Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-41/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika Grada Otočca, OIB: 14180718952, Otočac, Kralja Zvonimira 10, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 16. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. travnja 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica kčbr. [katastarska čestica] pašnjak grkača površine 366 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što joj je tuženik dužan priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, temeljem ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da se tužiteljica nalazi u dugogodišnjem posjedu navedene nekretnine, a prije nje da su istu posjedovali njezini prednici jer da se na navedenoj parceli nalazila kuća tužiteljičinog sada pok. brata NS koja je sada zapaljena. Isto tako, da se na parceli nalazi voćnjak koji tužiteljica uživa i održava. Nadalje, da je tužiteljica nasljednica sada pok. brata NS zajedno sa sestrom IS, no, koja je preminula bez nasljednika. Tužiteljica smatra da je stekla pravo vlasništva na prijeporu dosjelošću te predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na zakazano ročište niti je eventualno osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvod iz katastarskog plana, list 3 spisa, u Izvadak iz zemljišne knjige, list 10 – 13 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. IS D, list 14 i 15 spisa, u Prijepis posjedovnog lista, list 17 – 19 spisa, saslušane su svjedokinje ĆS i JS te tužiteljica u svrhu dokazivanja, list 7 – 9 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužiteljica je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužiteljica je mogla steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužiteljica u ovoj parnici trebala dokazati da je bila u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge, pak, strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedokinja čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi kao što su podudarni i s navodima tužiteljice te sa ostalim izvedenim dokazima.

12. Svjedokinja ĆS navodi da joj je poznato o kojoj se čestici radi jer da je puno puta bila na toj čestici s tužiteljicom te navodi da je ta čestica u obliku trokuta, a to zna jer da joj je tužiteljica nekada pokazivala katastarske planove. Također joj je poznato da se čestica nalazi uz cestu za [adresa]. Nakon što joj je predočen katastarski plan na Geoportalu, navodi da prepoznaje ovu česticu, ističe da se ona nalazi uz cestu za [adresa], a u blizini da se nalazi i autocesta. Sada da se na ovoj nekretnini nalazi "jedna zidina", a da je to zapravo ćošak kuće od tužiteljičinog brata NS zv. N. Svjedokinja navodi da pamti i pilanu te misli da se pilana nalazila na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je ta pilana također bila vlasništvo od tužiteljičinog brata. Ostatak ove čestice da je u naravi livada i voćnjak. Prije tužiteljice da su to uživali tužiteljičin brat spomenuti D i sestra IS, a prije njih njihovi roditelji I i Ć. Ističe da joj nije poznato da bi tuženi Grad Otočac ikada to posjedovao, makar i u jednom dijelu, odnosno da nitko drugi nije posjedovao prijepor osim sada tužiteljice, a ranije njezinog brata, sestre i njihovih roditelja. Isto tako, da nitko nikada nije smetao niti tužiteljicu niti njezine prednike u ovome posjedovanju. Poznato joj je da tužiteljičin brat NS nije bio ženjen niti je imao potomaka već je živio u kućanstvu sa svojom sestrom IS koja također nije imala svoju obitelj. D je umro prvi, a naslijedile su ga sestre DS i IS, a IS je naslijedila također tužiteljica. Svjedokinja smatra da je ova čestica u posjedu tužiteljice i njezinih prednika najmanje 100 godina, odnosno sigurno i više, a da joj je to poznato kako iz osobnih saznanja tako i iz pričanja mještana. Nadalje navodi da se iznad ove čestice nalazila stara roditeljska kuća tužiteljice odnosno njezinog brata i sestre te svjedokinja navodi da se na planu vidi da je to čkbr. [katastarska čestica] te pojašnjava da je sve to zapravo u naravi bila jedna cjelina uključujući i pilanu te da se to i uživalo kao jedno imanje. Naposljetku, da nitko nikada nije smetao niti tužiteljicu niti njezine pretke u mirnom posjedovanju.

13. Svjedokinja JS u svome iskazu navodi da se udala za svoga supruga 1986. godine koji je rodom iz [adresa] gdje su provodili puno vremena, a unatrag 5 godina da stalno i žive u [adresa]. Navodi da su i kupili "neku zemlju" od tužiteljice. Sjeća se prilikom tih dolazaka da su u tom dijelu bile kuće te i ova svjedokinja predočuje na katastarskom planu na računalu (Geoportal) da je ćošak kuće od tužiteljičinog brata bio upravo na ovoj čestici. Za česticu navodi također da se nalazi uz cestu koja vodi kroz [adresa], ista je u obliku "nekog trokuta", no, ističe da je na terenu sve to jedna cjelina jer da je na čestici iznad ove bila stara roditeljska kuća, a tijekom ratnih događanja da su ove kuće devastirane. Još navodi da se na predmetnoj čestici još vidi zidina od stare kuće tužiteljičinog brata za kojeg navodi da ga ona nije dobro poznavala, no, da ga je poznavao njezin suprug te da su se puno družili. I ova svjedokinja se sjeća da je tužiteljičin brat N imao i pilanu te navodi da je ta pilana bila na čestici 83/1. Svjedokinja je istakla da joj je pričao svekar kao što je znao pričati i suprugov djed, da je ova čestica zajedno sa okolnima "oduvijek bila od NS". Dapače, da ona nikada bilo kog drugog nije vidjela na ovoj čestici i općenito na ovom imanju osim tužiteljice i njezinih prednika, a svjedokinja navodi da je njezino imanje udaljeno od predmetne čestice cca 1,5 km.

14. Tužiteljica u svome iskazu navodi da je ova čestica zapravo bila u sastavu dvorišta kuće od njezinog sada pok. brata D te da se na ovoj čestici i sada vidi jedna zidina odnosno ostatak te kuće koju je brat sagradio 1976. godine. Da je na toj čestici bilo samoniklih šljiva, ona sama da je posadila dva bora, sestra da je posadila orah, japansku ružu i nešto cvijeća. Tužiteljica napominje da se vidi na planu da se ova čestica proteže do same ceste koja vodi kroz [adresa], a da su oni u obitelji ovu česticu uvijek smatrali dijelom njihovog imanja te ju je iznenadilo da ova zemlja predstavlja posebnu česticu. Posebno naglašava da je ova čestica bila ograđena do ceste koja vodi kroz [adresa] sa suhozidom kojeg su gradili još njezini preci, a sada da su ostali samo ostaci odnosno kamenje od tog suhozida i raslinje jer je iz suhozida naraslo grmlje. Svjedokinja pojašnjava da se njihova stara roditeljska kuća nalazila na čkbr. [katastarska čestica] koju pronalazi na katastarskom planu te pojašnjava da je ta čestica odmah iznad utužene. Njezini roditelji I i Ć imali su desetoro djece, međutim, umrlo ih je sedmero i to najviše u dječjoj dobi budući su bila takva vremena. Da su ostali ona, brat D i sestra IS, međutim, da oni nisu imali svoje obitelji i ostali su na zemlji dok da je ona, tužiteljica, živjela u [adresa], no, da je uvijek dolazila k njima, a ranije i kod roditelja.

Otac I umro je 1966. godine, a majka Ć 1978. te ih je naslijedio njihov sin, a njezin brat D jer su se ona i sestra odrekle u njegovu korist. Kada je brat D umro 1986. godine, da ga je ona naslijedila na nekretninama, a sestra IS na pokretninama, a kada je sestra IS preminula 1994. godine da ju je ona naslijedila u cijelosti jer nije imala svoje obitelji. Pojašnjava da je njezin brat D po zanimanju bio postolar, no, da se "zaljubio u šumu" te je osnovao pilanu koja da je bila na čestici čkbr. [katastarska čestica], a na kojoj se još vide ostaci te pilane kao što se vidi i električni stup sa trofaznom strujom jer je pilana koristila takvu struju. Tijekom ratnih događanja devastirane su i kuće i pilana, a tužiteljica ponovno napominje da je ova predmetna čestica sa svim okolnima bila zapravo jedna cjelina, da je to bilo imanje "od NS", odnosno od njezine obitelji od pamtivijeka. Iz pričanja svoga oca koji je vodio takve evidencije, J odnosno njegova obitelj doselila se na područje [adresa] još 1640. godine i to iz Hercegovine. Djed da se zvao Đ, pradjed S, a šukundjed C. Navodi da je otac te bilješke o njihovom dolasku zapisao u jednu bilježnicu neposredno pred svoju smrt 1966. te da ona tu bilježnicu još čuva. Inače, otac je bio rođen 1899. godine,a sa 18 godina je krenuo u svijet, bio je i u Americi, a naposljetku je živio u [adresa]. Također navodi da nitko drugi osim njezine obitelji nije uživao ovu česticu pa niti Grad Otočac, a što da je logično jer je ta čestica u sastavu njihovog imanja, dvorišta te navodi da ne zna što bi to netko drugi mogao tražiti.

15. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. NS D, posl. broj: O- 120/86 Općinskog suda u Otočcu, razvidno je da su njegovim nasljednicama utvrđene sestre i to tužiteljica na nekretninama, a sestra IS na pokretninama.

16. Na temelju iskaza saslušanih svjedokinja proistječe da su pravni prednici tužiteljice (brat, otac i djed) dosjelošću stekli pravo vlasništva na prijeporu najkasnije do 6. travnja 1941., i to sukladno odredbama tadašnjeg OGZ-a, a da kojim slučajem i nije stečeno do tada (a ovaj sud smatra da je stečeno), prednici tužiteljice su pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću temeljem čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), budući se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja i u razdoblju od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991., kako je to naprijed već obrazloženo.

17. Prema tome, izvjesno je da je dosjedanje na prijeporu dovršeno najkasnije do 6. travnja 1941. godine.

18. Ovaj sud smatra posjed tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, imajući u vidu da su očito nesmetano koristili prijepor budući je na prijeporu bio i dio kuće njezinog brata NS (navodi da je na terenu i sada vidljiva jedna zidina odnosno ostatak kuće) te prijepor zapravo predstavlja sa okolnim česticama imanje tužiteljičine obitelji. Isto tako, Sud je cijenio i okolnost da je prema kazivanju tužiteljice, prijepor bio ograđen suhozidom kojeg su gradili njezini preci. Isto tako valja istaći da su saslušane svjedokinje kao i tužiteljica sa lakoćom identificirale prijepor na Geoportalu na računalu, da su prepoznale i pojašnjavale okolne čestice te je nedvojbeno da je predmet spora dovoljno identificiran.

19. S obzirom da je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina, to je izvjesno da su još prednici tužiteljice pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

20. Dapače, ovaj Sud drži da je zapravo riječ o usklađenju zemljišne knjige sa stvarnim stanjem.

21. Temeljem iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Otočcu 17. travnja 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. Grad Otočac

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti