Poslovni broj: Us I-2165/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33., Zagreb, OIB: 36162371878, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) IČ, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 04. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 06. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Klasa: NK-UP/II-560- 01/24-01/32, Urbroj: 511-01-149-24-2 od 19. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: NK-UP/II-560-01/24-01/32, Urbroj: 511-01-149-24-2 od 19. kolovoza 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Klasa: UP/I-560-01/24-01/127, Urbroj: 511-18-05-24-1 od 22. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika pričuvnog sastava policije Policijske uprave zadarske, za razdoblje od 15. rujna 1990. do 01. travnja 1991.
2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija navedeno drugostupanjsko rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se naime navodi da mišljenje tuženog nadležnog tijela nije moglo poslužiti kao valjan dokaz za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, jer da dokumentacija u spisu i način ocjene materijalne istine dovodi u razumnu sumnju pravilnost tog mišljenja. U konkretnom slučaju službujuće osobe razmatrajući o bitnim činjeničnim okolnostima sudjelovanja tužitelja u aktivnostima obrane suvereniteta RH tijekom razdoblja od 15. rujna 1990. do 01. travnja 1991. da nisu pravilno utvrdile iste. Naime, iskaz svjedoka EČ da nije uzet u obzir jer da nije bio zapovjednik u spornom periodu te da, kako se zaključuje, bitne činjenice mu ne mogu biti poznate. EČ da nije bio zapovjednik ali da je u isto vrijeme i na istom mjestu sudjelovao zajedno s tužiteljem u aktivnostima obrane pa da je stoga irelevantno da li je bio u funkciji zapovjednika ili ne. Nadalje, svjedoku PČ da je poznato da je tužitelj sudjelovao u stražama na području Stankovaca. Sudionici ovih događaja u istom vremenu i na istom mjestu, ČČ i DČ da imaju priznati status pripadnika pričuvnog sastava MUP-a za navedeni period, iako da je formalno PI Stankovci formirana 02. travnja 1991. U cilju točnog utvrđenja materijalne istine da je neophodno utvrditi kojim sudionicima tadašnjeg Odjeljenja Velimske pričuve je priznato sudioništvo u obrani kao pripadnicima pričuvnog sastava policije: MČ, VČ, NČ, ČČ, GČ, SČ, UČ. UČ Z, UČ I, UČ E, UČ P i tužitelj ZČ. (imenovane osobe da su do 15. rujna 1990. zadužile automatske puške tipa kalašnjikov Mađarske proizvodnje od strane MUP-a PU Zadarske). Uzevši u obzir kaotično vrijeme u navedenom razdoblju da je za očekivati da evidencije pripadnika pričuvnog sastava MUP-a nisu bile precizne i dovoljno ažurirane. U konkretnom slučaju da je više nego očigledno da nije postignut dovoljan stupanj vjerojatnosti da su relevantne činjenice u cijelosti pravilno utvrđene. S obzirom na navedeno tužitelj predlaže da se osporavano rješenje tuženika poništi.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana. Ukazuje na odredbu članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/2017, 98/2019, 84/2021 i 156/2023 – dalje ZHBR) vezano za ispunjenje kumulativnih zakonskih uvjeta. Ističe da je nesporno da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave zadarske, u razdoblju od 02. travnja 1991. do 14. rujna 1991. Međutim, iz dokumentacije u spisu da je utvrđeno da nema podataka da je tužitelj bio angažiran u pričuvni sastav Policijske uprave zadarske, i u razdoblju od 15. rujna 1990. do 01. travnja 1991. niti podataka o njegovim isplatama plaće za sporno razdoblje. Nadalje, uvidom u službene evidencije i izjave svjedoka da se nije utvrdilo da bi tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava policije i u traženom razdoblju već samo u priznatom gore navedenom razdoblju. Stoga da nema zakonske mogućnosti da mu se prizna navedeni status i za to razdoblje. U odnosu na ostale tužbene navode, tuženik radi izbjegavanja ponavljanja ističe da u cijelosti ostaje kod iznesenoga u pobijanom rješenju. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra da je postupak donošenja pobijanog rješenja pravilno proveden te da je rješenje na zakonu osnovano. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
4.U sporu je održavanjem rasprave 04. travnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj je na raspravi ostao pri navodima tužbe te je ustrajao u prijedlogu da se osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika poništi.
6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.
7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava kao i spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te tom spisu priležećih isprava.
8.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
9.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužitelj dana 16. listopada 2023. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 15. rujna 1990. do 01. travnja 1991.
12.Odredbom članka 3. stavak 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga). Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.
14.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku pričuvnog sastava Policijske uprave zadarske, u vremenu od 02. travnja 1991. do 14. rujna 1991.
15.Tužitelj u svom zahtjevu navodi da je kroz traženo razdoblje (od 15. rujna 1990. do 01. travnja 1991.) bio u formacijama rezervnog sastava MUP-a, da su zajedno s njim bili TČ i FČ, kojima da je za isto razdoblje priznat taj status, da je bio zadužen za automatsku pušku – Kalašnjikov od strane PP MUP-a Biograd a koju da je razdužio 15. rujna 1991. na dan kada je pristupio 134. brigadi HV.
16.Iz pismena Policijske postaje Benkovac od 26. ožujka 2019., pismena Policijske postaje Biograd od 25. ožujka 2019. te pismena Policijske uprave zadarske, Službe pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Odjel materijalno- financijskih poslova od 20. ožujka 2019. proizlazi da nema podataka da je tužitelj bio angažiran u pričuvni sastava Policijske uprave zadarske, i u periodu od 15. rujna 1990. do 01. travnja 1991. niti podataka o isplatama plaće istom, za sporni period.
17.Nadalje, Policijska uprava Zadarska je uz pismeno od 15. travnja 2019. dostavila „Spisak pričuvnih djelatnika stankovačkog područja proljeće 1991. godine“ na kojem se za mjesto [adresa] nalazi tužitelj (ZČL); „Pričuvni sastav Lišane Ostrovičke angažiran od 01.07.91. -16.09.91.“ na kojem se za mjesto [adresa] nalazi tužitelj (ZČL) te treći popis „Stankovci“ bez oznake razdoblja na kojem se nalazi tužitelj (ZČL Marin sin ZČL, rođen **.**.1972.). Na ovom zadnjem spisku je pored većine imena navedenih u istome označena i zadaća koju su obavljali (razvodnik – pješadija, streljačka pješadija, pješadija, artiljerija, veza i sl.) dok pored imena tužitelja nije ništa navedeno.
18.Spisu prileže zapisnici o uzimanju izjava svjedoka i zapisnici o usmenoj raspravi.
19.Iz iskaza svjedoka ČČ u bitnome proizlazi da su sredinom rujna 1990. u mjesto Velim stigle tzv. Špegeljeve Č“ kad su počeli držati straže na način da su svaku noć dežurali, da su stražarima bili priključeni i mještani koji su imali lovačko naoružanje koje su svi koristili. Naveo je da on nije zadužio uniformu niti je dobio iskaznicu kao pripadnik pričuvnog sastava policije te da su iskaznice dobili oni koji su nakon 01. srpnja 1991. ostali u pričuvnom sastavu policije. Sjeća se da je, između ostalih, tužitelj pokrivao put prema Biloj Vlaci i da je bio angažiran od samog početka.
20.Svjedok DČ je u svom iskazu naveo da su početkom „balvan revolucije“ u mjestu Velići dobili 6 komada oružja AP „Kalašnjikov“ koje je stiglo 12. rujna 1990. iz Biograda, da je on bio zadužen za raspodjelu oružja, da su mještani i lovci sudjelovali u obrani, da su se u početku sami organizirali, da su održavali položaje u mjestu, da je OČ zadužio jednom puškom koju su koristili i OČ i ZČ kojeg da je on primio u pričuvni sastav policije u mjesecu rujnu 1990. godine i da ga je on raspoređivao na straže. Na poseban upit službene osobe zašto se ZČ ne nalazi na popisu pripadnika pričuvnog sastava policije od mjeseca rujna 1990. godine naveo je da je to najvjerojatnije zbog toga što područje na kojem se nalazio Morić nije od početka bilo pokriveno obranom te da su se oni morali priključiti pričuvnom sastavu u mjestu Velim.
21.Iz iskaza svjedoka EČ proizlazi kako je tek 02. travnja 1991. formalno uspostavljena PI Stankovci u kojoj je bio zapovjednik sve do srpnja 1991. Naveo je da ne može dati podatke prije formiranja PI Stankovci odnosno prije 02. travnja 1991. osim za pojedine osobe za koje ima neposredna saznanja koje su zadaće obavljali u prethodnom razdoblju, a što se tiče tužitelja, nije se mogao sjetiti da se među tim osobama nalazio i tužitelj, a koji da se nalazio u pričuvnom sastavu policije PI Stankovci od 02. travnja 1991. do formiranja „Stankovačke bojne“ HV 15. rujna 1991.
22.Svjedok PČ je naveo da je bio zapovjednik PP Biograd od 01. veljače 1990.do 31. svibnja 1991. te je vezano za angažman tužitelja naveo da nema saznanja o njegovom sudjelovanju. Naveo je i to da je na području bivše općine Benkovac bilo podijeljeno oružje od strane HDZ-a mještanima za držanje seoskih straža te da je policija tek kasnije dobila podatke o osobama koje su zadužile oružje Na predmetnom području PP Biograd da je preuzela ingerenciju i nad područjem PP Benkovac, da je u više mjesta podijeljeno oružje i mještanima od strane policije, no, ti mještani nisu pripadali pričuvnom sastavu policije odnosno da svi ljudi koji su obavljali seoske straže nisu bili pričuvni sastav policije, da na tom području nije bio formiran sastav policije sve do formiranja PI Stankovci 02. travnja 1991.
23.Svjedok ZČ je naveo da je sa tužiteljem držao straže u mjestu [adresa] prema Morpolači u razdoblju od 15. rujna 1990. kada je u mjesto stiglo naoružanje iz PP Biograd i to četiri puške „Kalašnjikov“ koje je dovezao DČ koji je sa jednom puškom zadužio njega i tužitelja sa kojim je držao straže i regulaciju prometa u mjestu.
24.Tužitelj je na zapisniku o usmenoj raspravi od 20. veljače 2024. izjavio da mu treba priznati status hrvatskog branitelja, i za sporni period a to stoga jer je taj status priznat i drugim pripadnicima pričuvnog sastava sa kojima je zajedno sudjelovao u navedenom sastavu. Naveo je i da nema primjedbi na izjave svjedoka, izuzev svjedoka PČ navodeći da se njegovi navodi ne mogu uzeti u obzir iz razloga što nije bio na području Stankovaca a što se tiče izjave EČ naveo je da isti u spornom razdoblju nije bio zapovjednik pa da mu stoga sve činjenice i ne mogu biti poznate.
25.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje da nije ispunjen jedan od dva kumulativna uvjeta koja moraju bit ispunjena za priznavanje statusa hrvatskog branitelja sukladno odredbi članka 3. ZHBDR-a. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu a koja žalba je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
26.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjskog tijela, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
27.Naime, prema citiranim odredbama ZHBDR-a je za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske te sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.
28.Polazeći od svih prednjih utvrđenja (izjave svjedoka, službene evidencije) te citiranih odredbi ZHBDR-a proizlazi da tužitelj kroz sporno razdoblje (od 15. rujna 1990. do 01. travnja 1991. nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zadar već iz prednjih utvrđenja proizlazi da je PI Stankovci formirana 02. travnja 1991. Sam tužitelj tijekom upravnog postupka a ni u predmetnoj tužbi odnosno tijekom ovog upravnog spora niti ne tvrdi da je kroz sporno razdoblje nosio odoru, da je dobio iskaznicu pričuvnog sastava policije a ne tvrdi ni da je primao naknadu. Nije sporno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika pričuvnog sastava policije od mjeseca rujna 1990. godine. Iz iskaza svjedoka je zaključiti da se tužitelj kroz sporno razdoblje pridružio mještanima koji su se samoorganizirali u tzv. seoske straže (sudjelovao u stražama u mjestu Velim i Morpolači, vršio regulaciju prometa u mjestu) koje nisu bile sastavni dio postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova, a kako je prethodno navedeno PI Stankovci formirana je 02. travnja 1991., a što tužitelj ne osporava. Navodi tužitelja da je nekim drugim osobama priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za sporno razdoblje nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.
29.Kako dakle iz prednjih utvrđenja proizlazi da tužitelj nije bio pripadnik postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova to je jasno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz gore citiranih odredbi ZHBDR-a da se istom prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz traženo razdoblje.
30.Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano rješenje cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Osporavano drugostupanjsko rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a.
31.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 06. svibnja 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju
-tuženiku
-u spis
