Poslovni broj: P-73/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Igoru Kanajetu, u parničnom predmetu tužitelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]. 7, Mühldorf a. Inn 84453, Savezna Republika Njemačka, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Štenglu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, 6. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju NI, s prebivalištem u [adresa]. 6, 93413 Cham, Savezna Republika Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 511.818,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30.09.2017. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
Slijedom rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-377/23 od 12. prosinca 2024. ovaj sud je predmetno ponovno postupao pridržavajući se i drugostupanjske upute, te je time potrebno istaknuti slijedeće.
Tužitelj u tužbi od 27. srpnja 2021. u bitnom ističe da je u svojstvu ovrhovoditelja protiv ovršenika TD Multiprint d.d. u stečaju iz Zagreba pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio ovršni postupak na nekretnini koja u naravi čini poslovni prostor u Zagrebu, Slavonska avenija 4, postupak je vođen temeljem prijedloga zasnovanog na novčanom potraživanju tužitelja osiguranom založnim pravom na navedenoj nekretnini, u istom je predmetna nekretnina prodana tužitelju kao kupcu, doneseno je pravomoćno rješenje o dosudi, tužitelj je položio i potrebnu kupovninu, da bi nakon svega toga predmetna ovrha bila pravomoćno obustavljena, te ukinute sve provedene radnje. Budući je pravomoćnim rješenjem zemljišnoknjižni odjel tog suda odbio provesti upis zabilježbe ovrhe, te je zauzet stav da ovrha nije moguća bez zabilježbe ovrhe kao nužne ovršne radnje. Slijedom rečenog nije određeno da se tužitelj kao kupac upiše kao vlasnik u zemljišne knjige.
Nastavno iznesenom tužitelj je zatražio da se njegovo pravo vlasništva utvrdi u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a pravomoćnom sudskom odlukom nakon žalbenog postupanja pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, njegov tužbeni zahtjev je odbijen.
Zaključno Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio je reviziju tužitelja podnesenu protiv presude Visokog trgovačkog suda.
Nakon što je tužba pred Trgovačkim sudom podnesena, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu proveden je pojedinačni ispravni zemljišnoknjižni postupak, te je provedbom geodetskog elaborata i prijavnog lista Trgovačko društvo Multiprint d.d. u stečaju steklo i knjižno pravo vlasništva na nekretnini koju je tužitelj kao kupac kupio.
Slijedom takove kronologije postupanja tužitelju je oduzeta imovina u vrijednosti razlike uplaćene kupovnine i tržišne vrijednosti predmetne nekretnine budući je tužitelj imao legitimno očekivanje stjecanja prava vlasništva.
Visinu zahtjeva tužitelj obrazlaže na način da dostavljajući ugovor o kupoprodaji drugog poslovnog prostora koji je na istoj lokaciji kao predmetni poslovni prostor tumači da je predmetno uskraćen za razliku između tržišne vrijednosti predmetne nekretnine koja bi iznosila 11.431.789,64 kuna i kupovne cijene od 1.116.473,73 kuna koju je uplatio u ovršnom postupku, a koja razlika iznosi 10.315.315,91 kuna. Završno postavljajući tužbeni zahtjev podneskom od 4. ožujka 2025. smanjuje isti za više od ½ dijela, a obrazlažući isto detaljno opisuje historijat događanja nakon ukinute predmetne prvostupanjske presude od 16. siječnja 2023., prije svega pozivom i na ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. listopada 2024.
Opisanim, iznosi tumačenja prava vlasništva pozivajući se i na ustavne odredbe kao i međunarodno pravo.
U odgovoru na tužbu, tužena u bitnom prigovara zastari potraživanja, te tvrdi da pravo vlasništva predmetne nekretnine tužitelj nikada nije stekao nedostatkom modusa stjecanja, a implicirani nezakonit ili nepravilan rad suda nije prihvatljiv, jer da je tome bilo tako u sustavu pravnih lijekova to bi bilo ispravljeno.
Time slijedi da su i u ovom ponovljenom postupku, stranke u bitnom ustrajale kod početno iznesenih očitovanja, a uz procesnopravne konstatacije na glavnoj raspravi 10. travnja 2025., ista je zaključena.
