REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. Pn-54/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 10. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb iznos od 190.241,10 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- na iznos od 121.594,36 kn od 20.03.2019. do isplate,

- na iznos od 68.646,74 kn od 18.03.2020. do isplate,

a koja kamata teče po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena te platiti trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 371,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10.04.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se dana 15.03.1994. u Zaprešiću na kolniku ulice Maršala Tita kod kućnog broja 94 dogodila prometna nezgoda. U toj prometnoj nezgodi da je smrtno stradao osiguranik tužitelja HV. Prometnu nezgodu da je skrivio DV osiguranika tuženika te da je u kaznenom postupku utvrđen odgovornim za prometnu nezgodu koji postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu pod posl.br. K-210/94. Imenovani da je tom prilikom upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu LV koji je automobil bio osiguran kod tuženika policom obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 460175249. Tužitelj nadalje ističe kako je svojim rješenjem od 01.07.1994. djetetu pok. ĆV priznato pravo na obiteljsku mirovinu koju da isplaćuje i danas. Ističe kako je tuženik namirio štetu tužitelju po tom osnovu za više odštetnih razdoblja koje su prethodile ovoj parnici te da su sve odluke suda pravomoćne. Navodi kako ima pravo i na nastalu štetu jer da je u obračunskom razdoblju od 01.12.2011. do 31.05.2018. isplatio obiteljsku mirovinu u iznosu od 187.607,75 kuna a tuženik da mu nije namirio potraživani iznos. Ističe kako je konačno obračunsko razdoblje ovog postupka unutar općeg zastarnog roka od 5 godina od 01.04.2015. do 31.01.2020. pa se sveukupno potražuje iznos od 190.241,10 kuna s time što iznos od 187.607,75 kuna potražuje sa zateznom kamatom od 20.03.2019., a preostali dio od 68.646,74 kune potražuje sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe sve sa naknadnom parničnog troška.

2.U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju te nastanak štetnog događaja u kojoj je u svojstvu pješaka stradao smrtno osiguranik tužitelja PV. Ne osporava da je za prometnu nezgodu odgovoran njihov osiguranik DV. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare. Navodi kako je predmetnom tužbom utuženo razdoblje od 01.04.2015. do 31.01.2020. unutar općeg zastarnog roka od 5 godina pri čemu se tužitelj poziva na odredbe čl. 161. do 170. ZOMO. Smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti opći zastarni rok od 5 godina jer se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju a ne o naknadi štete koje regresno potraživanje zastarijeva u roku od 3 godine računajući od trenutka svake pojedine isplate. Tužitelj u trenutku isplate stječe pravo na povrat isplaćenog pa obzirom na utuženo razdoblje slijedi da su sva potraživanja tužitelja koja su starija od 20.03.2017. računajući tri godine unatrag od podnošenja tužbe zastarjela. Osim toga, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. U bitnome navodi da se štetni događaj dogodio 15.03.1994. ali uporabom neosiguranog vozila pa da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe ZOOP-a čl. 44. st. 5. koji kaže da tužitelju ne pripada pravo na potraživanje štete ili dijela štete isplaćene neposredno oštećenoj osobi nanesene uporabom neosiguranog vozila te se poziva na odredbu čl. 21. st. 1. istog Zakona koji kaže da tuženik nije pasivno legitimiran za naknadu štete prouzročene uporabom neosiguranog vozila već da je pasivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje stoga smatra da iz tih razloga valja odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik također navodi da visina tužbenog zahtjeva nije sporna ali smatra da je ista neosnovana jer da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti mjerodavno pravo HZMO-a na koje se poziva tužitelj u tužbi već se ima primijeniti ZOOP čl. 27. temeljem kojeg proizlazi da tuženik nije u obavezni tužitelju naknaditi bilo kakvu daljnju štetu. Osim toga, ističe da bi pok. OV do sada stekao pravo na starosnu mirovinu koji iznos da je znatno viši od onoga što tužitelj mjesečno isplaćuje na ime obiteljske mirovne pa smatra da i zbog toga zahtjev valja odbiti. Potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u mirovinski spis broj 5531, pročitano je izvješće o prometnoj nezgodi na strani 3 spisa, rješenje HZMO-a na strani 6 spisa, pročitan je odštetni zahtjev sa povratnicom, izvršen je uvid u obračun isplata obiteljskih mirovina, pročitana je baza doznačenih mirovinskih primanja, pročitana je presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-65/15 te presuda Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-2030/16, pročitan je odštetni zahtjev, izračun razmjernog iznosa obiteljske mirovine, obračun novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja, potvrde o svoti mirovine, pročitan je nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije diplomirani ekonomist Bojana Galinac.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da se dana 15.03.1994. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu u kojoj je teške tjelesne povrede kao pješak zadobio osiguranik tužitelja pok. OV koji je uslijed toga i preminuo,

- da je za predmetnu prometnu nezgodu u cijelosti odgovoran osiguranik tuženik DV vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] koji je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. K-210/94,

- da pasivna legitimacija tuženika nije sporna jer je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bio osiguran policom obaveznog osiguranja od odgovornosti broj 460175249,

- da je tužitelj rješenjem od **.**.1994. FV djetetu pok. PV priznao pravo na obiteljsku mirovinu po kojem osnovu se i dalje vrše isplate,

- da je pravomoćnim presudama Općinskog suda u Puli posl.br. P-2396/96, P- 506/99, P-1018/00, P-725/04 tuženik namirio tužitelja po osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovine za prethodna obračunska razdoblja od kojih posljednje razdoblje od 01.07.2009. do 30.11.2011. je namireno temeljem pravomoćne presude

Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-66/15,

- da se tužitelj obratio tuženiku vansudskim zahtjevom za naknadnom štete te je taj zahtjev otklonjen a razdoblje od 01.12.2011. do 31.05.2018. te tuženik nije vršio daljnje isplate,

- da je temeljem odštetnih zahtjeva tužitelja tuženik izmirio nastale obaveze za prethodna obračunska razdoblja sve zaključno do 30.11.2011.,

- da je u ovom postupku predmet naknade štete za obračunsko razdoblje od 01.04.2015. do 31.01.2020.

6. Sporno je između stranka da li je potraživanje tužitelja zastarjelo i sporna je aktivna i pasivna legitimacija stranaka. Osim toga, između stranaka je sporno da li u konkretnom slučaju na utuženo potraživanje valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala.

7. Istaknuti prigovor zastare od strane tuženika nije osnovan. Naime, štetni događaj je nastao 15.03.1994. godine. Prema mišljenju suda u ovom postupku se radi o sporu radi naknade štete a ne o regresnom potraživanju kako to tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu. Naime, tuženik smatra da potraživanje tužitelja ne zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina već kako se radi o regresnom potraživanju da zastarijeva u roku od tri godine od trenutka svake pojedinačne mjesečne isplate. Kako se isplata traži u razdoblju od 01.04.2015. do 31.01.2020. a tužba je podnijeta 18.03.2020. tuženik smatra da su sva potraživanja koja su starija od 20.03.2017. zastarjela.

Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju kao lex specialis koji propisuje da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO odnosno kao što je navedeno u čl. 165. st. 1. i čl. 170. ZOMO. Ovdje se ne radi o regresnom potraživanju jer tuženik nije pretrpio štetu direktno od tuženika i ta šteta koja je sukcesivna i izvjesna da će nastajati i u budućnosti valja primijeniti odredbe općeg zastarnog roka propisano odredbom čl. 225. ZOO-a, prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare; i to računajući od dosjelosti najstarije neispunjene tražbine. Osim toga, i regresna potraživanja također zastarijevaju u općem zastarnom roku a ne u trogodišnjem roku kako to tvrdi tuženik pa stoga prigovor zastare nije osnovan jer je utuženo potraživanje utuženo unutar općeg zastarsnog roka od pet godina.

8. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tvrdi da je štetni događaj nastao 15.03.1994. ali ovaj puta tvrdi da je do prometne nezgode došlo upotrebom neosiguranog vozila (iako u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i to je nesporno bilo u svim dosadašnjim pravomoćnim postupcima između ovih stranaka) što do sada nije tvrdio a niti je do zaključenja glavne rasprave dostavio dokaz da bi u trenutku prometne nezgode vozilo bilo neosigurano.

Tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 44. st. 5. ZOOP-a prema kojem je propisano da tužitelju ne pripada pravo na potraživanje štete ili dijela štete isplaćene neposredno oštećenoj osobi nanesene uporabom neosiguranog vozila.

Isto tako istovremeno ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije te tvrdi da tuženik nije pasivno legitimiran za naknadu štete tužitelju. Pritom se poziva na odredbu čl. 29. st. 1. ZOOP-a pa tvrdi da tuženik nije pasivno legitimiran za naknadu štete prouzročene uporabom neosiguranog vozila već je pasivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje.

9. Odredbe ZOOP-a na koje se poziva tuženik su točne međutim prema mišljenju ovoga suda ne mogu se primijeniti na konkretni slučaj. Predmetni Zakon stupio je na snagu 23.04.2024. a štetni događaj se dogodio 15.03.1994. godine. Potraživanje naknade štete odnosi se na razdoblje od 01.04.2015. do 31.01.2020. godine. Tužitelj svoju štetu temelji na odredbama ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete dakle, u vrijeme isplate obiteljske mirovine.

Kada se radi o odštetnoj odgovornosti štetnika posljedično i o pasivnoj i ovdje i o aktivnoj legitimaciji prema mišljenju suda mjerodavne su odredbe onog propisa koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja. Ovdje se radi o odštetnoj odgovornosti za štetu prouzročenu motornim vozilom za koju osiguratelj preuzima rizik pa osiguratelj – tuženik odgovara temeljem propisa koji reguliraju materiju osiguranja od odgovornosti koji su važili na dan štetnog događaja.

U vrijeme nastanka štetnog događaja 15.03.1994. bio je na stazi Zakon o osiguranja (NN 9/1994) koji je propisao odgovornost bilo kojeg društva za osiguranje koje na teritoriju Republike Hrvatske obavlja djelatnost osiguranja od štete nanesene uporabom neosiguranih motornih vozila. Iz toga proizlazi da prigovor pasivne legitimacije kao i nedostatak aktivne legitimacije nije osnovan.

10. Osim navedenog kao što je naprijed već rečeno između stranaka je sporno pitanje primjene mjerodavnog prava odnosno da li u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZOMO kao to navodi tužitelj u tužbi ili valja primijeniti čl. 27. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu kako to tvrdi tuženik.

O tom pravnom pitanju sudovi su tijekom godina donosili različite odluke. Po mišljenju ovoga suda na sporni odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 dalje ZOOP).

11.Člankom 27. navedenog zakona propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st.1 ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obavezno zdravstveno osiguranje.“

12.Prema ocjeni ovoga suda, a prema čl.27.st.1. ZOOP tuženik je obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika

– stvarnog štetnika.

No kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je to određeno stavkom 2 i 3. članka 27. ZOOP-a obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosi koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

Na isti način odlučio je i Vrhovni sud u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev- 2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

13.U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac - Galprom d.o.o.. Tužitelj prihvaća matematičke izračune vještaka no smatra da treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je nalaz i mišljenje prihvatio bez primjedbi.

14.Sud je nalaz vještaka prihvatio kao stručan i objektivan izrađen u cijelosti po pravilima struke. U nalazu nema kontradiktornosti ili nedostataka koji bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja.

15.Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o. sud je utvrdio razmjerni dio isplaćenog mirovinskog davanja u skladu s odredbom iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Izračun razmjernog dijela isplaćenih mirovinskih davanja za razdoblje od 01.04.2015. do 31.01.2020. u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a sud utvrđuje slijedeće pravno relevantne okolnosti.

16. Da je dana 15.03.1994. smrtno stradao osiguranik tužitelja HV. Da je visina invalidske mirovine koju bi ostvario pok. HV utvrđena prema tada važećim propisima ZOMIO, ZOPIMIO i primjenom odredbe iz čl. 53. Statuta RF MIORH obzirom da je smrt nastupila kao posljedica ozljede na radu u visini od 85% mirovinske osnovce koja iznosi 7.774,84 kn utvrđene u visini prosječnih plaća ostvarenih u razdoblju od 1977. do 1986. i valoriziranih 1993. godine (915,11 kn x85%).

Iz tako utvrđene visine invalidske mirovine na koju bi u trenutku smrti imao pravo pok. OV kao posljedica ozljede na radu izvedena je visina prava na obiteljsku mirovinu njegovog sina FV u visini od 70% te mirovine usklađene za 35,478% prema rješenju tužitelja od 01.07.1995. u mjesečnom iznosu od 737,66 kuna počevši od 15.03.1994. pa nadalje.

Da je zbog završetka školske godine 1997./1998. sinu FV prestalo pravo na obiteljsku mirovinu sa danom 31.07.1998. a koje pravo mu je ponovno uspostavljeno 01.09.1998. rješenjem tužitelja od 17.12.2001. osnovom da je za vrijeme korištenja prava na obiteljsku mirovinu kod njega nastala opća nesposobnost za rad dana 12.01.1998. prema nalazu ovlaštenog vještaka.

Da je prema odredbi čl. 172. ZOMO od 01.01.1999. mirovina iskazana u osobnim bodovima a iznosi 56.6018 uvećana za 20% prema Zakonu o povećanju mirovina od 01.01.2001. što iznosi 67,922 boda. Da je tužitelj s osnova obiteljske mirovine za razdoblje od 01.04.2015. do 31.01.2020. isplatio sinu FV ukupan iznos od 190.241,10 kuna što iznosi 25.249,33 eura.

Iz svega navedenog proizlazi da je rješenjem tužitelja visina obiteljske mirovine za FV utvrđena u visini 70% iznosa invalidske mirovine koju bi ostvario pok. OV kao posljedica ozljede na radu, 85% osnovice prema propisu od 15.03.1994. što znači da razmjerni dio prema odredbi iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a iznosi 0,00 kuna.

17. Ovdje valja raspraviti i pitanje izračuna razmjernog dijela isplaćenih mirovinskih davanja za razdoblje od 01.04.2015. do 31.01.2020. u odnosu na visinu starosne mirovne koju bi pretpostavljeno ostvario pok. ĆV a sve po prigovorima tuženika.

18.Redovinim tijekom stvari da pok. HV nije umro uslijed štetnog događaja a u skladu s odredbom iz čl. 178. st. 4. ZOMO (NN 102/98) ostvario bi pravo na starosnu mirovinu dana 03.12.2002. kada bi navršio 62 godine života obzirom da je rođen **.**.1940. godine, i to u visini najpovoljnijih prosječnih vrijednosnih bodova za 19 uzastopnih godina ostvarenih u razdoblje od 1970. do 1988. godine što iznosi 1,8007 prosječni vrijednosni bod.

Nadalje;

- mirovinski staž 36 godina, 11 mjeseci i 2 dana (2x0,00274)

- polazni faktor 1,00

- osobni bodovi iznose 66,4870 prema izračunu: 1,8007x36,92288x1,00

- mirovinski faktor za starosnu mirovinu iznosi 1,00

- aktualna vrijednost mirovine na dan ispunjenja uvjeta 03.12.2002. iznosi 42,47 kuna (NN 94/21)

- uvećanje za dodatak na mirovnu po stopi od 16,30% počevši od 01.10.2007.,

I na dan 01.04.2015. ta starosna mirovina bi iznosila 4.710,60 kuna / 625,20 eura prema izračunu 66,4870x1,0x60,92 (NN38/15) uvećano za 16,30% na ime dodatka i uz daljnja usklađenja za sporno razdoblje.

Iz prednjeg proizlazi da bi tužitelj za razdoblje od 01.04.2015. do 31.01.2020. bio u obavezi isplatiti na ime starosne mirovine koju bi pretpostavljeno ostvario pok. OV iznos veći za 95.057,43 kune / 12.616,29 eura u odnosu na obiteljsku mirovinu koju isplaćuje pa niti u ovom slučaju ne trpi štetu.

U skladu sa navedenim izračunom sud je utvrdio da bi tužitelj na ime starosne mirovine koju bi ostvario pok. OV u odnosu na obiteljsku mirovinu koju aktualno isplaćuje njegovom sinu trebao platiti daleko veći iznos od onoga što plaća iz čega proizlazi da primjenom odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a nema šteta za tužitelja pa je primjenom navedenoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. tuženiku je priznat trošak plaćenog predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 371,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao je to i zatraženo.

U Puli, 6. svibnja 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju osobno

2. tuženiku osobno