Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-153/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MS, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika MS i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola pod poslovnim brojem K-385/2019 od 6. listopada 2023., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika MS i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage presudu s kaznenim nalogom tog suda pod poslovnim brojem K-385/2019-3 od 15. siječnja 2020., a potom je, pod točkom II., proglasio krivim okrivljenika MS, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 227. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega mu je, temeljem čl. 56. st. 1. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 2. ZKP/08 okrivljenik MS je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka koji se sastoji od troška paušalne svote na temelju čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 od 92,91 eura (700,00 kuna), od troška vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. Iliji Kučinaru na temelju čl. 145. st. 2. točka 1. ZKP/08 od 262,79 eura (1.980,00 kuna) i od 185,81 eura (1.399,99 kuna), troška vještačenja po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. Saši Monasu na temelju čl. 145. st. 2. točka 1. ZKP/08 od 481,22 eura (3.625,76 kuna) i od 180,46 eura (1.359,67 kuna) te od troška vještačenja po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke dr. SD na temelju čl. 145. st. 2. točka 1. ZKP/08 od 106,18 eura (800,00 kuna), koje je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik MS, po branitelju Đuri Vučiniću, odvjetniku u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.1. Žalbu protiv presude podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljeniku odredi paušalna svota u većem iznosu.

4. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli- Pola, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana.

5. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalbe okrivljenika MS i državnog odvjetnika su neosnovane.

7. Nije u pravu okrivljenik MS kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da je izreka presude u suprotnosti s utvrđenjima suda te da je izreka nerazumljiva i u proturječju s obrazloženjem i dokazima koji su provedeni u postupku.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7.2. Neosnovani su navodi okrivljenika kada tvrdi da je sud vodio postupak o već presuđenoj stvari, obzirom da tijekom vođenja rasprave nije stavio izvan snage kazneni nalog, kojega da je stavio van snage tek pobijanom presudom. Međutim, sud prvog stupnja nije vodio postupak o već presuđenoj stvari, budući da podnošenjem prigovora na kazneni nalog od strane okrivljenika, on nikada nije postao pravomoćan, već je ispravno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. ZKP/08, taj kazneni nalog stavio izvan snage.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako okrivljenik nije povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje se spominju u izreci pobijane presude, jer da se prometna nezgoda dogodila u pješačkoj zoni, gdje nema kolnika, što da potvrđuje i ispitani vještak prometne struke, pa da se, u konkretnom slučaju, ne mogu primijeniti odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U žalbi se ističe kako je okrivljenik, prije nego što je krenuo vožnjom unatrag, provjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu te je vozio unatrag s upaljenim žmigavcima i zvučnim signalom vožnje unatrag i vodio je računa o smjeru i kretanju vozila. Također se navodi kako se ovdje radi o zoni u kojoj je dopuštena dostava robe poslovnim partnerima te da je okrivljenik vozio kao i prijašnjih prigoda jer da drugačije nije mogao ući i izaći iz pješačke zone.

8.2. U žalbi se navodi kako je u ovom predmetu trebalo obaviti rekonstrukciju događaja jer da vještaci koji su napravili kombinirano prometno-medicinsko vještačenje nisu bili na licu mjesta, pa da nije utvrđena dinamika nastanka prometne nezgode i pozicija pješaka prije nezgode, a što da bi se utvrdilo da je obavljena rekonstrukcija događaja. Ističe se kako i pješak, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, ima određene obveze, kojih se oštećenik nije pridržavao, te da ideju da je okrivljenik trebao tražiti pomoć nekoga da mu asistira pri vožnji unatrag, da nije potrebno analizirati jer da tako nešto nije predviđeno u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ili nekom drugom propisu. Na kraju je istaknuto kako je okrivljenik, u konkretnoj prometnoj situaciji, poduzeo sve u svojoj vozačkoj moći da do nezgode ne dođe jer da je u pješačkoj zoni vozio malom brzinom, pri čemu je vozilo bilo svjetlosno i zvučno označeno.

8.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenika MS kojom poriče počinjenje kaznenog djela. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

8.5. Sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je okrivljenik MS, inkriminirane prigode, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, odnosno postupajući protivno čl. 38. st. 1., čl. 43. st. 1. i 2. i čl. 50. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 57/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZOSPC), iz nehaja izazvao opasnost za život i tijelo ljudi te prouzročio tešku tjelesnu ozljedu oštećenika KČ, čime je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11.

8.6. Ova utvrđenja proizlaze iz dokaza provedenih u dokaznom postupku, a prvenstveno iz pisanog kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila dipl. ing. Saše Monasa i stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. Ilije Kučinara, kao i iz iskaza tih vještaka sa rasprave od 4. listopada 2023., zapisnika o očevidu Postaje prometne policije Pula-Pola od 28. svibnja 2019. sa skicom mjesta događaja, fotodokumentacije očevida te pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. Ilije Kučinara od 18. prosinca 2019.

8.7. Uzevši u obzir naprijed navedene dokaze, utvrđeno je da se okrivljenik, upravljajući teretnim automobilom, kretao pješačkom zonom unatrag, a da prethodno nije obratio pažnju na pješake koji su se tu kretali, odnosno nije se uvjerio da radnju vožnje unatrag može učiniti bez opasnosti za pješake te se nije smio kretati vozilom unatrag ako time ugrožava druge sudionike u prometu, uslijed čega je, na način opisan u izreci pobijane presude, stražnjim dijelom teretnog automobila naletio na pješaka KČ, koji je zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

8.8. Neosnovani su navodi okrivljenika kada tvrdi da se prometna nesreća dogodila u pješačkoj zoni, pa da se ne mogu primijeniti odredbe ZOSPC. Naime, iz zapisnika o očevidu i provedenog kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja je razvidno da je okrivljenik MS upravljao teretnim vozilom u Puli, u [adresa], koja je prometnim znakom označena kao pješačka zona namijenjena u prvom redu za kretanje pješaka u kojoj nije dozvoljeno kretanje motornih vozila, osim vozila s posebnom dozvolom, a koju dozvolu je okrivljenik posjedovao. Prema tome, nema nikakve dvojbe da je, inkriminirane prigode, okrivljenik sudjelovao u cestovnom prometu i da se u tom slučaju mogu i moraju primijeniti odredbe ZOSPC.

8.9. Neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenika kada tvrdi da je trebalo obaviti rekonstrukciju događaja jer da vještaci nisu bili na licu mjesta, tako da nije utvrđena dinamika nastanka prometne nesreće i pozicija pješaka prije nezgode. Međutim, sud prvog stupnja je ispravno zaključio kako nema potrebe za obavljanjem rekonstrukcije događaja na licu mjesta jer je sudski vještak prometne struke na stručan i uvjerljiv način utvrdio dinamiku nastanka prometne nesreće, a pozicija pješaka je utvrđena ne samo vještačenjem, već i pregledom snimke događaja iz koje je vidljiv način na koji je došlo do naleta na pješaka, koji je od udarca pao na tlo.

8.10. Nije u pravu okrivljenik niti kada u žalbi tvrdi da se oštećenik nije pridržavao određenih obveza koje ima kao pješak. Naime, oštećenik KČ se kao pješak kretao pješačkom zonom, koja je namijenjena u prvom redu za kretanje pješaka, a to što nije možda bio pažljiviji i što nije reagirao na drukčiji način na nailazak teretnog vozila, ni u kojem slučaju okrivljenika ne može ekskulpirati kaznene odgovornosti. U svakom slučaju, okrivljenik je trebao voziti opreznije i u skladu s odredbama ZOSPC, samim time što se teretnim vozilom kretao unazad ulicom koja je prometnim znakom označena kao pješačka zona i gdje je mogao i morao očekivati da mu može naići neki pješak, kojeg može udariti, a što se u konačnici i dogodilo.

8.11. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik MS.

9. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

9.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, za koje je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Kako žalba okrivljenika MS, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-24, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati i odluku o kaznenoj sankciji.

11.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

11.2. Sud prvog stupnja je okrivljeniku cijenio, kao olakotne okolnosti, dosadašnju neosuđivanost i njegove obiteljske i imovinske prilike, dok mu nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao.

11.3. Stoga je ispravno sud prvog stupnja okrivljenika MS za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

12. Nema pravo niti državni odvjetnik kada se žali na odluku o troškovima kaznenog postupka, navodeći da je iznos paušala određen u premalom iznosu. Naime, suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbama ZKP/08, okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka na način kako je navedeno u izreci pobijane presude, uzevši u obzir složenost i trajanje postupka te imovinske prilike okrivljenika, a koje troškove je okrivljenik dužan te u mogućnosti platiti.

13. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika MS i državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj