REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Psp-30/2024-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec, kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnik HS, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Strukan Delić Mandac d.o.o. u Zagrebu protiv tužene JSČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Kirin, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave 2. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, odvjetnika HS, tužene i zamjenika punomoćnika tužene, odvjetnika Vladimira Simića, 6. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužena HSČ smetala tužitelja JS u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnina i to: suvlasnički dio 237/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40) trosobni stan oznake S38 na III katu zgrade ulaz 2: koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, dvije sobe, kupaonice i loggie, neto korisne površine 53,65 čm sa pridruženim parkirnim mjestom u garaži oznake PM38 nkp 6,00 čm, ukupno neto korisna površina 59,65 čm, zk.č.br. 1342/2, označene kao STAMBENA ZGRADA BR. 17 I 17 A I DVORIŠTE, [adresa], površine 1569 m2, odnosno STAMBENA ZGRADA BR. 17 I 17 A, površine 637 m2 I DVORIŠTE 932 m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je promjenom brave na ulaznim vratima nekretnina onemogućila tužitelja u ulasku u predmetne nekretnine te u korištenju istima te se nalaže tuženoj uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni promijenjenu bravu sa ulaznih vrata navedenih nekretnina u prvobitno stanje te se zabranjuje tuženoj svako takvo i slično smetanje i uznemiravanje u budućnosti pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Nalaže se tuženoj HSČ naknaditi tužitelju JS parnični trošak u iznosu od 1.053,08 EUR (tisućupedesettri eura i osam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tužene JSČ za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj JS podnio je 21. ožujka 2023. ovom sudu tužbu u kojoj je naveo da je stvarni i pošteni posjednik nekretnine navedene u izreci ovog rješenja, da je 8. ožujka 2023. oko 10,15 sati po povratku iz trgovine, ulazeći u ovu nekretninu prilikom dolaska primijetio da je brava na ulaznim vratima promijenjena, da ga je tužena HSČ uz pomoć radnika Klem security d.o.o. onemogućila da uđe u ovaj stan odnosno da dođe do svojih osobnih stvari, da je tužena prije promjene brave nasilnim putem ušla u predmetni stan, a da je njemu onemogućila ponovni ulazak. Još je naveo da je tužena kao razlog takvog postupanja policijskim službenicima navela da je ona vlasnica nekretnine i da je u tijeku sudski spor između nje i tužitelja, a da on smatra da je tužena u ovu nekretninu ušla samostalno, nasilnim putem i da je promjenu brave na ulaznim vratima izvršila kako bi ga smetala u njegovom mirnom i poštenom posjedu nekretnine. Još je naveo da je isto učinjeno sa garažnim mjesto opisanim u izreci ovog rješenja te da je i u odnosu na to mjesto izvršeno smetanje njegovog posjeda. Slijedom navedenog tužitelj je zahtijevao da mu sud pruži posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda pa da rješenjem utvrdi da ga je tužena HSČ smetala u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnina navedenih u izreci rješenja na način da ga je promjenom brave na ulaznim vratima nekretnina onemogućila u ulasku u predmetne nekretnine te u korištenju istima, da sud naloži tuženoj uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni promijenjenu bravu sa ulaznih vrata navedenih nekretnina te da zabrani tuženoj svako takvo i slično smetanje i uznemiravanje u budućnosti. Zatražio je i da sud naloži tuženoj da mu naknadi trošak ovog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tužena HSČ podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da tužbeni zahtjev u cijelosti osporava, da nije točno niti istinito da je tužitelj JS stvarni i pošteni posjednik utužene nekretnine, da je ta nekretnina njeno vlasništvo, da smatra da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu, da se tužitelj nalazio u nezakonitom posjedu, da se radi toga pred ovim sudom vodi postupak između ovdje stranaka radi predaje u posjed i iseljenje tužitelja iz predmetne nekretnine te da stoga tužitelj od 1. veljače 2023. kada je u tom postupku podnesena njena tužba nije pošten posjednik predmetne nekretnine niti je taj njegov posjed miran. Tužena je još navela kako smatra da tužitelj nije dokazao svoje neistinite navode te da ona nije ni na koji način izvršila čin smetanja posjeda pa da predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da joj naknadi trošak ovog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku potvrde (list 6 spisa) i poruka (list 23 i 24 spisa) te spis ovog suda poslovni broj Ps-7/2023, saslušao je svjedoke GS (list 80 i 81 spisa) i AS (list 84 spisa) te tužitelja (list 86 spisa) i tuženu (list 87 i 88 spisa). Primjenom odredaba čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP) sud nije u dokaznom postupku čitao ispravu koju mu je tužitelj predložio čitati i dostavio tijekom glavne rasprave (list 70 spisa) uvažavajući i da tužitelj sudu nije niti naveo niti ičim dokazao da ovaj dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti izvesti prije zaključenja prethodnog postupka, a kako je to propisano odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Tužitelj JS predmetnom tužbom traži sudsku zaštitu posjeda stana i garaže na adresi u [adresa] i 17A.
6. Kako je odredbama čl. 22. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15; u daljnjem tekstu: ZV) propisano da je posjednik ovlašten putem suda štititi svoj posjed od samovlasnog smetanja te da sud ovu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, na tužitelju je bio teret dokazati činjenice da je neposredno prije utuženog smetanja posjeda 8. ožujka 2023. bio u posjedu predmetnih nekretnina te da mu je tužena toga dana promjenom brave na ulaznim vratima predmetnih nekretnina taj posjed oduzela.
7. Već iz navoda tužene iz odgovora na tužbu te tijekom pripremnog ročišta, međutim, prema ocjeni ovog suda potpuno jasno proizlazi da tužena činjenice da je tužitelj neposredno prije utuženog smetanja posjeda 8. ožujka 2023. bio u posjedu predmetnih nekretnina te da mu je ona toga dana promjenom brave na ulaznim vratima predmetnih nekretnina taj posjed oduzela, ne spori. Naime, tužena je već u odgovoru na tužbu potpuno jasno navela da je tužitelj bio u posjedu predmetnih nekretnina te da je od tužitelja sudskim putem tražila iseljenje iz tih nekretnina, a jer je ona vlasnica tih nekretnina dok istinitost navoda tužitelja da je ona 8. ožujka 2023. dala promijeniti brave na ulaznim vratima ovih nekretnina nije izričito osporila već je osporila da bi se bilo koji način njenog postupanja pa tako i taj, trebao smatrati činom smetanja posjeda. O činjenicama posjeda tužitelja predmetne nekretnine i oduzimanja tog posjeda promjenom brave 8. ožujka 2023. jasno su, u bitnom suglasno te prema ocjeni suda vjerodostojno iskazali i saslušani kao stranke tužitelj i tužena te na prijedlog tužene saslušani svjedoci GS i AS.
8. I navodi tužene da sudu predlaže da u dokaznom postupku pročita spis ovog suda poslovni broj Ps-7/2023 te sasluša svjedoke i stranke, a sve radi utvrđenja činjenice da se između nje i tužitelja vodi postupak radi iseljenja tužitelja iz predmetnih nekretnina te činjenice da je tužiteljev posjed predmetnih nekretnina bio nezakonit i nepošten prema stavu ovog suda nedvojbeno upućuju na nepostojanje spora između stranaka o činjenicama da je tužitelj prije 8. ožujka 2023. imao taj posjed te da mu ga je tužena toga dana oduzela.
9. Spor, pak, između stranaka, na postojanje kojeg navodi stranaka nedvojbeno upućuju, jest spor o zakonitosti i poštenju posjeda tužitelja te je li isti bio miran kao i spor o postojanju ovlasti tužene kao vlasnice predmetnih nekretnina da taj posjed preuzme, a to je spor o pravu stranaka na posjed predmetnih nekretnina, o pravnom temelju tog posjeda te poštenju posjednika. Kako je, međutim, odredbom čl. 22. st. 2. ZV-a jasno propisano da sud zaštitu posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika, a odredbom čl. 22. st. 3. istog zakona da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu raspravljati jedino u vezi sa prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno, ovaj sud je stava da razrješenju navedenih sporova između stranaka, a tako niti utvrđenju činjenica vezanih uz iste (je li tužitelj znao da mu tužena spori njegov posjed) u ovoj parnici nije bilo mjesta. Pri tome je sud osobito uvažio da tužena tijekom postupka nije jasno navela da bi njeno postupanje (oduzimanje posjeda tužitelju) bilo dopušteno zakonom ili odlukom suda ili drugog tijela, kako je to propisano odredbom čl. 20. st. 4. ZV-a odnosno da nije bilo samovlasno već je navela upravo suprotno, da se kod ovog suda o obavezi tužitelja da iseli iz predmetnih nekretnina između stranaka vodi spor (a to jasno proizlazi i iz sadržaja spisa ovog suda poslovni broj Ps- 7/2023) pa da, dakle, o ovlaštenju iste na oduzimanje ovog posjeda tužitelju sudska odluka ne postoji. U odnosu, pak, na sasvim štur navod tužene da je vlasnica predmetnih nekretnina valja reći da odredbama ZV-a nije propisano da bi vlasnik nekretnina bio ovlašten radi ostvarenja prava posjedovanja kao vlasnikovog prava iz čl. 30. st. 2. ZV-a drugome to pravo oduzeti već je, upravo suprotno, odredbom čl. 30. st. 1. ZV-a propisano da nositelj vlasnikovog prava na stvari ne smije drugoga isključiti iz ovlasti da sa tom stvari čini što ga je volja kada je to protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima, a odredbom čl. 20. st. 1. tog zakona da je samovlasno smetanje posjeda zabranjeno odnosno da nitko nema pravo samovlasno smetati nečiji posjed ako i smatra da ima jače pravo na posjed.
10. Valja još reći da tužena u ovom postupku nije navela niti da je od suda tražila zaštitu svog posjeda predmetnih nekretnina od kakvog postupanja tužitelja, u smislu odredaba čl. 21. i čl. 21. st. 2. ZV-a (da joj je tužitelj posjed predmetnih nekretnina samovlasno oduzeo) te da stoga u ovom postupku nije bilo mjesta niti ocjeni je li posjed tužitelja predmetnih nekretnina bio miran u smislu odredbe čl. 21. st. 2. ZV-a, uvažavajući i jasne odredbe čl. 7. st. 1. i 2. te čl. 219. st. 1. ZPP-a odnosno izostanak ovlaštenja suda da utvrđuje činjenice koje mu stranke nisu iznijele. Konačno valja reći i da tužena u ovom postupku sudu nije navela niti da je tuženik predmetni posjed stekao na način da ga je od nje pribavio silom, potajno, odnosno prijevarom ili zlouporabom povjerenja u smislu odredaba čl. 20. st. 3. ZV-a, da ga je od nje samovlasno oduzeo silom, potajno ili zlouporabom povjerenja u smislu odredaba čl. 21. st. 2. ZV-a ili da ju je u njenom posjedovanju predmetnih nekretnina samovlasno uznemiravao, u smislu odredaba čl. 27. stavak 1. ZV-a, u kojem bi slučajevima tuženoj sukladno navedenim zakonskim odredbama pripadalo pravo na zaštitu ovog posjeda odnosno tužitelju to pravo ne bi pripadalo pri čemu ponovno valja naglasiti odredbe čl. 7. st. 1. i 2. te čl. 219. st. 1. ZPP-a odnosno izostanak ovlaštenja suda da utvrđuje činjenice koje mu stranke nisu iznijele. No, za istaknuti je, da iz u bitnom suglasnih te prema ocjeni jasnih i vjerodostojnih iskaza stranaka i svjedoka saslušanih na prijedlog tužene prema stavu ovog suda nedvojbeno proizlazi da tužena posjed predmetnih nekretnina u smislu odredaba čl. 10. ZV-a prije ovdje utuženog smetanja istog nije nikada niti imala (tužena je izričito iskazala da u predmetni stan nikada prije nije ušla) pa tako i da joj ga tuženik nije niti oduzeo niti ju je u tom posjedovanju smetao.
11. Na temelju svega navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da tužitelju JS u skladu sa odredbama čl. 20. st. 2. i 21. st. 1. ZV-a pripada pravo na zaštitu posjeda predmetnih nekretnina od samovlasnog smetanja (oduzimanja) od strane tužene JSČ izvršenog 8. ožujka 2023. promjenom brave na ulaznim vratima istih, a kako je ovu zaštitu tužbom podnesenom sudu 22. ožujka 2023. tražio prije isteka roka od trideset dana od navedenog dana smetanja njegovog posjeda te sukladno odredbama čl. 21. st. 3. i čl. 22. st. 1. ZV-a to je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom je u ovom sporu uspio, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12; u daljnjem tekstu: OT) i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (tbr. 7/2) i visini jednokratne nagrade za novi cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (tbr. 7/2 i 7/3) pa tako ukupno 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.000,00 EUR te sudske pristojbe za tužbu i rješenje u ukupnom iznosu od 53,08 EUR pa mu je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.053,08 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Zahtjev tužene JSČ za naknadom parničnog troška ocijenjen je neosnovanim jer ista nije uspjela u ovom sporu pa je odlučeno kao u toč. III. izreke.
U Zagrebu, 6. svibnja 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju JS po punomoćniku
2. Tuženoj HSČ po punomoćniku
