Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-17/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČK i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika AK ČK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Kzd-21/2020-14 od 18. ožujka 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ČK kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim okrivljenike ČK i OK, zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, na način da im je prethodno svakome od njih utvrdio kazne zatvora za oba kaznena djela u trajanju od po pet mjeseci za svako djelo, nakon čega ih je oboje, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci, a potom im je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetne osude time da se kazne zatvora na koje su okrivljenici osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenici AK i OK su u cijelosti oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka njihovih branitelja.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik AK, po branitelju Milenku Jakšiću, odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić iz Siska, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba okrivljenika ČK je neosnovana.

7. Obzirom da okrivljenik pobija predmetnu presudu zbog povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojala ta povreda, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik AK navodi kako iz dokaza optužbe ne proizlazi kako je dokazano da je počinjeno kazneno djelo za koje se on tereti te kako okrivljenik nije ni u jednom trenutku grubo zanemario svoju dužnost podizanja i odgoja svoje djece, niti da je na bilo koji drugi način grubo povrijedio prava djece, a čak da su i točni navodi da konzumira alkohol, da to nema nikakve veze s kaznenim djelima za koja ga se tereti jer da to ne utječe na njegovu brigu oko djece, koju uredno izvršava.

8.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika ČK kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

8.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik AK, u inkriminiranom razdoblju, kao roditelj grubo povrijedio prava svoje djece MK i FK, čime je počinio dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

8.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljive, detaljne i logične obrane okrivljenice OK (ranije FK) koja je u potpunosti priznala počinjenje kaznenih djela te je izjavila da ne može samo ona biti odgovorna i kriva za sve što se dogodilo, već da odgovornost snosi i okrivljenik AK, koji da je u tom razdoblju konzumirao alkohol te tukao nju i djecu.

8.6. Da je okrivljenik AK počinio predmetna kaznena djela proizlazi i iz iskaza svjedokinja ĆK i JK, zaposlenica Centra za socijalnu skrb Sisak, koje su na uvjerljiv, logičan i detaljan način opisale svoja saznanja o postupcima oboje okrivljenika prema svojoj maloljetnoj djeci, a to proizlazi i iz materijalnih dokaza, posebno iz pregledane opsežne dokumentacije Centra za socijalnu skrb Sisak iz koje je razvidno kako okrivljenici AK i OK, ranije AK, kao roditelji nisu osigurali osnovne stambene uvjete za odgoj i razvoj njihove dvije maloljetne kćerke, da nisu osigurali higijenske uvjete za život djece, da je obiteljska situacija bila opterećena alkoholizmom okrivljenika ČK te da je nadležni centar pružao stručnu pomoć i potporu te odredio nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi, koje mjere da nisu polučile uspjeha, pa da je proveden postupak žurnog izdvajanja maloljetne djece iz obitelji AK te je osiguran smještaj djece u udomiteljskoj obitelji, a okrivljenici su lišeni prava izvršavanja roditeljske skrbi.

8.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik AK.

9. Nema pravo okrivljenik AK niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kaznenoj sankciji, navodeći da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznu, odnosno da mu je trebao izreći blažu uvjetnu osudu.

9.1. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika ČK te je vodio računa o svim okolnostima na njegovoj strani koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

9.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio protek vremena od počinjenja kaznenih djela, kao i činjenicu što su žrtve kaznenih djela posvojene od strane udomiteljske obitelji, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio raniju osuđivanost zbog drugog kaznenog djela.

9.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih kazni za svako kazneno djelo, okrivljenika ČK osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

10. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika ČK valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj