Poslovni broj: Us I-3149/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mati Knezoviću odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) EE, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 04. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika a u odsutnosti opunomoćenika tužitelja, dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 141-02/23-03/03516563356, Urbroj: 341-99-06/2-23- 1538 od 15. svibnja 2023.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/23-03/03516563356, Urbroj: 341-25- 06/2-23-77613 od 21. ožujka 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR-a na ime naknade troškova upravnog spora dok se za više traženo u iznosu od 1.250,00 eur zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1988/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-3149/2023.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/23-03/03516563356, Urbroj:341-99-06/2-23-1538 od 15. svibnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/23- 03/03516563356, Urbroj: 341-25-06/2-23-77613 od 21. ožujka 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1967., pripadnika hrvatskog vijeća obrane, za određivanje invalidske mirovine.

3.Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je ratni vojni invalid; da je kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane sudjelovao u Domovinskom ratu kao dragovoljac od početka do samog kraja rata; da je u ratu teško ranjen te da mu je zbog opće radne nesposobnosti rješenjem HZMO, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 141-02/07- 03/OB 035165633356, Urbroj: 341-25-06/2-07-132182 od 25. svibnja 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, 100% uzrokovane posljedicama sudjelovanja u Domovinskom ratu. U izračunu mirovine da se navodi da je prema Uvjerenju o stradavanju nadležne Uprave za obranu Federacije Bosne i Hercegovine bio pripadnik postrojbe ATJ Baja Kraljević VP 1724 Hrvatskog vijeća obrane od 18. rujna 1991. i da je na dan stradavanja imao čin satnika, ustrojbeno mjesto satnik. Tužitelj da je imao čin satnika, ustrojbeno mjesto satnik-bojnik. Podneskom od 26. studenog 2018. da je pokrenuo novi upravni postupak radi novog izračuna invalidske mirovine temeljem činjenice da je njegovo ustrojbeno mjesto bilo satnik-bojnik, a ne satnik. Nadalje se u tužbi u bitnome ističe da je tužitelj upravni postupak pokrenuo temeljem članka 139. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – dalje ZOMO) te se ukazuje i na članak 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21 – dalje ZUP), a koje odredbe se i citiraju, te se navodi da je tuženik povrijedio zakon u pravomoćnom rješenju jer da je pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, u pravomoćnom rješenju Područne službe u Zagrebu od 25. svibnja 2007. da se navodi se da je tužitelj na dan stradavanja imao čin satnika, ustrojbeno mjesto satnik. Šteta po tužitelja, korisnika mirovine, da je očigledna jer da mu temeljem činjeničnog stanja pripada veća mirovinska osnovica (kao bojniku, a ne satniku). Ističe se da je s obzirom na činjenicu da je pogreškom tuženika pravomoćno rješenje povrijedilo Zakon o općem upravnom postupku, jer nije ispravno utvrđeno činjenično stanje (članak 8. ZUP-a), tuženik temeljem odredbe članka 139. ZOMO-a trebao izmijeniti rješenje od 25. svibnja 2007. Ukazuje se i na odredbu članka 34. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21) te na odredbu članka 56. stavak 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Nadalje se u bitnome ističe da tužitelj, suprotno navodima tuženika, nije pokrenuo predmetni upravni postupak zahtjevom za obnovu postupka već radi donošenja novog rješenja s ispravno utvrđenim činjeničnim stanjem a na što da ima pravo temelje članka 139. ZOMO-a. Ukazuje se i na to da je tuženik temeljem članka 7. ZUP-a dužan pomoći neukoj stranci u ostvarenju njenih prava. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se tužba uvaži, da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi, da se tuženiku naloži da donese novo rješenje kojim se tužitelju određuje invalidska mirovina prema ustrojbenom mjestu bojnika počevši od 26. studenog 2018. kao bojniku te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv rješenja Područne službe u Zagrebu, broj: 635284 od 21. ožujka 2023.. tj. da mu je za izračun mirovine trebalo uzeti u obzir činjenicu da je njegovo ustrojbeno mjesto bilo satnik-bojnik, a ne bojnik, pa da je podneskom od 26. studenog 2018. pokrenuo novi postupak. Tuženik smatra da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije. Međutim, tuženik se u odgovoru na tužbu niti ne osvrće na tužbene navode da je upravni postupak pokrenuo temeljem odredbe članka 139. ZOMO-a.

5.Tužitelj se u podnesku od 25. rujna 2023. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu u bitnome ponavljajući dijelom navode tuženika iz odgovora na tužbu te navodeći da tuženik ukazuje na odredbu članka 134. stavak 1. ZOMO-a, međutim, da prešućuje činjenicu da zakon izričito dopušta obnovu postupka ne samo temeljem novih činjenica već i stjecanjem mogućnosti upotrebe novih dokaza.

6.U sporu je održavanjem rasprave 04. travnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Opunomoćenik tužitelja na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužitelja odnosno opunomoćenika istoga.

8.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

9.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentaciju u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom.

10.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

13.Iz sadržaja spisa tuženog tijela je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj: 635284 od 25. svibnja 2007., tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća, kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) kao posljedica 100% ranjavanja, priznato, počevši od 01. srpnja 2006., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, primjenom odredaba Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 2/2006) te da su u postupku izračuna invalidske mirovine prema navedenom rješenju, prema članku 16. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/2004, 92/2005 skraćeno ZOPHBDR) utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi 1,4516, na način da se pripadajuća osnovica za čin i ustrojbeno mjesto hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (satnik) iz godine koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu, a koja iznosi 108.838,00 (čanak 20. ZOPHBDR-a i Odluka o osnovicama za utvrđivanje vrijednosnog boda prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za godinu 2005.) podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za tu kalendarsku godinu koja iznosi 74.976.00 te da je utvrđeno da polazni faktor za određivanje invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, prema odredbi članka 17. ZOPHBDR-a iznosi 1,85;

-da je rješenjem HZMO, Područne službe u Zagrebu broj 635284, od 07. travnja 2014. tužitelju odbijen zahtjev podnesen 21. veljače 2014. za određivanje invalidske mirovine, da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika broj 451435 od 12. lipnja 2014 odbijena; da je tužitelj protiv navedenog rješenja tuženika podnio tužbu koja je odbijena presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2759/14-11 od 20. travnja 2016; da je protiv te presude tužitelj podnio žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2122/16-2 od 05. listopada 2016. odbijena i potvrđena navedena presuda Upravnog suda u Zagrebu;

-da je tužitelj dana 26. studenog 2018. podnio zahtjev za određivanje mirovine primjenom osnovice za čin bojnika;

-da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju 21. ožujka 2023. zahtjev tužitelja odbijen; da je tužitelj na navedeno rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 15. svibnja 2023. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja pri tome se pozivajući se na odredbe članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku i odredbu članka 134. ZOMO-a te u bitnome navodeći da zahtjev za obnovu postupka nije podnesen temeljem novih činjenica koje nisu bile poznate, odnosno iznesene u prijašnjem postupku te da stoga nema osnove da se tužitelju prema odredbama o obnovi postupka odredi invalidska mirovina primjenom osnovice za čin bojnika.

14.Ovaj sud osporavano rješenje tuženika, kao ni prvostupanjsko rješenje, ne može ocijeniti zakonitima jer istima nije pravilno odlučeno o zahtjevu tužitelja.

15.Naime, tuženik i prvostupanjsko tijelo odlučili su samo o uvjetima za intervenciju u pravomoćno rješenje prema općem procesnom propisu i članku 134. ZOMO-a, dok se nisu upuštali na utvrđivanje (ne)postojanja uvjeta za intervenciju u pravomoćno rješenje na temelju članka 139. ZOMO-a a na što tužitelj s pravom ukazuje u tužbi.

16.Prema članku 139. ZOMO-a pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može se izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

17.Kako dakle prijedlog tužitelja za obnovu spora u konkretnom slučaju od strane javnopravnih tijela nije razmatran i na temelju odredbe članka 139. ZOMO-a to proizlazi da o zahtjevu tužitelja nije pravilno riješeno radi čega se osporavano rješenje tuženika a jednako tako ni prvostupanjsko rješenje, ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim.

18.Stoga je temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a osporavano drugostupanjsko rješenje od 15. svibnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 21. ožujka 2023., valjalo poništiti te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak time da će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku ocijeniti postoje li uvjeti za intervenciju u pravomoćno rješenje na temelju članka 139. ZOMO-a odnosno da li je istim povrijeđen zakon na štetu tužitelja te potom donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

19.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora i to za sastav tužbe, sastav podneska 0d 25. rujna 2023. te za pristup ročištu od 04. travnja 2025. uz pripadajući PDV odnosno sveukupno iznos od 3.750,00 eru.

20.S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je istome, pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a te Tbr. 27., tbr. 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa), priznati trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe te sastava podneska od 25. rujna 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju što iznosi ukupno 2.000,00 eur a uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eur sveukupno iznosi 2.500,00 eur. Za više traženo u iznosu od 1.250,00 eur, a koji se odnosi na zastupanje na ročištu od 04. travnja 2025. te u svezi s tim za više traženo s osnova PDV-a zahtjev tužitelja nije osnovan. Ovo stoga što na ročište od 04. travnja 2025. opunomoćenik tužitelja nije ni pristupio. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 6. svibnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku,

- u spis.