REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-163/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Zinke Bulka kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika RŽ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K- 28/2025 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, optuženi DŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 optuženi DŽ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. studenog 2024., pa nadalje.

2. Na temelju članka 40. stavka 5. u svezi s člankom 42. KZ/11 optuženom NŽ je izrečena sporedna novčana kazna od pedeset dnevnih iznosa u visini 60,00 eura što iznosi 3.000,00 eura. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženik je sporednu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati sud će na temelju članka 43. stavka 6. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora na način da će se jedna dnevni iznos zamijeniti jednim danom zatvora.

3. Sud je odredio da će se o privremeno oduzetim predmetima odlučiti posebnim rješenjem.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj “152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 75/25 – dalje: ZKP/08) optuženi ČŽ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

5. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljici po službenoj dužnosti Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženik blaže kazni uz izricanje uvjetne osude ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Žalbom se upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 2. i 3. ZKP/08 jer da optuženiku, s obzirom da se u trenutku podnošenja optužnice nalazio u istražnom zatvoru, nije u roku od 24 sata dostavljen prijevod optužnice, već tek nakon dovršetka dokaznog postupka, neovisno od toga što je priznao počinjenje kaznenog djela prije dostavljenog prijevoda, slijedom čega je bio uskraćen u svom pravu da na jeziku koji razumije bude pravodobno obaviješten o naravi i razlozima optužbe.

9.1. U odnosu na rok dostavljanja optužnice treba ukazati žalitelju da je to instruktivni rok vezano za dostavu optužnice pa prekoračenjem tog roka nije povrijeđeno pravo na obranu i pravo na pošteno suđenje. Nadalje, uvidom u spis predmeta je utvrđeno da od samog uhićenja i prvog ispitivanja je bio prisutan tumač za ruski jezik koji je sve prevodio optuženiku koji je na taj način bio upoznat zbog čega je uhićen i za što u odnosu na njega postoji osnovana sumnja, što je već navedeno u pouci o pravima. Jednako tako i na sjednici optužnog vijeća radi donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora nakon podizanja optužnice je optuženik izjavio da je primio pouku o pravima i istu razumio. Iako je točno da je prvostupanjski sud optuženiku dostavio optužnicu na hrvatskom jeziku a prijevod tek 6. ožujka 2025., na sjednici optužnog vijeća na kojoj je optužnica potvrđena je optuženiku uz sudskog tumača omogućeno praćenje sjednice na jeziku koji poznaje, iznesen je sadržaj optužnice i na toj je sjednici optužnog vijeća izjavio da ne traži otpravak prijevoda rješenja o potvrđivanju optužnice na jeziku koji razumije. Jednako tako rasprava započinje čitanjem optužnice, sve je usmeno prevedeno po sudskom tumaču pa je neosnovan prigovor da optuženik nije bio upoznat za što se tereti, kao što mu je uredno prevedena i pobijana presuda. Time što mu je naknadno uručen prijevod optužnice, a prethodno mu je usmeno prevedena kroz čitanje optužnice na raspravi, optuženik nije onemogućen u pravu da bude obaviješten za što se tereti.

10. Iznoseći zakonsku definiciju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 žalitelj ističe da postoji znatno proturječje između razloga pobijane presude u dijelu gdje se navodi da je optuženik omogućio dvjema državljankama Republike Turske kretanje bez dozvole unutar Republike Hrvatske, a potom u točki 3. obrazloženja navodi da iz podataka Policijske postaje Samobor su te državljanke registrirane. Ovaj je prigovor neosnovan jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su turske državljanke nezakonito prešle državnu granicu 25. studenog 2024., prethodno tome nisu imale reguliran status u Republici Hrvatskoj niti dozvolu boravka, registracija takvih osoba je uobičajena procedura radi evidencije migranta koji ilegalno uđu na teritorij Republike Hrvatske i podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu je bez utjecaja na činjenicu da su nezakonito ušle na teritorij Republike Hrvatske, da im je krajnji cilj bila Savezna Republika Njemačka uz prethodno ulaženje na teritorij Republike Slovenije, pri čemu je nesporno da nisu imale dozvolu za kretanje po teritoriju drugih članica Europske unije, kako je to i navedeno u činjeničnom dijelu izreke presude. Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda.

11. Žalitelj smatra da u njegovom ponašanju nisu ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela jer nije ostvario imovinsku korist, što su potvrdile i turske državljanke, iste su kao tražitelji međunarodne zaštite se mogle nesmetano kretati teritorijem Republike Hrvatske, slijedom čega se eventualno može raditi o pokušaju a ne dovršenom kaznenom djelu.

11.1. Ovi prigovori u stvari upućuju na isticanje tzv. posredne povrede kaznenog zakona jer da nije dokazano postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo pa nije počinjena istaknuta povreda kaznenog zakona.

11.2. Prije svega se napominje da iz obrane optuženika proizlazi da se javio na oglas objavljen na „tic-toc“ stranici u kojem su se tražili vozači, putem društvene mreže „telegram“ se javio i od nepoznate osobe je dobio upute i dogovorio prijevoz prema Republici Sloveniji, odsjeo je u Zagrebu i nepoznata osoba mu je dostavila lokaciju na koju treba doći i da se radilo o dvije djevojke koje je morao slikati i dogovorena je nagrada od 1.000,00 do 1.500,00 eura, a što bi mu bilo naknadno plaćeno. Da su mu te djevojke pokazale nekakav papir s hrvatskim grbom pa je mislio da imaju uredne papire. Također, naveo je da novac koji je kod njega pronađen je njegov jer je imao 3.000,00 eura, a 3.000,00 eura je zaradio u kockarnici. Nadalje, iz iskaza turskih državljanki proizlazi, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, da su ilegalno ušle na teritorij Republike Hrvatske, da su u Republici Hrvatskoj zatečene od strane policije, registrirane su i zatražile su međunarodnu zaštitu, a namjeravale su otići u Saveznu Republiku Njemačku radi posla. U odnosu na prigovor da su turske državljanke mu pokazale papire na kojima je bio hrvatski grb, čime optuženik pokušava dokazati da je mislio da turske državljanke imaju valjane dokumente, za ukazati je žalitelju da upravo iz njegove obrane proizlazi da je dobio lokaciju na kojoj će preuzeti dvije osobe za vožnju u Republiku Sloveniju, da je unaprijed dogovorena nagrada za taj prijevoz i da ih je prethodno morao slikati pa nije životno niti logično da ne bi znao da se radi o migrantima kojima nije niti bio interes ostati u Republici Hrvatskoj.

11.3. Slijedom navedenog su neosnovani prigovori žalitelja da je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također zbog toga što prvostupanjski sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika kao što je iz utvrđenog činjeničnog stanja razvidno da se radi o dovršenom kaznenom djelu, a ne pokušaju.

12. Žalbom se osporava i odluka o kazni jer žalitelj smatra da se dolazak u Republiku Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela, kako to utvrđuje prvostupanjski sud ne može cijeniti kao otegotna okolnost. Olakotne okolnosti nisu pravilno vrednovane i nije se cijenilo da je neosuđivan i da se ovaj događaj može smatrati ekscesom u inače urednom načinu života. Cijeneći sve olakotne okolnosti žalitelj smatra da su se trebale primijeniti odredbe o ublažavanju kazne i da se radilo o pokušaju, a kako to sud nije primijenio i na taj je način povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu.

12.1. Protivno svim istaknutim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne pri čemu je osuđujući optuženika na bezuvjetnu kaznu zatvora iznio jasne razloge zbog čega smatra da će se takvom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja, pa nije trebalo posebno obrazlagati zbog čega se ne izriče uvjetna ili djelomična uvjetna osuda. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.2. Cijeneći gore navedeno, prvostupanjski sud je olakotnim optuženiku cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela iako je osporio da bi ostvario imovinsku korist, čime je doprinio ekonomičnosti postupka, da je otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, dok je otegotnim pravilno cijenjen motiv dolaska u Republiku Hrvatsku radi ostvarenja zarade činjenjem kaznenog djela. Sve navedeno u svojoj ukupnosti ukazuje da će se i kaznom zatvora od jedne godine koja je odmjerena u zakonom propisanom minimumu, ostvariti svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije pri čemu mu je pravilno određena i sporedna novčana kazna. Stoga je neosnovan prijedlog optuženika za blažim kažnjavanjem.

13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene istaknute niti koje druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici, 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević