Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1444/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci,po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja Ordinacija opće medicine dr. med. Jelena Matoković Bistrović iz Zagreba, Cazinska bb, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Dom zdravlja Zagreb-Istok, Švarcova 20, Zagreb, OIB: 97103671104, kojeg zastupa Krešimir Grubišić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3253/19-12 od 13. svibnja 2021., 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3253/19-12 od 13. svibnja 2021. u točkama I., II. i III. izreke.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-27388/15 od 10. rujna 2015., u točki II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška, u točki III. izreke je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.265,00 kn, u roku od 8 dana, dok je u točki IV. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn.
2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U žalbi sadržajno ukazuje na povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebice u odnosu na zaključak da žalitelj tijekom postupka nije predložio dokaze na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina naknade za dežurstvo. Tvrdi da je iz brojne priložene sudske prakse razvidno da je tužbeni zahtjev osnovan, pa da razlozi suda u pobijanoj presudi nisu u skladu s takvom praksom. Tvrdi da je iz dostavljenih odluka, te Odluke Udruge privatnih poslodavaca u zdravstvu, jasno vidljiva kalkulacija na temelju koje je obračunata naknada za rad i izdan odgovarajući račun.
Osporava i odluku o parničnom trošku.
4. Predlaže presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega valja navesti da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a, te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9.,10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuje žalitelj, jer su razlozi presude potpuni i jasni, te je presudu moguće ispitati, a mjerodavno materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je ocijenjen neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.093,79 kn sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2014. do isplate, kao naknade za dežurstvo obavljeno 2. veljače 2014. u timu doktora i medicinske sestre.
8. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je dr. med. EĐF kao liječnica privatne prakse, te medicinska sestra, obavila dežurstvo 2. veljače 2014. u nedjelju, u poslijepodnevnim satima, te je tužitelj za obavljeni rad ispostavio račun broj 1/2014 zahtijevajući isplatu iznosa od 2.913,79 kn i to za rad doktora iznos od 1.972,63 kn, te rad medicinske sestre u iznosu od 941,16 kn, pri čemu je nesporno da je tuženik račun djelomično platio, u iznosu od 820,00 kn.
8.1. I u ovom stadiju postupka je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu za dežurstvo tima prema Odluci Upravnog vijeća Doma zdravlja Zagreb-Istok od 27. rujna 2011. kojim je određena cijena posebnog dežurstva, između ostalog, za rad tima nedjeljom (820,00 kn bruto), ili prema Odluci o visini cijene rada tima doktora opće medicine i medicinske sestre za rad u dežurstvu i rada po pozivu za 2013., prema rasporedu ravnatelja Doma zdravlja, koju Odluku je donijela Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu Zagreb,11. svibnja 2013.
9. Prema stajalištu suda prvog stupnja, a s obzirom na činjenicu da je dr. med. EĐF privatni zdravstveni djelatnik, odnos između stranaka po svojoj pravnoj prirodi predstavlja odnos iz ugovora o djelu u smislu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO), pa kako nije sporno da stranke nisu međusobno ugovorile visinu naknade za dežurstvo, da se na taj ugovorni odnos trebaju primijeniti odredbe općeg obveznog prava, konkretno odredba čl. 613. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da će za slučaj ako naknada nije određena, naknadu utvrditi sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao, te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla. S obzirom na činjenicu da nositeljica ordinacije nije zaposlenica tuženika, na odnos stranaka da se ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15 - dalje KU/13), budući da se tim Kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja za koje se sredstva osiguravaju u državnom proračunu.
10. Istovremeno utvrđuje da se na pravni odnos stranaka ne može primijeniti ni Odluka Upravnog vijeća tuženika od 27. rujna 2011., budući da se radi o internoj odluci tuženika koju tužitelj nije prihvatio. S obzirom na izneseno, odluku donosi primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221 a. ZPP-a, na temelju ocjene da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se mogao utvrditi neto iznos naknade za dežurstvo kao uobičajenu naknadu za tu vrstu posla u smislu čl. 613. st. 3. ZOO-a, zbog čega zahtjev ocjenjuje neosnovanim, te posljedično tome ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbija tužbeni zahtjev.
10.1. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tuženiku priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142./12., 103./14., 118./14., 107./15., 37./22., 126./22. - dalje Tarifa), u ukupnom iznosu od 2.265,00 kn.
11. Prije svega treba istaći da je u vrijeme nastanka spornog pravnog odnosa između stranaka na snazi bio Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 2008. ("Narodne novine" broj: 150/08 s izmjenama i dopunama). Člankom 35. tog Zakona je propisano da zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakonom o ustanovama, Zakonom o trgovačkim društvima i Zakonom o koncesijama. Člankom 145. istog Zakona su propisani uvjeti za samostalno obavljanje privatne prakse, a čl. 162. st. 2. istog Zakona je propisano da je dežurstvo oblik rada kada radnik mora biti nazočan u zdravstenoj ustanovi nakon redovitog radnog vremena. Pitanje sudjelovanja u dežurstvu i naknade za dežurstvo za ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse je propisano i čl. 16. Općih uvjeta ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ( "Narodne novine" broj: 11/07 s izmjenama i dopunama – dalje Opći uvjeti ugovora) na način da se Dom zdravlja obvezuje na osnovi međusobno sklopljenog ugovora, isplatiti novčanu naknadu privatniku koji sudjeluje u dežurstvu u pripravnosti i posebnom dežurstvu (st. 2.), s tim što se sredstva za novčanu naknadu osiguravaju u okviru sredstava ugovorenih za tu djelatnost sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (st.3.).
12. S obzirom na činjenicu da je ovo spor male vrijednosti, te da ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te s tim u svezi na utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nije pružio dokaz o visini uobičajene naknade za dežurstvo koja bi pripadala timu liječnika i medicinske sestre primjenom čl. 613. st. 3. ZOO-a, valja zaključiti da je pravilno primijenjeno načelo o teretu dokazivanja iz čl. 221 a. ZPP-a, pa kako je teret dokaza o visini uobičajene naknade bio na tužitelju, posljedično tome je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.
13. Tužitelj u žalbi ističe da o osnovanosti tužbenog zahtjeva govori brojna sudska praksa, međutim, sudska praksa nije izvor prava, a osim toga je razvidno da nije jedinstvena po pitanju primjene materijalnog prava u rješavanju odnosa koji je istovjetan pravnom odnosu stranaka iz ovog postupka, pa takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.
14. Zakonita je i odluka o parničnom trošku koja je posljedica uspjeha tuženika u parnici, a trošak je pravilno odmjeren primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a i odgovarajućih odredbi važeće Tarife.
15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I., II. i III. izreke potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u točki IV. izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.
U Rijeci, 6. svibnja 2025.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