U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis, te su time pročitani putovnica (list 14-16 spisa), sporazum osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (list 17-21 spisa), zapisnik pljenidbenog popisa (list 22 spisa), oglasne stranice Narodnih novina (list 24 spisa), sporazum (list 25-33 spisa), prijedlog ovrhe s rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu (list 35-39 spisa), zapisnik Općinskog suda u Zagrebu od 12. rujna 2007. (list 40 spisa), rješenje o dosudi (list 42 spisa), rješenje o obustavi ovrhe (list 44 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 2009. (list 45 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. travnja 2010. (list 47-49 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2012. (list 50-52 spisa), nalozi za plaćanje (list 54,56 spisa), obavijesti o uplati (list 55,57 spisa), rješenje OGS-a Zagreb od 31. svibnja 2013. (list 58 spisa), rješenje ŽS- a u Zagrebu od 24. rujna 2013. (list 59 spisa), tužba Trgovačkom sudu u Zagrebu (list 62-64 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2015. (list 66-68 spisa), presuda VTS-a RH od 18. prosinca 2018. (list 70-74 spisa), rješenje VS RH (list 75-79 spisa), objava OGS-a Zagreb (list 80-100 spisa), izvodi zemljišnih knjiga OGS- a Zagreb (list 102-159 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 187-189 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine s prilozima (list 261-278 spisa).
Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u međusobnoj povezanosti, uspoređujući iste s očitovanjima stranaka, sud je ponovno ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
Predmetno ostaje od bitnog značaja činjenica da je tužitelj vodio vlasnički spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, to nije sporno, pa kada je tome tako, a jest ,i kada je u tom postupku sa svojim zahtjevom da se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine tužitelj pravomoćno odbijen, sud u predmetnom postupanju ne može zauzimati drugi pravni stav. Ne može to učiniti niti odnosno na legitimno očekivanje, koju pravnu kategoriju je u ponovljenom postupanju potrebno kritički sagledati, jer legitimno očekivanje stjecanja imovine nije ostvareno, a nije ostvareno upravno unutar vlasničkog spora u kojem je donesena odluka kojom se tužitelju ne priznaje vlasničko pravo, te takovu odluku suda koja je prošla tri stupnja postupanja jer su predmetno izjavljene i žalba i revizija kao pravni lijekovi koje je koristio tužitelj, odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN 18/97-13/17, nadalje u tekstu Konvencija) ne mogu derogirati i davati im ekstenzivnije tumačenje. Predmetno se s toga radi o presuđenoj stvari odnosno na vlasništvo, te posljedično tome te primjenom restriktivnog tumačenja, kao temeljnog pravnog tumačenja, nema temelja udovoljiti tužbenom zahtjevu jer nedostatak vlasničke legitimacije ne daje za pravo na isplatu razlike vrijednosti nekretnine kako to tužitelj potražuje. Također takovo restriktivno tumačenje treba primijeniti i odnosno na čl. 1 Protokola uz Konvenciju, jer se vlasničko pravo u tom dokumentu, ne definira na način in favorem tužitelju, te se niti tim propisom tužitelj nema smatrati vlasnikom. Nastavno tome predmetno nije prihvatljivo tumačenje tužitelja da bi bili primjenjeni propisi koje je RH donijela kao nepotpune ili nejasne, niti su u dosadašnjem postupanju donesene odluke s protuustavnim posljedicama, (predmetna realnost je i činjenica da se tvrdnja o protuustavnosti nije podvrgla kritičkoj ocjeni Ustavnog suda RH).
Slijedom izloženog tužitelju ne pripada pravo koje potražuje, no treba ponoviti da, kada bi potraživanje tužitelja bilo osnovano, on ne bi bio u zastari jer je imao pravo povezati svoju tvrdnju u ovom postupku sa završetkom vlasničkog spora koji je završio odlukom Vrhovnog suda RH u revizijskom postupanju 2021. godine, te bi se od tada računao zastarni rok, koji bi u slučaju da se ocjenjuje da je predmetno tužitelj pretrpio štetu isticao u trogodišnjem roku, te time 2024. godine, a u slučaju da se ocjenjuje da predmetno tužitelj ima pravo na isplatu isticao u petogodišnjem roku te time 2026. godine, sve temeljem Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-156/22), tako da ovaj dio prigovora tuženika nije pravno utemeljen.
Slijedom iznesene činjeničnopravne ukupnosti i tako iznesenog pravnog stava, navodi stranaka, a koji su u suprotnosti sa iznesenim, nisu prihvatljivi ili nisu bitni. Iz tog razloga sud je ocijenio činjenično stanje dovoljno utvrđenim i daljnje dokaze nije provodio.
U odnosu na troškove zastupanja sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje.
Ovo i nadalje iz razloga što je bez obzira na činjenicu da u postupanju nije uspio, tužitelj suočen s nepoželjnom pravnom pozicijom nakon što je doneseno pravomoćno rješenje u ovršnom postupku kojom mu je predmetna nekretnina dosuđena, te je i nadalje njegovo nastojanje dokazivanja onoga što i ovdje tvrdi razumljivo, i načelom pravičnosti ne može biti sankcionirano na način da naknađuje troškove postupka suprotnoj stranci.
Stoga je cjelovito odlučeno kao u izreci.
U Velikoj Gorici, 6. svibnja 2025.
Sudac
Igor Kanajet
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Osijeku. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po zz
