REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pn-136/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Folu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene 12. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 6. svibnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže se tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete isplati iznos od 317,68 eura sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 240,16 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 105,77 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 981,28 eura, sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 5. listopada 2019. na Fažanskoj cesti, dok se svojim osobnim automobilom kretao iz pravca [adresa] prema Fažani, dogodila prometna nezgoda koju je uzrokovao osiguranik tuženika VS upravljajući vozilom marke Opel Vectra registarskih oznaka [registarska oznaka], na način da je, krećući se iz smjera Fažane prema Puli, prešao srednju crtu ceste i udario vozilo tužitelja (Ford Mondeo registarskih oznaka [registarska oznaka]), oštetivši prednji lijevi branik, prednja lijeva vrata i ogledalo vozila koje je puklo zajedno s nosačem. Tvrdi da je krivnja za štetni događaj u cijelosti sadržana u radnji osiguranika tuženika, koji je nakon toga napustio mjesto nezgode. Činjenica da je tuženikov osiguranik kriv za predmetnu prometnu nezgodu proizlazi iz toga što su dijelovi automobila snimani na voznom traku tužitelja oko 50 cm od središnje crte, što ukazuje da je osiguranik tuženika protupravno prešao preko središnje crte i udario u vozilo tužitelja.

1.1. Slijedom navedenog, tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu nastale štete, međutim njegov zahtjev je odbijen jer je osiguranik tuženika u prekršajnom postupku Općinskog suda Pula-Pola poslovni broj Pp P-397/2020 oslobođen optužbe. Tužitelj je visinu štete procijenio na iznos od 5.000,00 kuna, ali je nije popravio. Zaključno, sudu predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 5.000,00 kuna / sada 663,61 eura, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Ne osporava nastanak predmetne prometne nezgode u kojoj su sudjelovali tužitelj i osiguranik tuženika, ali smatra da je upravo tužitelj isključivo odgovoran za nastanak iste jer je prešao na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera i dodirnuo vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo sredinom svoje prometne trake. U prekršajnom postupku Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pp-397/2020, u kojemu je činjenični opis optužbe identičan tvrdnjama ovdje tužitelja, osiguranik tuženika pravomoćno je oslobođen optužbe da bi postupao na način opisan u tužbi. Nadalje, osporava i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da u opisanom štetnom događaju nisu nastala oštećenja navedena u tužbi, niti je trošak popravka nastalih oštećenja onaj kojeg tužitelj potražuje tužbom. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troška.

3. Podneskom od 22. siječnja 2024., nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničke struke te uzimajući u obzir promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, potražujući od tuženika naknadu imovinske štete u iznosu od 557,84 eura sa zateznim kamatama od dana presuđenja.

3.1. Navedeno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe pa je sud, uzimajući u obzir da je tuženik pristao na povlačenje, utvrdio da je tužba djelomično povučena (za iznos od 105,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama), a sve sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

3.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

4. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu i priloženom spisu, provedeno je prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Saši Monasu (listovi 109-134 spisa), usmena dopuna nalaza i mišljenja (listovi 161- 165 spisa), izveden je dokaz uviđajem na kojem je saslušan tužitelj SS (listovi 90-91 spisa) te svjedoci DS (listovi 86-87 spisa), OS (list 87 spisa), ES (list 88 spisa) i VS (list 89 spisa).

5. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete kao posljedice oštećenja njegova motornog vozila u štetnom događaju – prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. listopada 2019. u Puli na Fažanskoj cesti, na način da je došlo do bočnog okrznuća vozila tužitelja (Ford Mondeo) vozilom osiguranika tuženika (Opel Vectra).

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja ni pasivna legitimacija tuženika.

8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor tuženika da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tužitelj. Sporna je i visina štete.

9. Radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode, smjera i brzine kretanja oba sudionika prometne nezgode te utvrđenja linije kretanja i kontakta na središnjoj crti ceste, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometno – tehničke struke Saše Monasa. Ujedno je na uviđaju izveden dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka DS, OS, ES i VS.

10. Saslušan na uviđaju, svjedok DS naveo je da je predmetnog dana u svojstvu policijskog službenika izašao na lice mjesta po pozivu ovdje tužitelja SS, koji je službenike sačekao na mjestu prometne nezgode. Gospodin SS ih je obavijestio da je imao prometnu nezgodu koja se dogodila na način da se kretao prema Fažani svojom stranom ceste, dok se na suprotnoj prometnoj traci kretalo vozilo zagrebačkih registarskih oznaka kojim je upravljao jedan stariji gospodin. Do kontakta je došlo tako što je taj stariji gospodin prešao na kolničku traku kojom je vozio gospodin SS, koji se, u namjeri da izbjegne kontakt, usmjerio prema desnoj strani svoje trake, ali je do kontakta ipak došlo zbog usjeka koji se nalazi na toj desnoj strani, uz rub kolnika. Zapisnik je napisan prema iskazu gospodina SS jer vozač drugog vozila nije bio prisutan. Po tvrdnjama SS, on se udaljio smatrajući da su oboje krivi i da svatko treba snositi svoju štetu. Na uviđaju je svjedok, uz sudjelovanje kolege OS, fotografirao vozilo, ali ne zna gdje su te fotografije završile, samo mu je poznato da je tužitelju bio oštećen lijevi retrovizor. Ostalih oštećenja se ne sjeća, ali smatra da bi ista, ako su utvrđena na licu mjesta, morala stajati u zapisniku. Osim materijalnih tragova, točnije plastike, nisu našli neke druge tragove na temelju kojih bi se moglo utvrditi gdje je došlo do kontakta jer je riječ o usjeku, drugih tragova nije ni moglo biti.

10.1. Svjedok OS u svom je iskazu naveo da je na lice mjesta došao s kolegom DS koji je bio vođa očevida, dok je imenovani svjedok bio tehničar. Sjeća se da je to bilo kasno uvečer, odnosno da je uviđaj obavljen u noćnim uvjetima, pa su sa sobom imali lampu s velikim izvorom svjetlosti pomoću koje su pregledali mjesto događaja, izuzeli vidljive materijalne tragove, fotografirali ih i sačinili skicu, vodeći se podacima koje im je dao tužitelj. S obzirom na to da je riječ o prometnoj cesti, tužiteljevo vozilo bilo je pomaknuto i parkirano nasuprot objekta s adresom Fažanska cesta 20, koje mjesto je svjedok predočio na uviđaju. Kada su mu predočene fotografije priložene zapisniku o očevidu pod brojem 1 i 2 (list 119 i 120 spisa), svjedok se nije mogao izjasniti predstavljaju li točkice na toj fotografiji krhotine retrovizora, plastike ili stakla, nije se mogao izjasniti ni je li riječ o krhotinama od predmetne prometne nezgode, ali je potvrdio da su na očevidu fotografirali vozilo tužitelja i oštećenja na vozilu, sjeća se da je bila riječ o srebrnom Fordu i da je bio oštećen lijevi retrovizor.

10.2. Iskaze navedenih svjedoka sud je ocijenio istinitim, jer su o načinu provođenja očevida iskazivali suglasno i sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu. Međutim, imenovani svjedoci nemaju neposredna saznanja o dinamici nastanka prometne nezgode, radnjama osiguranika tuženika ni drugim spornim činjenicama, koje je sud utvrdio u nastavku kontradiktornog postupka.

11. Svjedokinja ES, supruga osiguranika tuženika, u svom je iskazu navela da nema nešto posebno za iskazati o predmetnom štetnom događaju, a i ne sjeća se točnog mjesta gdje se taj događaj odvio. Ono čega se sjeća je to da su njen suprug i ona bili na barci u Fažani i negdje između 21,00 i 22,00 sata su se vozilom kretali prema Puli po svojoj strani kolnika te je u jednom trenutku ona rekla suprugu "ovaj ide na nas" nakon čega su se ta dva vozila dotakla, ali njoj to nije izgledalo kao nešto veliko. Ona je sporne zgode bila suvozačica, a vozilom je upravljao njen suprug. On nije prelazio na suprotnu stranu kolnika, nije kočio povodom njena upozorenja niti je vozio brzo. Nakon kontakta njen suprug se zaustavio kako bi razgovarao s vozačem drugog automobila te je po povratku u auto rekao da mu je otišao retrovizor. Ona je izašla iz auta kako bi mu se pridružila, ali je od toga odustala jer otežano hoda zbog štaka. Nastavno je pojasnila da nije izašla iz auta, jer dok je uzela štake već je sve bilo dogovoreno. Tužitelj je prvi napustio mjesto događaja, dok je ona uzela štake, jer joj za to treba više vremena, on je već otišao. Njen suprug i tužitelj su razmjenjivali podatke vani na kolniku, odmah nakon spornog događaja, ali ona nije čula o čemu razgovaraju. Nakon sraza zaustavili su vozilo na kolniku, nisu izlazili van kolnika ni sa strane ceste. Na uviđaju nije mogla pokazati mjesto kontakta, uz obrazloženje da lošije vidi i da se ne orijentira dobro.

11.1. Iz iskaza imenovane svjedokinje sud nije utvrdio činjenice relevantne za donošenje odluke, jer se ona, kako je i sama navela, ne sjeća točnog mjesta a time ni dinamike nastanka prometne nezgode. Pritom, navedena svjedokinja je po stavu suda iskazivala nevjerodostojno u dijelu u kojem navodi da je tužitelj prvi napustio mjesto nezgode, jer navedeno ne proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza. U tom je dijelu njen iskaz kontradiktoran i očito usmjeren na otklanjanje odgovornosti osiguranika tuženika (njenog supruga) za nastanak štetnog događaja. Proturječnost u njenom iskazu posebno se ogleda u činjenici da je navedena svjedokinja najprije navela da je izašla iz automobila kako bi se pridružila suprugu, potom je pojasnila da nije izašla iz auta jer otežano hoda (sa štakama), dok je na posljetku navela da je tužitelj prvi napustio mjesto nezgode, odnosno da je otišao dok je ona uzela štake za što joj treba više vremena. Zbog opisane oprečnosti, sud ne vjeruje njenom iskazu.

12. Svjedok VS, osiguranik tuženika, je na uviđaju pokazao mjesto gdje je došlo do kontakta (točka 3 na skici na listu 133 spisa), zatim mjesto gdje se nakon kontakta zaustavilo vozilo tužitelja (točka 4) te mjesto gdje se zaustavio on (točka 5). U svom je iskazu naveo da je u trenutku sudara vozio brzinom koja nije bila veća od 60 km/h, a u trenutku kontakta je lijevi retrovizor bio uz središnju crtu (u položaju označenom rednim brojem 3). Prije sudara nije izmicao svoje vozilo niti kočio, jer za tim nije imao potrebe, vozio je u svojoj traci. Nakon nezgode nije fotografirao svoje vozilo mobitelom, to je radila policija u Zagrebu. Na vozilu tužitelja nije vidio oštećenja. Neposredno nakon sudara je parkirao svoje vozilo u položaju označenom rednim brojem 5 (na skici na listu 133 spisa), kod skretanja za Štinjan, a tužitelj je bio u položaju označenim rednim brojem 4 te se kretnjom unazad vratio na makadamski put koji se nalazi uz FTM. Tužitelj je pješke došao do njegovog vozila, on je izašao iz vozila te su suglasno konstatirali da je svakome oštećen retrovizor i da će svatko snositi svoj trošak, sve kako ne bi zvali policiju. Tužitelj nije predlagao zvanje policije, a kasnije je policiji rekao da je upravo svjedok pobjegao s lica mjesta, što nije točno.

12.1. Tužitelj SS je također na licu mjesta pokazao mjesto gdje je došlo do kontakta (točka 6 na skici na listu 133 spisa), mjesto gdje je zaustavio svoje vozilo nakon kontakta (točka 7) i mjesto gdje je osiguranik tuženika parkirao svoje vozilo nakon nezgode (točka 8). Pojasnio je da se nekih 10 m nakon kontakta uspio zaustaviti s desne strane i vidjevši da je i vozač drugog vozila zaustavio svoje vozilo (na mjestu redni broj 8), u rikverc je otišao do njegovog vozila. Predmetne zgode vozio je nekih 50 km/h, kretao se svojom kolničkom trakom iz [adresa] prema Fažani i došavši u desni zavoj koji je pokazao, primijetio je da vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera malo brže vozi. Dao se malo više udesno, koliko je mogao, ali sraz nije izbjegao jer je osiguranik tuženika ušao u njegovu kolničku traku. Vidio je da je on stao na mjesto označeno brojem 8 i kako nije bilo prometa, vozio je u rikverc i zaustavio svoje vozilo iza njegovog. Došao je do njegovog vozila, osiguranik tuženika nije izašao iz vozila, već su razgovarali na način da je tužitelj izašao iz svog auta i došao do njega, dakle kroz prozor vozila osiguranika tuženika. Tužitelj ga je odmah upitao kako to vozi, a osiguranik tuženika je odgovorio da je mala šteta, da nije nikome ništa i da on ide, što je i učinio. Tada je rekao da će zvati policiju, srećom je pogledao i upamtio njegovu tablicu. Osiguranik tuženika djelovao mu je usporeno, kao da je pod utjecajem lijekova ili alkohola, a pamti i da mu je gospođa koja je s njim bila u autu rekla da nisu ni trebali ići na put. Naveo je da je na njegovom vozilu oštećen lijevi retrovizor, a osim toga, na lijevim vratima je ostalo malo plave boje, što nije uočio tu večer, već sljedeći dan kada je tehničar na osiguranju snimao vozilo. Nakon što se osiguranik tuženika udaljio, on je zvao policiju i pokazao im kako je došlo do nesreće, a oni su izvršili potrebna mjerenja i fotografirali. Nakon toga je otišao kući, a nastavno ga nitko nije kontaktirao u vezi predmetnog štetnog događaja, ni policija ni prekršajni sud. Osporio je da bi se on i osiguranik tuženika dogovorili da svatko snosi svoj trošak i da neće zvati policiju. Nakon što je zvao policiju parkirao je svoje vozilo izvan ceste, na mjestu koje je predočio na uviđaju, te nije premještao niti dirao materijalne tragove (dijelove plastike) koje je policija nastavno fotografirala, nije se usudio jer je riječ o prometnoj cesti. Pokušao je izbjeći kontakt na način da se dao skroz u desno, ali nije uspio, nije kočio jer nije razmišljao da će ga zakačiti.

13. Cijeneći iskaze tužitelja i svjedoka VS, sud je utvrdio da su njihovi iskazi međusobno nesuglasni i proturječni u pogledu odlučnih činjenica, odnosno točnog mjesta nastanka prometne nezgode, kao i u pogledu sporne činjenice tko je od njih dvojice, kao sudionika prometne nezgode, prešao na suprotan kolnički trak i skrivio predmetnu prometnu nezgodu. Ocjenjujući njihove iskaze zasebno i zajedno s ostalim izvedenim dokazima, sud je prihvatio i ocijenio istinitim iskaz tužitelja jer je iskazivao uvjerljivo i u skladu s rezultatima vještačenja, koji će se predočiti u nastavnom tekstu. S druge strane, sud je ocijenio da je osiguranik tuženika iskazivao pristrano, želeći od sebe otkloniti odgovornost za nastanak štetnog događaja.

14. U tijeku postupka izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometno-tehničke struke Saši Monasu, kojemu je naloženo da prikaže dinamiku prometne nezgode po kazivanju tužitelja i osiguranika tuženika (s obzirom na proturječnost u njihovim iskazima) te da obrazloži koja je od dviju predočenih varijanti dinamike nastanka prometne nezgode vjerojatnija, uzimajući u obzir podatke prikupljene na uviđaju, oštećenja vozila te dokumentaciju u spisu.

14.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometno-tehničke struke Saše Monasa proizlazi da se tužitelj predmetne zgode kretao svojim vozilom Ford Mondeo kolnikom ulice Fažanska cesta, iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada (smjer [adresa] – [adresa]), dok se u isto vrijeme, ali u suprotnom smjeru ([adresa] – [adresa]) kretao osiguranik tuženika VS u vozilu Opel Vectra. U kritičnom trenutku, u desnom zavoju gledajući po smjeru kretanja tužitelja (na 7 km + 80 m), došlo je do bočnog okrznuća vozila tužitelja Ford Mondeo s vozilom osiguranika tuženika Opel Vectra, na način da je lijevi vanjski retrovizor vozila Opel Vectra kontaktirao lijevi vanjski retrovizor vozila Ford Mondeo. Nakon sudara vozilo tužitelja Ford Mondeo se zaustavilo u položaju, prema pokazivanju tužitelja na uviđaju, koji je u Situacijskom planu označen brojem 7 (list 133 spisa), dok se prema pokazivanju svjedoka VS zaustavilo u položaju koji je u Situacijskom planu označen brojem 4. Nakon sudara vozilo svjedoka VS (Opel Vectra) se zaustavilo u položaju, prema pokazivanju tužitelja na uviđaju, koji je u Situacijskom planu označen brojem 8, dok se prema pokazivanju svjedoka VS zaustavilo u položaju koji je u Situacijskom planu označen brojem 5. U trenutku međusobnog kontakta lijevim vanjskim retrovizorima predmetnih vozila, njihove uzdužne osi bile su međusobno paralelne. Prema pokazivanju tužitelja na uviđaju, mjesto sudara, odnosno mjesto međusobnog kontakta vozila njihovim vanjskim lijevim retrovizorima dogodio se u položaju koji je u Situacijskom planu označen brojem 6 i nalazi se desno od pune središnje linije na kolniku za 1.3 m gledajući po smjeru kretanja vozila tužitelja, u prometnoj traci koja je namijenjena smjeru kretanja tužitelja. Prema pokazivanju svjedoka VS na uviđaju, mjesto sudara, odnosno mjesto međusobnog kontakta vozila njihovim vanjskim lijevim retrovizorima dogodio se u položaju koji je u Situacijskom planu označen rednim brojem 3 i nalazi se lijevo od pune središnje linije na kolniku za 0,1 m gledajući po smjeru kretanja vozila tužitelja, odnosno u prometnoj traci koja je namijenjena smjeru kretanja svjedoka VS.

14.2. Uzimajući u obzir pokazivanje tužitelja u pogledu mjesta kontakta i mjesta gdje je on zaustavio svoje vozilo nakon nezgode (označeno brojevima 6 i 7 u Situacijskom planu na listu 133 spisa), proizlazi da je tužitelj nakon kontakta retrovizorima do mjesta zaustavljanja prešao put od oko 12,4 m pa je njegova brzina u trenutku bočnog okrznuća iznosila oko 47,9 km/h. Ako se uzme u obzir pokazivanje svjedoka VS u pogledu mjesta gdje je došlo do kontakta i mjesta gdje je zaustavio svoje vozilo nakon nezgode, proizlazi da je isti nakon kontakta retrovizorima do mjesta zaustavljanja prešao put od oko 66 m.

14.3. Nadalje, vještak je u nalazu i mišljenju naveo da materijalni trag plastike označen rednim brojem 1 u Situacijskom planu, prema podacima u spisu i fotodokumentaciji izrađenoj od strane policijskih službenika, pripada vanjskom lijevom retrovizoru osobnog automobila svjedoka VS, Opel Vectra, dok materijalni trag plastike označen rednim brojem 2 u Situacijskom planu pripada vanjskom lijevom retrovizoru osobnog automobila tužitelja, Ford Mondeo. Prema fotodokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika, proizlazi da se vanjski lijevi retrovizori oba vozila nalaze na visini od oko 1 m od tla (asfaltne podloge). Da materijalni trag plastike padne na kolnik s visine od 1m potrebno je vrijeme od oko 0,45 s, pri čemu bi od mjesta kontakta vozila do položaja materijalnog traga plastike na kolniku, navedena plastika prešla put od oko 6 m za brzinu kretanja vozila tužitelja Ford Mondeo, odnosno 7,5 m za brzinu kretanja vozila svjedoka Opel Vectra. Predmetni zavoj u kojem je došlo do bočnog okrznuća ima polumjer zakrivljenja središnje linije na kolniku od oko R=300m. Za stanje kolnika kao u trenutku prometne nesreće (asfalt, suh, čist), bilo je moguće savladati osobnim automobilima sudionika graničnom brzinom od oko 151,2 km/h. Budući da je brzina kretanja vozila oba sudionika prometne nesreće bila znatno ispod granične brzine sigurnosnog prolaska kroz predmetni zavoj, proizlazi da tijekom kretanja vozila sudionika kroz predmetni zavoj nije došlo do gubitka bočne stabilnosti njihovog kretanja.

14.4. Vještak je potom prikazao mogućnost nastanka prometne nezgode prema pokazivanju svjedoka VS i prema kazivanju tužitelja. Ako se međusobni kontakt dogodio na mjestu pokazanom po osiguraniku tuženika (u Situacijskom planu prikazano brojem 3), tada je vozilo tužitelja Ford Mondeo lijevim vanjskim retrovizorom prešao preko središnje linije na kolniku za 10 cm (gledajući u smjeru kretanja tužitelja). Uzimajući u obzir da je osiguranik tuženika na uviđaju iskazao da on svoje vozilo nije izmicao (bočni pomak) prije sudara, te uzimajući u obzir da su uzdužne osi oba vozila u trenutku kontakta bile međusobno paralelne, tada bi materijalni tragovi plastike vanjskih lijevih retrovizora trebalo očekivati na središnjem dijelu kolnika u blizini središnje pune linije, dok su isti pronađeni uz sjeveroistočni rub kolnika Fažanske ceste. Slijedom navedenog, vještak je zaključio da se prometna nezgoda najvjerojatnije nije dogodila na način kako je to iskazao svjedok VS, osiguranik tuženika (detaljnije objašnjeno u poglavlju 7.5 nalaza i mišljenja). Nadalje, ako se međusobni kontakt dogodio na mjestu pokazanom po tužitelju (u Situacijskom planu prikazano brojem 6), tada je vozilo osiguranika tuženika Opel Vectra gabaritom lijevog vanjskog retrovizora prešlo preko središnje linije na kolniku za 1,3 m (gledajući u smjeru kretanja osiguranika tuženika). Dakle, vozilo osiguranika tuženika bi, prema toj varijanti, trebalo biti izmaknuto u lijevo (u smjeru sjeveroistoka) preko središnje pune linije za 1,3 m. Uzimajući u obzir da je tužitelj na uviđaju iskazao da je on svoje vozilo izmicao prije sudara u desno (u smjeru sjeveroistoka), kada bi oba vozila bila izmicana u smjeru sjeveroistoka, tada bi materijalne tragove plastike vanjskih lijevih retrovizora trebalo očekivati uz sjeveroistočni rub kolnika Fažanske ceste, gdje su i pronađeni. Na temelju navedenog vještak je zaključio da se prometna nezgoda najvjerojatnije dogodila na način kako je na uviđaju pokazao tužitelj, odnosno da se sudar dogodio u prometnoj traci koja je namijenjena smjeru kretanja tužitelja, a što je detaljnije objašnjeno u poglavlju 7.6 nalaza i mišljenja. Uzimajući u obzir da se prometna nesreća dogodila u zavoju koji ima promjer središnje linije od oko 300 m i gdje preglednost kolnika iznosi oko 80 m, proizlazi da su sudionici u ovoj prometnoj situaciji, kada su se nalazili na međusobnoj udaljenosti od oko 80 m, imali mogućnosti međusobnog uočavanja. Vještak je dalje zaključio da do prometne nesreće ne bi došlo da svjedok VS, upravljajući osobnim automobilom Opel Vectra u predmetnom zavoju Fažanske ceste, nije svojim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika, preko pune središnje linije, uslijed čega je u kritičnom trenutku došlo do bočnog okrznuća lijevog vanjskog retrovizora njegova vozila Opel Vectra s lijevim vanjskim retrovizorom osobnog automobila tužitelja Ford Mondeo, koji se u toj prometnoj situaciji propisno kretao iz suprotnog smjera svojom desnom prometnom trakom. U opisanoj prometnoj situaciji, tužitelj, koji je poduzeo radnju izmicanja svog vozila Ford Mondeo u desnu stranu, odnosno u smjeru sjeveroistoka, nije imao mogućnost izbjeći nastanak prometne nesreće.

14.5. U odnosu na visinu nastale štete, iz nalaza i mišljenja proizlazi da vrijednost osobnog automobila tužitelja na dan nastanka štete, a prema stanju vozila neposredno prije štete, iznosi 6.139,04 eura. Uzimajući u obzir fotodokumentaciju oštećenja dijelova za zamjenu, vještak je mišljenja da su oštećenja ručke prednjih vanjskih lijevih vrata, pvc poklopca, kućišta i stakla vanjskog lijevog ogledala mogla nastati kao posljedica navedene prometne nesreće, dok oštećenja na prednjim lijevim vratima nisu mogla nastati kao posljedica navedene prometne nesreće. Sukladno navedenom, visina štete na osobnom automobilu tužitelja iznosi 557,84 eura, od čega se iznos od 287,68 eura odnosi na vanjski retrovizor, iznos od 240,16 eura na ručicu kvake, a iznos od 30,00 eura na vrijednost rada limara i električara.

15. Tužitelj je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga stručnim i objektivnim, kako u pogledu dinamike prometne nezgode, tako i glede visine štete koju je utvrdio. S druge strane, tuženik je izrazio svoje nesuglasje s nalazom i mišljenjem te ga je osporio u cijelosti, ističući da je predmetni nalaz rezultat pretpostavki vještaka o dinamici nastanka štetnog događaja, a ne rezultat primjene prometno-tehničkih znanja i pravila struke. S obzirom na primjedbe tuženika, izveden je dokaz saslušanjem vještaka.

16. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja, očitujući se o primjedbama tuženika, vještak je detaljno pojasnio zbog čega smatra da se prometna nezgoda dogodila dinamikom koja odgovara navodima tužitelja. Naveo je da su materijalni tragovi, odnosno dijelovi lijevih retrovizora oba vozila (sudionika prometne nezgode) pronađeni uz sjeveroistočni rub kolnika, iz čega proizlazi da su u trenutku sudara vozila oba sudionika bila izmicana bočno, što odgovara navodima tužitelja, koji je naveo da je pokušao izbjeći kontakt s vozilom osiguranika tuženika na način da se dao skroz u desno, jer je osiguranik tuženika ušao u njegovu kolničku traku. Nadalje, uvidom u skicu sačinjenu po osiguraniku tuženika (list 31) i njegovu izjavu o nastanku prometne nezgode (list 37 prekršajnog spisa) vještak je naveo da je osiguranik tuženika VS kao mjesto sudara označio drugo mjesto u odnosu na ono što je iskazivao na uviđaju, odnosno da se mjesto koje je označio u navedenoj skici nalazi na ravnom dijelu kolnika, nakon izlaska iz lijevog zavoja gledajući po njegovom smjeru kretanja u smjeru [adresa], dok je na uviđaju pokazao da se mjesto prometne nezgode nalazi u samom zavoju. Također, navedeni je svjedok u prekršajnom postupku naveo da se nakon kontakta odmah zaustavio uz desni rub kolnika, dok je tijekom uviđaja pokazao da se nakon sudara zaustavio u položaju koji je udaljen od mjesta sudara za oko 66 m u smjeru [adresa].

16.1. Konačno, vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja te je ponovio da se štetni događaj najvjerojatnije dogodio na način opisan po tužitelju, uz izmicanje vozila prema desnom rubu kolnika. U odnosu na primjedbe tuženika u pogledu visine štete, iskazao je da je navedeno obradio u poglavlju 8.2. nalaza i mišljenja gdje je pojasnio da su oštećenja na lijevom retrovizoru tužitelja i na ručki vrata mogle nastati kao posljedica prometne nesreće, dok oštećenja lima na prednjim lijevim vratima tužitelja nisu nastala kao posljedica navedene prometne nesreće (iz kojeg razloga ih nije ni procijenio). Dodatno je naveo da se položaj kvake na prednjim lijevim vratima vozila tužitelja nalazi na visini koja je 10 cm niža u odnosu na visinu predmetnih lijevih retrovizora koji su došli u direktni međusobni kontakt pa smatra da je moguća varijanta da su slomljeni dijelovi retrovizori, nakon njihovog međusobnog kontakta, mogli doći u kontakt s predmetnom kvakom. Na upit punomoćnika tuženika na temelju čega je odredio brzinu kretanja vozila tužitelja u trenutku kontakta, pojasnio je da je navedeno odredio na temelju položaja kontakta i zaustavnog položaja vozila tužitelja, što je tužitelj pokazao na uviđaju, sve uzimajući u obzir da policijski službenici, osim materijalnih tragova pod rednim brojem 1 i 2, nisu izuzeli druge materijalne tragove na kolniku gdje se dogodila prometna nesreća. Pritom, ne može isključiti mogućnost da je tužitelj hipotetski prikočio prije samog kontakta, osim što je izvršio radnju izmicanja na desnu stranu.

17. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim u objektivnim. Vještak je u cijelosti postupio po zadatku suda te je iscrpno i detaljno pojasnio zbog čega smatra da se predmetna nezgoda dogodila upravo na način kako to navodi tužitelj, odnosno uslijed prelaska osiguranika tuženika na njegovu kolničku traku, a koje mišljenje prihvaća i ovaj sud, cijeneći ga logičnim i uvjerljivim. U odnosu na primjedbe tuženika da je vještak u svom nalazu i mišljenju analizirao iskaze svjedoka, sud ukazuje da navedeno nije točno, već je vještak po uputi suda (a zbog nedostatka materijalnih tragova) uzeo u obzir oprečne izjave tužitelja i osiguranika tuženika o mjestu i dinamici nastanka prometne nezgode te je, primjenom pravila struke te sukladno ostalim materijalnim dokazima u spisu, prikazao koja je od navedenih varijanti vjerojatnija. S obzirom na to da je vještak, po mišljenju suda, detaljno i uvjerljivo iznio svoj nalaz i mišljenje te je odgovorio sve primjedbe tuženika, uspješno ih otklonivši, odbijen je prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja, jer je sud taj dokazni prijedlog ocijenio nepotrebnim i neekonomičnim.

18. Uvidom u pribavljeni spis poslovni broj PP P-397/2020 utvrđeno je da je osiguranik tuženika VS presudom poslovni broj PP P-397/2020 od 8. prosinca 2021. oslobođen optužbe da je 5. listopada 2019., upravljajući osobnim automobilom marke "Opel" reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom 2. dionice županijske ceste br. 5115 (Fažanska cesta), iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka, dolaskom do 7 km + 80 m u zavoju na lijevo, gdje je kolnik razdijeljen uzdužnom punom kolničkom crtom na dvije kolničke trake koje su namijenjene za promet vozila iz oba smjera, propustio se vozilom kretati sredinom obilježene prometne trake, već je, skrenuvši u lijevo, izazvao kontakt bočnog lijevog dijela njegovog automobila i bočnog lijevog ogledala osobnog marke Ford reg. oznake [registarska oznaka] (u vlasništvu tužitelja); kao i da je oslobođen optužbe da bi, neposredno nakon kontakta, napustio mjesto događaja, a da s oštećenikom SS nije popunio i potpisao Europsko izvješće ili na drugi način izmijenio podatke o vozilima, čime bi počinio prekršaje iz čl. 46. st. 1. te čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

18.1. Činjenica što je osiguranik tuženika u prekršajnom postupku oslobođen optužbe da je uzrokovao prometnu nesreću, a na koju činjenicu je tuženik upirao u tijeku postupka, nije bez značaja, međutim, zbog te činjenice sud nije oslobođen provođenja dokaznog postupka u parničnom postupku. To posebno iz razloga što je građansko-pravna odgovornost šira od kaznene ili prekršajne odgovornosti, pa iako je osiguranik tuženika u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe za prekršaj, sud u parničnom postupku nije vezan odlukom donesenom u prekršajnom postupku, posebno u situaciji poput predmetne, kad ovdje tužitelj nije sudjelovao u prekršajnom postupku, jer je tamo uređujući sudac nakon jedne neuspješne dostave odustao od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, dok službenu zabilješku policijskih službenika o obavljenom obavijesnom razgovoru s oštećenikom (ovdje tužiteljem), nije uzeo u obzir jer ista nema snagu dokaza. Međutim, u ovom je postupku, po prijedlogu stranaka, izveden dokaz saslušanjem oba sudionika prometne nezgode te je provedeno prometno-tehničko vještačenje, a odluka suda utemeljena je na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog izvedenog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno.

19. Slijedom navedenog, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na način da je osiguranik tuženika, krećući se osobnim vozilom marke Opel Vectra Fažanskom cestom iz smjera Fažane prema Puli, prešao srednju crtu ceste i udario vozilo tužitelja (Ford Mondeo registarskih oznaka [registarska oznaka]).

20. Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19, dalje u tekstu: ZOSPC) u čl. 46. st. 1. propisuje da je vozač motornog vozila za kretanje u prometu dužan koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu. Prema čl. 47. st. 2. istog zakona, vozač je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika. Iz zapisnika o očevidu i nalaza i mišljenja vještaka u dijelu u kojem su opisane osobine ceste proizlazi da je širina kolnika 7 m i da je podijeljen punom središnjom linijom. Primjenom navedenih podataka i citiranih zakonskih odredbi, uz poštivanje rezultata vještačenja, koje je sud ocijenio stručnim, utvrđeno je da se osiguranik tuženika nije kretao svojom prometnom trakom, već je prešao na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera. S obzirom na to da je utvrđeno da je osiguranik tuženika, a ne tužitelj, upravljao vozilom suprotno obvezi propisanoj u čl. 46. i čl. 47. ZOSPC, prigovor tuženika o isključivoj odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja ocijenjen je neosnovanim.

20.1. Dakle, sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je osiguranik tuženika kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja pa je tuženik, na temelju odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05), dužan tužitelju naknaditi štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju.

22. U odnosu na oštećenja nastala na motornom vozilu tužitelja, nije sporno da je istom prilikom kontakta s vozilom osiguranika tuženika oštećen lijevi retrovizor. Međutim, po stavu ovoga suda, tužitelj nije dokazao da bi mu nastala i druga oštećenja opisana u tužbi.

22.1. Naime, tužitelj je u tužbi potraživao naknadu štete za oštećenje lijevog retrovizora, prednjeg lijevog branika i prednjih lijevih vrata. U svom je iskazu tužitelj naveo da mu je u opisanom štetnom događaju oštećen lijevi retrovizor te da je tek sljedećeg dana primijetio da je na lijevim vratima ostalo malo plave boje. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da oštećenja na prednjim lijevim vratima nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju te tužitelj u konačnici nije ni potraživao naknadu štete za navedeno oštećenje (niti je vještak isto procijenio). U odnosu na oštećenu ručku prednjih lijevih vrata, iako je vještak u svom iskazu naveo da je navedeno oštećenje moglo nastati u predmetnom štetnom događaju, na način da su slomljeni dijelovi retrovizora mogli doći u kontakt s kvakom na prednjim lijevim vratima vozila, sud je stava da oštećenje kvake nije nastalo u predmetnom štetnom događaju, jer tužitelj navedeno oštećenje nije spomenuo ni u tužbi ni u svom detaljnom iskazu.

22.2. Stoga, sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju oštećen lijevi retrovizor, a vrijednost istog prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 287,68 eura, što uvećano za vrijednost radova od 30,00 eura iznosi 317,68 eura. Primjedbe tuženika o visini štete su inherentno povezane s osporavanjem načina nastanka štetnog događaja i nastalih oštećenja, dok tuženik nije određeno osporio procijenjenu vrijednost vanjskog retrovizora, a sud je i u tom dijelu nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, ocijenivši ga stručnim i objektivnim.

23. Slijedom navedenog, djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete isplati ukupan iznos od 317,68 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. U preostalom dijelu, u iznosu od 240,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete odbijen je kao neosnovan.

23.1. Tužitelj bi sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), koji se kao lex specialis primjenjuje za štete u prometu, imao pravo, u slučaju neizvršenja obaveze isplate naknade štete, na isplatu kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, s obzirom na to da tužitelj potražuje zatezne kamate od dana presuđenja, od tada su mu i dosuđene (tako i Županijski sud u Puli-Pola u presudi Gž-1391/2022 od 30. prosinca 2022.).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa čl. 155. ZPP. Tužitelj je osnovano pokrenuo predmetni parnični postupak pa se smatra da je uspio u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva (100 %), dok je u odnosu na visinu, sagledavajući konačno postavljeni tužbeni zahtjev, uspio u omjeru od 57 % (317,68 eura u odnosu na postavljeni zahtjev od 557,84 eura), pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 79 %, dok uspjeh tuženika iznosi 21 %. Tuženik je stoga, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 58 % (79 % - 21 %).

24.1. O tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio, valja napomenuti da bi mu pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi povučenog dijela tužbenog zahtjeva pripadalo neovisno o uspjehu u sporu, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, što u ovom predmetu nije slučaj. Naime, tužitelj je prvotno od tuženika potraživao iznos od 663,61 eura (5.000,00 kuna), dok je nakon provedenog vještačenja potraživao iznos od 557,84 eura, što predstavlja isti bodovni prag prema Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa). Stoga tuženiku nisu nastali posebni troškovi koji bi opravdavali primjenu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2603/11 od 19. veljače 2013.).

24.2. Tužitelju, koji je u postupku bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, pripada nagrada od po 50 bodova (uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 557,38 eura) za sastav tužbe (Tbr 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 22. siječnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 20. travnja 2023., 7. rujna 2023., 12. travnja 2024. i 12. studenog 2024., ukupno 300 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 600,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV od 150,00 eura ukupno iznosi 750,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura i za presudu u iznosu od 13,27 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 26,54 eura, a tužitelj ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 13,27 eura). Priznate troškove u ukupnom iznosu od 776,54 eura tuženik je dužan naknaditi tužitelju u omjeru od 58 %, dakle u iznosu od 450,39 eura.

24.3. Također, tužitelju je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 530,89 eura. Neovisno o pravilu iz čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelju je valjalo priznati troškove vještačenja u cijelosti, a to uzimajući u obzir da je u tijeku postupka, radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, bilo nužno provesti vještačenje, a riječ je o nužnim troškovima koje je tužitelj bio dužan snositi, i načelno gledajući, platio bi ih u tom istom iznosu neovisno o visini postavljenog tužbenog zahtjeva, jer oni imaju svoju ustaljenu cijenu pa ih je, stoga, tužitelju valjalo priznati na temelju čl. 154. st. 3. ZPP.

24.4. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 981,28 eura (450,39 eura + 530,89 eura). Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

24.5. Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njegovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Puli 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presuda kojom se završava spor u postupku sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bilu uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku