REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-428/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja JČ, odvjetničke vježbenice te zamjenika punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 6. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska ulica 2, 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.263,60 eura skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.998,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30.11.2022. godine pa do isplate, te na iznos od 265,60 eura od dana 6. svibnja 2025., pa do isplate, sve po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 196,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. studenoga 2022. pa do isplate te u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete u iznosu od 265,60 eura za period od 30. studenoga 2022. pa do 6. svibnja 2025.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 6. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 6. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj VČ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 20. ožujka 2023. navodi da je dana 11. rujna 2022. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o. na pruzi između Novske i Rajića prilikom čišćenja kolosijeka od sudara putničkog i teretnog vlaka. Tužitelju je prilikom otkapčanja čeličnog užeta u zakrčenim uvjetima uništenog kontejnera popustila podloga te se tužitelj instinktivno uhvatio za druge dijelove oplate pri čemu je ozlijedio prst lijeve ruke i podlakticu desne ruke. Poslodavac tužitelja imao je zaključenu policu osiguranja kod tuženika Adriatic osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u vrijeme nastanka štetnog događaja. U ovom slučaju nije ispunjen niti jedan od uvjeta na temelju kojeg bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za štetu, a tužitelj je u štetnom događaju pretrpio ozljedu uslijed koje je pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kod tužitelja je zaostala fleksijska kontraktura prstiju uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Na mjestu rane kod tužitelja je zaostao ožiljak radi kojeg trpi duševne bolove. Prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje isplatu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 3.900,00 eura, da bi u podnesku od 9. rujna 2024. preinačio tužbu zatraživši isplatu ukupnog iznosa naknade štete od 4.459,60 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Sud je unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 9. rujna 2024., raspravnim rješenjem od 12. ožujka 2025., budući da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sve sukladno odredbi čl. 190 st. 3 ZPP-a.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj i pasivnu legitimaciju koja se temelji na polici osiguranja tužiteljeva poslodavca. Iz činjeničnog opisa tužbe ne može se zaključiti na koji način je došlo do štetnog događaja, a tuženik je stava da je do istog došlo krivnjom tužitelja, odnosno svjesnim postupanjem protivno pravilima prema kojima se posao obavlja. Smatra da postoje razlozi za isključenje tuženikove odgovornosti. Navodi da je zahtjev za isplatu naknade štete previsoko postavljen radi čega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 9-10, 12-15, 71-74 spisa), u policu osiguranja (str. 11, 16 spisa), u odgovor na odštetni zahtjev (str. 17 spisa), u odštetni zahtjev (str. 18 spisa), u opće uvjete za osiguranje od odgovornosti (str. 47- 61 spisa), u dopis HZZO-a (str. 83-87 spisa), saslušani su svjedoci EČ (str. 89-90 spisa), SČ (str. 90 spisa), OČ (str. 90 spisa), tužitelj VČ kao parnična stranka (str. 91 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću-Čugura o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 98-99 spisa) te pisano očitovanje vještaka (str. 116, 123-124 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, sporna je odgovornost tuženika te visina štete.

7. U odnosu na odgovornost tuženika za nastalu štetu sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu iz koje proizlazi da je do štetnog događaja došlo pri otklanjanju oštećenih vagona i brodskih kontejnera. Tužitelju je prilikom otkapčanja čeličnog užeta u zakrčenim uvjetima uništenog kontejnera popustila podloga te se radnik instinktivno uhvatio za druge dijelove oplate. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je ista priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu, a što je potvrđeno i dopisom HZZO-a od 14. ožujka 2024. koji prileži spisu.

8. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

9. Iz iskaza svjedoka EČ proizlazi da je tužitelj toga dana išao na intervenciju jer se dogodila nesreća, došlo je do sudara vlakova. Svjedok radi kao voditelj održavanja i u normalnim okolnostima nije nadređen tužitelju, međutim kada upućuje radnike na intervenciju to spada u domenu svjedoka. Vodi brigu da su radnici zdravstveno sposobni i da imaju svu opremu. Nije bio na terenu u vrijeme nastanka štetnog događaja i isti nije vidio.

10. Svjedok SČ u svom iskazu navodi da je kao voditelj službe zaštite na radu sačinio prijavu o ozljedi na radu na osnovu prijave i pisanih izjava. Do ozljede je došlo prilikom intervencije na terenu kada je došlo do sudara vlakova. Nije vidio štetni događaj.

11. Svjedok OČ je neposredni očevidac štetnog događaja. U svom iskazu navodi da su tužitelj i svjedok bili na terenu u mjestu Rajići kraj Novske gdje je došlo do sudara vlakova. Zadatak je bio da kopčaju kontejner kako bi ga pomakli. Oko kontejnera bili su rasipani plastični elementi na kojima su stajali. U jednom trenutku je plastika propala pod tužiteljem, a tužitelj se instinktivno primio za kontejner kojom prilikom je porezao ruku i preko rukavice. Radi se o limenom kontejneru koji se voze na vlaku, a u njima je teret. Uslijed nesreće kontejner se otvorio i pukao je, a plastika se rasula oko kontejnera. Tužitelj je na sebi imao zaštitne cipele, prsluk, odijelo, kacigu, rukavice i svu opremu.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi da se štetni događaj dogodio na mjestu gdje je došlo do sudara vlakova. Tužitelj je krenuo kačiti užad za kontejner kako bi ga maknuli sa zemlje, u jednom trenutku propala je plastika ispod tužitelja, radilo se o rasutim dijelovima iz kontejnera i tužitelj se instinktivno uhvatio za kontejner i ozlijedio ruku. Propao je u rupu, izvlačio ga je kolega OČ te je prilikom izvlačenja dodatno ozlijedio desnu ruku. Navodi da nisu mogli na drugi način pristupiti kontejneru, osim preko plastike koja je bila razasuta.

13. Sukladno odredbi čl. 111 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Na ovaj predmet primjenjuje se i odredba čl. 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) koja propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25 st. 2 ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. S obzirom da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu obavljajući redovite radne zadatke na uobičajeni i očekivani način, da nisu mogli pristupiti kontejneru na drugi način osim preko plastike koja je bila razasuta, da je do ozljede došlo u trenutku kada je tužitelj neočekivano propao u razasutu plastiku te se instinktivno uhvatio za kontejner kojom prilikom je ozlijedio ruku i preko rukavice, sud je utvrdio da u ovom slučaju ne postoje okolnosti iz čl. 25. st. 2 ZZR-a koje bi mogle osloboditi tuženika od odgovornosti za štetu u ovom štetnom događaju. Stoga je utvrđeno da je za svu štetu koju je tužitelj pretrpio iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik.

15. U odnosu na visinu štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. dr. sc. Jakši Filipoviću-Čugura iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio otvorene rane u području II. i III. prsta lijeve šake. Postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena je adekvatna terapija. Nakon završenog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog kažiprsta u lakom stupnju. Kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u opsegu od 1- 2%, tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana kumulativno. Tužitelj je pretrpio primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te kasni strah u vidu bojaznosti i zabrinutosti 40 dana kumulativno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u periodu od 40 dana po 2 sata dnevno kumulativno. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju uvijek vidljivo trećima.

16. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik navodeći da površinska porezotina bez ozljede dubljih struktura ne može biti uzrokom umanjenja pokretljivosti prsta pa stoga ni smanjenja životnih aktivnosti tužitelja. Tuženik ističe da uzrok umanjenja pokretljivosti prsta leži u degenerativnim promjenama koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji, a ne u ozljedi. Tuženik je ujedno prigovorio tome što se sudski vještak nije očitovao o podatcima iz zdravstvenog kartona, odnosno nije naveo je li izvršio uvid u isti.

17. Na prigovore tuženika očitovao se sudski vještak u svom podnesku od 14. rujna 2024. navodeći da je iz dokumentacije vidljivo da je tužitelj provodio fizikalnu terapiju, da je objektivizirana promjena tetive kažiprsta, da je tužitelj pregledan po plastičnom kirurgu gdje je preporučena fizikalna terapija, što zasigurno nije postupak kod uredne pokretljivosti kažiprsta. Na fotografiji je vidljivo da tužitelj formira šaku s asimetrijom kažiprsta. U svom dodatnom očitovanju sudski vještak ponovno ističe da je izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja za period od 6. ožujka 2015. pa do 6. kolovoza 2024. te da u istom nije našao niti jedno stanje koje bi bilo od značaja za predmetni štetni događaj. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka je vidljivo da je sudski vještak u prvotno dostavljenom nalazu naveo da nije izvršio uvid u zdravstveni karton, da bi podneskom od 21. kolovoza 2024. ponovno dostavio isti nalaz i mišljenje u kojem je sada navedeno da je izvršen uvid u zdravstveni karton i da u njemu nema stanja koja su relevantna za štetni događaj.

18. S obzirom da je sudski vještak u svojim pisanim očitovanjima odgovorio na primjedbe tuženika te s obzirom na činjenicu da je vještačenje jasno i pregledno, da se mišljenje vještaka temelji na medicinskoj dokumentaciji navedenoj u nalazu, da iz vještačenja proizlazi da je vještak klinički pregledao tužitelja te ujedno izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja, sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja ima pripasti tužitelju.

19. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. S obzirom na opseg pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, utvrđenog opsega smanjenja životnih aktivnosti te vidljivog naruženja sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 3.998,00 eura, a sve sukladno kriterijima kako su isti navedeni u podnesku tužitelja od 9. rujna 2024. Pri ocjeni visine pravične novčane naknade sud je posebno uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 48 godina, da radi kao tehničar kod poslodavca Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o., da se ozljeda odnosi na prste lijeve šake, da se posao tužitelja sastoji od fizičkog rada, što znači da će trajne posljedice koje se odnose na redukciju kretnje lijevog kažiprsta utjecati na profesionalni život tužitelja, te ujedno da je kod tužitelja zaostalo naruženje u lakom stupnju, ali koje je vidljivo uvijek trećima jer se odnosi na područje dlana i deformitet kod formiranja šake, što je uočljivo čak i ako se nose rukavice, a u svakom slučaju i kod nošenja odjeće dugih rukava. Tako je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.110,00 eura prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 888,00 eura prema kriteriju pretrpljenog straha, iznos od 1.000,00 eura za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te iznos od 1.000,00 eura za duševne boli zbog naruženosti, odnosno ukupno iznos od 3.998,00 eura.

21. Valja navesti da je tužitelj u svom podnesku od 9. rujna 2024. naveo iznos pravične novčane naknade koju potražuje prema pojedinim kriterijima, a koji iznosi ne odgovaraju zbroju ukupno zatražene naknade štete. Stoga je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu pravične novčane naknade, a u preostalom dijelu isti odbio jer iznos preko dosuđenog iznosa pravične novčane naknade ne odgovara zbroju iznosa prema pojedinim kriterijima, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev prihvaćen.

22. U odnosu na zahtjev tužitelja s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 80 sati, za što se tužitelju dosuđuje imovinska šteta u iznosu od 265,60 eura, što predstavlja iznos od 3,32 eura po satu pružene pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani.

23. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 4.263,60 eura, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, sve kako je to navedeno pod točkama I/ i II/ izrijeke.

24. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, zahtjev je djelomično osnovan, budući da tužitelju prema odredbi čl. 1103 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što se odnosi na naknadu neimovinske štete. Budući da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana donošenja presude pa do isplate. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete, na način kako je to navedeno pod točkom II/ izrijeke. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, koji dio se odnosi na pogrešku u zbroju visine tužbenog zahtjeva te na dio zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, sud je odredio da cjelokupan trošak tuženik ima naknaditi tužitelju. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

26. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na tri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) što ukupno iznosi 1.400,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 350,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 250,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.000,00 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

27. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka koji se odnosi na trošak za sastav podneska od 12. veljače 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući da tim podneskom tužitelj dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju, što je mogao učiniti i na ročištu koje je održano 23. veljače 2024. Isto tako nije osnovan zahtjev koji se odnosi na podnesak od 14. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući da tim podneskom tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Također nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak pristupa ročištu za objavu presude, budući da taj trošak nije realiziran.

28. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.