REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-213/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Općine Bale, Bale, Trg Tomaso Bembo 1, OIB: 05198666627, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Babiću, odvjetniku u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave zaključene 24. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 6. svibnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika, ovdje tužitelja Općine Bale, OIB: 05198666627, koja ovrha je određena na nekretninama temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1996/15-131 od 4. rujna 2015., preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 309/16-2 od 4. prosinca 2017. i na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja poslovni broj O-1167/2017-22 od 16. ožujka 2018., a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja, kojim je ujedno određen trošak ovrhovoditelju u iznosu od 743,12 eura (5.599,00 kuna) te je točkom IV. određena ovrha i radi naplate predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 796,34 eura (6.000,00 kuna).

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno, poslovni broj Ovr-217/2024 od 12. ožujka 2024., kao ovršenik, upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, odnosno iz razloga što ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

1.1. Ističe da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno od 31. siječnja 2020. određena ovrha na nekretninama radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, da je ovrhovoditelju ujedno određen trošak u iznosu od 5.599,00 kuna te je (u točki IV.) određena ovrha radi naplate predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 6.000,00 kuna. Tuženik (kao ovrhovoditelj) je u ovršnom postupku predlagao određivanje ovrhe radi naplate novčane tražbine određene presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1996/15 od 4. rujna 2015., preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-309/16 od 4. prosinca 2017., a pritom je u prijedlogu za ovrhu naveo da su na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja od 16. ožujka 2018. poslovni broj O-1167/2017-22, UPP/OS-40/2017-22, na tužitelja (kao ovršenika) prešla prava i obveze s osnova navedenog parničnog postupka. U prijedlogu za ovrhu tuženik kao ovrhovoditelj ujedno je naveo kako je Općina Bale univerzalni pravni slijednik iza pokojne PU, a time i iza pokojnog KU, a što je u potpunosti netočno i promašeno. To iz razloga što prava iz predmetnog parničnog postupka nisu mogla preći na Općinu Bale budući da ih je pokojna PU prethodno ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 14. siječnja 2014. prenijela na IU i MU.

1.2. Zakonom o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZN), u čl. 5. st. 3., određeno je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Pritom ukazuje da su upravo prava iz parničnog postupka bila predmetom posebnog pravnog posla u smislu citirane zakonske odredbe. Dakle, prava koja su bila predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju i kao takva su ugovorom prenesena na davatelje uzdržavanja - ne mogu biti dio ostavinske mase. Naime, spornim rješenjem o nasljeđivanju određeno je da u vlasništvo Općine Bale, ovdje tužitelja, prelaze nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prava s osnova parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1600/09 i prava s osnova parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1996/15. Navedenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju izrijekom je u čl. 8.1. određeno da primateljica uzdržavanja PU davateljima uzdržavanja IU i MU kao protuvrijednost za uzdržavanje u času svoje smrti prenosi u vlasništvo, odnosno suvlasništvo, između ostalog, prava iz postupka koji se pri Općinskom sudu u Puli-Pola vodio pod poslovnim brojem P-129/10 (sada poslovni broj P-1996/15), dok je u čl. 6.1. toč. c) ugovora izrijekom navedeno da primateljica uzdržavanja PU davateljima uzdržavanja IU i MU kao protuvrijednost za uzdržavanje u času svoje smrti prenosi u vlasništvo, odnosno suvlasništvo, između ostalog, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u 2/4 dijela i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u 2/4 dijela, a u odnosu na koje nekretnine je određena predmetna ovrha. Pravni učinak ugovora o doživotnom uzdržavanju je takav da imovina koja je obuhvaćena istim ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja, a časom smrti PU ta prava i obveze prešle su na IU i MU. Dakle, tužitelj nije nasljednik iza pokojne PU budući da isti nije mogao iza nje išta naslijediti, jer je sva imovina koja je na istog trebala preći temeljem predmetnog rješenja o nasljeđivanju prethodno već prenesena na IU i MU ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

1.3. Obzirom na sve navedeno, razvidno je kako tužitelj na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja poslovni broj O-1167/2017-22, UPP/OS-40/2017-22od 16. ožujka 2018. nije mogao biti knjižen kao vlasnik navedenih nekretnina, budući da su iste prethodno prenesene na IU i MU. Također je razvidno kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovdje tužitelja na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1996/15-131 od 4. rujna 2015., preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-309/16-2 od 4. prosinca 2017., a temeljem koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi, sve u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, dalje: OZ). Ističe i kako je u ovršnom postupku podneskom od 12. lipnja 2018. izviejstio sud kako ne može preuzeti prava iz navedenog postupka budući da su ista prethodno prenesena na IU i MU. Ujedno, sve i kad bi ovršenik bio nasljednik iza pok. PU (što nije) odgovarao bi samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine te ne može odgovarati u iznosu koji bi premašivao vrijednost naslijeđene imovine.

1.4. Dakle, tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja pa je stoga predmetna ovrha u smislu čl. 52. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, dalje u tekstu: OZ), a u svezi sa čl. 50. st. 1. točke 7. OZ nedopuštena. Naposljetku, smatra potrebnim istaknuti kako je ovršna isprava na kojoj tuženik temelji svoje potraživanje – odluka drugostupanjskog suda donijeta nakon smrti PU, a ista nosi datum 4. prosinca 2017. Iz navedenog je razvidno da PU nije mogla biti naznačena kao stranka u drugostupanjskoj presudi, što navedenu presudu čini nezakonitom, pa se samim time na temelju iste ne može donijeti rješenje o ovrsi.

1.5. Podredno svemu prethodno iznijetom, sve i kada bi tuženik bio ovlašten ostvarivati naplatu svog potraživanja u ovršnom postupku, svakako ne bi imao pravo potraživati iznos od 28.188,84 eura (212.388,85 kuna). Dakle, tuženik na temelju dostavljene ovršne isprave nema potraživanje prema pok. PU (za koje drži da je prenijeto na ovršenika) u iznosu koji se potražuje prijedlogom za ovrhu. Naime, obzirom na činjenicu da je pored PU, drugi tužitelj u postupku bila treća osoba (UU), eventualna obveza PU može biti jednaka polovini dosuđenog iznosa parničnih troškova, i to iz razloga što nije predviđena solidarnost navedene obveze niti se ona predmnijeva.

1.6. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njegov tužbeni zahtjev i proglasi ovrhu nedopuštenom. Potražuje i parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući da bi činjenice navedene u tužbi predstavljale razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Ističe da isprava na temelju koje je predloženo određivanje ovrhe nesporno predstavlja ovršnu ispravu. Neosnovan je navod da tuženik na temelju navedene ovršne isprave ne bi bio ovlašten zahtijevati ovrhu protiv tužitelja, jer je upravo tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnina koje su predmet ovršnog postupka. Svi ostali navodi koje tužitelj iznosi – da je pravna prednica tužitelja pok. PU prenijela prava iz predmetnog parničnog postupka na IU i MU s kojima je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim ugovorom je prenijela i vlasništvo na predmetnim nekretninama, pa da tužitelj nije nasljednik iza pokojne PU, ne mogu biti od utjecaja za vođenje ovršnog postupka. Netočno je da tužitelj nije univerzalni pravni slijednik odnosno nasljednik iza pokojne PU, a što je tuženik u ovršnom postupku dokazao javnom ispravom - pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricije Pucić iz Žminja poslovni broj O-1167/2017-22 od 16. ožujka 2018. Upravo na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju tužitelj je upisan kao vlasnik nekretnina koje su predmet ovršnog postupka, dok je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva IU i MU na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju odbijen. Stoga IU i RU nisu mogli steći vlasništvo predmetnih nekretnina na temelju navedenog ugovora, jer se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe tek uknjižbom u zemljišnim knjigama. Kako navedenu uknjižbu te treće osobe nisu nikad ishodile, dok je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, jasno je da je tuženik ovlašten tražiti ovrhu upravo protiv tužitelja. Osim toga, za vođenje ovršnog postupka nije od utjecaja ni to što je pravna prednica tužitelja pokojna PU ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijela prava iz parničnog postupka iz kojeg potječe ovršna isprava na IU i MU, jer time nisu prenesene i obveze iz tog postupka. Uostalom, navedena ugovorna odredba je bespredmetna te ne proizvodi pravni učinak, jer iz navedenog parničnog postupka nisu nastala nikakva prava, već isključivo obveza snošenja troškova parničnog postupka, a za koju obvezu je odgovoran tužitelj kao univerzalni pravni slijednik pokojne PU i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Pored navedenog, kako se u ovom slučaju radi o ošasnoj ostavini stečenoj od strane tužitelja kao općine na čijem području se predmetne nekretnine nalaze, sukladno odredbi čl. 139. st. 6. ZN predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Kako su predmet ovrhe upravo nekretnine koje su sastavni dio ostavine i koje su kao ošasna ostavina prenesene na tužitelja, jasno je da je ovrha protiv tužitelja ne samo dopuštena, nego jedina zakonski moguća kako bi tuženik naplatio svoje potraživanje upravo iz vrijednosti te ostavine koju je tužitelj naslijedio iza tuženikovog ranijeg dužnika, sada pokojne PU. Zbog svega navedenog, neosnovan je i prigovor tužitelja da odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, jer je upravo naslijeđena imovina predmet ovršnog postupka. Za ovaj postupka nije od nikakvog značaja ni navod tužitelja da je obavijestio sud da ne može preuzeti prava iz parničnog postupka iz kojeg proizlazi ovršna isprava, jer tužitelj kao nasljednik ošasne ostavine nema pravo odreći se svojeg pravnog položaja univerzalnog pravnog slijednika, kao ni bilo kojeg prava ni obveze koja proizlazi iz tog pravnog položaja, sve u smislu čl. 6. ZN. Ni ostale činjenice koje tužitelj ističe ne mogu predstavljati razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Stoga, kako ne postoji ni jedan razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka proveden je dokaz čitanjem svih isprava dostavljenih u spis do zaključenja prethodnog postupka, kao i čitanjem spisa poslovni broj Ovr-374/2011 i O-1167/2017.

4. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja (kao ovršenika) za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Ovr-3110/2018-17 od 31. siječnja 2020. (list 126 u priloženom ovršnom spisu), koja ovrha je određena na nekretninama ovršenika označenim kao kč. br. [katastarska čestica] vinograd, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje u vlasništvu ovršenika u 2/4 dijela, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1996/15-131 od 4. rujna 2015., preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-309/16-2 od 4. prosinca 2017. te rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Patircie Pucić iz Žminja poslovni broj O- 1167/2017-22 UPP/OS-40/2017-22 od 16. ožujka 2018., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 212.388,85 kuna (sada 28.188,84 eura) sa zateznim kamatama od 4. prosinca 2017. do isplate, kao i radi naplate troškova postupka u iznosu do 5.599,00 kuna (sada 743,12 eura) i predvidivih troškova postupka u iznosu od 6.000,00 kuna (sada 796,34 eura).

5.1. Zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom temelji se na čl. 50. st. 1. točki 7. OZ, odnosno žalbenom razlogu ovršenika (ovdje tužitelja) da ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

5.2. Pritom, ovršenik (ovdje tužitelj) je na pokretanje parnice upućen zaključkom ovršnog suda poslovni broj Ovr-217/2024-29 od 12. ožujka 2024. (list 65 priloženog ovršnog spisa).

6. Uvidom u spis poslovni broj Ovr-217/2024 utvrđeno je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno, poslovni broj Ovr-3110/2018-17 od 31. siječnja 2020. (list 126 u priloženom ovršnom spisu), a povodom prijedloga ovrhovoditelja (ovdje tuženika) od 30. rujna 2019. (list 92-125 priloženog ovršnog spisa) određena ovrha na nekretninama ovršenika označenim kao kč. br. [katastarska čestica] vinograd, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje u vlasništvu ovršenika u 2/4 dijela, na temelju ovršnih isprava – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1996/15-131 od 4. rujna 2015., preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-309/16-2 od 4. prosinca 2017. te rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Patircie Pucić iz Žminja poslovni broj O-1167/2017-22 UPP/OS-40/2017-22 od 16. ožujka 2018., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 212.388,85 kuna (sada 28.188,84 eura) sa zateznim kamatama od 4. prosinca 2017. do isplate, kao i radi naplate troškova postupka u iznosu do 5.599,00 kuna (sada 743,12 eura) i predvidivih troškova postupka u iznosu od 6.000,00 kuna (sada 796,34 eura);

- da je ovršenik (ovdje tužitelj) podnio pravovremenu žalbu protiv navedenog rješenja o ovrsi (list 127-142 priloženog ovršnog spisa), sadržaja u bitnom istovjetnog ovopredmetnoj tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr-289/2020-2 od 24. studenog 2020. žalba ovršenika odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Ovr-3110/2018-17 od 31. siječnja 2020. (list 145-149 priloženog ovršnog spisa);

- da je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi protiv rješenja o ovrsi, u bitnom naveo da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) predložio određivanje ovrhe na nekretninama u vlasništvu prednika ovršenika, a koje je ovršenik naslijedio na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricije Pucić poslovni broj: O-1167/2017-22, UPP/OS-40/2017-22 od 16. ožujka 2018.; da je ovrhovoditelj (tuženik) dostavio isprave kojima dokazuje prijenos tražbine u smislu odredbi čl. 32. st. 1. i 2. OZ te ispravu iz koje je razvidno da je pravo vlasništva na nekretnini prešlo na ovršenika (tužitelja), odnosno iz koje je razvidno da je tražbina prešla na ovšenika, a suprotno žalbenim navodima ovršenika da ovrhovoditelj nema potraživanje prema pok. PU; da je ovrhovoditelj (tuženik) dostavio ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava vlasništva i to ovjereni preslik rješenja o nasljeđivanju, a koja isprava je podobna za upis u smislu odredbe čl. 82. st 1. OZ; da je ovrhovoditelj dostavio zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine u vlasništvu prednika ovršenika iz ovršne isprave, a koje su sukladno spomenutom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju prešle na ovršenika te da je, slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilno i zakonito pobijanim rješenjem o ovrsi odredio predloženu ovrhu na nekretninama ovršenika;

- da je drugostupanjski sud u svojoj odluci utvrdio da je ovrha pravilno određena radi naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 212.388,85 kuna (sada 28.188,84 eura), kao i da je i odluka o ovršnom trošku, uključujući i odluku o određivanju ovrhe radi naplate predvidivih troškova ovršnog postupka, pravilna i zakonita;

- da je drugostupanjski sud u odnosu na žalbeni navod da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika uputio prvostupanjski sud na postupanje u smislu odredbe čl. 52. OZ, odnosno upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a po kojoj uputi je prvostupanjski sud postupio spomenutim zaključkom poslovni broj Ovr-217/2024-29 od 12. ožujka 2024. (list 65 priloženog ovršnog spisa).

7. Prije svega valja reći da sukladno čl. 55. st. 3. u vezi sa čl. 52. st. 5. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Sud u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu.

7.1. Slijedom navedenog, sud će u ovom postupku ispitivati samo žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točke 7. OZ (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika), dok svi preostali razlozi koje je tužitelj naveo u tužbi, a koji se ne odnose na razlog iz čl. 50. st. 1. točke 7. OZ, nisu relevantni za ovaj spor niti su odlučni za ispitivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, osnovanost tih (žalbenih) razloga je, odlučujući o žalbi protiv rješenja o ovrsi, već preispitao drugostupanjski sud u ovršnom postupku (sukladno odredbi čl. 52. st. 7. OZ) te ih ocijenio neosnovanima, odbivši žabu ovršenika (ovdje tužitelja) i potvrdivši rješenje o ovrsi.

8. Tužitelj, dakle, tvrdi da ovrhovoditelj (tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, a to iz razloga što su prava iz parničnog postupka poslovni broj P- 1996/2015 (iz kojeg potječe ovršna isprava), kao i nekretnine na kojima je određena ovrha, obuhvaćene ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između ostaviteljice PU, kao primateljice uzdržavanja, te IU i VU, kao davatelja uzdržavanja, i kao takva nisu mogla ući u ostavinu CU, već su u trenutku njene smrti prešle u vlasništvo IU i VU (davatelja uzdržavanja). Dakle, tužitelj ističe da on nije nasljednik pokojne PU, a posljedično tome da ovrhovoditelj FU (ovdje tuženik) nije bio ovlašten na temelju spomenute ovršne isprave zahtijevati ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika.

9. Takvi navodi nisu osnovani.

10. Naime, tuženik je, kao ovrhovoditelj, predložio određivanje ovrhe na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1996/2015-131 od 4. rujna 2015., preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-309/16-2 od 4. prosinca 2017., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica PU i UU te je istima naloženo da tuženiku Klaudiju Vrhu naknade trošak postupka u iznosu od 180.966,97 kuna i trošak žalbe u iznosu od 31.421,88 kuna.

10.1. Iza PU, umrle **.**.2016., proveden je ostavinski postupak te je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricije Pucić poslovni broj: O-1167/2017-22, UPP/OS-40/2017-22 od 16. ožujka 2018. utvrđeno da njenu ostavinsku imovinu čine, između ostalog, nekretnine kč. br. [katastarska čestica] vinograd, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje u 2/4 dijela (na kojima je određena ovrha) i prava s osnova parničnog postupka poslovni broj P-1996/2015 (iz kojeg potječe ovršna isprava), a koja imovina je, kao ošasna, na temelju čl. 6. i 20. ZN, prešla u vlasništvo Općine Bale, ovdje tužitelja.

10.2. Nije sporno da je na temelju navedenog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist ovdje tužitelja Općine Bale. Također, uvidom u ostavinski spis iza pokojne PU poslovni broj O-1167/2017 utvrđeno je da je ovdje tužitelj podnio prijedlog za ponavljanje ostavinskog postupka, koji je pravomoćno odbačen rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj O-1167/2017-35 od 22. listopada 2018.

11. Dakle, nekretnine na kojima je određena ovrha prešle su u vlasništvo tužitelja citiranim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju na temelju odredbe čl. 6. i čl. 20. ZN, a tužitelj je time dobio položaj nasljednika pokojne PU i tog se prava nije mogao odreći. Naime, u slučaju ošasne ostavine grad ili općina ne mogu odbiti primitak nasljedstva, a posljedično ni otkloniti od sebe odgovornost za obveze koje imaju prema ostaviteljevim vjerovnicima, uključujući ovdje tuženika. Slijedom navedenog, nije osnovan navod tužitelja da on nije nasljednik pokojne PU, jer iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojne PU proizlazi suprotno. Pritom, kao što je navedeno, prijedlog tužitelja za ponavljanjem ostavinskog postupka je pravomoćno odbačen, a iz stanja spisa ne proizlazi, niti to tužitelj tvrdi, da bi predmetno rješenje o nasljeđivanju bilo u nekom drugom postupku pobijano, bilo po zahtjevu tužitelja ili trećih osoba.

12. U situaciji poput predmetne, nakon pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka i uknjižbe prava vlasništva u korist tužitelja na nekretninama pokojne PU, tuženik kao ovrhovoditelj bio je, suprotno navodima iz tužbe, ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika. Navedeni postupak pokrenut je na temelju ovršne isprave (presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1996/2015-131 od 4. rujna 2015., preinačene presudom Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-309/16-2 od 4. prosinca 2017.), o čemu se već očitovao i drugostupanjski sud odlučujući o žalbi protiv rješenja o ovrsi, a tužitelj kao nasljednik pokojne PU za njene obveze odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine i samo naslijeđenom imovinom (čl. 139. st. 3. i 6. ZN). Kako je ovrha određena upravo na naslijeđenoj imovini (nekretninama koje je tužitelj stekao na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojne PU), neosnovan je prigovor tužitelja da tuženik nije bio ovlašten protiv njega zahtijevati određivanje ovrhe.

13. Konačno, uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. siječnja 2014. (list 85-89 priloženog ostavinskog spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između PU kao primateljice uzdržavanja te IU i MU kao davatelja uzdržavanja. Navedenim ugovorom davatelji uzdržavanja obvezali su se uzdržavati primateljicu uzdržavanja do kraja njenog života, a primateljica uzdržavanja se, kao protuvrijednost za dano uzdržavanje, obvezala u času svoje smrti prenijeti im u vlasništvo sve svoje nekretnine i pokretnine detaljno navedene u ugovoru, između ostalog i nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje u 2/4 dijela te prava iz parničnog postupka poslovni broj P-129/2010 (sada P-1996/2015).

13.1. Točan je navod tužitelja da imovina obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju u trenutku smrti primatelja uzdržavanja prelazi u vlasništvo davatelja uzdržavanja te ne ulazi u ostavinu. Međutim, u konkretnom slučaju je zahtjev davatelja uzdržavanja za uknjižbu prava vlasništva na temelju navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju odbijen rješenjem zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z- 12212/2018-2 od 17. travnja 2018. (list 57 priloženog ostavinskog spisa), te su nekretnine na kojima je određena ovrha u ostavinskom postupku, kao ošasna ostavina, prešle u vlasništvo ovdje tužitelja. Stoga, sve dok je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnina na kojima je određena ovrha te sve dok egzistira pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pokojne PU, tužitelj se ne može s uspjehom pozivati na to da nije nasljednik pokojne PU te da nije u ostavinskom postupku trebao steći predmetne nekretnine.

14. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan.

14.1. Ostali navodi iz tužbe nisu razmatrani u okviru ovog postupka, jer je iste preispitao Županijski sud u Splitu u rješenju poslovni broj: Gž Ovr-289/2020-2 od 24. studenog 2020. kojim je odlučio o žalbi tužitelja protiv rješenja o ovrsi.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženik je uspio u sporu pa mu je tužitelj dužan naknaditi opravdane troškove postupka.

15.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženiku pripada iznos od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištu 24. listopada 2024. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 200 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 400,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 100,00 eura, ukupno iznosi 500,00 eura.

15.2. Tužitelj nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

U Puli 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima, uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženiku po punomoćniku