Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-504/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-576/2024 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-576/2024 od 29. svibnja 2024. u dijelu kojim mu je naloženo isplatiti tužitelju GV iznos od 3.271,76 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i u dijelu kojim mu je naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.366,17 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 29. svibnja 2024. do isplate, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 91,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 29. svibnja 2024. do isplate i za navedeno sudi:

Odbija se tužitelj GV sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 91,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 29. svibnja 2024. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju GV iznos od 3.271,76 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 2.458,08 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude te u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u odnosu na smanjeni (povučeni) dio tužbenog zahtjeva žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaći da je u ovome predmetu tužitelj tužbom tražio utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli sadržanim u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 418-50-4028409 kojeg su 11. travnja 2007. sklopili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnika kredita te isplatu s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-1526/2021 od 13. siječnja 2022., koja je u tome dijelu potvrđena presudom ovoga drugostupanjskog suda Gž-148/2022-2 od 6. veljače 2024., utvrđene su ništetnim navedene odredbe Ugovora o kreditu pa je u nastavku postupka valjalo odlučiti o isplati s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda suprotno žalbenim navodima ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili te kako ih je ocijenio.

6. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati, kao što nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U odnosu na žalbene navode da nije jasno temeljem čega je sud prvoga stupnja zaključio da se o odredbama Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli nije pregovaralo jer nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja te da sud prvoga stupnja nije utvrdio ima li tužitelj u konkretnom slučaju svojstvo potrošača, tuženiku valja istaći da je o navedenim okolnostima pravomoćno odlučeno gore citiranim presudama suda prvoga stupnja te ovoga drugostupanjskog suda pa o takvim žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ponovno odlučivati.

8. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja dijela odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetnim. Odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14) govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine.

9. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

10. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je u postupku financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku 3.271,76 EUR-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika da isplati tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

11. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086. ZOO.

12. Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi o pogrešnoj primijeni materijalnog prava u odnosu na zastaru potraživanja s obzirom da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja tužbu iz čl. 241. ZOO koja ima učinak prekida zastare pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/2018 od 20. ožujka 2018.).

13. Stoga, zastara prava potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za CHF nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle, nastupila je 15. lipnja 2023., dok je tužba u ovome predmetu podnesena 22. travnja 2021.

14. Međutim, odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja pogrešno je postupio kada je tužitelju dosudio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,82 EUR-a obzirom da iz sadržaja spisa proizlazi da sud tužitelja nije niti pozvao na plaćanje iste niti ju je tužitelj platio.

15. Također, sud prvoga stupnja pogrešno je postupio kada je tužitelju dosudio trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR-a jer su temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje u tekstu: ZSP) oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje tužitelj.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika da mu je sud prvoga stupnja trebao dosuditi trošak parničnog postupka u odnosu na smanjeni (povučeni) dio tužbenog zahtjeva, valja istaći da nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.

17. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

18. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada takav trošak nije dosudio tuženiku.

19. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke drugostupanjske presude.

20. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, odnosno samo glede manjeg dijela odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP).

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić