Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-271/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐCČ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-104/2025-8 od 16. travnja 2025., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĐCČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-104/2025-8 od 16. travnja 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08-24), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ĐCČ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ĐCČ po branitelju po službenoj dužnosti Matiji Šabijanu, odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu pobijano rješenje ukine i uputi na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, podredno da pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor i zamijeni ga mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-312/2025-3 od
5. svibnja 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Budući da se okrivljenik žali samo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj žalbeni sud je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., i 72/25., dalje: ZKP/08-25), prvenstveno ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Okrivljenik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio relevantne činjenice na kojima temelji svoju odluku.
6.1. Pritom žalitelj prvenstveno napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da je u svojoj obrani poricao počinjenje djela, navodeći da nije znao da je njegovo ponašanje protupravno, a niti je bio dužan niti je to mogao znati, budući da kao strani državljanin ne poznaje hrvatsko zakonodavstvo.
6.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iz iskaza stranih državljana ĐC i BC proizlazi da se ovdje radilo o podrobno isplaniranom i pomno organiziranom naplatnom poslu nezakonitog prijevoza ilegalnih migranata s ciljem njihovog ilegalnog ulaska u države članice Europske unije, a u kojem je iz motiva koristoljublja sudjelovao i okrivljenik. Imajući uz to u vidu i samu njegovu obranu u kojoj priznaje da je tijekom prijevoza postupao po uputama osobe s kojom je dogovorio inkriminirani prijevoz, da mu je pritom bilo naloženo i da fotografira osobe koje prijevozi, te da se odlučio prihvatiti ovaj posao zbog slabih primanja u Republici Poljskoj, sud prvog stupnja izvodi pravilan zaključak da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je ostvario sva bitna obilježja, i to kako objektivna tako i subjektivna, predmetnog kaznenog djela.
7. Okrivljenik nije u pravu niti kada napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od bijega (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25), te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da to što je državljanin Republike Poljske i da se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak, nije dostatno za zaključak o postojanju citirane posebne istražno zatvorske osnove.
7.1. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Republike Poljske, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati iz Republike Poljske, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25).
8. Naposljetku, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza ili jamstvom.
8.1. Suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08-25, kao niti jamstvom.
9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08-25 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
