REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kžzd-2/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća za mladež, Damira Ronka kao izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BD, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11 i 144/12 i 56/15 i 61/15, 101/17 i 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po branitelju Dejanu Vukomanoviću, odvjetniku iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, broj Kzd-92/2023-9 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika BD odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 21/21 – dalje u tekstu: ZKP/08) proglasio je krivim okrivljenika BD što nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece, čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja, opisano po članku 172. stavak 2. u svezi članka 172. stavak 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo počinjeno na štetu mlt. RD utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo počinjeno na štetu mlt. CD utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem članka 51. KZ/11 izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.2. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenik BD je dužan namiriti mlt. RD u iznosu 1.424,56 eura, dužan namiriti mlt. CD u iznosu od 1.439,20 eura na tekući račun zz. oštećenih VD u Zagrebačkoj banci [broj bankovnog računa].
1.3. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik BD oslobođen je od snošenja troškova kaznenog postupka u cijelosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji. Okrivljenik navodi kako se u sudskoj praksi za navedeno kazneno djelo u pravilu primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku kušnje ne počini novo kazneno djelo, te se određuje rok za plaćanje dospjelih, a neisplaćenih obroka uzdržavanja, dok je u ovom slučaju sud odmah izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora. Isti smatra da bi u konkretnom slučaju uvjetna osuda polučila učinak specijalne i generalne prevencije te omogućila okrivljeniku da plati dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja. Dalje okrivljenik navodi kako su izrečene pojedinačne kazne zatvora za svako djelo kao i jedinstvena kazna zatvora prestroge, te da se ista svrha kažnjavanja može postići i blažim mjerama, jer ukoliko dođe do izvršenja kazne zatvora u trajanju jedne godine ostat će bez posla i neće biti u mogućnosti plaćati redovite obroke uzdržavanja za mlt. RD i mlt. CD, kao ni za treće dijete. Okrivljenik smatra kako sud kao olakotnu okolnost nije uzeo u obzir činjenicu kako isti uzdržava i treće dijete, pa je time nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a navedeno je imalo utjecaja na izricanje sankcije. Dalje navodi kako je počinjena bitna povreda budući da su navodi o olakotnim okolnostima u kontradikciji, a isti su bili jedan od razloga izricanja bezuvjetne osude. Predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovni postupak, podredno da preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljeniku izrekne uvjetnu osudu uz posebnu obvezu, a podredno smanji pojedinačne kazne zatvora kao i jedinstvenu izrečenu kaznu zatvora.
3. Žalba okrivljenika je neosnovana.
4. Neosnovani su navodi okrivljenika po branitelju da je sud prilikom obrazloženja olakotnih okolnosti došao u kontradikciju i time počinio bitnu povredu kaznenog postupka kada je naveo da je kao olakotno okrivljeniku cijenjeno priznanje kaznenih djela, izraženo kajanje i spremnost da namiri dug mlt. oštećenicima, a da u nastavku sud navodi kako okrivljenik nije iskazao u tijeku trajanja postupka namirenje duga makar u određenom dijelu.
4.1. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da okrivljenik tijekom trajanja postupka nije iskazao namjeru namirenje duga, makar i u određenom dijelu, jer u točki 3. obrazloženja pisanog otpravka presude sud navodi kako je odgodio raspravu zbog izražene spremnosti okrivljenika za podmirenje duga mlt. oštećenicaima, ali i nakon ponovne rasprave i nastavka postupka okrivljenik nije podmirio dospjeli dug, niti je započeo doprinositi za njihovo redovno uzdržavanje.
4.2. Neosnovano okrivljenik ističe i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u vidu činjenice da sud nije kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da okrivljeni uzdržava još jedno malodobno dijete, obzirom da ta činjenica nije od takvog značaja da bi imala utjecaj na vrstu i duljinu izrečene sankcije, pogotovo imajući u vidu da je okrivljeni već osuđivan za povredu dužnosti uzdržavanja svoje djece.
5. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kao otegotnu okolnost raniju osuđivanost okrivljenika za istovjetno kazneno djelo, kao i činjenicu da je okrivljenik već osuđivan zbog kaznenih djela prijevare i krivotvorenja isprave te mu je izrečena uvjetna osuda kazne zatvora u trajanju od dvije godine s rokom kušnje od 5 godina, dok je okrivljeniku kao olakotno sud cijenio priznanje kaznenih djela, izraženo kajanje i spremnost da namiri dug mlt. oštećenicima radi čega se unatoč navedenim olakotnim okolnostima ukazuje primjerenim izricanje bezuvjetne kazne zatvora. Naime, okrivljenik je presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-113/2014, pravomoćna 13. listopada 2016. osuđen zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11, koja uvjetna osuda je rješenjem istog suda broj Kv- 22/2017 opozvana, te je kazna zatvora izdržana 19. svibnja 2021. Iz navedenog proizlazi kako je okrivljeni u ovom slučaju specijalni povratnik odnosno ponovno se javlja kao okrivljenik zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, te i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se svrha kažnjavanja ostvariti jedino i isključivo utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci za oba mlt. oštećenika RD i CD, odnosno jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na taj način izrazit će se dovoljna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecati na sve članove zajednice da ne čine kaznena djela, te na svijest građana o pogibeljnosti činjenja djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
6. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.
U Požegi 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Mirjana Madunić
