REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-775/2022-36

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja RK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika PK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 26. ožujka 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 5. svibnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužitelju u posjed nekretninu označenu kao dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 192 m², koja je nastala cijepanjem od č. zem. [katastarska čestica] zv.“Kućetine“ u k. o. [katastarska općina] i dobila novu numeraciju, prikazanu u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića „Imotski, 28. studeni 2023“ između točaka A-B-C-D-E-A, koji Nalaz čini sastavni dio ove presude, te se ubuduće kaniti bilo kakvog pačanja u ovu nekretninu.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 3.087,99 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, na taj iznos teče počev od dana presuđenja (5.5.2025. god.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je 24. listopada 2011. god. od sada pok. VK pok. EK kupio nekretninu istovjetnu dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 900 m², a kako da je taj njegov/tužiteljev neposredni prednik tu nekretninu stekao od njegovog/prednikovog oca, sada pok. EK pok. BK, a on/prednik tog neposrednog prednika nekretninu stekao nasljeđivanjem njegovog oca/djeda tužiteljevog neposrednog prednika, baš osobe koja da je izvorni vlasnik i k tome, kako u vrijeme njegovog života, tako i u vrijeme započimanja ove parnice, upisani posjednik promatrane nekretnine u katastru nekretnina, on/tužitelj da je početno označenim pravnim poslom stekao pravo vlasništva opisanog posrednog predmeta spora ove parnice.

1.1.Pak, unatoč tome što da je on/tužitelj isključivi vlasnik promatrane nekretnine, tu nekretninu da u posjedu drži tuženik i da, makar za takvo što nema pravnog temelja, odbija njemu/tužitelju predati nekretninu u posjed i k tome osporava postojanje njegovog/tužiteljevog prava na promatranoj nekretnini.

2. Na izloženoj osnovi postavio je i naposljetku – zbog promjene katastarske numeracije uparničene nekretnine koja je izvršena kroz tijek ove parnice – precizirao taj u tužbi postavljeni zahtjev i izložio ga u sadržaju opisanom u izreci.

3. Tuženik je u tužbi – prvenstveno – suprotstavio prigovor presuđene stvari.

3.1.U potporu osnovanosti tom prigovoru, naveo je – u bitnome – da je on vezano za uparničenu nekretninu već vodio vlasničku parnicu protiv osobe koju je tužitelj označio njegovim neposrednim prednikom i poslije smrti te osobe (VK. EK) dobio tu parnicu protiv nasljednice tog prednika SK. VK.

3.2.Dakle, on/tuženik da je dobio vlasničku parnicu protiv nasljednice osobe koju je tužitelj označio njegovim neposrednim prednikom na predmetnoj nekretnini, baš osobe koja je nastavila parnicu koju je protiv njega/tuženika započeo i vodio taj tužiteljev neposredni prednik pa da utoliko o tužiteljevom zahtjevu nije niti dopušteno raspravljati i meritorno odlučivati u ovoj parnici.

4. Očito za slučaj neosnovanosti netom izloženog procesno pravnog prigovora, osporio je i pravnu osnovanost tužiteljevog zahtjeva.

4.1.Naveo je – u bitnome – da osobe koje je tužitelj označio njegovim prednicima na predmetnoj nekretnini nisu nikada imale vlasnička ovlaštenja nad tom nekretninom pa da u skladu s tim osoba koju je tužitelj označio njegovim prednikom nije niti mogla na tužitelja prenijeti promatrano vlasničko pravo.

4.2.U okviru opisanog osporavanja, naročito je osporio tužiteljevu tvrdnju da bi i ranije i sada upisani posjednik na predmetnoj kat. č. zem. BK bio tužiteljev prednik (i prednik ostalih tužiteljevih prednika u slijedu) i naveo da se radi o sasvim drugoj, baš 1947. godine, rođenoj osobi.

4.3.Izložio je i osnovu stjecanja i postojanja njegove vlasti i prava na uparničenoj nekretnini.

4.4.Naime, naglasio je da je još šezdesetih godina prošlog stoljeća, njegov otac, sada pok. ZK pok. PK, kupnjom od IK, ŠK i DK, stekao posjed na ukupnosti predmetne nekretnine i da je baš on/tuženik, kao očev nasljednik, i ranije bio i da je i danas u posjedu iste pa da na toj nekretnini postoji njegovo/tuženikovo, bilo na pravnom poslu, bilo na dosjedanju utemeljeno vlasničko pravo.

5. Na izloženoj osnovi, uz napomenu da su vezano za uparničenu i druge nekretnine na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine vođeni raznovrsni sporovi i uz označavanje koji su sporovi vođeni, predložila je donošenje odluke u ovoj parnici, odluke o pravnoj neosnovanosti tužiteljevog/ih zahtijevanja.

6. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave sastavnice ovosudnih spisa O-25/77, O-28/13, P-980/06, Ovr-137/08, P-766/07, P-986/09, P- 525/20 (početni broj P-287/08) i Pn-5/2024, pročitan je kupoprodajni ugovor – U Imotskom 24. listopada 2011. god., uz suglasnost stranaka, umjesto neposrednog saslušanja svjedoka predloženih u ovoj parnici pročitane su isprave/zapisnici iz spisa P-525/20 – početni broj P-287/08 koje sadržavaju iskaze tih svjedoka, dvaputno je obavljena radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica, fotosnimci i ortofoto snimak) vještaka Perice Puljića od 28. studenog 2023. god., pročitane su i pregledane dopune tog uratka od 10. prosinca 2024. god. i 17. ožujka 2025. god., pročitano je Izvješće o upisanim posjednicima na predmetnoj nekretnini (kat. č. zem.) te je dvaputno saslušan vještak Perica Puljić.

7. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da tužiteljev zahtjev postavljen u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

8. Čitanjem javnobilježnički ovjerenog kupoprodajnog ugovora (ovjerenog u potpisima) – U Imotskom 24. listopada 2011. godine, utvrđeno je da je VK ZK prodao RK pok. R nekretninu označenu kao dio (900 m²) kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvanu "Nad kućom", nekretninu koja je – ovo smatramo potrebitim odmah naglasiti i to nećemo ponavljati – u tijeku ove parnice dobila novi broj i danas predstavlja dio kat. č. zem. [katastarska čestica] iste k.o.

8.1.Proizlazi utoliko da je još od nadnevka spomenutog u prethodno označenom ugovoru, ako je i postojalo, na netom označenoj nekretnini, prestalo pravo sada pok. VK pok. EK.

8.2.Jasna je utoliko za ovaj postupak naročito relevantna konzekvenca sklapanja promatranog pravnog posla. Naime, konzekvenca je u tome da nikakva ne/činjenja prodavatelja i njegovih nasljednika pa niti ne/činjenja u smislu vođenja parnice o kakvom pravu na predmetnoj nekretnini nisu mogli polučiti bilo kakve pravne učinke.

8.3.Stoga činjenice što je po prodaji predmetne nekretnine prodavatelj nastavio voditi parnicu protiv tuženika i što je njegova slijednica SK ud. VK, nakon prednikove smrti 2019. godine nastavila voditi tu parnicu nemaju ma kakvog utjecaja na postojanje tužiteljevih prava vezanih za predmetnu nekretninu pa niti postojanje prava na zahtijevanje zaštite prava na promatranoj nekretnini u sudskom postupku.

8.4.Utoliko odluka koja je 14. srpnja 2021. god. donijeta u ovosudnoj parnici P- 525/20 (i potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž-1911/2021 od 11. siječnja 2022. god.), iako u suštini sadržava presuđenje o ne/postojanju vlasničkih prava na stvari koja predstavlja posredan predmet spora i ove parnice, nije zaprekom da se u ovoj parnici meritorno, sada u okviru odnosa ovopostupnih stranaka, odluči o ne/postojanju tih prava.

8.5.Stoga tužiteljev prigovor "presuđene stvari" predstavlja pravno neosnovano prigovaranje i utoliko je odlučeno raspravljati i meritorno odlučiti u ovom stranačkom sporu.

9. Utvrđeno je čitanjem isprave Ureda za katastar – Ispostava Imotski od 1. veljače 2011. god. da je katastarski operat za k. o. [katastarska općina], inače za katastarsku općinu za koju nije ni do sada osnovana zemljišna knjiga, osnovan i u upotrebi od 1957. god., a utvrđeno je i to da je prigodom osnutka katastra kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], inače nekretnina ukupne površine 11.644 m² upisana na dva posjednika i to na "Šumariju Imotski" u površini 10.744 m², baš na dijelu te nekretnine po kulturi šuma te na BK pok. EK iz [adresa] u ukupnoj površini 900 m², od čega oranice 400 m² i šume 500 m².

10. Prema navodima stranaka samo su dvije osobe u vrijeme osnivanja katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] imale osobno i obiteljsko ime onakvo kakvo je osobno i obiteljsko ime imala osoba koja je tada upisana kao jedan od dva posjednika promatrane kat. č. zem.

10.1.Naime, tužitelj je iznio tvrdnju da je sagledavane osobne podatke imao prednik – djed njegovog neposrednog prednika, dok je tuženik (vidjeti odlomak VI odgovora na tužbu u ovoj parnici) iznio tvrdnju da se ne radi o toj osobi nego o osobi koja je rođena 1947. god.

10.2.Čitanjem isprava sastavnica spisa Općinskog suda u Imotskom O-25/77 utvrđeno je da je označeni tuženikov prednik prema trećima pa i prema nositeljima državne vlasti dvojako legitimiran.

10.3.Naime, vidjeti je u okviru tog spisa da je prilikom sastavljanja sudske oporuke od 29. travnja 1967. god. dao podatak da je on osoba BK pok. EK iz P, dok su ga njegovi slijednici, zasigurno ne tek tako, nego očito na osnovi takvih njegovih predstavljanja za života, prilikom prijavljivanja činjenice smrti označili kao LK V. EK.

10.4.Utoliko, nakon samo pukog sagledavanja legitimiranja prednika stranaka kroz tijek njegovog života i za slučaj njegove smrti, nije moguće donijeti pouzdan zaključak jeli osoba koja je prilikom osnivanja katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] označena kao jednim od dva u taj operat upisana posjednika uparničene kat. č. zem. baš označeni tužiteljev prednik

11. S druge, pak, strane, osoba koju je tuženik naveo kao tada upisanog posjednika nad promatranom kat. č. zem. je u vrijeme tog upisa bila u dobi od deset godina. K tome, pri ispisivanju njenih podataka nije naznačeno da bi se radilo o maloljetnoj osobi pa utoliko naprosto otpada i mogućnost da bi ta osoba za koju tuženik nije dao kakve druge podatke, odnosne prigode bila upisana u statusu posjednika predmetne kat. č. zem.

11.1.Dakle, osobu – kazali smo – čije pobliže osobne podatke tuženik nije niti priopćio sudu i sudionicima u postupku, naprosto nije moguće sagledavati kao potencijalno upisanog posjednika promatrane kat. č. zem. u vrijeme osnivanja katastarskog operata za k.o. u kojoj je ta nekretnina položena.

12. Utoliko je, imajući na umu ustanovljenje pribavljeno u tijeku postupka, baš ustanovljenje da je sada pok. djed neposrednog prednika tužitelja živio na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine (i živio kroz razdoblje 1888. – 1967. god. – vidjeti te podatke u prethodno označenom ostavinskom spisu), za ovaj sud naprosto nema dvojbe da je osoba koju je tužiteljska strana označila upisanim posjednikom te nekretnine u vrijeme osnivanja katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] baš osoba koju s obzirom na kontekst slijeda stjecanja prava na uparničenoj nekretnini valja sagledavati kao tužiteljevog prednika na toj nekretnini.

13. Javnosti je uvijek na raspolaganju mogućnost promatranja stanja upisa u katastarskom operatu, no zasigurno nikada javnosti transparentnije nisu dostupni podatci o katastarskim česticama operata i ovlaštenicima faktične vlasti nad tim nekretninama kao u vrijeme osnivanja operata. Utoliko naprosto ne može biti dvojbe da se 1957. god. pomno sagledavalo tko ima pravni temelj faktične vlasti na predmetnoj nekretnini i jeli u posjed te nekretnine stupio na istinitoj osnovi i zato ovaj sud i drži da je u promatrano vrijeme na predmetnoj nekretnini postojalo vladajuće stanje prava na posjed te nekretnine baš za osobu tužiteljevog označenog prednika.

14. Čitanjem kupoprodajnog ugovora – Imotski 1. rujna 1964. god., nadalje, čitanjem kupoprodajne pogodbe – U Lokvičićima dana … i čitanjem kupoprodajnog ugovora – U Imotskom 8.1.1976. god. (svi su ti ugovori priloženi u spisu Općinskog suda u Imotskom P-766/07) utvrđeno je da je, sada pok., tuženikov otac ZK pok. PK kupio niz nekretnina od prodavatelja IK. E, ŠK i DK ud. B, nekretnina koje su nesporno položene na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, no u tim ispravama ne bilježi se da bi od bilo kojeg od njih kupio nekretninu koja predstavlja posredan predmet spora ove parnice.

14.1.Čitanjem rješenja Ureda za katastar Imotski od 19.1.1976. god. utvrđeno je da je tuženikov prednik sada pok. ZK pok. PK izvršio promjenu upisa posjednika u odnosu na one nekretnine koje je kupio od osoba iz eredi DK, a pak čitanjem posjedovnog lista broj 171 za k. o. [katastarska općina] (isprave koja odražava stanje posjeda 2005. god.) utvrđeno je da je te od osoba iz eredi Budimlić kupljene i impozantan broj drugih kat. č. zem. položenih u promatranoj k. o. [katastarska općina] tuženikov prednik upisao u katastarskom operatu kao njegov posjed.

14.2.No, čitanjem prethodno označenih isprava utvrđeno je i to da se ni u tim ispravama ne bilježi da bi uparničena nekretnina bila predmetom posjedovanja promatranog tuženikovog prednika.

15. Dakle, utvrđeno je da je tuženikov prednik preferirao pisanu formu ugovaranja i vodio računa da se nekretnine koje je stjecao na njegovo ime zavedu u katastarski operat, dakle jedinu (uz polog isprava u z.k. odjel koji, kako je to utvrđeno u postupku/cima nije vršen) raspoloživu evidenciju vlasti nad nekretninama, a fakta njegovog možebitnog stjecanja predmetne nekretnine u pisanoj formi niti evidentiranja takvog stjecanja nema niti u tragovima.

15.1.Razložno je upitati se zbog čega je tako izdvojen odnos prema predmetnoj nekretnini u odnosu na njegov uobičajen odnos prema nekretninama pokazivao pok. tuženikov prednik ZK pok. PK

16. Dotičući se in abstracto postupka osnivanja katastarskih operata naglasili smo transparentnost postupanja u okviru takvih postupaka. Ta transparentnost, notorno je to pa samo napominjemo da je tome tako, posebice je izražena u malim sredinama gdje, usuđujemo se kazati, "svatko zna čija je koja nekretnina."

16.1.Preneseno na konkretan slučaj to pravilo notornosti uključuje da je žiteljima promatranog lokaliteta, a i prednik tužitelja, a i tuženikov prednik su obitavali na istom lokalitetu, bilo poznato tko šta posjeduje i u skladu s tim poznato i to jesu li njihovi susjedi istinito prijavili njihove faktične vlasti i ponudili te vlasti evidentirati u katastarski operat.

16.2.Tužiteljev prednik je u postupku promatranog osnivanja upisan kao posjednik uparničene kat. č. zem. pa ovaj sud smatra, ponajprije, da to, u skladu s izloženim, naprosto nije moglo ostati nepoznato ni predniku tuženika kao njegovom susjedu, a napokon i da je on/tuženikov prednik zauzimao stajalište da je taj upis istinit.

16.3.Utoliko je, barem po mišljenju ovog suda, sasvim normalno i logično da tuženikov prednik, u poslu kupnji koje je obavio nekoliko godina nakon formiranja katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] (suodnos 1957. – 1964. god.), nije kupio i predmetnu nekretninu niti, bilo tada, bilo kasnije, evidentirao svoju vlast na toj nekretnini u mjerodavnim evidencijama.

