REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-162/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Zinke Bulka kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice NG, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1916/2024 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženica DG proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženica DG je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Ujedno je optuženici u izrečenu kaznu zatvora uračunato, u slučaju opoziva uvjetne osude, vrijeme provedeno u istražnom zatoru od 27. rujna 2024. do 28. veljače 2025.
2. Na temelju članka 68. stavka 1. KZ/11 i članka 69. stavka 1. KZ/11 optuženoj ZG je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju tri godine, koja će se za vrijeme uvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
2.1. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu sudu i odrediti izvršavanje kazne zatvora optuženici koja bez opravdanog razloga krši obveze izrečene sigurnosnim mjerama.
3. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) optuženica je u cijelosti oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.
4. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženica strože kazni.
5. Odgovor na žalbu je podnijela optuženica po braniteljici Indiri Isaković Ivanković, odvjetnici iz Zagreba, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda te se posebno ističe da odmah po ukidanju istražnog zatvora se optuženica sama javila u Kliniku za psihijatriju Vrapče radi liječenja.
6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
8. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao izraženu upornost i stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju gdje je iz okolnosti i načina počinjenja kaznenog djela je razvidno da način počinjenja premašuje uobičajeni modus počinjenja ovog kaznenog djela. Također, prvostupanjski sud nije cijenio da je optuženica proglašena krivom za kazneno djelo prijetnje i fizičkog napada na istu žrtvu presudom istog suda broj K-1526/2021 i da je presudom istog suda broj K-1279/2024 od 27. studenog 2024. proglašena krivom zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine, koja presuda još nije pravomoćna. Prvostupanjski sud je propustio cijeniti da je svega tri tjedna nakon ukidanja istražnog zatvora u predmetu K-1279/2024 optuženica počinila ovo kazneno djelo i opet na štetu iste žrtve, supruga NGU, što ukazuje da upornost optuženice u činjenju kaznenih djela. Posebno se ističe u odnosu na olakotne okolnosti da je tijekom postupka optuženica svoje ponašanje pokušala opravdati ponašanjem žrtve prema njoj pa je upitno njezino kajanje i žaljenje, pri čemu je nekritična prema svojoj ovisnosti koja na nju poticajno djeluje na činjenje kaznenih djela. Imajući u vidu navedeno kao i dio nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka da se sigurnosna mjera može provoditi i u penalnim uvjetima jer da u protivnom postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenog djela pa i počinjenja težeg i da do sada izricane uvjetne osude očito nisu polučile svoju svrhu, tada se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja.
9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne pa tako i izraženu upornost i viši stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju na što upire žalitelj. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
9.1. Cijeneći gore navedeno, uz gore navedene otegotne okolnosti prvostupanjski sud je olakotnim optuženici cijenio njezinu neosuđivanost prema podacima iz kaznene evidencije, pri čemu je presuda na koju se poziva državni odvjetnik nepravomoćna što znači da se ne može cijeniti da je optuženica osuđivana, da je izrazila iskreno kajanje i žaljenje i spremnost podvrgnuti se liječenju, da je srednje životne dobi i da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila bitno smanjeno ubrojiva. Cijeneći navedeno, i po ocjeni drugostupanjskog suda, a posebno cijeneći da je iz spisa predmeta razvidno da se doista po ukidanju istražnog zatvora optuženica samovoljno i prije pravomoćnosti presude podvrgla liječenju u Klinici za psihijatriju Vrapče, što ukazuje da je postala svjesna da je osnovni uzrok njezinog ponašanja ovisnost o alkoholu i s tim u svezi povezani psihički problemi. Stoga je pravilno po vrsti i mjeri određena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, kao i dulji rok provjeravanja od četiri godine te će se ovakvom kaznenom sankcijom uz izricanje sigurnosnih mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i liječenja od ovisnosti o alkoholu ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Na ovaj način se optuženici daje posljednja prilika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Stoga je neosnovan prijedlog državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem optuženice.
10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a što je dužan paziti po službenoj dužnosti.
11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici, 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
