 552-05/24-07/30, Urbroj: 139-067-03/3-24-7 od 16. prosinca 2024. s prilozima (list 11-20 i 25-26 spisa), uputnicu Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Slatina (list 24 spisa), odnosno svu dokumentaciju priloženu spisu.

5.1. Sud nije izveo dokaz saslušanja stranaka iz razloga što su na ročištu održanim kod ovog suda 5. svibnja 2025. navele da ne žele iskazivati s obzirom na to da su postigle sporazum.

5.2. Iako je sud zatražio mišljenje od Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Slatina, do održavanja ročišta u predmetu 5. svibnja 2025. isto nije dostavljeno niti je dostavljeno izvješće o obiteljskim, socijalnim i imovinskim prilikama stranaka. Međutim, imajući u vidu da stranke nisu osporile jedna drugoj obiteljske, socijalne niti imovinske prilike, zatim da su postigle sporazum oko ostvarivanja roditeljske skrbi i uzdržavanja, a da do zaključenja glavne rasprave nije zaprimljena dokumentacija koja bi ukazivala da postignuti sporazum nije u interesu djece kao i da obje stranke unatoč svojim navodima iz tužbe i odgovora na tužbu, te posebice imajući u vidu načelo žurnog postupanja u ovakvim predmetima, sud je donio odluku bez navedenog. Pri čemu je sud uzeo u obzir navode iz Izvješća o obveznom savjetovanju sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Slatina Klasa: 552-05/24-07/30, Urbroj: 139-067-03/3-24-7 od 16. prosinca 2024. s prilozima (list 11-20 i 25-26 spisa), u kojima se u bitnome navodi da su u skladu sa sporazumom stranaka pokušali pomoći strankama na isti način i kod sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

5.3. Također, u smislu odredbe čl. 360. Obiteljskog zakona, sud nije omogućio djeci stranaka izražavanje mišljenja o postignutom sporazumu roditelja, s obzirom na to da je postignuti sporazum podržao poseban skrbnik, a prema priloženoj dokumentaciji i iskazima te navodima stranaka proizlazi da su stranke postignuti sporazum već djelomično i ostvarivale i da su djeca to prihvatila kako i proizlazi iz Izvješća o obveznom savjetovanju od 16. prosinca 2024.

5.4. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, kao i da su u bitnome postigle sporazum na ročištu održanim 5. svibnja 2025. pred ovim sudom raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob maloljetne djece i činjenicu je li postignuti sporazum u najboljem interesu djece.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), uzimajući pritom i postignuti sporazum stranaka, kao i da je on u skladu sa interesom i dobrobiti njihove zajedničke maloljetne djece, odlučeno je kao u izreci presude.

7. Među strankama nije sporno da su njihovi odnosi teško i trajno poremećeni te da je prekinuta izvanbračna zajednica nakon što se tužitelj odselio sa zajedničke adrese stanovanja u [adresa] s maloljetnim GD, dok je maloljetna LD nastavila stanovati s tuženicom kao majkom.

7.1. Među strankama isto tako nije sporno da će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb, a što su i same stranke utvrdile na ročištu održanim kod ovoga suda 5. svibnja 2025.

7.2. Među strankama isto tako nije sporno da oba roditelja ostvaruju osobne odnose s djecom kako je naznačeno u izreci presude, a u skladu sa sporazumom stranaka, uzimajući u obzir želje, mogućnosti i potrebe djece te obveze oba roditelja. Pri tome su stranke suglasne da navedeni način ostvarivanja osobnih odnosa odgovara trenutnoj situaciji te da će tužitelj snositi trošak puta dok tuženica ne dobije vozačku dozvolu.

7.3. Među strankama nije sporno da će tužitelj na ime uzdržavanja maloljetne LD, te tuženica na ime uzdržavanja maloljetnog GD uplaćivati iznos od 120,00 EUR (slovima: stodvadeset eura) i to počevši od donošenja prvostupanjske presude pa nadalje s dospijećem svakog iznosa do 15.-tog dana u mjesecu za mjesec za koji treba platiti uzdržavanje uplatom na ruke uz pisanu potvrdu roditelja s kojim dijete stanuje, a u slučaju kašnjenja uvećano za pripadajuću zateznu kamatu. Također, među strankama nije sporno da su do sada podjednako doprinosili za uzdržavanje djece.

7.4. Među strankama također nije sporno da svatko snosi svoj trošak ovoga postupka.

8. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona te je uzeo u obzir sporazum stranaka postignut na ročištu održanim pred ovim sudom 5. svibnja 2025. Pretpostavka prihvaćanja sporazuma jest dakle dobrobit djece, koja mora biti utvrđena u postupku, zbog čega je sud ispitao je li postignuti sporazum stranaka u skladu s dobrobiti maloljetne djece.

9. Imajući u vidu sadržaj navoda iz tužbe i odgovora na tužbu i protutužbe, neovisno o postignutom sporazumu između stranaka, sud nije koristio primjenu odredbe čl. 421. Obiteljskog zakona u odnosu na odluku o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom već je odluku o tome obrazložio.

9.1. Navedeno posebice jer u postupku u kojem se odlučuje o pravima i interesima djece, sud nije oslobođen obveze utvrđivanja najboljeg interesa, odnosno dobrobiti djece te ocjene sporazuma roditelja u smislu ostvarivanja tog interesa.

10. S obzirom na to da nije zaprimljeno izvješće niti mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina, sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio navode stranaka dane na ročištu održanim kod ovoga suda 5. svibnja 2025., jer se radi o nespornim činjenicama, potvrđenim od strane stranaka.

10.1. Tako je tužitelj naveo da radi u Općoj bolnici u Virovitici na radnom mjestu računovođa, ima mjesečna primanja 1.500,00 EUR (slovima: tisućupetsto eura). Nema dugova, ali ima kredit koji je podigao radi gradnje kuće i koji mjesečno plaća 350,00 EUR (slovima: tristopedeset eura) i tu obvezu ima još deset godina. Vlasnik je osobnog automobila marke VW Passat, godina proizvodnje 2009. Živi kod svojih roditelja s djecom u obiteljskoj kući, sudjeluje u režijama koje mjesečno plaća 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura). Ima pomoć svojih roditelja. Zdrav je i radno sposoban. Ne radi dodatne poslove. Otac je dvoje djece koje ima s tuženicom te nema drugih osoba za uzdržavati.

10.2. Tuženica je navela da je nezaposlena, povremeno radi sezonske poslove u mjestu gdje živi i to berbe duhana. Na taj način zaradi na dan 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) i to radi od svibnja do studenoga. Drugih primanja nema. Ima pomoć svojih roditelja s kojima stanuje i sa svojim bratom i starijim sinom. Majka je i starijeg sina iz prvog braka za kojeg ne prima uzdržavanje. Ne prima dječji doplatak. Zdrava je i radno sposobna. Nema imovine. Nema dugova niti kredita.

11. Nadalje, prema očitovanju stranaka kao i iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, te je evidentno da je njihova zajednica prestala i nije se više obnavljala, kao i da su stranke same svjesne narušenih odnosa, no da su se zbog djece uspjeli dogovoriti. Dodaju i da pohađaju savjetovanje u Obiteljskom centru koje je utjecalo na poboljšanje roditeljske komunikacije i njihovih odnosa te će nastaviti s navedenim i dalje.

12. Uvidom u Izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Slatina Klasa: 552-05/24-07/30, Urbroj: 139-067- 03/3-24-7 od 16. prosinca 2024. s prilozima (list 11-20 i 25-26 spisa), proizlazi da je tužitelj aktivni korisnik naknade ugroženog kupca energenata, dok je tuženica neaktivna korisnica zajamčene minimalne naknade te naknade za ugroženog kupca energenata te da u odnosu na oba roditelja nisu izricane mjere za zaštitu i prava i interesa djece.

12.1. Nadalje, ističe se da su tijekom postupka oba roditelja upućena na dužnost vođenja interesa djece i dobrobiti djece prilikom uređenja obiteljskih odnosa. Upućeni su na međusobnu pozitivnu i konstruktivnu komunikaciju. Već su ranije iskazivali namjeru urediti sadržaj roditeljske skrbi i pokušali su sklopiti Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

12.2. Iz priloženog Plana zaključuje se da su roditelji AD i JD suglasni da maloljetni GD stanuje i ima prijavljeno prebivalište uz oca na adresi [adresa], a da maloljetna LD stanuje i ima prijavljeno prebivalište uz majku na adresi [adresa]. Osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuju, maloljetna djeca ostvarivat će svaki drugi vikend počevši od petka poslijepodne do nedjelje poslijepodne, kao i sukladno dogovoru roditelja i djeteta, poštujući izraženu želju djeteta te mogućnosti na strani roditelja i djeteta. Državne i vjerske praznike i blagdane, maloljetna djeca provodit će naizmjenično s oba roditelja, kao i polovinu svih školskih praznika. Organizaciju i troškove prijevoza u svrhu odvijanja osobnih odnosa snosit će oba roditelja. Roditelji su spremni razmjenjivati informacije o djeci telefonskim putem te putem Viber aplikacije. Imenovani iskazuju spremnost za zajedničkim i sporazumnim izvršavanjem sadržaja roditeljske skrbi. Sva buduća sporna pitanja u odnosu na roditeljsku skrb rješavat će u postupku obiteljske medijacije te su sukladno takvoj odluci od strane stručnog tima ovog zavoda upoznati s odredbama Obiteljskog zakona koji uređuju obiteljsku medijaciju. Majka JD, kao roditelj obveznik uzdržavanja za maloljetnog sina doprinosit će mjesečnim iznosom od 100,00 EUR, a što će isplaćivati na ruke ocu maloljetnog djeteta uz potvrdu o plaćanju do 15.og u mjesecu za prethodni mjesec počevši od donošenja sudske odluke, te će otac AD, kao roditelj obveznik uzdržavanja za maloljetnu kćer, doprinositi mjesečnim iznosom od 100,00 EUR, a što će isplaćivati na ruke majci djeteta uz potvrdu o plaćanju do 15.og u mjesecu za prethodni mjesec počevši od donošenja sudske odluke. Prilikom sačinjavanja Plana o uređenju sadržaja roditeljske skrbi, roditelji su omogućili djeci da izraze svoje mišljenje te su isto uzeli u obzir sukladno njihovoj dobi i zrelosti.

13. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

13.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

13.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

13.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

13.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

13.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

14. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem djeca stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi sud je imao u vidu postignuti sporazum roditelja kojeg je prihvatio na način da maloljetni sin GD stanuje s ocem, s obzirom na njegovu privrženost ocu i da tako već i žive, a da s majkom ostvaruje osobne odnose te da maloljetna LD stanuje s majkom s kojom je ona privrženija i da s ocem ostvaruje osobne odnose, sve kako je uređeno u točkama I., II. i IV. izreke presude.

14.1. Navedenoga se stranke kao roditelji pridržavaju i već na navedeni način i žive te nastoje da oboje djece provode vrijeme zajedno kada su kod jednog roditelja.

15. Radi navedenoga je sud prihvatio sporazum stranaka postignut 5. svibnja 2025. u odnosu na način održavanja osobnih odnosa maloljetne djece s roditeljima, jer smatra da je u interesu i dobrobiti djece, a posebice imajući u vidu da su kod sporazuma stranke pazile da se poštuju želje, mogućnosti i potrebe djece koja radi razvijanja daljnje privrženosti trebaju održavati osobne odnose s oba roditelja, a koji roditelji svojim ponašanjem i roditeljskom komunikacijom trebaju zaštiti djecu od svih mogućih negativnih situacija koje su ranije nastupale uslijed narušenih odnosa roditelja te nastojati kod dogovora poštivati navedeno i međusobno surađivati.

15.1. Navedeno posebice jer iz priloženog medicinskog nalaza za maloljetnog GD proizlazi da je zbog narušenih odnosa navedeno utjecalo na njegov stav prema roditeljima, te da on trenutno ne iskazuje značajne emocionalne teškoće.

16. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit maloljetne djece, njihovih prava, zdravlja i svekolike najbolje interese, a prema sporazumu stranaka, odlučeno je kao u točkama I., II. i IV. izreke presude uvažavajući pritom sporazum stranaka.

17. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

18. Tijekom postupka je utvrđeno da oboje roditelja brinu i skrbe o odgoju, razvoju i potrebama maloljetne djece, a u interesu je djece da stranke kao roditelji sporazumno rješavaju pitanja roditeljske skrbi u skladu s temeljnim načelom Obiteljskog zakona, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6 Obiteljskog zakona).

19. Imajući u vidu izneseno, utvrđeno je da su stranke u postupku suglasili da roditeljska skrb za maloljetnu djecu bude zajednička i sporazumna, slijedom čega je primjenom odredbe članka 104. i čl. 108. Obiteljskog zakona odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

20. Nadalje, a s obzirom na dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom propisanu čl. 113. Obiteljskog zakona, sud je odlučio za sporazumno rješavanje sporova, presuđeno je kao u toč. V. i VI. izreke ove presude.

21. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir postignuti sporazum stranaka.

22. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

22.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

22.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

22.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

22.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

22.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

22.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete 2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

23. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

24. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

25. U konkretnom slučaju je nesporno da oba roditelja su podjednako brinula i doprinosila za djecu te da se uspijevaju dogovoriti oko svega što treba za djecu pa je sud također navedeno cijenio kod donošenja odluke kao i činjenicu da su stranke postigle sporazum i oko uzdržavanja.

26. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

26.1. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djece kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

27. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

28. Tijekom postupka je utvrđeno da je :

a) tužitelj kao otac, zaposlen, živi u obiteljskoj kući s roditeljima te ima njihovu pomoć, s primanjima u iznosu od 1.500,00 EUR (slovima: tisućupetsto eura), zaposlen i radi u Općoj bolnici u Virovitici na radnom mjestu računovođa. Nema dugova, ali ima kredit koji je podigao radi gradnje kuće i koji mjesečno plaća 350,00 EUR (slovima: tristopedeset eura) i tu obvezu ima još deset godina. Vlasnik je osobnog automobila marke VW Passat, godina proizvodnje 2009. Zdrav je i radno sposoban. Ne radi dodatne poslove.

b) tuženica kao majka, nezaposlena, živi u obiteljskoj kući s roditeljima, starijim bratom te ima njihovu pomoć i starijim sinom iz prvog braka, radi sezonske poslove u mjestu gdje živi i to berbe duhana. Na taj način zaradi na dan 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) i to radi od svibnja do studenoga. Drugih primanja nema. Ne prima uzdržavanje za starijeg sina. Ne prima dječji doplatak. Zdrava je i radno sposobna.

Nema imovine. Nema dugova niti kredita.

29. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

29.1. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

30. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog GD utvrđeno je da je u dobi od nepunih 9 godina, pohađa osnovnu školu, zdrav je dječak. Maloljetna LD je u dobi od 7 godina, zdrava je djevojčica. Oboje djece imaju uobičajene mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, igračke.

30.1. Svaki roditelj će doprinositi za uzdržavanje djeteta s kojim ne stanuje u mjesečnom iznosu od 120,00 EUR (slovima: stodvadeset eura), a koji iznos čini polovicu iznosa propisanog za dijete u dobi od 7 do 12 godina temeljem čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje propisuju da je minimalni iznos 229,60 EUR (slovima: dvjestodvadesetdevet eura i šezdeset centi), a polovica toga 114,80 EUR (slovima: stočetrnaest eura i osamdeset centi).

31. Sud smatra da je sporazum stranaka da jednako sudjeluju u troškovima uzdržavanja, a s obzirom na to da su i do sada tako doprinosili za djecu, a postignuti sporazum odgovara obiteljskim okolnostima, je u skladu sa interesom djece. S tim u vezi je utvrđeno da će svaka stranka pojedinačno uplaćivat minimalan iznos od 120,00 EUR (slovima: stodvadeset eura) mjesečno na ruke uz pisanu potvrdu o primitku iznosa. Navedeni iznos nije bio sporan strankama te su oko njega postigle sporazum imajući u vidu trenutne potrebe maloljetne djece.

31.1. Osim toga navedeni iznos sukladan je mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona.

32. Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da od prekida zajednice života roditelja podjednako doprinose za uzdržavanje djece, te da su obje stranke postigle sporazum oko visine uzdržavanja te imajući u vidu podatke iz točke 4. i 28. ovog obrazloženja presude, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. i 3.. točka 1. Obiteljskog zakona, sud je naložio strankama da za uzdržavanje maloljetnog djeteta s kojim ne stanuju plaćaju iznos od 120,00 EUR (slovima: slovima: stodvadeset eura) mjesečno kako je navedeno u točkama VII. i VIII. izreke presude.

33. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja i to zadnjeg dana u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje, a neplaćene, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023).

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a imajući u vidu da su stranke i u odnosu na trošak postignule sporazum, te je odlučeno kao u točki IX. izreke presude.

U Bjelovaru, 6. svibnja 2025.

SUDAC

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima,

2. Tuženici po punomoćniku,

3. Posebnom skrbniku maloljetne djece,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Slatina,

5. Spis