Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1107/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević Žak, odvjetnica u Bjelovaru, Josipa Jelačića 7, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51, Bjelovar, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Ileković, odvjetnica Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.d., Pisarnica I. Varaždin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-62/2022-51 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-62/2022-51 od 30. kolovoza 2024., u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 1.568,78 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2022. do isplate, kao i u dijelu pod stavkom II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime parničnih troškova iznos od 1.716,22 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2024.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.045,86 eura na ime imovinske štete sa zateznim kamatama i u dijelu pod stavkom II. izreke u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 854,03 eura i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja DČ za isplatu iznosa od 1.045,86 eura na ime imovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2022., do isplate i zahtjev za naknadu iznosa od 854,03 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2024., do isplate.

III. Nalaže se tužitelju DČ naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadu iznosa od 260,10 eura na ime troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51 da isplati tužitelju DČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete iznos od 2.614,64 Eura, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 06. travnja 2022. godine, kao danom podnošenja tužbe pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51 da nadoknadi tužitelju DČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.570,25 Eura, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana 30. kolovoza 2024. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u vezi zatezne kamate i to one koja je zatražena na dosuđeni iznos od 2.614,64 Eura, počevši od 30. rujna 2020. godine, pa sve do 05. travnja 2022. godine, a odbija se kao neosnovan i zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.570,25 Eura, do zatraženog iznosa od 2.945,25 Eura, odnosno u vezi iznosa od 375,00 Eura, sa zateznom kamatom od dana 30. kolovoza 2024. godine, pa sve do isplate na taj iznos.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka, uz prijedlog sudu drugog stupnja da uvaži žalbu tuženika i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu nastalu u štetnom događaju od 29. rujna 2020.

5. U provedenom prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje žalitelj, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio, što među strankama i nije sporno:

- da je 29. rujna 2020. došlo do prometne nezgode u kojoj je nastala imovinska šteta na vozilu tužitelja u iznosu od 39.400,00 kuna/5.229,28 Eura,

- da je tuženik polovicu tog iznosa nadoknadio tužitelju, smatrajući da su i tužitelj i osiguranik tuženika ĆČ u jednakim omjerima doprinijeli štetnom događaju,

- da nije sporna lokacija nastanka prometne nezgode, niti da su u prometnoj nezgodi sudjelovali tužitelj, kao vozač teretnog automobila marke "Ford ...", reg. oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika, ĆČ, kao vozač automobila marke "Volkswagen Passat", reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, dakle nesporna je i pasivna legitimacija tuženika.

- da iz iskaza svjedoka ĐČ proizlazi da je na automobilu tužitelja vidio upaljen lijevi pokazivač smjera,

- da iz iskaza svjedokinje JČ proizlazi da je u trenutku štetnog događaja bila suvozač u automobilu kojim je upravljao osiguranik tuženika, uočila je da je osiguranik tuženika počeo vršiti radnju pretjecanja vozila ispred sebe, no to nije učinio jer je vozilo skrenulo naglo ulijevo, na vozilu tužitelja nije uočila upaljen lijevi pokazivač smjera,

- da iz iskaza osiguranika tuženika ĆČ proizlazi da se ispred njega u istom smjeru vozilo, kojim je upravljao tužitelj, kretalo vrlo sporo, pa kako ga je namjeravao zaobići, nije uočio da bi ovo vozilo ispred njega dalo lijevi pokazivač smjera, a kada je sa svojim vozilom praktički već bio u ravnini stražnjeg dijela vozila koje je namjeravao zaobići, to je vozilo naglo pokušalo skrenuti u lijevo, pa iako je kočenjem pokušao izbjeći nalet nije uspio,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se vozio sporo u prvoj i drugoj brzini do nekih 40 km/h, u smjeru Bjelovara, trebao je skrenuti iz te ulice u lijevo u ulicu G. Karlovčana, a nekih 50-tak metara prije dolaska do raskrižja sa navedenom ulicom uključio je lijevi pokazivač smjera i počeo usporavati vozilo, a kada je počeo ulaziti u lijevu prometnu traku gledajući u smjeru svog kretanja čuo je u razdoblju od nekih 2-3 sekunde, da motorno vozilo iza njega koči i tada je došlo do sudara između vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika i vozila kojim je upravljao tužitelj,

- da je do sudara došlo na dijelu gdje se nalazila puna linija, da niti u jednom trenutku nije uočio automobil osiguranika tuženika prije štetnog događaja, iako je gledao u lijevi bočni retrovizor i unutarnji retrovizor, kada je namjeravao skrenuti u lijevo i kada je davao lijevi pokazivač smjera skretanja.

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zlatka Mlinarića, proizlazi da se neposredno na mjestu nastanka prometne nesreće nalazi obilježeni pješački prijelaz širine 3 metra, a zbog toga je na kolniku u dužini 30-35 metara ispred i iza pješačkog prijelaza na kolniku označena neisprekidana (puna) središnja linija,

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da je osobni automobil VOLKSWAGEN – Passat reg. oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika, na kolniku Đurđevačke ulice u Bjelovaru, na raskrižju s ulicom Grgura Karlovčana, vršio pretjecanje teretnog automobila FORD – Ranger RAP, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, dok je on istovremeno vršio radnju skretanja u lijevo,

- da je osiguranik tuženika vozio brzinom od 58,17 km/h u trenutku pred početak kočenja, kao i da je vozio brzinom od 35,54 km/h u trenutku naleta na vozilo tužitelja, pa kako je dopuštena brzina kretanja motornih vozila na tom dijelu ceste bila 60 km/h, osiguranik tuženika nije vozio nedopuštenom brzinom.

- da je osiguranik tuženika na 31,90 metara od mjesta sudara uočio opasnost – vozilo tužitelja kako pokušava skrenuti u ulicu G. Karlovčana, a što je po vještaku upućivalo na zaključak da se nalet mogao izbjeći pri svakoj brzini jednakoj ili manjoj od 52,23 km/h,

- da je osiguranik tuženika vozio u granicama dopuštene brzine kretanja motornih vozila, ali je radnju pretjecanja vršio u raskrižju i to preko označenog pješačkog prijelaza, na koji je osim horizontalnih oznaka na kolniku, bio upozoren i vertikalnom signalizacijom (prometnim znacima), te na mjestu gdje je sukladno prometnim pravilima, na kolniku bila označena neisprekidana (puna) središnja linija

- da je osiguranik tuženika na opasnost reagirao i prije negoli je tužitelj u naravi započeo izvršavanje radnje skretanja u lijevo,

- da je tužitelj nesporno prilikom približavanja raskrižju bio u mogućnosti uočiti automobil osiguranika tuženika, prije nego li je poduzeo radnju skretanja u lijevo, pod uvjetom da je pogledao u svoje retrovizore, ali da je moguće da u trenutku kada je tužitelj poduzeo radnju skretanja u lijevo, automobil osiguranika tuženika više nije bio uočljiv tužitelju u retrovizorima,

- da je vještak naveo da je radnja osiguranika tuženika u smislu kočenja u pogledu njegove reakcije, bila pravovremena s obzirom da je kočenje započeo po uočavanju opasnosti i prije nego li je tužitelj prešao sa svojim vozilom središnju liniju, pri čemu činjenica da je reakcija osiguranika tuženika u vezi kočenja iznosila oko 1 sekunde, prije samog naleta, vještaku ukazuje na činjenicu da je osiguranik tuženika nekim potezom, odnosno nekom radnjom ipak bio upućen na to da može doći do sudara.

- da se u trenutku tužiteljevog prelaska preko uzdužne osi kolnika, automobil osiguranika tuženika nalazio cijelom svojom širinom na lijevoj prometnoj traci, a prednji lijevi ugao teretnog vozila tužitelja je prelazio uzdužnu os kolnika,

- da nije dokazano da bi tužitelj uočio vozilo osiguranika tuženika u lijevoj preticajnoj traci u trenutku kada je poduzeo radnju skretanja u lijevo, dok je u trenutku poduzimanja radnje skretanja u lijevo (zbog samog polukosog položaja vozila, a time i suženog videokruga iza vozila, na cestu) vozilo osiguranika tuženika bilo neuočljivo tužitelju u retrovizorima vozila tužitelja.

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio kao stručan nalaz i mišljenje prometnog vještaka te temeljem toga, a i svih izvedenih dokaza zaključio da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće, jer iako se kretao dopuštenom brzinom radnju pretjecanja pokušao izvršiti na mjestu na kojem nije dopušteno pretjecanje motornih vozila (puna središnja linija, blizina raskrižja s drugom cestom i neposredna blizina pješačkog prijelaza.

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da nema doprinosa tužitelja jer zbog polukosog položaja vozila u trenutku poduzimanja radnje skretanja u lijevo vozilo osiguranika tuženika nije mu bilo vidljivo.

10. Međutim, takav zaključak suda prvoga stupnja ne može se u cijelosti prihvatiti.

11. Nije sporno da je 29. rujna 2020. došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovala dva vozila u pokretu, i to tužitelj, kao vozač teretnog automobila marke "Ford Ranger Rap", reg. oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika, ĆČ, kao vozač automobila marke "Volkswagen Passat", reg. oznake [registarska oznaka], na način da je osobni automobil VOLKSWAGEN – Passat. reg. oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika, na kolniku Đurđevačke ulice u Bjelovaru, na raskrižju s ulicom Grgura Karlovčana, vršio pretjecanje teretnog automobila FORD – Ranger RAP, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, dok je on istovremeno vršio radnju skretanja u lijevo.

12. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka sporan je doprinos sudionika nastanku prometne nezgode, utoliko što tuženik smatra da ne postoji isključiva odgovornost njegovog osiguranika, jer je on u trenutku nezgode bio u potpunosti na lijevoj strani kolnika u punoj fazi pretjecanja vozila ispred sebe – tužitelja, te je s obzirom na navedeno tužitelj bio dužan uvjeriti se da na siguran način može skrenuti u lijevo, što nije učinio.

13. Prema mjerodavnim pravilima o međusobnim odštetnim zahtjevima vlasnika motornih vozila (čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) svu štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više vozila snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (stavak 1.), a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (stavak 2. i 4.), među kojima je i nepažnja o kojoj se prosuđuje objektivno prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

14. Pravilima o sigurnosti prometa na cestama i to prema odredbi iz čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 132/23 – dalje ZSPC) vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozila (uključiti se u promet, preustrojiti, skretati u desno ili u lijevo i dr.) takovu radnju ne može započeti ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (stavak 1.) time da je vozač prije započinjanja radnje iz stavka 1. tog članka se dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu vodeći pritom računa o položaju vozila, te o smjeru i brzini kretanja (stavak 2.).

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka gospodarsko – tehničke i prometne struke Zlatka Mlinarića koji se temelji na materijalnim dokazima u spisu i provedenoj rekonstrukciji proizlazi da je osobno vozilo tužitelja vršilo radnju skretanja u lijevo, da je s obzirom na karakteristike ceste, stanje kolnika i vremenske prilike preko središnjeg i bočnog retrovizora, neposredno prije započinjanja skretanja u lijevo i neposredno prije prelaska vozilom preko središnje crte, mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika, koje se u tom trenutku već u potpunosti kretalo po lijevoj strani kolnika i izvodilo radnju pretjecanja.

16. S obzirom na navedene okolnosti, ne može se prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je za prometnu nezgodu isključivo kriv vozač osiguranika tuženika jer je tužitelj prilikom izvođenja radnje skretanja u lijevo bio dužan primijeniti pojačanu pažnju te pogledom preko središnjeg i bočnog retrovizora, te okretanjem glave unazad prije započetog skretanja provjeriti prometnu situaciju, da opisanu radnju može izvršiti sigurno za sebe i druge sudionike u prometu.

17. Što se tiče osiguranika tuženika, bez obzira što se kretao u granicama dozvoljene brzine, ali je nedvojbeno radnju pretjecanja vršio u raskrižju, preko označenog pješačkog prijelaza i na mjestu gdje je na kolniku označena puna središnja linija, mogao je izbjeći predmetnu prometnu nezgodu da nije vršio radnju pretjecanja na mjestu i u okolnostima gdje to nije dozvoljeno ili da se u trenutku uočavanja opasnosti kada je osobnim automobilom prešao na istočnu polovinu kolnika, kretao brzinom koja je jednaka i li manja od 53,23 km/h, odnosno da je brzinu prilagodio uvjetima na cesti.

18. Stoga je isti povrijedio niz prometnih pravila, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud i to odredbe čl. 43., čl. 58. čl. 66., 73. i 74. ZSPC, pa navedena ponašanja sudionika prometne nezgode pri poduzimanju radnji u konkretnoj prometnoj situaciji, po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, za razliku od prvostupanjskog suda, su osnova za zaključak da postoji odgovornost tužitelja u omjeru od 20%, a odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 80%.

19. Prema tome, s obzirom na iznos ukupne imovinske štete na automobilu tužitelja koja je nesporna, a iznosi 39.400,00 kuna / 5.229,28 eura, tuženik je prema odredbi čl. 1072. st. 2. ZOO dužan naknaditi tužitelju razmjerni dio koji iznosi 31.520,00 kn/ 4.183,42 (80% od 5.229,28 eura) sa zateznim kamatama. Kako je među strankama nesporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe u ovom predmetu naknadio štetu u omjeru od 50% koji je smatrao nespornim, odnosno 2.614,64 eura to znači da mu je dužan naknaditi još iznos od 1.568,78 eura, pa kako je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 1072. st. 2. ZOO) kad je tuženiku naložena isplata i daljnjeg iznosa od 1.045,86 eura po istoj osnovi (preko iznosa od 1.568,78 eura do iznosa od 2.614,64 eura), u tom dijelu valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu.

20. Budući da je uspjeh stranaka u sporu izmijenjen valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

21. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP je propisno ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

22. Tužitelj, kojemu je prvostupanjski sud pravilno priznao sve troškove u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) je u konačnici uspio u parnici sa 80% (80% osnova + 80% visina = 160% : 2 = 80%), a tuženik sa 20% (osnova 20% + visina 20% = 40% : 2 = 20%), što znači da je prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP tuženik dužan naknaditi tužitelju 60% (80% - 20% = 60%) pripadajućeg troška zastupanja tužitelja po punomoćnici odvjetnici i troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu, odnosno 1.281,05 eura. Tome su pridodani troškovi vještačenja priznati u cijelosti kao neophodni u rješavanju spora u iznosu od 435,17 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 1.716,22 eura.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvoga stupnja pravilno je odlučio o troškovima postupka sukladno odredbama Tarifa.

24. Naime, odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

25. Odredbom Tbr. 54. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

26. Po ocjeni ovoga suda, a polazeći od odredbe Tbr. 52. toč. 3. Tarife valjalo je u vrijeme kada je sud donosio odluku o naknadi parničnog troška primijeniti odredbe Tarife 138/23, što znači tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa vrijednost boda za sve radnje računati po Tbr. 54. Tarife u iznosu od 2,00 eura.

27. U tom pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske je već izrazio svoje shvaćanje npr. u odlukama poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/72021 od 13. veljače 2024., Rev-574/2024-2 od 16. travnja 2024., Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024. i dr.

28. Tuženiku razmjerno uspjehu u žalbenom postupku 40,00% (osporeni dio – 2.614,64 eura, od čega se uspjeh odnosi na iznos od 1.045,86 eura) za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 125,00 eura (125 bodova po Tbr. 10/1 Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 250,00 eura, te uz uvećanje od 25% na ime poreza na dodanu vrijednost – 62,50 eura, iznosi ukupno 312,50 eura, a što razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 40% iznosi 125,00 eura.

29. Preko iznosa od 125,00 eura do iznosa od 385,10 eura zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe nije osnovan jer nije postavljen u razmjeru sa ostvarenim uspjehom u žalbenim postupku, a niti je iz stanja spisa razvidno da bi tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu.

30. Valjalo je stoga odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u odnosu na stavak I., čl. 373. toč. 2. ZPP u odnosu na stavak II., i čl. 166. ZPP u odnosu na stavak III. i IV. izreke.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina