Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-129/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nedi Janus, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri u Zagrebu, Kaptol 15, protiv tuženika-protutužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Vlajčeviću, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutuženice, te tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P- 207/2023-12 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-207/2023-12 od 27. studenog 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je pravno nepostojeći i ne proizvodi pravni učinak Ugovor o darovanju nekretnina ovjeren po javnom bilježniku Mariji Cividini iz Donje Stubice dana 22. studenog 2016. godine, br. OV-4529/2016, sklopljen između tužiteljice GE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i tuženika TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika, kojim je tužiteljica darovala tuženiku 1/1 dijela svojih nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Donja Stubica, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Oranica za [adresa], 135 čhv.

Il. Nalaže se ovosudnom, Zemljišnoknjižnom odjelu Donja Stubica uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] Oranica za Melinom, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k,o. [katastarska općina], na način da se briše uknjižba prava vlasništva sa imena tuženika TE iz [adresa], 01B: [osobni identifikacijski broj], koji upis je izvršen temeljem Ugovora o darovanju nekretnina ovjerenim po javnom bilježniku Mariji Cividini iz Donje Stubice dana 22. studenog 2016. godine, br. OV-4529/2016, pod brojem Z-11829/2016, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice GE, iz [adresa], 01B: [osobni identifikacijski broj], a po pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tužiteljici GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 11.880,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.02.2020., pa do isplate, po stopi određenoj do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.451,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od podnošenja tužbe pa do isplate u roku od 15 dana.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Žali se tužiteljica-protutuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III. i V. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik-protutužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Neutemeljeno žalitelji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud kada prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice cijeni da se radi o situaciji iz članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), odnosno da je predmetni Ugovor o darovanju nekretnina ovjeren po javnom bilježniku Mariji Cividini iz Donje Stubice dana 22. studenog 2016. godine, br. OV-4529/2016, a sklopljen između tužiteljice kao darovatelja i tuženika kao obdarenika, kojim je tužiteljica darovala tuženiku 1/1 dijela svojih nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Donja Stubica, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Oranica za [adresa], 135 čhv. prividni ugovor.

9. Prividni ugovor je pravno nepostojeći pravni posao jer između ugovornih strana takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja (iz članka 247. ZOO-a) za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

10. Prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja, koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i ima pravne učinke.

11. Posljedica sklapanja takvog ugovora je da taj ugovor nema učinak među ugovornim stranama (istovjetno stajalištu iskazanom u odluci VSRH broj Rev 2757/2016-2 od 27. kolovoza 2019.).

12. U konkretnom slučaju, a osnovom činjeničnih utvrđenja koja se među ostalim temelje i na iskazima samih stranaka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o prividnom ugovoru o darovanju, jer volja stranaka nije bila da obdarenik stekne vlasništvo darovane nekretnine, već je sklapanje prividnog ugovora o darovanju imalo drugu svrhu (da se izbjegne moguća ovrha na predmetnoj kući), pri čemu je volja stranaka bila da darovateljica nadalje ostane vlasnica nekretnine.

13. Navedenim, kako su stranke sklopile prividan ugovor, on je bez pravnog učinka, bez obzira što je isti proveden u zemljišnim knjigama. Time je nužno uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje jer se temeljem prividnog ugovora kao osnova stjecanja - titulusa – ne može stjecati pravo vlasništva na nekretnini (istovjetno pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev 2001/1992.).

14. Dakle, tuženik-protutužitelj nema valjanu pravnu osnovu za uknjižbu, pa kako to pravo ostvaruje tužiteljica-protutuženica, to je sud prvog stupnja ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Inače, a suprotno žalbenim navodima tuženika-protutužitelja, tužiteljica- protutuženica je već u tužbi utvrdila temu raspravljanja i odlučivanja-predmet spora. Naime, isticanjem tužbene osnove tužiteljica-protutuženica je supstancirala predmet spora i navela činjenice na okolnost da joj pripada pravo upravo na tako određenu pravnu zaštitu. Svi elementi relevantnog činjeničnog stanja su već u tužbi iscrpno navedeni, a pravna osnova zahtjeva za pružanje pravne zaštite i pravna pravila koja opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja samo su fakultativni element tužbe. Stoga je irelevantno je li i kako je sama tužiteljica-protutuženica pravno ocijenila spor.

16. Nadalje, kako je prvostupanjski sud temeljem raspravnih rezultata utvrdio da je tuženik-protutužitelj uveo električne instalacije u prizemlju tužiteljičine- protutuženičine kuće, betonirao podove u prizemlju, postavio pločice, a na zidove postavio tapete, te jednu azbestnu ploču na krov kuće što iznosi 2.311,20 eura (tužiteljica-protutuženica ovaj njegov izdatak i ne osporava), te je u razdoblju od 30. listopada 2013. do 23. lipnja 2015. iz svoje plaće snosio troškove smještaja PE u Domu za starije i nemoćne osobe "Presečki" u Oroslavju (po 3.500,00 kuna mjesečno, a na koju okolnost je priložio u spis kopije uplatnica iz kojih proizlazi da je ukupno platio 9.568,87 eura), uzdržavanje kojega je bila obveza tužiteljice- protutuženice preuzeta prije sklapanja braka s tuženikom-protutužiteljem, to mu pripada pravo tražiti od tužiteljice-protutuženice naknadu plaćene svote, jer u toj situaciji vrijede pravila o vraćanju onoga što je plaćeno bez osnove (članak 1119. ZOO-a).

17. Stoga je protutužbeni zahtjev osnovano prihvaćen za iznos od 11.880,07 eura, dok je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno odbijen u preostalom dijelu za više traženo pozivom na odredbu članka 221.a ZPP-a.

18. Naime, prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 220. stavak 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća činjenice koje su važne za donošenje odluke.

19. Odredbom članka 221.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja izveo je sve dokaze koje je predložio tuženik-protutužitelj, te prema utvrđenjima prvostupanjskog suda isti nije dokazao da bi imao veći izdatak od dosuđenog, pa je ispravnom primjenom odredbe članka 221a. ZPP-a temeljem pravila o teretu dokazivanja protutužbeni zahtjev za više zatraženo odbio kao neosnovan.

21. Za protutužbeni zahtjev vrijedi opći zastarni rok od pet godina (članak 225. ZOO-a), a kako zastara nije tekla za vrijeme trajanja bračne zajednice (članak 235. ZOO-a), pravilno je sud prvog stupnja prigovor zastare istaknut po tužiteljici- protutuženici otklonio kao neosnovan.

22. Preostali žalbeni razlozi zapravo su činjenični prigovori gdje žalitelji iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznose drugačije činjenične zaključke od prvostupanjskog suda.

23. Međutim, pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žalitelja prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Sud prvog stupnja je pri ocjeni izvedenih dokaza naime, iste objektivno sagledao, te je njegova ocjena zasnovana na odredbi članka 8. ZPP-a.

25. Nadalje, pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja postupio je sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, pri čemu je uspjeh stranaka cijenio kako kvantitativno, tako i kvalitativno, te kako su stranke djelomično uspjele u parnici približno u jednakim dijelovima, a imajući ovo u vidu i vodeći računa o postizanju poštene ravnoteže što odredba članka 154. stavak 4. ZPP-a i omogućuje, pravilnom primjenom materijalnog prava ispravno odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

26. Slijedom iznijetog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Zahtjevi žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka su odbijeni pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi