P-2278/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženik: EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi ovrhe-spor, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Bačića, odvjetnika u Splitu, a u odsutnosti tuženika, te po objavi 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16.06.2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2903/09, Split 19.06.2009.

II.Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe." , kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tuženik 24.03.2022. na temelju zadužnice od 16.06.2009.. koju je tužitelj ispustio vjerovniku Impuls Leasing d.o.o. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 1.426,22 eura Financijskoj Agenciji. Tuženik da je priložio i specifikaciju u kojoj se navodi kako je temeljem Ugovora o cesti od 15. svibnja 2017. zaključenim s bivšim vjerovnikom postao zakoniti vlasnik dospjelih potraživanja, odnosno da je istim ugovorom na njega preneseno pravo iz navedene zadužnice. Tužitelj da je nakon podnesenog zahtjeva tuženika podnio sudu pritužbu (podredno žalbu), te da je zaključkom ovog suda br. Ovr-1260/2022 od 12. svibnja 2022. sud uputio tužitelja kao ovršenika da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate. Tužitelj smatra kako su pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopušteni jer je prvotni postupak izravne naplate započet 1. srpnja 2011., dok je tuženik postao vlasnik predmetnog potraživanja od 15. svibnja 2017., te da je prvi postupak okončan ex lege kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018.. Bivši ovrhovoditelj niti tuženik od 5. kolovoza 2018. do 24. ožujka 2022. da nisu poduzeli niti jednu radnju protiv ovršenika pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja predmetne tražbine, te da je postupak iniciran 24. ožujka 2022. novi postupak izravne naplate. Tužitelj se stoga poziva na zastaru potraživanja predmetne tražbine, pritom se pozivajući na odredbu čl. 210. OZ-a i 242. te 243. ZOO-a, kao i sudsku praksu koju drži relevantnom za predmetni postupak. Smatra da je u konkretnom slučaju tužitelj trebao u roku od tri mjeseca od dana kada je FINA prestala sa izvršavanjem po predmetnoj zadužnici (od 5. kolovoza 2018.) pokrenuti novi postupak naplate, dok je on bio tri godine pasivan. Nadalje, ovrhovoditelj da se ne može pozivati na činjenicu kako je pokretanje postupka izravne naplate 2011. u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo do prekida zastare, jer dostavom zadužnice na FINA ovrha nije dovršena, pa zastara ne počinje ponovno teći od dana okončanja tog postupka, već zbog tuženikove pasivnosti, počinje teći od pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave. Tužitelj također smatra kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku, s obzirom da predmetna zadužnica nije solemnizirana od strane javnog bilježnika, pa po tužitelju zastara je nastupila 19.06.2014. Radi navedenog predloženo je donošenje odluke sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je tužitelj u predmetnu parnicu upućen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanim odredbom čl. 50.st.1.toč.7.9. i 11. OZ-a. Dakle, tužbu tužitelj može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu. U konkretnom slučaju da se radi o postupku izravne naplate pred FINA-om na temelju zadužnice, koji postupak je reguliran odredbama članaka 209. i 210. OZ-a. Stoga da se ne radi o postupku izvansudske ovrhe koji je reguliran odredbom čl. 284. istog zakona na koju se tužitelj poziva. Nadalje, tuženik se poziva na odredbu čl. 241. ZOO- a koja se odnosi na prekid zastare te ističe kako je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare od trenutka pokretanja postupka izravne naplate, tj. podnošenjem zadužnice od strane prijašnjih vjerovnika FINA-i 1. srpnja 2011. do isknjiženja tijekom kolovoza 2018.. Tuženik se također poziva na odredbu čl. 245. st.5. ZOO-a prema kojoj zastara koja je prekinuta zahtjevom ovrhe ponovno počinje teći po okončanju ovršnog postupka, odnosno u konkretnom slučaju postupka izravne naplate u kolovozu 2018.. Pritom ističe kako je FINA prestala s postupanjem po zadužnici zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja, odnosno razlozima koji leže isključivo na ovršeniku i na koje ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja. Slijedom navedenog, provođenje postupka izravne naplate pred FINA-om od srpnja 2011. do kolovoza 2018. dovelo je do prekida zastare, te je ona počela teći iz početka prvog slijedećeg dana nakon prestanka postupanja. U odnosu na žalbeni razlog propisan čl. 50. st.1. toč.7. OZ-a, tuženik ističe kako je temeljem Ugovora o cesiji od 12. svibnja 2017. zaključenim između njega i bivšeg ovrhovoditelja postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a ne podmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju. Stoga, tuženik sukladno odredbi čl. 32. OZ-a ima pravo tražiti provedbu postupka izravne naplate protiv tužitelja na temelju zadužnice, budući da je ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao kako je tražbina čija je naplata osigurana predmetnom zadužnicom prenesena na njega. Pritom mu nije bila potrebna suglasnost ovršenika, jer se radi o iniciranju novog postupka izravne naplate, a ne o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka. Inače, temeljem odredbe čl.209. st.8. do 12. da je moguća promjena ovrhovoditelja u postupku izravne naplate neovisno o tome kada je taj postupak pokrenut.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. protiv ovršenika CČ od 17.3.2022., pritužbe (žalbe) ovršenika i Prijedloga za odgodu ovrhe od 21. travnja 2022., podneska ovršenika EOS MATRIX d.o.o. u postupku Ovr-1260/22, Rješenja ovog suda br. Ovr-1260/22, podneska prednika tuženika od 1. srpnja 2011. FINA-i (dostava zadužnice OV- 2903/09), zadužnice od 16.06.2009., Izvoda izjave jamca platca od 19.06.2009., zahtjeva od financijskom leasingu br. 03648 od 16.06.2009., Ugovora o cesiji od 12. svibnja 2017..

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Među strankama nije sporno slijedeće:

- da zaključen Ugovor o financijskom leasingu br. 03648 od 16.06.2009 između društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i Senex d.o.o. radi kupnje motornog vozila;

- kako je CČ (ovdje tužitelj) 16.06.2009. kao jamac platac potpisao izjavu kojom solidarno odgovara za ispunjenje svih obveza koje je primatelj Leasinga Senex d.o.o. preuzeo prema Impuls Leasingu d.o.o. te svih obveza koje proizlaze iz ugovora ili u vezi s Ugovorom o Leasingu broj 03648 od 16.06.2009.;

- kako je **.**.2009. CČ u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 17.080,00 eura, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. OV-2903/09 od 19.06.2009.;

- kako je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice. zatražio od FINA-e pozivom na odredbu čl.125.st.5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava CČ po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 17.154,84 kn;

- kako je između tuženika EOS MATRIX d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 03648 od 16.06.2009.;

- kako je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., što nije sporno među strankama, iz razloga insolventnosti dužnika, temeljem odredbe čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje: ZOPNS),

- kako je tuženik EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelj 24.3.2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika CČ temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića br. OV-2903/09 od 19.06.2009.;

- kako je Rješenjem ovog suda br. Ovr-1260/22 od 12. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 24. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita br. OV-2903/09 od 19.06.2009.;

- kako je Zaključkom Ovr-1260/22 od 12. svibnja 2022. ovaj sud uputio ovršenika CČ da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od CČ kao jamca platca 16.06.2009. iz razloga propisanih odredbom čl.50.st.1.toč.7. i 11. Ovršnog zakona.

6.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika temeljem zadužnice od 19.06.2009., ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića br. OV-2903/09 od 19.06.2009.;, te je li nastupila zastara potraživanja koje je predmet ovrhe, budući je tužitelj upućen u parnicu iz razloga propisanih odredbom čl.50.st.1.toč.1., 7. i 11. Ovršnog zakona.

7.Prema odredbi čl.50.st.1.toč.7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja ili potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč 9) i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (toč.11.).

8.U konkretnom slučaju ovršenik (ovdje tužitelj) smatra kako ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu i da je nastupila zastara potraživanja. Kako u ovršnom postupku tužitelj (kao ovršenik) nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javnom ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se temelji njegov zahtjev opće poznate, odnosno ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, tužitelj je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ/12 upućen u parnicu.

9.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 7. i 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije utemeljen, iz razloga koje će naprijed obrazložiti.

10.Tužitelj tvrdi kako se u konkretnom slučaju, u ovršnom postupku supsidijarno primjenjuju odredbe ZPP-a, te da je za promjenu ovrhovoditelja trebao pristanak ovršenika u smislu odredbe čl. 190. tog zakona. Međutim, predmetni ovršni postupak pokrenut je 24. 3. 2022. a odredbom čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 93/14) koji je stupio na snagu 1. 9. 2014., omogućena je promjena ovrhovoditelja u ovršnom postupku bez pristanka ovršenika. Također, u prijelaznim i završnim odredbama čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17) koji je stupio na snagu 3. 8. 2017., određeno je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona dovršiti primjenom odredbi OZ/12, a iznimno čl. 27. ovog Zakona primjenjivat će se na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem bi se zakonu trebali završiti osim u dijelu koji se odnosi na provedbu ovrhe radi naplate dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu, neovisno o vremenu njihova nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja a koji se ne primjenjuju na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u očevidnik redoslijeda osnova na za plaćanje prije 1. 1. 2015.

11.Odredbom čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 73/17) mijenjan je čl. 209. OZ/12 na način da čl. 209. st. 8. OZ/12 glasi: "Agencija će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i 2. ovog Zakona.

12.Odredbom čl. 32. st. 1. OZ/12 između ostalog je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

13.Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi kako ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje postupka izravne naplate. Tuženik kao ovrhovoditelj postao je zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo a nepodmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju temeljem ugovora o cesiji od 12. 5. 2017. sukladno odredbama čl. 80.-87. ZOO-a. Nesporno je kako je Trgovačko društvo Senex d.o.o. u stečaju s prednikom tuženika zaključilo ugovor o leasingu, te da je ovršenik (ovdje tužitelj) dao izjavu prema kojoj jamči kao jamac platac za obveze iz tog ugovora.

14.Kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem spomenutog ugovora o cesiji, to je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu naprijed citirane odredbe čl. 32. st. 1. OZ-a. U konkretnom slučaju ne radi se o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 24. 3. 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja.

15.Prema odredbi čl. 241. ZOO/05 zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

16.Odredbom čl. 214. st. 2. ZOO/05, zastara nastupa kad protekne Zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

17.Zastara nastupa kada istekne posljednji dan Zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO/05).

18.Prema odredbi čl. 242. ZOO/05 prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

19.Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. ZOO/05).

20.Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji je zauzet na sjednici građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018.) na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika [zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“ br. 139/10)] i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

21.Predmetna bjanko zadužnica izdana je prije 1. siječnja 2011., na njoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, odnosno ista nije solemnizirana. Među strankama nije sporno kako je ista 1. srpnja 2011. podnesena na izravnu naplatu od strane prijašnjeg vjerovnika te je najranije 5. kolovoza 2018. isknjižena iz očevidnika uslijed stupanja na snagu ZPONS-a, a temeljem čl. 12. i 33. tog Zakona, iz razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika.

22.Stoga, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. 7. 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu te je ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 17.03. 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije istekao naprijed navedeni rok od 5 godina.

23.Za napomenuti je kako ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom. Njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je zadužnica ukinuta, odnosno poništena.

24.U odnosu na navode tužitelja o roku od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao podnijeti radnju protiv ovršenika, sud smatra kako se radi o prigovoru koji nema temelj u odredbama Ovršnog zakona koji se odnose na naplatu predmetnog potraživanja.

25.Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

26. Odluka o parničnom trošku je izostala jer ga tuženik nije popisao sukladno odredbi članka 164. ZPP-a.

U Splitu, 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis