Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2943/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 8317/2017-31 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-8317/2017-31 od 26. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Zagreba Mladena Matoša, poslovni broj Ovrv-1515/2016 od 22. studenoga 2016. u dijelu pod točkom 1. kojIm je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.632,11 eura sa zateznim kamatama koje na pojedini iznos teku od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke). U dijelu pod točkom II. izreke, djelomično je ukinut platni nalog sadržan u istome rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi odmjereni trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,92 eura i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,98 eura. u točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 933,69 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2024. pa do isplate. U točki IV. izreke presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama I., III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže preinačiti osporavanu presudu na način da se odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom u pobijanom dijelu u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku, uvećanog za trošak sastava žalbe, odnosno ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja spram tuženika kao vlasnika vozila za isplatu naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećenicima u prometnoj nezgodi 25. travnja 2012. u iznosu od 8.632,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinog isplaćenog iznosa do isplate. U postupku nije bila sporna dinamika nastanka prometne nesreće, odgovornost BD za nastanak prometne nesreće, visina štete te činjenica da je tužitelj isplatio naknadu štete oštećenicima, dok je i u ovoj fazi postupka sporna odgovornost tuženika za štetu te zastara zahtjeva.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

8. Prvostupanjski je sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, slijedom čega nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Iz provedenog postupka proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-1515/2016 javnog bilježnika Mladena Matoša od 22. studenoga 2016. donesenog po prijedlogu tužitelja za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.632,11 eura (65.038,67 kn) sa zateznim kamatama na pojedine iznose te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 175,92 eura i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 4,98 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate,

- da je po prigovoru tuženika, rješenjem suda prvog stupnja od 10. listopada 2018. stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na tuženika (tamo I. ovršenika) u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute provedene radnje te je odlučeno daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da II. ovršenik u tome predmetu RD nije podnio prigovor pa je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno u odnosu na II. ovršenika,

- da je tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja bio vlasnik motornog vozila marke Yamaha - broj šasije [broj šasije] kojim je počinjen štetni događaj,

- da u postupku nije dokazano da bi predmetni motocikl kojim je počinjen štetni događaj bio oduzet tuženiku na protupravan način od strane BD, a tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost,

- da je neosnovan prigovor tuženika da predmetni motocikl nije motorno vozilo, s obzirom da ispunjava zakonske uvjete da ga se smatra motornim vozilom u skladu s člankom 1068. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO),

- da je tužitelj prvu isplatu po osnovi naknade štete iz predmetnog događaja izvršio 5. lipnja 2012., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je podnesen 18. studenoga 2016. pa prigovor zastare nije osnovan.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje kako je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete isplaćene oštećenicima zbog prometne nezgode od 25. travnja 2012. osnovano u smislu odredbe članka 29. stavka 1. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., dalje ZOOP) prema kojoj oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova. Sud prvog stupnja pri odlučivanju cijeni i odredbe članka 1069., 1070. stavka 1. i 2. te članka 1065. ZOO.

11. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što žalbenim navodima pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

12. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi predmetno rješenje o ovrsi u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.632,11 eura sa pripadajućim kamatama zaključivši da tuženik nije ni na koji način dokazao da su ostvarene pretpostavke zbog kojih bi bio oslobođen od odgovornosti za naknadu štete tužitelju, odnosno da mu je motocikl čiji je vlasnik, a kojim je počinjen štetni događaj, bio oduzet na protupravan način od strane njegova sina BD, koji je skrivio predmetnu nesreću.

13. Neosnovano žalitelj smatra da se nije radilo o motornom vozilu namijenjenom za promet nego o vozilu koje je isključivo stajalo u garaži i nije bilo registrirano jer se radi o vozilu koje se pokreće motorom, isti je korišten za vožnju u prometu te se u smislu odredbe članka 1068. stavak 1. ZOO-a smatra motornim vozilom, bez obzira na to je li registriran ili osiguran . Osim toga navodi tuženika da nije nikada vozio motocikl niti bilo kakvo drugo motorno vozilo, niti ima odgovarajuću vozačku dozvolu za isto, nisu relevantni za odluku u ovoj pravnoj stvari u kojoj se radi o odgovornosti tuženika kao vlasnika neosiguranog i neregistriranog vozila kojim je počinjen štetni događaj.

14. Pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe članka 299. ZPP-a odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem tuženika te svjedoka FD i ND, jer su isti predloženi nakon zaključenja prethodno postupka te je pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja. Stoga su neutemeljene tvrdnje žalitelja kako ne postoji odgovornost na strani tuženika, a da je upravo tužitelj trebao krivnju tuženika dokazati.

15. Prema stavu ovoga suda, u parnici radi regresnog potraživanja HUO protiv vlasnika neosiguranog motornog vozila, na vlasniku je teret dokaza postojanja razloga koji bi oslobodili istoga odgovornosti. Osim toga, žalbeni navodi o tome da sud prvog stupnja nije cijenio izvedene dokaze, a osobito spis Prekršajnog suda u Velikoj Gorici br. Ppu P-107/2018, nisu osnovani. U konkretnom slučaju nije bila sporna dinamika nastanka prometne nesreće i odgovornost BD za nastanak iste, a kako se radi o utvrđenoj odgovornosti tuženika za štetu kao vlasnika vozila, to prekršajna odgovornost ne utječe na odluku.

16. Za dodati je kako prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, pri čemu je uvjerenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, tako da se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tuženik jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

17. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ističe i u žalbi, za navesti je kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio početak tijeka zastarnog roka u ovom predmetu zaključivši da u konkretnom slučaju potraživanje tužitelja prema tuženiku ne proizlazi iz regresa temeljem ugovornog odnosa u kojem bi njegov osiguranik bio oštećenik (kasko osiguranje) pa da se pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. na koje se poziva tuženik, ne odnosi na konkretnu situaciju te se u odnosu na pitanje zastare ne primjenjuje odredba članka 234. ZOO.

18. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da zahtjev tužitelja prema tuženiku, a s osnove isplate iznosa koji je tužitelj isplatio oštećenicima (po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti) umjesto svog osiguranika, zastarijeva u roku od pet godina (opći zastarni rok) te zastarijevanje počinje teći prvog narednog dana od dana kada je isplata izvršena pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama pod poslovnim brojem Rev-191/2022-2 od 16. studenoga 2023. i pod poslovnim brojem Rev-406/2007 od 16. svibnja 2007.

19. Dakle, regresno potraživanje tužitelja od vlasnika vozila koje nije bilo osigurano u trenutku prometne nezgode zastarijeva u roku od pet godina, koji rok počinje teći od dana kada je HUO isplatio naknadu štete oštećeniku. Ova pravna situacija proizlazi iz činjenice da se regresno potraživanje HUO-a temelji izravno na zakonu, a ne na ugovoru o osiguranju. HUO ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, u konkretnom slučaju tuženika kao vlasnika vozila, koje nije osigurano i kojim je nesporno skrivljena prometna nezgoda, i to naknadu isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova sukladno odredbi članka 29. stavka 5. ZOOP. Stoga se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Kako je po osnovi naknade štete iz predmetnog događaja prva isplata izvršena 5. lipnja 2012., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 18. studenoga 2016., to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

20. Sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP, odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) i odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21, 18/22) odlučio o trošku tužitelja pa je odluka o parničnom trošku pravilna i zakonita.

21. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić