Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-86/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Čistoća Duga Resa d.o.o., Kolodvorska 1, Duga Resa, OIB: 22543506354, zastupanog po punomoćniku Davoru Bartolac, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku AE, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice CE, tužene osobno uz punomoćnika odvjetnika AE, a odluke objavljene dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca poslovni broj UPP/OS-Ovrv-532/2024 (sudski predmet Ovrv-3197/2024) od 6. kolovoza 2024. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženici ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo da tužitelju Čistoća Duga Resa d.o.o., Kolodvorska 1, Duga Resa, OIB: 22543506354 isplati iznos od 69,00 (šezdesetdeveteura) uvećan za zatezne kamate koje teku od 1. veljače 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca poslovni broj UPP/OS-Ovrv-532/2024 (sudski predmet Ovrv-3197/2024) od 6. kolovoza 2024. ukida se u dijelu u kojem je tuženici ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo da tužitelju Čistoća Duga Resa d.o.o., Kolodvorska 1, Duga Resa, OIB: 22543506354, isplati iznos od 23,00 eura (dvadesettrieura) uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 1. veljače 2024. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca poslovni broj UPP/OS-Ovrv-532/2024 (sudski predmet Ovrv-3197/2024) od 6. kolovoza 2024. ukida se u dijelu u kojem je tuženici ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo da tužitelju Čistoća Duga Resa d.o.o., Kolodvorska 1, Duga Resa, OIB: 22543506354 naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeseteura) uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 6. kolovoza 2024. do isplate.

IV. Nalaže se tuženici ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Čistoća Duga Resa d.o.o., Kolodvorska 1, Duga Resa, OIB: 22543506354 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 94,13 eura (devedesetčetirieura i trinaestcenta), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 6. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao i cjelokupni zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 11. srpnja 2024. po punomoćniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave protiv tužene ĆE radi isplate novčanog iznosa od 92,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. veljače 2024. do isplate, te radi naknade troškova ovršnog postupka.

1.1. Javni bilježnik Ankica Šimčić iz Đurđevca, kao povjerenik suda, je po prijedlogu tužitelja dana 6. kolovoza 2024. izdala rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 532/2024 (sudski predmet Ovrv-3197/2024) kojim je prijedlog za ovrhu tužitelja usvojen u cijelosti.

2. Tužena je dana 3. rujna 2024. protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi podnijela pravovremeni prigovor kojim je rješenje o ovrsi osporila u cijelosti.

2.1. Tužena je u odnosu na potraživanje tužitelja prije svega istaknula prigovor zastare potraživanja.

2.2. Tužena je nadalje u cijelosti osporila osnov i visinu potraživanja tužitelja jer iz vjerodostojne isprave nije jasno ni za koji period ni za koje mjesece se potraživanje tužitelja odnosi, niti koliki su iznosi mjesečnog potraživanja i njihovo dospijeće.

2.3. Tužena osporava pravo tužitelju na naplatu utuženog iznosa navodeći da tužitelj nije nikada izvršio niti jednu uslugu na obračunskom mjestu tužene, odnosno da je uskratio pružanje usluge koju je prema Zakonu o gospodarenju otpadom bio obvezan izvršiti.

3. Ovosudnim rješenjem broj Povrv-86/2024-11 od 27. rujna 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca poslovni broj UPP/OS-Ovrv-532/2024 (sudski predmet Ovrv-3197/2024) od 6. kolovoza 2024. te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 10. listopada 2024.

4. Tužitelj se na navode tužene iz prigovora protiv rješenja o ovrsi očitovao podneskom od 1. listopada 2024. u kojem navodi da se njegovo potraživanje odnosi na odvoz kućnog otpada. Ističe da je tražbina tužitelja dospjela 31. siječnja 2024. te da stoga potraživanje nije u zastari.

4.1. Tužitelj ističe da je tužena u evidenciji tužitelja zavedena kao korisnica usluga na obračunskom mjestu usluge [adresa] te da joj je dodijeljena čipirana posuda za komunalni otpad, slijedom čega je temeljem čl. 78. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom sa tužiteljem zaključila Ugovor o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te da je tužitelj ovlašten tuženoj obračunati navedenu uslugu, kako u finskom dijelu, tako i u varijabilnom po ispražnjenju posude.

4.2. Stoga tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u cijelosti.

5. S obzirom da iz očitovanja tužitelja i dostavljene dokumentacije nije bilo razvidno na koje obračunsko razdoblje se utužena naknada za odvoz otpada odnosi, kao niti da li se odnosi na fiksni dio usluge ili na varijabilni dio usluge ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-86/2024-14 od 29. studenog 2024. tužitelj je pozvan na pojašnjenje svog potraživanja te je 12. prosinca 2024. dostavio očitovanje u kojem navodi da se iznos od 92,00 eura odnosi na obveznu minimalnu javnu uslugu za kućanstvo za obračunsko razdoblje od svibnja 2023. do prosinca 2023., odnosno za 8 obveznih minimalnih javnih usluga po cijeni od 11,50 eura mjesečno.

5.1. Tužitelj navodi da je u poslovnim knjigama tužitelja prikazan jedan iznos jer se radi o osmomjesečnom periodu akontacijskog iznosa mjesečne naknade, a primijenjen je osmomjesečni obračunski period, umjesto uobičajenog šestomjesečnog, jer je u svibnju 2023. stupio na snagu novi cjenik tužitelja.

5.2. Tužitelj je nadalje pojasnio da je tužena od 1. svibnja 2023. u evidencijama tužitelja evidentirana kao korisnik dodijeljene posude od 120l, umjesto ranije posude od 80l, iz razloga jer je stupanjem na snagu Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Duge Rese (službeni glasnik Grada Duge Rese 10/22) prestala važiti ranija odluka o sakupljanju komunalnog otpada koja je predviđala najmanji spremnik zapremnine 80l, pa je temeljem Odluke koja je objavljena u službenom glasniku Grada Duge Rese 10/22, koja predviđa da je najmanji spremnik koji korisnici mogu koristiti onaj od 120l, tuženu evidentirao kao korisnicu spremnika od 120l.

6. Očitujući se na podnesak tužitelja od 12. prosinca 2024. tužena je navela da tužitelj nikada nije izvršio uslugu prema tuženoj na obračunskom mjestu tužene jer vozilo tužitelja nikada ni ne dolazi cestom do obračunskog mjesta tužene, već se okreće stotinjak metara dalje od obračunskog mjesta tužene. Tužena navodi da tužitelj nije mogao evidentirati uslugu pražnjenja i odvoza komunalnog otpada na obračunskom mjestu tužene jer istu nije ni pružao te da tužitelj nije ovlašten potraživati cijenu obavezne minimalne javne usluge od tužene jer tuženoj uskraćuje pružanje usluge preuzimanja miješanog komunalnog otpada na obračunskom mjestu tužene.

6.1. Tužena navodi da je prilikom kupnje nekretnine na adresi [adresa] zatekla na toj nekretnini posudu za otpad zapremnine 60l te stoga tvrdi da ona osobno nikada nije zadužila bilo kakvu posudu, te da nije ispunjena okolnost prvog korištenja javne usluge odvoza otpada, zbog čega Ugovor o korištenju javne usluge između tužitelja i tužene, u smislu čl. 78. Zakona o gospodarenju otpadom, nikada nije sklopljen.

6.2. Tužena je predložila održavanje ročišta radi saslušanja tužene i svjedoka na prethodno navedene okolnosti.

7. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu.

7.1. Tužena je u tijeku postupka predložila da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz saslušanjem tužene kao stranke te saslušanjem svjedoka ĐE i BE na okolnost da tužitelj ne vrši uslugu sakupljanja komunalnog otpada na obračunskom mjestu tužene.

8. Između tužitelja i tuženika nije sporno da je tužena u utuženom razdoblju bila suvlasnica nekretnine na adresi [adresa], te nije sporno da se na navedenoj nekrentini nalazi posuda za sakupljanje komunalnog otpada koju je bivša vlasnica te nekrentnine zajedno s nekretninom predala u posjed tuženoj.

8.1. Između tužitelja i tužene je sporno je li između njih sklopljen Ugovor o korištenju javne usluge u smislu Zakona o gospodarenju otpadom, sporno je vrši li tužitelj uslugu sakupljanja komunalnog otpada na adresi nekretnine tužene [adresa] te je slijedom navedenog sporno ima li tužitelj pravo tuženoj naplatiti utuženu naknadu za sakupljanje komunalnog otpada, a sporno je i je li potraživanje tužitelja u zastari.

9. S obzirom da je sporno pruža li tužitelj uslugu sakupljanja komunalnog otpada na adresi nekretnine tužene, te da je radi utvrđenja navedene sporne činjenice predloženo izvođenje personalnih dokaza, sud je u ovom sporu male vrijednosti proveo glavnu rasrpavu.

10. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su izvod iz otvorenih stavaka (str. 7-8), evidencija o dodijeljenim posudama (str. 33), preslika računa (str. 45), izlist iz kat. plana (str. 64), izvadak iz z.k. (str. 65), te su saslušani svjedoci ĐE (str. 71-72), JE (str. 72) te tužena kao stranka (str. 72-73).

11. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Na okolnost činjenice sklapanja Ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada između tužitelja i tužene te na okolnost vrši li tužitelj uslugu sakupljanja komunalnog otpada na adresi nekretnine tužene [adresa] izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AE, BE i tužiteljice.

13. Saslušani svjedok ĐE u svom iskazu je naveo da je suvlasnik nekretnine na adresi [adresa] koju je sa tuženom počeo koristiti otprilike 2020. godine te da kroz cijelo to vrijeme tužiteljeva vozila ne dolaze do nekretnine na adresi [adresa] već da dolaze samo do restorana "Zeleni kut" te se tamo okreću, a da vlasnici drugih nekretnina koje se nalaze poslije restorana vuku kante do restorana kako bi ih djelatnici tužitelja ispraznili, što svjedok i tužena odbijaju učiniti. Navodi da se kanta za smeće tužene nalazi tik do ceste ispred vikendice na adresi [adresa], no da je djelatnici tužitelja nikada nisu ispraznili. Navodi da su zatekli kantu kada su kupili nekretninu 2016. i da su na toj kanti bili zalijepljeni kodovi te da su u početku stavljali smeće u kantu, no da ga nitko nije odvezao pa da su ga prestali predavati. Navodi da su on i tužena 2016., kada su kupili nekretninu, podnijeli usmeni prigovor tužitelju te da im je rečeno da će se po istome postupiti, međutim da su se kamioni tužitelja i dalje okretali kod restorana. Navodi da on i tužena u vikendici borave otprilike mjesec i pol godišnje.

14. Saslušani svjedok JE navodi da po zamolbi tužene obilazi njezinu nekretninu te zalijeva cvijeće pa mu je poznato kakva je situacija oko odvoza otpada na toj nekretnini, odnosno poznato mu je da se kamioni tužitelja okreću na parkiralištu restorana koji je udaljen oko 100m od nekretnine tužene. Svjedok navodi da je viđao susjede tužene da vuku kante do parkirališta tog restorana. Svjedok se ne može očitovati bi li kamion za odvoz otpada mogao doći do same nekretnine tužene niti da li djelatnici tužitelja dolaze do nekretnine tužene pokupiti kante, no s obzirom da je vidio susjede tužene da vuku kante do restorana zaključuje da se otpad ne prikuplja na samim nekretninama. Svjedok navodi da je vlasnik nekretnine koja je kilometar udaljena od nekretnine tužene, a koja se nalazi na šodranom putu ispod glavnog puta, te da niti do njegove nekretnine kamioni tužitelja ne dolaze.

15. Tužena ĆE u svom iskazu navodi da je prestala plaćati račune za odvoz komunalnog otpada iz razloga jer tužitelj svoju uslugu ne organizira na način da odvoz smeća vrši sa njezine nekretnine, već se odvoz smeća vrši zadnje kod restorana koji je udaljen nekih 100 metara od njezine vikendice. Navodi da je nakon kupnje vikendice, prilikom prijenosa režija na sebe, u sjedištu tužitelja napomenula da kamion Čistoće ne dolazi do njezine nekretnine, međutim da po tome nije ništa poduzeto, odnosno da je jednom napunila kantu za smeće, no nitko je nije odvezao pa ju je morala prazniti sama. Navodi da, s obzirom da tužitelj nije uvažio njezin usmeni prigovor, nije dalje ništa poduzimala, odnosno nije pokušala podnositi pismene prigovore. Navodi da ona i obitelj u pravilu u vikendicu dolaze za vikend, osim kada su na godišnjem odmoru, te da im nije moguće kantu gurati do restorana jer se smeće odvozi ponedjeljkom, pa kantu ne bi imao tko vratiti do vikendice. Navodi da je put koji vodi od restorana do njezine vikendice šodrani i ide uzbrdo, no smatra da bi kamion Čistoće mogao tim putem proći, odnosno nije potpuno sigurna. Navodi da je put koji vodi do njezine nekretnine inače u privatnom vlasništvu. Navodi da ona i članovi njezine obitelji, kada borave na adresi [adresa], smeće nastoje zbrinuti na način da biorazgradivi otpad kompostiraju, papir spale, a ostali otpad svedu na minimum, kada nešto i bude to moraju odvesti u kontejner koji se nalazi u mjestu [adresa].

16. Sud je iskaze svjedoka AE, BE i tužene prihvatio u cijelosti s obzirom da su isti iskazivali životno i uvjerljivo te da su njihovi iskazi međusobno suglasni.

16.1. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka i tužene utvrđeno je da je tužena prilikom kupnje nekretnine na adresi [adresa] zajedno sa nekretninom od bivše vlasnice preuzela kantu za odvoz otpada sa kodom tužitelja. Utvrđeno je da tužitelj sakuplja otpad na području [adresa], međutim da kamioni tužitelja ne dolaze do nekretnine tužene, koja se nalazi na šodranom putu stotinjak metara iza restorana "Zeleni kut", već da otpad prikupljaju zadnje na parkiralištu tog restorana, gdje vlasnici ostalih nekretnina koje se nalaze iza tog restorana guraju svoje kante kako bi djelatnici tužitelja preuzeli njihov otpad. Utvrđeno je da je put koji vodi do nekretnine tužene u privatnom vlasništvu. Utvrđeno je da je tužena prilikom prijenosa režija na sebe djelatnicima tužitelja podnijela usmeni prigovor na činjenicu da se otpad ne sakuplja kod njezine nekretnine, no da niti nakon tog prigovora nije započelo sakupljanje otpada na adresi same nekretnine, nego se nastavilo na parkiralištu restorana, zbog čega je tužena prestala plaćati račune tužitelju. Utvrđeno je da tužena i članovi njezine obitelji, koji u objektu borave uglavnom vikendom i za vrijeme godišnjih odmora, otpad koji nastane i koji ne mogu drugačije zbrinuti nose u kontejner u mjestu [adresa].

17. Između tužitelja i tužene je prije svega sporno je li između njih uopće sklopljen Ugovor o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

17.1. Člankom 70. st.1. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/2021, 142/2023 – dalje u tekstu ZGO) propisano je da Korisnik javne usluge na području pružanja usluge (korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

17.2. Člankom 78. ZGO propisano je da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada, u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu.

17.3. Identičnu odredbu sadrži članak 19. st. 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Duge Rese (Službeni glasnik Duge Rese 10/2022).

17.4. Uvidom u izvod iz evidencije tužitelja o dodijeljenim posudama po objektima utvrđeno je da je na adresi [adresa] bila evidentirana posuda veličine 120 u razdoblju od 13. rujna 2018. do 2. listopada 2020., posuda od 80l u razdoblju od 2. listopada 2020. do 30. travnja 2023., te posuda veličine 120l u razdoblju od 1. svibnja 2023. nadalje.

17.5. Temeljem iskaza svjedoka AE utvrđeno je da je tužena prilikom kupnje nekretnine na adresi [adresa], na nekretnini zatekla kantu za otpad na kojoj su bili zalijepljeni kodovi, a temeljem iskaza tužene je utvrđeno da je ona nakon kupnje nekretnine na adresi [adresa] otišla u sjedište tužitelja radi prijenosa režija na sebe, odnosno da je tužitelju prijavila činjenicu da je nova vlasnica nekretnine na adresi [adresa].

17.6. S obzirom da je člankom 70.st.1. ZGO propisano da je korisnik javne usluge vlasnik nekrentine, te da se temeljem čl. 78. ZGO Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim (između ostalog) zaprimanjem na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada od strane korisnika, a da je tužena postala suvlasnica nekretnine na adresi [adresa] te je preuzela posjed spremnika za primopredaju komunalnog otpada sa bar kodom od ranije vlasnice te nekretnine, utvrđeno je da je time između tužitelja i tužene sklopljen Ugovor o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Osim toga iz iskaza tužene proizlazi da je ona sama obavijestila tužitelja o promjeni vlasnika nekretnine na adresi [adresa], sa ciljem prijenosa režija na sebe, čime je tužena također izrazila volju za sklapanje Ugovora o korištenju javne usluge sa tužiteljem.

17.7. Slijedom navedenog utvrđeno je da je između tužitelja i tužene sklopljen Ugovor o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

18. Temeljem iskaza tužene i svjedoka utvrđeno je da je tužitelj javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada vršio na način da otpad nije sakupljao na samoj nekretnini tužene, ili ispred nje, već ga je sakupljao na stotinjak metara udaljenom parkiralištu restorana. Utvrđeno je da do nekretnine tužene vodi šljunčani put koji je u privatnom vlasništvu.

18.1. Člankom 69. st. 1. ZGO propisano je da je davatelj usluge sakupljanja komunalnog otpada dužan osigurati, između ostalog, sigurnost, redovitost i kvalitetu javne usluge, pri čemu je čl. 66. ZGO propisano da se način pojedinačnog korištenja javne usluge određuje odlukom o načinu pružanja javne usluge koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

18.2. Člankom 12. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Duge Rese (Službeni glasnik Duge Rese 10/2022 – dalje u tekstu Odluka) propisano je da se korisniku javne usluge mora osigurati odvojena primopredaja miješanog komunalnog otpada, biootpada i reciklabilnog otpada, koja se obavlja putem spremnika na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge.

18.3. Člankom 14. st. 1. t. 7. Odluke propisano je da je davatelj usluge dužan preuzimati redovito, u skladu s rasporedom odvoza davatelja javne usluge, sadržaj pojedinog spremnika od korisnika javne usluge.

18.4. Člankom 13. Odluke propisano je da se sakupljanje komunalnog otpada na adresi obračunskog mjesta korisnika javne usluge obavlja se u odgovarajućim spremnicima koji u pravilu moraju biti smješteni na zemljištu, odnosno unutar nekretnine korisnika javne usluge (st. 1.), pri čemu se primopredaja otpada u pravilu obavlja na javnoj površini ispred nekretnine korisnika javne usluge, osim ako korisnik javne usluge nije ovlastio davatelja javne usluge za ulazak na zemljište odnosno u nekretninu korisnika javne usluge i to mu omogućio. Korisnik javne usluge koristi uslugu na način da, sukladno obavijesti o prikupljanju komunalnog otpada, u dane odvoza otpada na javnu površinu ispred svoje nekretnine iznese odgovarajući spremnik s otpadom koji se u te dane odvozi (st. 2.).

19. Temeljem prethodno citiranih propisa tužitelj je u obvezi javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada organizirati na način da otpad preuzima na javnoj površini ispred nekretnine korisnika, osim ako korisnik nije ovlastio tužitelja da uđe na zemljište korisnika.

19.1. Tužena je u svom iskazu navela da do njezine nekretnine vodi put u privatnom vlasništvu. S obzirom da se radi o putu u privatnom vlasništvu jasno je da se ne radi o javnoj ili nerazvrstanoj cesti (koje su sukladno Zakonu o cestama javno dobro u općoj uporabi i ne mogu biti u privatnom vlasništvu), odnosno o javnoj površini, već tužena eventualno ima služnost puta preko tuđe nekretnine radi pristupa na svoju nekretninu.

19.2. S obzirom da put koji vodi do nekretnine tužene ne predstavlja javnu površinu tužena je sukladno čl. 13. st. 2. Odluke u obvezi spremnik za otpad radi primopredaje otpada ostaviti na javnoj površini koja je najbliža njezinoj nekretnini ili tužitelja ovlastiti za ulazak na zemljište u privatnom vlasništvu i to mu omogućiti.

19.3. Iz iskaza tužene i svjedoka ĐE proizlazi da je tužena tužitelju usmenim putem izjavila da traži da se komunalni otpad prikuplja neposredno kod njezine nekretnine, no da nikakav pisani zahtjev ili prigovor u tom smislu nije podnijela.

19.4. Općim uvjetima Ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Duge Rese (dalje u tekstu: Opći uvjeti), koji čine Prilog 1 Odluke, u članku 13. je ugovoreno da su svi dogovori i pravno relevantne izjave ugovornih strana valjane jedino ukoliko su učinjene u pisanom obliku. S obzirom na navedenu odredbu izjava tužene o tome da želi da se otpad prikuplja na privatnom zemljištu ispred njezine nekretnine, umjesto na javnoj površini, koja je dana samo usmenim putem nije pravno obvezujuća za tužitelja.

19.5. Tužena je imala mogućnost podnijeti pisani zahtjev tužitelju kojim ga ovlašćuje da sakupljanje otpada izvrši na privatnom zemljištu ispred njezine nekretnine, sve u smislu čl. 13. st. 2. Odluke. Tek ako bi tužitelj nakon takvog zahtjeva, a bez opravdanog razloga, odbio uslugu sakupljanja komunalnog otpada vršiti pred nekretninom tužene moglo bi se govoriti o neurednom izvršenju usluge sakupljanja komunalnog otpada od strane tužitelja.

19.6. Slijedom navedenog činjenica što je tužitelj uslugu sakupljanja komunalnog otpada za nekretnine do kojih vodi pristupni put preko privatnog zemljišta vršio na javnoj površini prije početka tog puta ne predstavlja neuredno izvršavanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, tim više što su prema iskazu svjedoka svi susjedi tužene koji se nalaze nakon restorana i do čijih nekretnina vodi put u privatnom vlasništvu svoje kante za smeće dovozili do restorana gdje je tužitelj vršio sakupljanje otpada, odnosno nisu tražili da se sakupljanje otpada vrši na privatnom zemljištu.

20. Temeljem očitovanja tužitelja utvrđeno je da se utuženi iznos odnosi na cijenu obavezne minimalne javne usluge za razdoblje od svibnja 2023. do prosinca 2023. po cijeni od 11,50 eura po mjesecu.

20.1. Člankom 76. st. 1. ZGO-a propisano je da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu.

20.2. Člankom 22. st. 2. Odluke propisano je da cijena obvezne minimalne javne usluge pokriva troškove javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela »onečišćivač plaća«, načela ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge sukladno Zakonu, toj Odluci i drugim propisima.

20.3. Dakle, naknada koju je tužitelj fakturirao tuženoj odnosi se na troškove organizacije javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, koje troškove je svaki korisnik dužan platiti neovisno o količini predanog otpada.

20.4. Iako tužena ne vrši predaju otpada na svojem obračunskom mjestu nesporno je da u svojoj nekretnini boravi i proizvodi otpad, a iz iskaza same tužene proizlazi da otpad koji proizvodi odlaže u kontejneru u mjestu [adresa], dakle da koristi sustav sakupljanja komunalnog otpada koji se financira iz cijene minimalne javne usluge, neovisno o tome što otpad ne predaje na svom obračunskom mjernom mjestu.

21. Iz navedenih razloga je tužena, kao suvlasnica nekrentine na području na kojem je tužitelj davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, u obvezi podmiriti trošak minimalne javne usluge, prema važećem cjeniku tužitelja.

22. Člankom 77. ZGO-a propisano je da je cjenik javne usluge opći akt koji, na temelju Odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge, donosi davatelj usluge (st. 1.), temeljem suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave (st. 5.).

22.1. Uvidom u Zaključak o davanju suglasnosti trgovačkom društvu Čistoća Duga Resa d.o.o. na Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada Duge Rese (Službeni glasnik Grada Duge Rese br. 2/2023 – dalje u tekstu: Cjenik) utvrđeno je da cijena obvezne minimalne javne usluge za kategoriju kućanstvo po spremniku iznosi 10,18 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 13% iznosi 11,50 eura.

22.2. Slijedom navedeno utvrđeno je da je tužitelj temeljem sklopljenog Ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada sa tuženom, a sukladno važećem Cjeniku, bio ovlašten tuženoj fakturirati mjesečnu cijenu obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 11,50 eura (PDV uključen).

23. Tužena je istaknula prigovor zastare potraživanja tužitelja.

24. Člankom 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje u tekstu ZOO) propisano je da u jednogodišnjem roku zastare zastarijevaju tražbine naknada za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

24.1. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

25. U konkretnom slučaju je nesporno da tužena javnu uslugu odvoza komunalnog otpada koristi kao kućanstvo, a ne kao poslovni korisnik, slijedom čega se na tražbine tužitelja prema tuženoj primjenjuje zastarni rok od 1 godine iz čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO- a.

26. Tužitelj je ovršni postupak pokrenuo temeljem računa koji nosi datum 31. prosinca 2023. i valutu 31. siječnja 2024., a kojim je tuženu teretio za iznos obvezne minimalne javne usluge za razdoblje od svibnja 2023. do prosinca 2023. Tužitelj navodi da je tim računom izvršio obračun prethodno plaćenih akontacija sa stvarnom cijenom javne usluge u tom obračunskom razdoblju te je izdao račun za razliku manje plaćenog iznosa cijene javne usluge, odnosno budući da tužena nije platila ništa teretio ju je za ukupnu cijenu obvezne minimalne javne usluge za 8 mjeseci u ukupnom iznosu od 92,00 eura.

27. Člankom 10. Općih uvjeta tužitelja propisano je da je korisnik javne usluge dužan plaćati davatelju javne usluge cijenu javne usluge utvrđenu Cjenikom davatelja javne usluge i to na temelju računa davatelja javne usluge.

27.1. Nadalje je propisano da obračunsko razdoblje za kategoriju korisnika kućanstva iznosi jedan kalendarski mjesec te da će davatelj usluge korisnicima izdati za šestomjesečni period akontacijski iznos mjesečne naknade za javnu uslugu koja se sastoji od cijene obavezne minimalne javne usluge i naknade za jednu primopredaju miješanog komunalnog otpada, ovisno o volumenu zaduženog spremnika, a da će se nakon proteka šestomjesečnog perioda izvršiti obračun stvarno predane količine miješanog komunalnog otpada te će se korisniku izdati račun za pruženu javnu uslugu u koju je uključena cijena obvezne minimalne javne usluge i naknada za predanu količinu miješanog komunalnog otpada. Prilikom izdavanja računa vršit će se obračun prethodno plaćenih akontacija sa stvarnom cijenom javne usluge za šestomjesečni period, koja može biti veća, u kojem slučaju se izdaje račun za razliku manje plaćenog iznosa cijene javne usluge, odnosno može biti manja u odnosu na prethodno plaćene akontacije, prilikom čega se evidentira pretplata, a za koji iznos korisnik ima mogućnost ostvariti povrat pretplaćenih sredstava ili isti iznos koristiti za umanjenje slijedećih obveza.

28. Iz citiranog dijela Općih uvjeta tužitelja proizlazi da, iako je definirano da obračunsko razdoblje iznosi 1 mjesec, tužitelj ima pravo izdati račun, po kojem je korisnik obvezan izvršiti uplatu, tek nakon proteka šestomjesečnog perioda i to nakon što izvrši obračun stvarno predanog otpada u tom razdoblju te ukupan trošak javne usluge umanji za iznose uplaćene akontacije. Stoga po eventualnim izdanim uplatnicama za akontaciju za korisnike ne nastaje obveza plaćanja.

28.1. Dakle temeljem Općih uvjeta tužitelj ima pravo zahtjevati isplatu naknade za javnu uslugu pruženu u prvih šest mjeseci kalendarske godine nakon proteka tog razdoblja (dakle od 1. srpnja), a za javnu uslugu pruženu u drugih šest mjeseci kalendarske godine nakon proteka tog razdoblja (dakle od 1. siječnja iduće godine). Iz navedenog razloga zastara u smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a za naknadu za javnu uslugu pruženu u prvih šest mjeseci kalendarske godine počinje teći 1. srpnja te godine, a za drugih šest mjeseci kalendarske godine počinje teći 1. siječnja iduće godine.

29. Predmet ovog postupka je i zahtjev tužitelja za isplatu naknade za svibanj i lipanj 2023., dakle za prvih šest mjeseci 2023. Navedenu naknadu je tužitelj prema vlastitim Općim uvjetima bio dužan uključiti u obračun za prvih šest mjeseci 2023., te je imao pravo zahtjevati njezinu isplatu po isteku prvih 6 mjeseci 2023., odnosno od 1. srpnja 2023., sa kojim datumom je počela teći zastara na tu naknadu.

29.1. Činjenica što tužitelj ta dva mjeseca nije uključio u obračun za prvih 6 mjeseci 2023., nego ih je uključio u obračun za drugih 6 mjeseci ne mijenja činjenicu da je tužitelj temeljem odredaba Općih uvjeta imao pravo tražiti isplatu te naknade nakon proteka prvih 6 mjeseci 2023., tj. od 1. srpnja 2023., od kada je i počela teći zastara na te iznose.

29.2. Tužitelj je prijedlog za ovrhu u ovome predmetu podnio 11. srpnja 2024., dakle nakon proteka jednogodišnjeg zastarnog roka za iznos naknade za javnu uslugu pruženu za mjesece svibanj i lipanj 2023. Stoga je prigovor zastare tužene u odnosu na potraživanje naknade za mjesece svibanj i lipanj 2023. u ukupnom iznosu od 23,00 eura osnovan.

29.3. Slijedom navedenog je platni nalog ukinut u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 23,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2024. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

30. Sukladno odredbama Općih uvjeta tužitelj naknadu za razdoblje od srpnja do prosinca 2023. ima pravo potraživati nakon isteka tog razdoblja, odnosno od 1. siječnja 2024., sa kojim danom je zastara na to potraživanje počela teći.

30.1. S obzirom da od 1. siječnja 2024. do 11. srpnja 2024., kada je pokrenut ovaj postupak, nije protekao zastarni rok od 1 godine to je prigovor zastare tužene u odnosu na potraživanje tužitelja s osnova naknade za javnu uslugu pruženu u razdoblju od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. neosnovan.

31. Budući da je utvrđeno da je između tužitelja i tužene sklopljen Ugovor o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te da je tužitelj tu uslugu uredno izvršavao, zbog čega ima pravo tuženu teretiti za cijenu obvezne minimalne javne usluge, koja prema važećem Cjeniku tužitelja za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznosi 69,00 eura, a da je prigovor zastare tužene za to razdoblje neosnovan, to je platni nalog iz rješenja o ovrsi održan na snazi u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 69,00 eura.

31.1. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 69,00 eura od 1. veljače 2024., budući da je tužitelj u poslovnim knjigama kao datum valute naznačio 31. siječnja 2024. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao zatezna kamata koja se primjenjuje na ostale odnose.

31.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

32. Budući da troškovi ovršnog postupka o kojima je odlučeno platnim nalogom predstavljaju dio jedinstvenih troškova postupka o kojima se odlučuje ovom presudom platni nalog je ukinut i u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati ovršni trošak u iznosu od 50,000 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 6. kolovoza 2024. do isplate.

32.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a.

33.1. Platni nalog iz rješenja o ovrsi održan je na snazi u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 69,00 eura, što predstavlja 75% utuženog iznosa iz prijedloga za ovrhu od 92,00 eura, dok je platni nalog iz rješenja za ovrhu ukinut i tužbeni zahtjev odbijen u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 23,00 eura, što predstavlja 25% utuženog iznosa. Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tužene dobije se razlika od 50% u kojem omjeru, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, valja dosuditi nastali parnični trošak tužitelju.

33.2. Prilikom odlučivanja o parničnim troškovima tužitelja uzeti su u obzir troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023.), a prema vrijednosti spora.

33.3. Tužitelju je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom postupku nastao trošak sastava prijedloga za ovrhu (Tbr. 11.2) u iznosu od 20,00 eura te jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7.9) u visini od 100,00 eura, odnosno ukupno 120,00 eura, uvećano za PDV 150,00 eura. Tužitelju je nastao i trošak izdavanja rješenja o ovrsi po javnom bilježniku u iznosu od 20,00 eura, odnosno uvećano za PDV 25,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura. Stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 188,27 eura.

33.4. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju valja dosuditi 50% navedenog troška, što iznosi 94,13 eura.

33.5. Slijedom navedenog je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 94,13 eura.

33.6. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate

33.7. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

Koprivnica, 6. svibnja 2025.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a ( čl. 467. st.1. ZPP-a) U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a)

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Davor Bartolac, Karlovac

2. Odvjetnik ĐE, [adresa]