Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-1602/2019-45

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], **.**.2006., OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, Trgovačka 3/1, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju BA iz [adresa], **.**.2006., OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 11.318,50 eura (jedanaest tisuća tristo osamnaest eura i pedeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 60,94 eura od 25.3.2008. do isplate,

- na iznos od 60,93 eura od 21.4.2008. do isplate,

- na iznos od 152,10 eura od 21.4.2008. do isplate,

- na iznos od 152,09 eura od 23.6.2008. do isplate,

- na iznos od 152,07 eura od 23.6.2008. do isplate,

- na iznos od 152,06 eura od 27.8.2008. do isplate,

- na iznos od 152,04 eura od 27.8.2008. do isplate,

- na iznos od 152,03 eura od 31.8.2008. do isplate,

- na iznos od 152,01 eura od 30.9.2008. do isplate,

- na iznos od 193,49 eura od 7.11.2008. do isplate,

- na iznos od 193,48 eura od 9.12.2008. do isplate,

- na iznos od 193,46 eura od 9.1.2009. do isplate,

- na iznos od 193,45 eura od 29.4.2009. do isplate,

- na iznos od 193,44 eura od 29.4.2009. do isplate,

- na iznos od 193,42 eura od 29.4.2009. do isplate,

- na iznos od 193,41 eura od 29.7.2009. do isplate,

- na iznos od 193,39 eura od 29.7.2009. do isplate,

- na iznos od 193,37 eura od 29.7.2009. do isplate,

- na iznos od 193,35 eura od 18.8.2009. do isplate,

- na iznos od 193,33 eura od 16.9.2009. do isplate,

- na iznos od 193,31 eura od 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 193,28 eura od 27.11.2009. do isplate,

- na iznos od 193,26 eura od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 193,24 eura od 5.1.2010. do isplate,

- na iznos od 193,21 eura od 16.2.2010. do isplate,

- na iznos od 193,18 eura od 29.4.2010. do isplate,

- na iznos od 193,16 eura od 29.4.2010. do isplate,

- na iznos od 193,12 eura od 19.7.2010. do isplate,

- na iznos od 193,09 eura od 19.7.2010. do isplate,

- na iznos od 193,06 eura od 19.7.2010. do isplate,

- na iznos od 193,03 eura od 29.9.2010. do isplate,

- na iznos od 192,99 eura od 29.9.2010. do isplate,

- na iznos od 192,96 eura od 8.12.2010. do isplate,

- na iznos od 192,92 eura od 8.12.2010. do isplate,

- na iznos od 192,87 eura od 8.12.2010. do isplate,

- na iznos od 174,47 eura od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 174,43 eura od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 174,38 eura od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 174,34 eura od 30.5.2011. do isplate,

- na iznos od 174,29 eura od 30.5.2011. do isplate,

- na iznos od 174,24 eura od 25.7.2011. do isplate,

- na iznos od 174,19 eura od 25.7.2011. do isplate,

- na iznos od 174,14 eura od 29.8.2011. do isplate,

- na iznos od 174,08 eura od 26.9.2011. do isplate,

- na iznos od 174,03 eura od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 159,46 eura od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos od 161,00 eura od 24.7.2012. do isplate,

- na iznos od 160,93 eura od 24.7.2012. do isplate,

- na iznos od 160,87 eura od 28.8.2012. do isplate,

- na iznos od 160,80 eura od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 160,73 eura od 27.11.2012. do isplate,

- na iznos od 160,66 eura od 11.3.2013. do isplate,

- na iznos od 160,59 eura od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 160,51 eura od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 160,43 eura od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 160,36 eura od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 160,28 eura od 29.4.2013. do isplate,

- na iznos od 160,20 eura od 29.5.2013. do isplate,

- na iznos od 160,12 eura od 30.7.2013. do isplate,

- na iznos od 160,03 eura od 30.8.2013. do isplate,

- na iznos od 159,95 eura od 30.8.2013. do isplate,

- na iznos od 159,87 eura od 27.9.2013. do isplate,

- na iznos od 159,78 eura od 25.11.2013. do isplate,

- na iznos od 159,69 eura od 25.11.2013. do isplate,

- na iznos od 159,60 eura od 24.12.2013. do isplate,

- na iznos od 159,51 eura od 26.2.2014. do isplate

po stopi od 15% godišnje do 30. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju BA iz [adresa], **.**.2006., OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 13.124,53 eura (trinaest tisuća sto dvadeset četiri eura i pedeset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,35 eura od 31.7.2007. do isplate,

- na iznos od 4,75 eura od 31.8.2007. do isplate,

- na iznos od 5,73 eura od 7.1.2008. do isplate,

- na iznos od 11,07 eura od 25.3.2008. do isplate,

- na iznos od 24,75 eura od 21.4.2008. do isplate,

- na iznos od 11,08 eura od 21.4.2008. do isplate,

- na iznos od 5,66 eura od 23.6.2008. do isplate,

- na iznos od 6,75 eura od 23.6.2008. do isplate,

- na iznos od 4,19 eura od 27.8.2008. do isplate,

- na iznos od 1,02 eura od 27.8.2008. do isplate,

- na iznos od 2,49 eura od 31.8.2008. do isplate,

- na iznos od 6,62 eura od 30.9.2008. do isplate,

- na iznos od 44,48 eura od 7.11.2008 do isplate,

- na iznos od 26,67 eura od 9.12.2008. do isplate,

- na iznos od 63,16 eura od 9.1.2009. do isplate,

- na iznos od 74,76 eura od 29.4.2009. do isplate,

- na iznos od 63,09 eura od 29.4.2009. do isplate,

- na iznos od 66,04 eura od 29.4.2009. do isplate,

- na iznos od 60,22 eura od 29.7.2009. do isplate,

- na iznos od 53,57 eura od 29.7.2009. do isplate,

- na iznos od 55,87 eura od 29.7.2009. do isplate,

- na iznos od 52,50 eura od 18.8.2009. do isplate,

- na iznos od 57,05 eura od 16.9.2009. do isplate,

- na iznos od 48,47 eura od 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 56,22 eura od 27.11.2009. do isplate,

- na iznos od 53,41 eura od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 66,69 eura od 5.1.2010. do isplate,

- na iznos od 75,94 eura od 16.2.2010. do isplate,

- na iznos od 74,72 eura od 29.4.2010. do isplate,

- na iznos od 86,45 eura od 29.4.2010. do isplate,

- na iznos od 101,10 eura od 19.7.2010. do isplate,

- na iznos od 108,61 eura od 19.7.2010. do isplate,

- na iznos od 124,86 eura od 19.7.2010. do isplate,

- na iznos od 130,77 eura od 29.9.2010. do isplate,

- na iznos od 146,85 eura od 29.9.2010. do isplate,

- na iznos od 146,39 eura od 8.12.2010. do isplate,

- na iznos od 157,25 eura od 8.12.2010. do isplate,

- na iznos od 167,32 eura od 8.12.2010. do isplate,

- na iznos od 181,92 eura od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 175,31 eura od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 175,84 eura od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 188,34 eura od 30.5.2011. do isplate,

- na iznos od 214,12 eura od 30.5.2011. do isplate,

- na iznos od 237,28 eura od 25.7.2011. do isplate,

- na iznos od 250,80 eura od 25.7.2011. do isplate,

- na iznos od 277,36 eura od 29.8.2011. do isplate,

- na iznos od 238,10 eura od 26.9.2011. do isplate,

- na iznos od 223,47 eura od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 213,97 eura od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos od 248,04 eura od 24.7.2012. do isplate,

- na iznos od 239,78 eura od 24.7.2012. do isplate,

- na iznos od 241,88 eura od 28.8.2012. do isplate,

- na iznos od 234,43 eura od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 238,27 eura od 27.11.2012. do isplate,

- na iznos od 239,62 eura od 11.3.2013. do isplate,

- na iznos od 237,57 eura od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 234,35 eura od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 230,96 eura od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 229,53 eura od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos od 233,77 eura od 29.4.2013. do isplate,

- na iznos od 217,43 eura od 29.5.2013. do isplate,

- na iznos od 216,02 eura od 30.7.2013. do isplate,

- na iznos od 218,51 eura od 30.8.2013. do isplate,

- na iznos od 223,53 eura od 30.8.2013. do isplate,

- na iznos od 230,77 eura od 27.9.2013. do isplate,

- na iznos od 233,54 eura od 25.11.2013. do isplate,

- na iznos od 232,74 eura od 25.11.2013. do isplate,

- na iznos od 239,74 eura od 24.12.2013. do isplate,

- na iznos od 239,36 eura od 26.2.2014. do isplate,

- na iznos od 183,04 eura od 27.2.2014. do isplate,

- na iznos od 181,72 eura od 28.4.2014. do isplate,

- na iznos od 180,36 eura od 17.6.2014. do isplate,

- na iznos od 176,92 eura od 23.6.2014. do isplate,

- na iznos od 176,70 eura od 27.6.2014. do isplate,

- na iznos od 180,77 eura od 28.7.2014. do isplate,

- na iznos od 184,36 eura od 27.8.2014. do isplate,

- na iznos od 185,12 eura od 23.9.2014. do isplate,

- na iznos od 189,69 eura od 28.10.2014. do isplate,

- na iznos od 191,97 eura od 29.12.2014. do isplate,

- na iznos od 192,19 eura od 29.12.2014. do isplate,

- na iznos od 275,57 eura od 30.1.2015. do isplate,

- na iznos od 192,60 eura od 30.3.2015. do isplate,

- na iznos od 192,60 eura od 27.5.2015. do isplate,

- na iznos od 192,61 eura od 27.5.2015. do isplate,

- na iznos od 192,61 eura od 24.7.2015. do isplate,

- na iznos od 192,61 eura od 10.8.2015. do isplate,

- na iznos od 192,61 eura od 21.9.2015. do isplate

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 275,87 eura (dvjesto sedamdeset pet eura i osamdeset sedam centi).

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 4.224,54 eura (četiri tisuće dvjesto dvadeset četiri eura i pedeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate.

1.2. U tužbi je naveo da su parnične stranke zaključile Ugovor o kreditu broj: 356- 71/2007 dana 5. lipnja 2007. za iznos od 157.150,00 CHF, u protuvrijednosti domaće valute uz valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF (švicarski franak). Tuženik je u predmetnom Ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao mogućnosti pregovarati o toj odredbi. Ugovori o kreditu između banaka i fizičkih osoba praktično u potpunosti isključuju mogućnost pregovaranja ugovornih strana, odnosno jedna strana određuje sadržaj ugovora i nudi ga budućem suugovaratelju koji može samo prihvatiti ugovor u cijelosti ili odbiti njegovo sklapanje (ugovori adhezijskog tipa). Slijedom navedenog da su odredbe o promjenjivim stopama ugovornih kamata u suprotnosti sa kongentnim odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost a što je pravomoćno utvrđeno u tzv. "kolektivnom sporu" radi zaštite potrošača presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. P-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, te je isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv drugostupanjske presude.Također, iznos kredita u Ugovoru o kreditu ugovoren je u valuti CHF a takva ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je također utvrđena ništetnom, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018. Naime, sukladno navedenim odlukama odredba predmetnog Ugovora kojom je glavnica vezana uz švicarski franak nepoštena je iz razloga što potrošači nisu bili u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.3. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za povrat (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama članaka 323. i 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina, a radi stjecanja bez osnove, odnosno na temelju osnove koja je kasnije otpala. Navodi da prema pravnom shvaćanju domaćih sudova pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, koje pravno shvaćanje je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev- 2245/17-2 od 20.03.2018. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013., u dijelu koji se tiče ništetnosti valutne klauzule, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018., od toga dana počinje teći zastarni rok od pet godina te na dan podnošenja tužbe zastara za povrat stečenog bez osnove temeljem preplaćenog tečaja još uvijek nije nastupila.

1.4. Tuženik do podnošenja tužbe nije tužitelju dostavio potrebnu dokumentaciju, stoga je tužitelj predložio sudu donošenje rješenja kojim će se naložiti tuženiku da dostavi svu potrebnu dokumentaciju vezanu za predmetni Ugovor o kreditu, te da po dostavi dokumentacije sud na temelju čl. 323., 1111. i 1115. ZOO-a, naloži tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos, preciziran nakon predaje potrebne dokumentacije i provedbe financijskog vještačenja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate uz naknadu parničnog troška, u roku od 15 dana.

2.1. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu, po osnovu i visini te je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja.

2.2. Prvenstveno ističe da su stranke sklopile i Aneks Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverziju kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR.

2.3. Ističe prigovor zastare jer da je tužba podnesena 7. lipnja 2019. a da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, što znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 7. lipnja 2014. nastupila zastara. Isto tako, smatra da tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje ove tužbe i utvrđivanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, iz razloga što su te odredbe stavljene van snage i ne proizvode pravne učinke. Tužitelj i tuženik zaključili su Aneks kojim su izmijenili odredbe ugovora o valuti obveze i kamatnim stopama, tj. napravili su konverziju kredita koja je imala retroaktivni učinak na način da su sve uplate tužitelja pretvorene u ispunjenje ugovorne obveze sukladno tako sklopljenom Aneksu. Kako je svrha Aneksa bila izjednačiti tužitelja s osobama koji su zaključili ugovore o kreditu s bankama s deviznom klauzulom u EUR- ima, to da je navedenim Aneksom ugovoreno da se sve uplate tužitelja od samog početka ne smatraju uplatama po spornim odredbama prvotnog ugovora o kreditu, već se smatraju uplatama tužitelja kojima je ispunio svoje obveze po Aneksu ugovora o kreditu.

2.4. Smatra da tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu jer apstraktno pozivanje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o povredi kolektivnih prava potrošača ne može nadomjestiti činjenične navode tužbe o kojima sud treba odlučiti pravilnom primjenom materijalnog prava. Tuženik pri tome osporava i da bi sud bio vezan za utvrđenja iz Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu potrošač. Smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita sa fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u eurima ili pak valutnom klauzulom u CHF. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Isto tako, smatra da odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja jer je ovakvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a osim toga da tuženik nije mijenjao arbitrarno kamatnu stopu. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer da je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu.

2.5. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

3.1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1602/2019-18 od 15. srpnja 2021. određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 po zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj C-567/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid postupka.

3.2. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1602/2019-20 od 14. lipnja 2022. nastavljen je postupak.

4. Tuženik je nakon podnošenja tužbe dostavio tužitelju traženu dokumentaciju, o čemu je tužitelj obavijestio sud, te je tužitelj u podnesku od 13. siječnja 2020. precizirao tužbeni zahtjev na način da s osnova promjenjive kamatne stope potražuje iznos od 86.479,99 kuna (11.477,87 eura), a s osnova valutne klauzule iznos od 99.757,77 kuna (13.240,13 eura), sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznos od dospijeća pa do isplate, u roku od 15 dana.

5. Tužitelj je potom u podnesku od 6. prosinca 2024. specificirao tužbeni zahtjev na način da ga je uskladio s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenim u ovom postupku. Tuženik se u podnesku od 30. prosinca 2024. usprotivio preinaci tužbe odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj učinio u podnesku od 6. prosinca 2024.

6. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj: 356-71/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 5. lipnja 2007. (str. 5-8 spisa), odgovor i odgovor na prigovor po zahtjevu za izdavanje dokumentacije po kreditu (str. 9-11 spisa), Obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu (str. 23 spisa), Otplatni plan (str. 24-26 spisa), Obavijesti o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 30.6.2007. do 30.9.2015. (str. 27 spisa), Popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.09.2015. (str. 28-31 spisa), pregled prometa za klijenta (str. 32-85 spisa), prihvaćanje izračuna konverzije (str. 141- 142 spisa), Obavijest o provedenoj konverziji (str. 143-144 spisa), Otplatni plan (str. 145-149 spisa), Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-71/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (str. 150-154 spisa), Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (str. 163-165 spisa), Simulirani otplatni plan u EUR (str. 166-172 spisa), Popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.09.2015. (str. 173- 176 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića od 4. studenog 2024. (str. 287-326 spisa) te je saslušan tužitelj.

7. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

8.1. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, 5. lipnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj: 356-71/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen kod javnog bilježnika, a kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 157.150,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, u svrhu kupovine stana. Nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356- 71/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

8.2. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, da li ima status potrošača te je li nastupila zastara potraživanja.

9. Tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopio Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-71/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, čime se tužitelj kao potrošač nije odrekao prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. jer ovaj sud smatra da sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

10.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10.2. U čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

11. U čl. 2. Ugovora o kreditu određeno je da je kredit odobren u svrhu kupnje stana.

12. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je podigao kredit 2007. godine u Hypo Alpe Adria banci u iznosu od 85.000,00 eura za kupnju stana u [adresa], na adresi na kojoj i danas živi. Kredit je podigao u valuti CHF jer su mu u banci tada rekli da je to najpovoljnije, zato se nije niti raspitivao za kredit u drugoj valuti. Isto tako obrada kredita u "švicarcima" je bila nula, a misli da je u eurima naknada bila 1%. Kredit je uzeo na 25 godina i rata mu je u početku iznosila 2.800,00 kuna, dok mu je 2011., koliko se sjeća, rata bila preko tisuću eura. Danas mu je rata nešto preko 500 eura. Sklopio je Ugovor o konverziji jer je s obzirom na situaciju bio prisiljen to učiniti. Kada je uzimao kredit bila je situacija "ili uzmi ili ostavi". Da je znao da će se desiti ovakva situacija sigurno nikada ne bi uzeo ovakav kredit. Ugovor o kreditu sastavila je banka te on nije imao mogućnosti ništa mijenjati u tom ugovoru. Koliko se sjeća, u banci mu nisu pojašnjavali odredbe ugovora te se ne sjeća da li mu je i javni bilježnik išta po tom pitanju objašnjavao. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu mu bile razumljive, ali nije pitao nikoga da mu to objasni. Bio je zadovoljan sa ratom kredita koju je u to vrijeme plaćao. Znao je da će se rata kredita nešto i mijenjati, ali nije mogao niti pretpostaviti da će se desiti ovo što se desilo. Nitko mu nije objasnio rizik ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF. Napominje da mu je nedavno u banci rečeno da mu ostaje za otplatiti oko 60.000,00 eura.

13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit budući da je iskazivao vjerodostojno i uvjerljivo te u skladu sa sadržajem Ugovora o kreditu.

14.1. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelja robe (pružatelj usluga), a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio kao slabija stranka, i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje stana za privatne potrebe, on ima svojstvo potrošača.

14.2. Teret dokaza je li kredit utrošen upravo u ugovorenu namjenu bio je na tuženiku, koji nije dokazao da bi tužitelj predmetni ugovor iskoristio u druge svrhe.

15.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

15.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

16. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

17. U skladu s tim se tužitelj, kao korisnik kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

18. Ugovor o kreditu broj: 356-71/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 5. lipnja 2007. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

19. U pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.

20. Tužitelj i tuženik sklopili su Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-71/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. Predmetni Aneks sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužitelja budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Aneksom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužitelj u trenutku konverzije znao da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate od 53.631,40 kuna ne znači da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

21. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

23.1. Vještak Tomislav Prpić je u nalazu i mišljenju od 4. studenog 2024. utvrdio da:

- pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 11.318,50 eura;

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio iznos od 13.124,53 eura.

- nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 7.646,02 eura. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na zatečenu glavnicu po početnom tečaju.

- tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužitelja, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose kako je prethodno navedeno.

23.2. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 6. prosinca 2024.

23.3. Tuženik je u podnesku od 30. prosinca 2024. osporio nalaz i mišljenje vještaka. Navodi da je vještak u nalazu i mišljenju prikazao i razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od početnog, odnosno razdoblja u kojima je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju od početnog. Obzirom da bi se u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora ugovorni odnos stranaka sveo na početno ugovorene parametre, to je prilikom provedbe vještačenja pravilno vještak utvrdio i tzv. negativnu razliku. Naime, ugovorni odnos stranaka po sklopljenom ugovoru o kreditu treba se sagledati kao jedan cjeloviti odnos s pravima i obvezama ugovornih strana, pa se slijedom toga tužitelju kao korisniku kredita, ne može dosuditi ništa više od onog što je on stvarno preplatio po predmetnom ugovoru. Sve kada bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, a što tuženik osporava u cijelosti, tada bi tužitelj eventualno imao pravo samo na onaj iznos navodne preplate koji je umanjen za tzv. negativne razlike. Usvajanjem tužbenog zahtjeva na način kako ga je postavio tužitelj dovelo bi do nepripadajuće imovinske koristi za tužitelja, i to u visini dvostrukog iznosa koji je tužitelju kao pretplata već priznat konverzijom. Isto tako, istaknuo je da je sud odredio pogrešno zadatak vještaku.

23.4. Sud je usmeno saslušao vještaka Tomislava Prpića, na ročištu za glavnu raspravu od 16. siječnja 2025. koji se očitovao na način da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Tuženik je istaknuo da je nalaz i mišljenje neodređen budući da vještak ne obrazlaže način izračuna, međutim navedeno da nije točno budući da je svaki pojedini izračun obrazložen prije same tablice izračuna. Isto tako, manje plaćeni iznosi koje proizlaze iz tečajnih razlika navedeni su u tablici 7 nalaza i mišljenja a prijeboji nisu rađeni budući da to nije niti bila zadaća od strane suda.

23.5. U odnosu na negativne razlike koje je vještak prikazao u svom nalazu i mišljenju, sud ih nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja budući da je tuženik, da bi ostvario takvu svoju tražbinu, trebao podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja, a što u konkretnom slučaju nije učinio.

23.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 4. studenog 2024., jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita. Sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, a usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještak je otklonio primjedbe tuženika. Isto tako, vještak je sačinio nalaz i mišljenje upravo prema danom mu zadatku, slijedom čega nisu osnovani prigovori tuženika.

24. U skladu s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

25. Kako su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.

26. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

27.1. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

27.2. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27.3. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužitelj je tužbu podnio sudu 7. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužitelja po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

28. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.318,50 eura zbog promjene kamatne stope, iznos od 13.124,53 eura zbog povećanja tečaja švicarskog franka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude.

29.1. Podneskom od 6. prosinca 2024. tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je umjesto početnog ukupnog iznosa od 24.718,90 eura sada potražuje ukupno 24.443,03 eura.

29.2. Podneskom od 30. prosinca 2024. tuženik se usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva.

29.3. S obzirom na to da se tuženik usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, sud je u skladu s čl. 193. ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 275,87 eura.

30.1. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

30.2. Na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Stavkom 5. istog članka propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove protivnoj stranci ako protivna strana nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva a zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

30.3. S obzirom na to da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu a radi toga nisu nastali posebni troškovi, tuženik mu je dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka.

31.1. Tužitelj je zatražio naknadu troškova zastupanja kod pribave isprava u visini od 25 bodova, sastava tužbe u visini od 250 bodova, sastava podneska od 13. siječnja 2020. u visini od 250 bodova, pristupa na pripremno ročište 5. ožujka 2020. u visini 125 bodova za svako ročište, za pristup na ročište 25. listopada 2023. u visini od 50 bodova, za pristup na ročišta 11. siječnja 2024. i 16. siječnja 2025. u visini od 250 bodova za svako ročište, sastav podneska od 6. prosinca 2024. u visini od 250 bodova, sve uvećano za PDV te za sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura, trošak financijskog vještačenja 500,00 eura te trošak pribave dokumentacije u iznosu od 46,45 eura odnosno ukupno 4.224,54 eura.

31.2. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi zastupanja kod pribave isprava u iznosu od 25 bodova (Tar. br. 36. OT), sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tar. br. 7. t. 1. OT), sastava podneska od 13. siječnja 2020. u visini od 250 bodova (Tar. br. 8. t. 1. u vezi Tar. br. 7. t. 1. OT), zastupanje na pripremnom ročištu 5. ožujka 2020. u visini od 125 bodova (Tar. br. 9. t. 2. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT), zastupanje na ročištu 25. listopada 2023. u visini 50 bodova (Tar. br. 9. t. 5. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT), zastupanje na ročištima 11. siječnja 2024. i 16. siječnja 2025. u visini od po 250 bodova (Tar. br. 9. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT), sastav podneska od 6. prosinca 2024. u visini od 250 bodova (Tar. br. 8. t. 1. u vezi Tar. br. 7. t. 1. OT). S obzirom da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT, tužitelju pripada trošak zastupanja u visini od 3.625,00 eura. Tužitelju su priznati troškovi na ime uplaćenog predujma za potrebe financijskog vještačenja u iznosu 500,00 eura, plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 53,09 eura te troškovi pribave dokumentacije u iznosu od 46,45 eura.

31.3. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 4.224,54 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. travnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31.4. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.

32. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama – Buie 5. svibnja 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte