Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: P-430/2021-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Mimi Mrvoš, u parničnom predmetu tužitelja MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punom. Jasminu Jusufhodžiću, odvj. u Zagebu, protiv tuženog RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Hrvoju Bićaniću, odvj. u Ogulinu, radi raskida Ugovora o najmu, nakon zaključene glavne i javne rasprave 3. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika Jasmina Jusufhodžića, odvj. iz Zagreba i tuženika osobno i punomoćnika Hrvoja Bićanića, odvj. iz Ogulina, na ročištu za objavu i uručenje presude 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

l. Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu između tužitelja MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i tuženika RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavca, sklopljenog dana 16. siječnja 2020. godine, a ovjerenog po potpisima kod javnog bilježnika Mirjane Brčić iz Ogulina dana 22. siječnja 2020. godine, pod poslovnim brojem OV-457/2020 od 22. siječnja 2020. godine ništetan.

ll. Poništava se usmeni Ugovor o kupoprodaji sklopljen u siječnju 2020. godine između tužitelja MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i tuženika RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja, kojim je tuženik kao ovlaštenik za prodaju drvne mase na panju na nekretninama koje se nalaze na području katastarske općine [katastarska općina] istu prodao tužitelju, a tužitelj pristao isplatiti tuženiku kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.500.000,00 kn (slovima: milionipetstotisuća kuna) za tu drvnu masu na panju. lll. Nalaže se tuženiku RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od jednog dana vratiti tužitelju MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zadužnice u ukupnom iznosu od 1.500.000,00 kn koje je tužitelj dao tuženiku i to pod bojem ovjere OV-460/2020 i OV- 459/2020 koje je ovjerila javna bilježnica Mirjana Brčić iz Ogulina, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 50.250,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude 6. svibnja 2025. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Među strankama je nesporno da su stranke kod javnog bilježnika Mirjane Brčić iz Ogulina potpisale Ugovor o zajmu od 16. siječnja 2020. a koji je ovjeren 22. siječnja 2020. a kojim ugovorom tuženik kao zajmodavac obvezuje se dati u zajam tužitelju kao zajmoprimcu novčani iznos od 1.500.000,00 kn u gotovini a potpisom ugovor tužitelj kao zajmoprimac u članku I. točka 1 Ugovora potvrđuje primitak cjelokupnog iznosa zajma i ovjera je učinjena pod brojem Ovr-457/2020.

2. Među strankama je sporno da li je ovaj iznos iz Ugovora od zajmu od 1.500.000,00 kn, tužitelj primio, te da li su ostvareni uvjeti za jednostrani raskid ugovora po članku 360. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a) nakon poslane obavijesti koju je tužitelj uputio tuženom kao i za dvije bjanko zadužnice koje je tužitelj izdao tuženom kao instrument osiguranja tražbine.

3. Tužitelj je ustao tužbom za raskid Ugovora o zajmu, a podneskom od 19. svibnja 2020. predložio je prekid ovog postupka ustvrdivši da je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu te odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome da li je tuženik učinio kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti te je dopunio petit tužbenog zahtjeva da osim što utvrđivanja ništetnosti ugovora od 16. siječnja 2020. traži i poništenje usmenog ugovora o kupoprodaji sklopljenog 2022. između stranaka radi prodaje drvne mase na panju, na nekretninama upisanim u K.O. Vajin Vrh te povrata zadužnica na iznos od 1.500.000,00 kn.

3.1. Tuženi se usprotivio prekidu postupka i preinačenju tužbe s obzirom da mu je tužba dostavljena na odgovor i da je za preinaku potreban pristanak koji pristanak ne prihvaća, no sud je odredbom članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, dopustio preinaku jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3.2. Sud je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka po kaznenoj prijavi tužitelja protiv tuženog rješenjem P-109/2020-11 od 29. srpnja 2020.

4. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je cijenio provedeno dokaze: Ugovor o zajmu od 16.1.2020., a ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Brčić pod brojem, Ov- 457/2020 od 22. siječnja 2020. (6-9), obavijest o jednostranom raskidu ugovora od 4. veljače 2020. (10), odgovor na obavijest od 14. veljače 2020. (list 11), dvije bjanko zadužnice na iznos od 500.000,00 i 1.000.000,00 od 22. siječnja 2020. potvrđene po javnom bilježniku ( list 18-23), zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e od 18. veljače 2020. (24-25), darovni ugovor između tužitelja i sina JU od 4. veljače 2020. (26-28), izvadak iz Obrtnog registra i Sudskog registra od 18. ožujka 2020. (29-32), uvid u stanje miniranog područja K. O. [katastarska općina] od 6. svibnja 2020. (50-51), fotografije minskih oznaka (53-61), saslušanje svjedoka LU (193-196), JU (196), TU (219), AU (218-219), ZU (232), OU (232-233), ĐU (208-259), te su saslušane stranke (167-172).

5. Saslušani svjedoci su ustvrdili:

- LU, supruga tužiteljeva, je ustvrdila da je tužitelj radio u obrtu šumarstva sječu vuču i prijevoz u vremenu od 2001. – 2020. kada je blokiran zadužnicom tuženog iz Ugovora o zajmu. Tvrdi da su poslovali pozitivno i od svake banke mogli su dobiti kredit za svoje potrebe. Kako su poznavali tuženog i dolazio je kod njih to je jednom prilikom rekao da ima za sječu veću količinu drvne mase u K. O. [katastarska općina] te da od vlasnika treba dobiti punomoć za sječu, pa su zajednički obišli teren i utvrdili da se radi o šumi koja se prostire na površini od 30 hektara i računajući vrstu šume i površinu ocijenili su da bi se radilo o vrijednosti od 200.000,00 eura i tužitelj je trebao pribaviti punomoć vlasnika za sječu, tuženi bi vršio sječu vuču i prijevoz i prodajom tuženom bi pripalo 40% a tužitelju 60% vrijednosti.

Tužitelj je predložio da stranke sačine Ugovor o zajmu i da se izdaju zadužnice za osiguranje pa je Ugovor potpisan ali nisu dostavljene punomoći iako su se oni pripremali za taj veliki posao i željeli su nastaviti rad i suradnju iako nisu imali nikakvu dokumentaciju jer bi se taj posao odrađivao godinu dana računajući i vremenske uvjete i u tom vremenu bi se izvršila sječa. Navodi da su se tužitelj i tuženi usmeno dogovarali o svim detaljima i da je svaka stranka iz ovoga trebala imati svoju dobit i nije bilo riječi o nikakvom davanju novca, a ovaj ugovor služio je samo kao osiguranje

- JU, sin tužitelja, učinio je nespornim da je zaključen Ugovor o zajmu no nije zaključen Ugovor o sječi koji su stranke trebale zaključiti nakon što bi tuženi pribavio punomoći i kojim ugovorom bi uredili čitave njihove odnose vezano za šumu, te ništa nije realizirano jer tuženik nije pribavio punomoć šumo vlasnika. Tužitelj je trebao biti nositelj posla, sječe, vuče, otpreme i prodaje na temelju punom. vlasnika a Ugovor o zajmu je trebao biti osiguranje tuženom da će namiriti svoju dobit jer je trebao pronaći vlasnike, pribaviti punomoći i doznaku za sječu, kao i namiriti vlasnike. Tužitelj i tuženi sud za realizaciju ovog posla i priprema procijenili vrijednost drvne mase na 1.500.000,00 kn na panju, a kada se ista posjeći i pripremi za prodaju na stovarištu tada ona ima veću vrijednost i tu su našli svako svoj interes i dobit a što bi bili sve realizirali Ugovorom o sječi.

- TU je ustvrdio da je zaposlenik tuženog na poslovima sječe i vuče i poznato mu je da je tužitelj od tuženog trebao kupiti šumu za sječu na području Vajin Vrh, pa je dva puta bio na terenu i tužitelj mu je pokazivao sa puta od kuda do kuda treba biti sječa, ali sve kada stigne dokumentacija za sječu, i na kraju tužitelj je rekao da je taj posao propao iako su se za to intenzivno spremali.

- AU, poznaje obje stranke i čuo je priču da će tužitelj od tuženog kupiti šumu za sječu, koju će otplaćivati kroz sječu i nikada nije bilo priče da bi tužitelj od tuženog primio ili posudio novac.

- ZU je za tužitelja vršio sječu i vuču a tuženom je prodavao ogrjevno drvo, a o zajmu između stranaka mu nije ništa poznato.

- OU, ne zna ništa o zajmu stranaka, bio je u poslovnoj suradnji s tuženim, za sječu je trebao preuzeti gotovu robu za transport i istu pripremiti, te dogovoriti prodajnu cijenu sa tuženim, a što se nije realiziralo i kroz tjedan dana od tvrtke tuženog Roko promet, dobio je račun da je kupio na panju drvnu masu za iznos od 3.600.000,00 kn, pa je taj račun vratio, a o čemu se vodi ovršni postupak. Navodi da nije bio u nikakvoj poslovnoj suradnji sa tužiteljem, ali je bio na istom mjestu sa tuženim, gdje je trebao vršiti transport i prodaju drvne mase.

- ĐU, ustvrdio je da je u parničnom postupku sa tuženim radi neplaćene drven mase za koju je platio avans i to dva puta po 50.000,00 eura, a o zajmu između stranaka mu nije ništa poznato.

6. U stranačkom iskazu stranke su ustvrdile

- tužitelj, da su zajednički obišle teren K. O. [katastarska općina] i ustvrdili da bi se radilo o vrijednosti šume na panju od 1.500.000,00 kn. Tuženi je trebao pribaviti punomoći jer mu je i ranije rekao da ima za sječu šumu, pa su zbog toga i krenuli u posao i punomoći bi glasile na ime tužitelja koji bi vršio sječu i otpremu tehnike i ogrijeva, te bi dio dao tuženom a dio bi ostavio za sebe, što bi sve knjižili i utvrđivali iznos dobiti. Kako je tuženik trebao pribaviti punomoći, isplatiti vlasnicima njihovu vrijednost, to je Ugovor o zajmu bio samo osiguranje za tuženog, jer je tužitelj trebao biti nositelj posla i u tom poslu bi obojica zaradili jer je 40% vrijednost drvne mase a 60% usluga. Punomoći nisu stigle, posao nije realiziran, od tuženog nije primio naznačeni iznos u ugovoru od 1.500.000,00 kn, a taj iznos mu nije niti trebao jer je poslovno dobro stajao i kod svake banke mogao bi zatražiti kredit i stoga traži raskid Ugovora o zajmu , povrat zadužnica i raskid usmenog ugovora o sječi. Nadalje je ustvrdio da uz nekretnine koje su bile predmet sječe od tuženog je kupio nekretninu šume ali utvrđeno je da je ta nekretnina opterećena ovrhom, te istu nije platio niti traži upis već raskid ugovora. Budući je tuženi dao na naplatu zadužnice iz Ugovora o zajmu, zatvorio je obrt i nekretnine naplatno prenesao na sina.

- tuženi je učinio nespornim da je njegova tvrtka prodala tužitelja za 1.250.000,00 kn nekretninu opterećenu ovrhom i ovaj ugovor je istovremeno ovjeren i sačinjen kada i ugovor o zajmu, te da mu je prilikom ovjere Ugovora o zajmu u automobilu prije potpisa predao iznos od 1.500.000,00 kn u apoenima od 500,00 eura, a koji novac je dobio od svojeg pok. oca i predaja novca bio je uvjet potpisa Ugovora, a također je tužitelj i potpisao Zadužnice. Tvrdi da je ovaj iznos iz Ugovora o zajmu bio za osobne potrebe tužitelja i nema nikakve veze sa sječom drvne mase i Ugovorom o kupoprodaji nekretnina.

6.1. U postupku je izvršeno suočenje stranaka i svaka od stranke ostala je pri svojoj tvrdnji "nisi mi dao iznos od 1.500.000,00 eura – dao sam ti taj iznos". Suočenje je provedeno da se stranke gledaju u oči time da je tuženik pri izricanju svoje tvrdnje gledao malo okolo.

7. Iz sve priložene dokumentacije proizlaze tvrdnje koje su stranke a i svjedoci u svojim navodima ustvrdile uz dodatak da je kaznena prijava tužitelja protiv tuženog odbačena i sud je nastavio daljnji postupak.

8. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je ocijenio da među strankama nije zaključen Ugovor o zajmu.

9. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da se svi oni bave poslovima u šumarstvu, sječom, vučom, prijevozom i prodajom drvne mase, da su bili ili su još uvijek u poslovnom odnosu sa tuženim, i to ZU, OU i ĐU, time da OU i ĐU vode i postupke radi naplate potraživanja, a kako sami tvrde isključivo propustom tuženog.

9.1. Na istim nekretninama Vajin Vrh, tuženi je bio u dogovoru sa tužiteljem, da će na tim nekretninama vršiti sječu i vuču, ali sve kada pristignu punomoći i suglasnosti vlasnika, a do koje realizacije nije došlo, a na tim nekretninama tuženi je doveo i OU, a sve u kratkom vremenskom razmak, iz čega se iščitava prevarna namjera u poslovanju.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, njegove supruge LU i sina JU, da je tuženi trebao pribaviti punomoći i suglasnosti za sječu drvne mase na području Vajin Vrh, da je to bio posao većeg obima u kojem bi stranke imale određenu dobit, da se je tužitelj pripremao za tu sječu, te je obilazio teren zajedno sa svojim zaposlenikom TU, radi organizacije poslova, te kako nije pristigla dokumentacija vlasnika i to punomoći za sječu, to posao nije realiziran.

10.1. Valja cijeniti da se je i tuženik želio osigurati jer je isti pronalazio osobe koje su vlasnici šume na tom području, te je i tuženik iz ovog posla trebao imati svoju dobit, kao i vlasnici svoju naknadu i da je stoga i želio zaključiti ovaj ugovor, a koji ugovor nije odražavao stvarnost radi čega je zaključen, jer tužitelj je trebao obavljati poslove sječe i za takve poslove nije trebao Ugovor o zajmu, tim više što je tužitelj dobro poslovao, a tuženi još od ranije vuče mnogobrojne ovrhe na svojim nekretninama kao i na nekretninama roditelja, radi različitih postupaka sa drugim osobama iz poslovanja, a pokušao je sudu prezentirati i Izjavu koju je potpisao njegov otac 2015. da mu ne darovano 400.000,00 eura bez ikakvog pokrića za ovako značajan iznos.

11. Prema Zakonu o obveznim odnosima (NN.35/05…. ZOO-a), u članku 499. stavak 1. propisane su odredbe o ugovoru o zajmu "Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novaca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće."

12. Ugovor o zajmu je konsensualan ugovor prema kojem se zajmodavac obavezuje zajmoprimcu predati određeni iznos novaca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari a zajmoprimac se obvezuje da mu nakon određenog vremena vrati isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kvalitete.

12.1. Bez obzira što u Ugovoru stoji da danom potpisa ugovora zajmoprimac potvrđuje primitak cjelokupnog iznosa zajma od 1.500.000,00 kn i da je kao instrument osiguranja zajmoprimac predao zajmodavcu dvije bjanko zadužnice i to na iznos od 1.000.000,00 kn i drugu na 500.000,00 kn i da je to sve ovjereno ovjerom Ugovora kod javnog bilježnika, sud utvrđuje da tuženik tužitelju nije predao novac kao zajmoprimcu, te da tužitelj nema obavezu vratiti zahtijevani iznos i da je njegov tužbeni zahtjev za raskid Ugovora osnovan time da je sukladno odredbi članka 360. ZOO-a tuženom dostavila obavijest o jednostranom raskidu Ugovora o zajmu od 22. siječnja 2020. iz razloga što je navedeno da je tuženik na ime zajma isplatio iznos od 1.500.000,00 kn a što nije učinio do 4. veljače 2020.

12.2. Ovaj Ugovor o zajmu je prividan ugovor i kao takav nema učinka među ugovornim strankama po članku 285. ZOO-a, i Ugovor kao takav je ništetan po članku 322. ZOO-a stavak 1., jer je protivan prisilnim propisima ili moralu društva, a cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

13. Kroz postupak je utvrđeno da je tuženik bio osoba koja je trebala pribaviti punomoći za sječu od vlasnika i da su stranke očito dogovarale način izvršenja iz kojeg bi imale određenu dobit i dogovarale su način na koji će se namirivati tuženik s obzirom da je tužitelj trebao biti nositelj posla, kao bi mogao vršiti sječu i vuču, pa je među njima sklopljen i usmeni ugovor te kako se utvrđuje ništetnost Ugovora o zajmu time se i poništava Usmeni ugovor o kupoprodaji drvne mase, jer do realizacije sječe i vuče uopće nije došlo.

13.1. U konkretnom slučaju tuženik kao druga strana, izazvao je zabludu kod prve strane odnosno tužitelja, i naveo ga na sklapanje ugovora o zajmu prema članku 284. stavak 1 ZOO-a i u postupku je utvrđeno da iznos naveden u Ugovoru nije predat tužitelju, a tuženi je zadržao dvije bjanko zadužnice koje je pokušao naplatiti u ovršnom postupku pa mu se stoga nalaže povrat ovih bjanko zadužnica tužitelju.

14. Stoga je sud u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu kako je to naprijed navedeno uz obavezu naknade parničnog troška.

15. Odredbom članka 154 stavak 1. ZPP-a tuženom je priznat trošak postupka, zastupanja tuženog u osobi odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to prema Tbr. 7/1 za sastav tužbe, prema Tbr. 9/1, za zastupanje na 8 rasprava (8.7.2020., 29.7.2020., 28.3.2023., 25.5.2023., 10.12.2024., 20.2.2025., 20.3.2025. i 3.4.2025.), Tbr. 8/1 četiri obrazložena podneska (15.5.2020., 14.2.2022., 28.2.2024. i 29.5.2024.) za svaku radnju 3.750,00 eura sa PDV-om, te sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 1.500,00 eura ili ukupno 50.250,00 eura, sa pripadajućom kamatom od dana objave presude.

U Ogulinu 6. svibnja 2025.

S u d a c

Mima Mrvoš

Uputa o pravnom lijeku

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. Odvj. Jasmin Jusufhodžić, Zagreb

2. Odvj. Hrvoje Bićanić, Ogulin