P-235/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 95131524528, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravi odjel u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dne 12. veljače 2025. god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zz tuženika, dne 06. svibnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo branitelja. OIB: 95131524528 tužitelju, FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 34.250,24 EUR na ime invalidnina i posebnog dodatka po statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, za razdoblje od 1. 7. 1993. do 30. 4. 2010., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007. godine, a od 1.1.2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana dospijeća svakog mjesečnog obroka, pa do isplate, za pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 13.865,63 EUR od 15. 1. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 2. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 3. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 4. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 5. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 6. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 7. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 8. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 9. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 10. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 11. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 12. 2000. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 1. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 2. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 3. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 4. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 5. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 6. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 7. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 8. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 9. 2001. do isplate;

- na iznos od 247,66 EUR od 15. 10. 2001. do isplate;

- na iznos od 167,31 EUR od 15. 11. 2001. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2001. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 6. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 7. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 8. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 9. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 10. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 11. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2002. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 6. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 7. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 8. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 9. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 10. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 11. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2003. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 6. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 7. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 8. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 9. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 10. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 11. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2004. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 6. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 7. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 8. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 9. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 10. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 11. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2005. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 6. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 7. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 8. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 9. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 10. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 11. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2006. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 6. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 7. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 8. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 9. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 10. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 11. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2007. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 6. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 7. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 8. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 9. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 10. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 11. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2008. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 6. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 7. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 8. 2009 do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 9. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 10. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 11. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 12. 2009. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 1. 2010. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 2. 2010. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 3. 2010. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 4. 2010. do isplate;

- na iznos od 147,22 EUR od 15. 5. 2010. do isplate, a sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo branitelja. OIB: 95131524528 naknaditi tužitelju FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 10.687,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počev od 06. svibnja 2025. god. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. srpnja 2007.g. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke Klasa: UP/I-562-02/98-26/347, Ur. br. 519-110-98-2 od 7. prosinca 1998.g. tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% oštećenja organizma počevši od 1. srpnja 1993.g., za stalno, sa osobnom invalidninom i posebnim doplatkom; da je nakon utvrđivanja statusa, predmet, a nakon proteka roka za žalbu, poslan na reviziju, te je upravno drugostupanjsko tijelo reviziju obavilo i dalo suglasnost na navedeno rješenje, međutim, tužena tužitelju ne isplaćuje invalidnine i posebni dodatak u skladu s navedenim rješenjem pa je tužitelj podnio prijedlog za nagodbu izvan spora koju je tužena odbila. Temeljem prednjeg, tužitelj potražuje od tužene za razdoblje od 1. srpnja 1993.g. do 30. lipnja 2007.g. isplatu iznosa od 198.557,49 kn, a s osnova osobne invalidnine i posebnog dodatka, s kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz potraživanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 10. ožujka 2008.g. tužena je osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istakla prigovor zastare za sva potraživanja. Ujedno ističe da prema odredbi čl. 270. st.7. Zakona o općem upravnom postupku, nakon isteka roka od pet godina od dana kada je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje, pa je i u tom slučaju nastupila zastara. U dopuni odgovora na tužba od 11. travnja 2008.g. tužena navodi da tužitelj nije sudjelovao u Domovinskom ratu i nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata a time ni status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata te je tužitelj stradao kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, dakle kao pripadnik vojne postrojbe druge države i to Bosne i Hercegovine, pa jedina odredba Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04 i 92/05) koja se odnosi na pripadnike HVO je odredba čl. 160. kojom je propisano da će se prava pripadnika HVO regulirati međudržavnim sporazumom, a 1. srpnja 2006.g. stupio je snagu ugovor između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici HVO i članova njihovih obitelji (NN – Međunarodni ugovori br. 2/06) i taj ugovor regulira mirovinska prava stradalnika HVO i članov njihove obitelji, ali tim ugovorom nisu regulirana ostala prava stradalnika HVO (status HRVI i pravo na osobnu invalidninu, obiteljsku invalidninu, stambeno zbrinjavanje i dr.), jer navedena prava stradalnici HVO ostvaruju u Bosni i Hercegovini prema Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, pa je zbog svega gore navedenog tužena svojim rješenjem Klasa: UP/II-562-02/08-0001/15 od 18. ožujka 2008.g. proglasila ništavim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata broj UP/I-562-02/98-26/347 od 7. prosinca 1998.g., a koje je predmet ove tužbe.

3. Općinski sud u Splitu je presudom od 28. lipnja 2011. godine prihvatio tužbeni zahtjev.

4. Županijski sud u Splitu je rješenjem od 31. siječnja 2013. god. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

5. U podnesku od 08. listopada 2024. god. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, izražavajući iznose u sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj.

6. Tuženik se i nadalje protivio tužbenom zahtjevu.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Klasa: UP/I-562-02/98-26/347, Ur. br. 519-110- 98-2 od 7. prosinca 1998.g., zapisnika Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 13. lipnja 2007.g., prijedloga za nagodbu od 30. ožujka 2007.g., odgovora tužene na prijedlog tužitelja od 9. svibnja 2007.g., pregleda iznosa invalidskih nadoknada od 1992.g. do 1999.g., rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/08-0001/15 od 18. ožujka 2008.g., tužbe tužitelja podnesene Upravnom sudu RH 22. travnja 2008.g., preslike presude Upravnog suda RH broj Us-4149/2008-4 od 11. siječnja 2010.g., financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vladimiru Krklecu od 10. veljače 2011.g., pregledom spisa Ministarstva branitelja RH klasa: UP/I-562-02/98- 26/347, Ur. br. 519-110-98-2, predmeta FR, rješenja Ministarstva branitelja RH klasa: UP/II-562-02/13-0015/11, Ur. br. 522-04/1-2-13-2 od 26. srpnja 2013. god., tužbe od 23. kolovoza 2013. god. protiv rješenja Ministarstva branitelja br. klase: UP/II-562-02/13-0015/11, Ur. br. 522-04/1-2-13-2 od 26. srpnja 2013. god., presude Upravnoga suda Republika Hrvatske br. Us-4149/2008-4 od 11. siječnja 2010. god., rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH klasa:

UP/II-562-02/08-0001/15, Ur. br. 519-04/5-08-2 od 18. ožujka 2008. god., rješenja Visokoga Upravnoga suda RH br. Usž-2714/19-6 od 23. rujna 2020. god., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parbenih stranka da je tužitelju rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke Klasa: UP/I-562-02/98-26/347, Ur.br. 519- 110-98-2 od 7. prosinca 1998.g. priznat status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% oštećenja organizma stalno s pravom na osobnu invalidninu od 1. srpnja 1993.g. pa nadalje te posebni dodatak u visini 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine od 1. srpnja 1993.g. pa nadalje, a koje rješenje je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/08-0001/15 od 18. ožujka 2008.g. proglašeno ništavim. Nadalje, neprijeporno je da je Odlukom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-4149/2008-4 od 11. siječnja 2010.g. poništeno rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske.

9. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

10. Ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Tužitelj ovom tužbom zahtijeva od tužene da mu isplati iznos od 34.250,24 EUR s osnove invalidskih prava – invalidnine i posebnog dodatka za razdoblje od 1. srpnja 1993.g. do 15. svibnja 2010.g. Tužena se zahtjevu tužitelja protivi ističući da tužitelj nije bio pripadnik Hrvatske vojske već Hrvatskog vijeća obrane, pa svoja prava može ostvariti u Bosni i Hercegovini, a ne u Republici Hrvatskoj, a istakla je i prigovor zastare potraživanja.

12. U konkretnom slučaju tuženik je temeljem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata tužitelju priznala status ratnog vojnog invalida s pravom na isplatu invalidnine i posebnog dodatka, te je ista sukladno svojim rješenjima dužna tužitelju isplatiti novčana sredstva koja mu je i priznala, pa su stoga tvrdnje tužene da bi isplatu tužitelj mogao ostvariti u Bosni i Hercegovini a ne u Republici Hrvatskoj neutemeljena. Sklopljeni međudržavni sporazum između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a na koji se tužena poziva odnosi se na pitanje mirovinskog osiguranja i zdravstvene zaštite pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji i tim sporazumom nisu uređena prava na davanje u novcu za razdoblje prije stupanja na snagu tog sporazuma. Osim toga u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja nije postojao međudržavni sporazum o pravima pripadnika Hrvatskog vijeća obrane niti je postojao propis koji bi ukazivao da će njihova prava biti uređena međudržavnim sporazumom. Slijedom prednjeg, tužena je u obvezi postupiti po svojim rješenjima odnosno izvršiti isplatu invalidnine i posebnog dodatka tužitelju. Prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postalo je pravomoćno i ovršno danom obavljene revizije i davanjem suglasnosti na rješenje prvostupanjskog tijela dana 3. veljače 2000.g.

13. Glede prigovora zastare istaknutog od strane tužene za navesti je da isti nije osnovan. Naime, Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata uređena su prava hrvatskih vojnih invalida iz Domovinskog rata na osnovu oštećenja organizma, a s koje osnove tužitelj potražuje isplatu utuženog iznosa to se na pitanje zastare potraživanja primjenjuju odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe i to odredba čl. 121. citiranog zakona koja propisuje da se prava stečena po citiranom zakonu koja se stječu po osnovi rane ili ozljede dobivene pod okolnostima iz čl. 5. st.1., 3. i 4. tog zakona ne zastarijevaju, a čl. 5. st.1.,3. i 4. propisano da status HRVI iz Domovinskog rata pripada osobama kojima je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata nisu sadržane posebne odredbe o zastari potraživanja isplate novčanih primanja pa je na pitanje zastare potrebno primijeniti odredbu čl. 137. st.2. ovog zakona, koja propisuje da se na ostala pitanja u vezi s pravima iz ovoga zakona, uvjetima za stjecanje, korištenje i prestanak tih prava te postupkom njihova ostvarivanja, koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju posebni zakoni i drugi propisi koji uređuju odnosna prava, što dalje znači da se na pitanje zastare ima primijeniti odredba općeg propisa kojim se uređuje zastara potraživanja i to Zakona o obveznim odnosima iz 1991. (u smislu odredbe čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima/05) i to odredba čl. 372. st.1. prema kojoj povremena potraživanja, kao u ovom slučaju potraživanje tužitelja na isplatu invalidnine i posebnog dodatka koji dospijevaju mjesečno, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nadalje, odredbom čl. 379. st.1. ZOO-a potraživanja koja se temelje na pravomoćnim odlukama upravnih tijela zastarijevaju u desetogodišnjem zastarnom roku, a povremene tražbine koje proistječu iz odluke upravnih tijela, a koja dospijevaju ubuduće zastarijevaju u kraćem roku odnosno u roku od tri godine računajući od dospijeća svake pojedine tražbine.

14. U konkretnom slučaju tužitelju je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 7. prosinca 1998.g. priznato pravo na invalidninu i posebni dodatak, a koje rješenje je poništeno rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 18. ožujka 2008.g., te kako je Upravni sud presudom broj Us-4149/2008-4 od 11. siječnja 2010.g. to rješenje poništio, to je onda podizanjem tužbe kod Upravnog suda došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. ZOO-a, pa je sukladno čl. 392. st.1. ZOO-a zastara počela ponovno teći od dana kada je završen spor pred Upravnim sudom, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

15. Glede pitanja kada je upravni akt od 07. prosinca 1998. god. prošao postupak revizije navodi se sljedeće.

16. Ministarstvo hrvatskih branitelja iz domovinskog rata RH Odjel hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji grada Zagreba i županije Zagrebačke, Područna jedinica Centar, klasa: UP/I-562-02/98-26/347, Ur. br. 519-110-98-2, od 07. prosinca 1998. god. vodilo je upravni postupak povodom zahtjeva tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, koji je okončan priznavanjem navedenog statusa, s invalidnošću V grupe sa 70% oštećenja organizma za stalno. Nakon okončanja prvostupanjskoga upravnog postupka, te protekom roka za žalbu, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, predmet je dostavljen drugostupanjskom upravnom tijelu radi revizije.

17. Člankom 81. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine br. 108/96, 131/97, dalje ZZVCIR) određeno je da rješenje donijeto u prvom stupnju, kojim je utvrđen ratni invaliditet podliježe reviziji, da reviziju po službenoj dužnosti obavlja nadležno drugostupanjsko tijelo uprave, a ako protiv rješenja nije izjavljena žalba, tijelo koje je donijelo rješenje dostavit će ga, zajedno sa spisima predmeta, tijelu nadležnom za reviziju u roku od 8 dana od dana isteka roka za žalbu. Navedena zakonska odredba je prisilne naravi. Budući da žalba nije izjavljena, upravno je tijelo predmet dostavilo na reviziju, što je očigledno iz upravnoga predmeta. Odredbom čl. 83. st. 1. i 2. ZZVCIR-a, kojim je određeno da ako protiv rješenja prvostupanjskog tijela koje podliježe reviziji nije izjavljena žalba, a revizija ne bude obavljena u roku od tri mjeseca od dana kada je drugostupanjsko tijelo zaprimilo predmet, smatra se da je revizija obavljena i da je dana suglasnost na rješenje. I ova zakonska odredba je prisilne naravi.

18. Uvidom u upravni spis utvrđeno je da je reviziju obavilo nadležno upravno tijelo Republika Hrvatska, Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa : 562-02/99-01/15406, Ur. br. 519-08-99-2 od 28. prosinca 1999. god. Odredbom čl. 81. st 5. ZZVCIR-a određeno je da revizija odgađa izvršenje rješenja, što je navedeno i u obrazloženju rješenja. Navedena zakonska odredba, dakle, potvrđuje da rješenje postaje ovršno danom obavljene revizije, a to je 28. prosinca 1999. god. S obzirom da protiv navedenoga rješenja nema redovitih pravnih sredstava, ono je navedenoga dana postalo i pravomoćno.

19. Konačno je pregledom presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-2643/23-5 od 3. studenoga 2023. utvrđeno da je tom presudom odbijena žalba tuženika Republike Hrvatske u upravnome sporu i potvrđena presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu br. Uslmio-861/18-30 od 05. ožujka 2019. god., kojom je poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/II-562-02/13-0015/11, Ur. br. 522-04/1-2-13-2 od 26. srpnja 2013. god. Razvidno je da na snazi ostaje rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjel hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije Zagrebačke, Područna jedinica Centar, klasa: UP/I-562-02/98- 26/347, Ur. br. 519-110-98-2 od 07. prosinca 1998. god. i suglasnost Ministarstva branitelja iz Domovinskog rata od 28. prosinca 1999. god. klasa: 562-02/99-01/15406, Ur. br. 519-08-99-2, kojima je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida ( HRVI) V grupe sa 70 % oštećenjem organizma za stalno. Nije, dakle, više prijeporno pitanje konačnosti, pravomoćnosti i ovršnosti rješenja od 07. prosinca 1998. god. i akta suglasnosti od 28. prosinca 1999. god., a Upravni sud u Splitu je također potvrdio pravomoćnost rješenja i obvezu tuženika prema tužitelju, pa nije osnovan prigovor da tužitelj nikada nije bio hrvatski branitelj i hrvatski ratni vojni invalid s obzirom na to kako je, što proizlazi iz izloženoga, ta činjenica neprijeporna.

20. Glede visine štete sud je polazio od vještačenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Vladimira Krkleca od 10. veljače 2011.g. prema kojem je tužitelj po osnovi statusa ratnog vojnog invalida grupe V sa 70% oštećenja organizma u razdoblju od 1. srpnja 1993.g. do 30. travnja 2010.g. trebao ostvariti invalidninu u svoti od 195.227,28 kn i posebni dodatak na invalidninu u svoti od 41.043,42 kn, dakle ukupno 236.270,70 kn. Vještak nadalje ističe da posebni dodatak na invalidninu u skladu s odredbom čl. 27. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 94/2001) nije uračunavan od 1. studenoga 2001.g. iz razloga jer nije tražen tužbenim zahtjevom, pa se podrazumijeva da tužitelj ne udovoljava odredbi čl. 27. citiranog zakona. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da ga je izrazio u danas važećoj valuti euro, a sukladno nalazu vještaka Krkleca.

21. Imajući u vidu prednje, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

22. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a tužitelju u skladu s važećom Odvjetničkom tarifom pripada sljedeći trošak: za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 250 bodova, za sastava tužbe 250 bodova, za pristup na 9 ročišta (28.05.2008., 19.10.2010., 21.04.2011., 13.06.2011., 21.05.2013., 15.07.2013., 15.10.2013., 04.12.2024., 12.02.2025.), po 250 bodova, za sastav podneska od 24.04.2008. 25 bodova, te za sastav 6 podnesaka (19.04.2010., 23.03.2011., 29.04.2013., 19.10.2023., 01.03.2024., 08.10.2024.) po 250 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 4 275 bodova što je pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV dalo dosuđeni iznos od 10.687,50 EUR. Tužitelj je temeljem odredbi čl. 15. st.1.toč.4. oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi.

U Splitu, dne 06. svibnja 2025. godine

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

-pun. tužitelja

-zz tuženika

-u spis