17.Zbog prethodno izloženih razloga, dakle, ovaj sud je, protivno tuženikovoj tvrdnji, zauzeo stajalište da vlasti, bilo tuženikovog prednika, bilo tuženikova neposredna vlast na toj nekretnini, još od uspostava/uspostavljanja nemaju onaj pravni temelj koji je tužitelj označio temeljem njihovih vlasti na predmetnoj nekretnini (kupnju od eredi DK), niti su pribavljene na istinit način i da k tome, s obzirom da su barem morali imati sumnju u pogledu toga jeli im vlast nad tom nekretninom pripada, nisu imale/nemaju karakter poštenih vlasti.

18. Pak, baš zbog netom, posljednje opisanog elementa karaktera vlasti tuženikovog prednika i njegove neposredne vlasti na predmetnoj nekretnini, nije moglo ni otpočeti, a ni biti dovršeno njihovo dosjedanje na posrednom predmetu spora ove parnice pa utoliko i izostaje ocjenjivanje iskazivanja u postupku saslušanih svjedoka (i svjedoka čiji su iskazi pročitani), jer njihova posvjedočenja svjedoče isključivo o faktima, a ne kvaliteti vlasti, a za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučna je baš sama kvaliteta te/tih vlasti.

19. U skladu s izloženim, odluku u stranačkom sporu moguće i valjalo ju je donijeti, ne na relaciji kojih drugih stranačkih pozicija, nego promatrajući njihove pozicije i prava u skladu s određenjima čl. 166. i 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV).

19.1.Pri donošenju odluke, pak, posebice je valjalo imati na umu da je tužitelj u pravnu poziciju i sada u operatu upisanog posjednika BK pok. EK nesporno stupio sklapanjem kupoprodajnog ugovora – U Imotskom dana 24. listopada 2011. god. i da utoliko baš njemu, ukoliko i sada postoje, pripadaju prava koja je na predmetnoj nekretnini imao promatrani BK. EK.

19.2.Pak, u ovom postupku je – u bitnome za presuđenje – utvrđeno da je sadašnja tužiteljeva vlast na predmetnoj nekretnini uspostavljena/postoji na valjanom pravnom temelju i da je izvorno uspostavljena na istinit način (poštenje nije ničim dovedeno u pitanje), a da je tuženikova sadašnja vlast bez valjanog pravnog temelja, neistinita i lišena kvalitete poštenja.

19.3.Utoliko naprosto ne može biti dvojbe kako presuditi u ovoj pravnoj stvari o kondemnacijama koje su postavljene u tužiteljevom zahtjevu pa je, nakon dovođenja netom izloženog bitno utvrđenog činjeničnog stanja u ovoj parnici s određenjima članaka 166. i 167. ZV, presuđeno kao pod I izreke.

20. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, tuženika je, u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23) valjalo obvezati da mu naknadi sve one izdatke koje je on/tužitelj razložno učinio radi vođenja ove parnice.

21. Tužitelj je u parnici poduzeo jedanaest radnji u postupku po punomoćniku u osobi odvjetnika (sastav tužbe te zastupanje na ročištima 20.3., 12.4., 27.11.2023., 9.2., 19.3., 23.4., 29.5. i 13.11.2024. i 3.3. i 26.3.2025.) pa je utoliko, s obzirom na broj bodova odvjetničkog honorara (1.100), vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%), radi zastupanja u parnici učinio izdatak u iznosu 2.750 eura.

21.1.Platio je tužitelj 331,81 eura vezano za radnju uviđaja i vještačenja obavljenog u parnici.

21.2.Napokon, platio je 53,09 eura radi plaćanja pristojbe na tužbu u ovoj pravnoj stvari i ima platiti istovjetan iznos radi plaćanja pristojbe na odluku.

22. Proizlazi utoliko da je tužitelj radi vođenja ove parnice opravdano učinio ukupan izdatak u iznosu 3.087,99 eura.

23. Imajući na umu prethodno izloženo, o dosudi/snošenju troškova ove parnice, u smislu uvodno označene zakonske odredbe, odlučeno je kao pod II izreke.

U Imotskom 5.svibnja 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.