REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-160/2025-8
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ŽP / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], protiv tuženika 1. HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije /OIB: 46830600751/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa pun. EP, dipl. iur. i 2. HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom /OIB: 43965974818/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa pun. Jelena Šarić Vrdoljak, odvjetnica iz Splita, radi činjenja, nakon što je dana 1. travnja 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 6. svibnja 2025. god.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljičin zahtjev, koji glasi:
"Dužni su tuženici solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti evidenciju elektropriključka na stanu u [adresa], koji se vodi na šifri: 0881988 na ime korisnika: ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i u istom roku joj solidarno nadoknaditi parnični trošak."
Dužna je tužiteljica, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti drugotuženiku 615,59 eura, zajedno sa zateznom kamatom, koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, na taj iznos teče počev od dana presuđenja (6.5.2025. god.) pa do isplate, dok se za više traženo odbija drugotuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je u postupku – u bitnome – navela da je zajedno sa njenim sada pok. suprugom UP kroz polustoljetno razdoblje korisnica elektropriključka zavedenog u evidencijama tuženika pod brojem 0881988 instaliranog u stanu položenom u zgradi anagrafske oznake [adresa] u [adresa], a da su tuženici njoj oduzeli pripadajuće pravo jer da su, bez valjane osnove, taj priključak evidentirali na ime JP.
1.1.Opisala je slijed postupaka koje je učinila po saznanju za prethodno opisanu okolnost, naglasila je da tuži baš oba tuženika zbog toga što se oni i nakon razdiobe trgovačkog društva u čijem su sastavu ranije poslovali dvojbeno i dvostruko legitimiraju, te na izloženoj osnovi postavila zahtjev opisan u izreci ove odluke.
2.Tuženici su tužiteljičin zahtjev okvalificirali pravno neosnovanim zahtijevanjem.
2.1.Naveli su da su zbiljno, zato jer je baš ona, nakon smrti ranije vlasnice postala vlasnicom nekretnine u kojoj je instaliran promatrani priključak, povodom njenog zahtijevanja, baš JP evidentirali kao korisnika tog priključka.
2.2.Naglasili su da je ispravnost njihovog stajališta o tome koga je u konkretnim okolnostima valjalo zavesti kao korisnika promatranog priključka u evidencije korisnika potvrdila i Hrvatska energetska regulatorna agencija /HERA/ kroz davanje naloga za udjelu još snažnijih prava JP /naloga da postupe i prema njenom zahtjevu za iskapčanje promatranog priključka iz elektromreže/ i predložili da sud tužiteljičin zahtjev odbije.
3.U dokaznom postupku pročitane su isprave sastavnice ovosudnih spisa Psp- 38/2020 i Ovr-213/2000, pročitan je z.k. izvadak za kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Glavina, pročitan je Ugovor o doživotnom uzdržavanju – u [adresa] 16. listopada 2001. god., pročitano je Rješenje Općinskog suda u Imotskom O-407/12 od 12. srpnja 2012. god., pročitano je Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O-506/12 od 21. prosinca 2012. god., pročitana su pismena Hrvatske energetske regulatorne agencije adresirana na prvotuženika od 21. studenog 2019. god. i 21. siječnja 2020. god., pročitani su računi utroška električne energije za priključak broj 0881988, pročitan je prvotuženikov radni nalog broj 1998031 od 28.9.2017. god., te je pročitan zapisnik o saslušanju pred zamoljenim sudom svjedokinje JP pok. Ž.
4.Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da tužiteljičin zahtjev nema kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
5.Nije među strankama bilo spora u pogledu toga da je prije promatrane promjene evidentiranja korisnika priključka na elektromrežu tuženika označenog brojem 0881988, kao evidentirani korisnik bio je UP.
5.1.Nije bilo niti spora, kako u pogledu toga da je do promatrane promjene došlo nakon ostvarenja smrti tog ranije evidentiranog korisnika sagledavanog priključka, a tako niti u pogledu toga da je u pravnu poziciju tog ranijeg korisnika vezano u odnosu na onaj dio prava koja se mogu prenositi s ostavitelja na nasljednika, po njegovoj smrti, stupila baš ovopostupna tužiteljica.
6.Promatrani priključak – niti u pogledu toga nije bilo spora – instaliran je u stanu, posebnom dijelu zgrade anagrafski označene [adresa], dijelu položenom na zgrade izgrađene na kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Glavina.
6.1.Nadalje, bilo je nesporno i to da je u statusu vlasnice prethodno opisanog posebnog dijela zgrade, u vrijeme promatrane promjene, bila upisana baš JP, a da je vršitelj faktične vlasti na tom dijelu zgrade bile baš ovopostupna tužiteljica ŽP.
7.Napokon, sve prethodno izložene činjenice koje smo netom izložili potvrđene su i neproturječnim rezultatima dokaza izvedenih u postupku pa ih sud sagledava kao zbiljno ostvarene činjenice koje su kao takve postojale u vrijeme obistinjena u ovom postupku promatrane tuženikove promjene evidentiranja korisnika /krajnjeg kupca/ uvodno označenog korisničkog broja.
8.Dakle, u vrijeme promatrane promjene evidentiranja korisnika priključka na elektrosustav u mjerodavnoj evidenciji, kao ime korisnika korisničkog broja na koji se odnosi sagledavana promjena bilo je zavedeno ime umrle osobe.
8.1.Netom izložena okolnost zahtijevala je promjenu u evidentiranju korisničkog broja /ili – suštinski sagledavano – određivanje novog ugovaratelja tuženika u pogledu korištenja promatranog priključka/, a – kako je to vidljivo iz prethodno izloženog slijeda promjene evidentiranja – u postupku promjene ostvarena je konkurencija novog ugovaratelja tuženika između slijednice ranijeg korisnika promatranog priključka /koja je bila i vršiteljica faktične vlasti na građevini u kojoj je instaliran priključak/ i vlasnice građevine u kojoj je taj priključak instaliran.
9.Ostvarena je, dakle, u konkretnim okolnostima onakva konkurencija koju je donositelj podzakonskog akta – Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom /NN 85/2015;dalje Uvjeta/ - uredio u okviru stipulacija zabilježenih u čl. 30. i 31. tog akta /akta donijetog na osnovi ovlaštenja iz čl. 59. Zakona o tržištu električne energije /NN 22/13/, pa je u skladu s tim odluku u ovoj parnici valjalo donijeti implementirajući baš spomenute stipulacije na ovopostupno nesporno, prethodno izloženo činjenično stanje.
10.Pak, prema sadržaju i smislu prethodno posebice označenih normi akta koje su bile na pravnoj snazi u vrijeme činjenja promatrane promjene, operator sustava i opskrbljivač /dakle, tuženici/ imali su ovlasti da u slučaju ostvarenja smrti fizičke ili prestanka pravne osobe krajnjeg kupca /korisnika/ nastave isporuku električne energije fizičkoj ili pravnoj osobi koja je u posjedu građevine ili dijela građevine na koju se odnosilo korisničko pravo umrle osobe /st. 2. čl. 31. Uvjeta/ i to sve do saznanja za novog vlasnika, te, za slučaj da iz bilo kojeg razloga ne mogu sklopiti novi ugovor o korištenju mreže i novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca s novim vlasnikom građevine /slijednikom ranijeg vlasnika građevine/ i daljnju ovlast da s opisanim posjednikom građevine u koju se isporučuje električna energija sklope nove ugovore o korištenju mreže i opskrbi krajnjeg kupca i to na određeno vrijeme do jedne godine /st. 4. čl. 31. Uvjeta/.
11.Prema određenjima netom reproducirane/ih norme/i Uvjeta, dakle, više nego jasno proizlazi kojeg su potencijalnog korisnika – krajnjeg kupca u konkretnim okolnostima tuženici imali obvezu evidentirati u opisanom statusu, dakako, evidentirati ga nakon sklapanja ugovora o korištenju mreže i opskrbi krajnjeg kupca.
11.1.Imali su, više je to nego jasno, obvezu/e da baš s vlasnikom stana na koju se odnosi promatrani priključak sklope nove, prethodno opisane, ugovore i da, kao rezultate tih ugovaranja, baš vlasnicu promatranog stana JP, evidentiraju kao novog korisnika – krajnjeg kupca, a tuženici su /kažemo u množini, mada se sagledava samo evidentiranje/korekcija evidentiranog ugovora o korištenju mreže i mjernog mjesta, dakle, postupanje prvotuženika/ baš to i učinili.
11.2.Utoliko tuženici /rekli smo, prvenstveno prvotuženik/ nisu postupili protivno tužiteljičinim pravima i stoga njen zahtjev ne predstavlja pravno osnovano zahtijevanje pa je u skladu s tim taj zahtjev valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.
12.Budući su tuženici u potpunosti uspjeli u parnici, tužiteljicu je, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23), valjalo obvezati da drugotuženiku, jer je samo on zahtijevao i zahtijeva dosudu troškova u ovoj parnici, naknadi troškove koje je taj tuženik imao radi vođenja ove parnice
13. U tijeku parnice, ovosudnom odlukom P-1028/2019 od 24. listopada 2024. god., tužiteljica je pravomoćno obvezana platiti tužitelju sve one troškove koje je on imao do okončanja prethodnog postupanja ovog suda, postupanja koje je rezultiralo donošenjem presude P-1028/2019 od 17. travnja 2023. god. 13.1.Utoliko je, vezano za drugotuženikovo zahtijevanje naknade troškova, u okviru ove odluke valjalo odlučiti samo o onim izdatcima koje je drugotuženik radi vođenja ove parnice učinio nakon donošenja netom označene odluke.
14. Drugotuženik je, pak, kroz promatrano razdoblje učinio jednu radnju po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranu sa 125 bodova (sastav žalbe od 2.5.2023. god.) te jednu radnju bodovno honoriranu sa 100 bodova (zastupanje na ročištu 1.4.2025. god.), pa je utoliko, s obzirom na broj bodova odvjetničkog honorara (225), vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%), radi zastupanja u parnici učinio ukupan izdatak u iznosu 562,50 eura.
14.1.K tome je učinio izdatak od 53,09 eura radi plaćanja sudske pristojbe na žalbu.
14.2.Dakle, drugotuženik je učinio izdatak u iznosu 615,59 eura koji mu tužiteljica nije podmirila.
15. S obzirom na ukupnost prethodno izloženog, a u skladu s uvodno označenom zakonskom odredbom, zaključeno je da je tužiteljica, uz one troškove koje je prethodno podmirila drugotuženiku, u obvezi istome podmiriti i daljnji iznos od 615,59 eura, pa je u skladu s tim o dosudi/snošenju troškova ove parnice, odlučeno kao u izreci.
U Imotskom 6. svibnja 2025. god.
S U D A C :
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.
