Poslovni broj: Ps-5/2024-17

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Plavšić, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika JM OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠM OIB [osobni identifikacijski broj] OM oboje zastupani po punomoćniku Jurici Barbarić, odvjetniku iz Vinkovaca, radi iseljenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnicu Anu Neralić i punomoćnik tuženika odvjetnika Juricu Barbarića, 8. travnja 2025. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženicima JM, OIB- [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada [adresa] i ŠM, OIB – [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isele iz kuće u [adresa], koja kuća je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća dvorište i oranica sa 2027 m2, te isti kuću slobodnu od stvari i osoba predaju u posjed tužitelju FM, [adresa], sada Pula, Marulićeva 17, OIB- [osobni identifikacijski broj], kao i da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 803,10 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi iseljenja. U tužbi navodi da je vlasnik kuće upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je navedenu kuću dao na korištenje tuženoj i njenoj mlt. djeci 1. 9. 2023. , te da je naknadno u kuću uselio i II tuženik, suprug tužene. Nadalje navodi da je navedenu nekretninu dao tuženicima na korištenje bez naknade, no da isti ne plaćaju ni režijske troškove, niti se odnose savjesno prema navedenoj nekretnini, te da im je iz tog razloga opozvao daljnje dopuštenje za korištenje kuće i to dana 22. veljače 2024.g., s rokom iseljenja od 90 dana, odnosno do 01. lipnja 2024., te im je uputio opomenu za iseljenje 21. 3. 2024. na koju su se oglušili. Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženima da isele iz nekretnine i istu preda slobodnu do osoba i stvari, kao i da mu naknadne troškove parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženici navode da su osim ugovora o korištenju kuće, s tužiteljem sklopili usmeni ugovor o kupnji kuće, za cijenu od 60.000,00 eura sa rokom plaćanja do proljeća 2025. Nadalje navode da je točno da nisu plaćali naknadu za korištenje kuće, jer je tužitelj tako zahtijevao. Tijekom postupka tuženici su se pozvali na čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava, te istaknuli prigovor pozivajući se na pravo na dom, navodeći da im je predmetna nekretnina jedina u kojoj žive i borave sa svojom djecom, te da bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva ostali " bez krova nad glavom". Stoga se tuženici protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zk izvadak 2068 k. o. [katastarska općina], Izjavu o korištenju kuće , Otkaz ugovor o korištenju kuće , uplatnice HEP-a, kartice HEP-a, prijepis razgovora , fotografije, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu od 24.10.2024., te je izveden dokaz saslušanjem tuženika na ročištu od 26. 11. 2024.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje ZPP-a),

5.Nesporno je da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica sa 2027m2, te da se tuženici nalaze u posjedu istih.

5.1. Nesporno je da je tužitelj s danom 22 2.2004. otkazao tuženicima Ugovor o korištenju kuće sklopljen 1. 9. 2023.

6. Sporno je da li su tuženici pošteni posjednici, te da li je osnovan prigovor tuženika o pravu na dom.

7. Tužitelj u danom iskazu navodi da s tuženicima nije zaključio pismeni Ugovor o najmu nego da su se usmeno dogovorili 1. rujna 2023., kada su se i uselili u kuću, da je u kuću prvo uselila gđa. JM s djecom, a da je kasnije došao i njezin suprug, drugotuženik. Tužitelj nadalje navodi da im je kuću dao bez naknade i to uz dogovor da podmiruju režijske troškove i uređuju kuću, na što su tuženici pristali, s tim ističe da tuženici nisu podmirivali troškove, da ih je u par navrata morao opominjao da podmire račune, te da je on djelomično podmirio njihove troškove nastale u kući, s tim da još ne još u cijelosti. Tužitelj ističe da im je dao kuću za stanovanje bez naknade, da im je rekao da si naprave kako njima odgovara, da je u samo jedanput bio u kući nakon njihovog useljenja, te uočio da oni nisu napravili ništa značajno, da su samo okrečili i stavili ulazna vrata na dnevni boravak. Navodi da mu nije poznato da su tuženici radili bilo što oko izmjene električnih instalacija, da je sam jedanput primio od njih obavijest da nešto oko struje nije uredu, da im poslao električara i platio ga. Tužitelj je nadalje iskazao da je kuću tuženicima predao sa svim stvarima koje su bile u kući, s tim da su oni nešto donijeli svojih svrati, te da su par puta oglašavali prodaju njegovog namještaja. Navodi da je uobičajena naknada za takve kuće oko 300,00 eura, s tim da ističe da on trenutno živi u [adresa] i plaća najam stana 500,00 eura. U iskazu dalje navodi da tuženici nisu podmirili troškove struje, vode, kao ni komunalne usluge, da je u 6 mj. 2024 HEP isključio napajanje u kući, obzirom da je nastao dug u iznosu od 2.000,00 eura, da je struja još uvijek isključena, i da će sam podmiri taj dug, kad budem imao namjeru vratiti se kući. Posebno ističe da tuženici i dalje stanuju u kuću budući su odbili njegov zahtjev za iseljenje, da im je poštom poslao obavijest o otkazu korištenja kuće ali da su se oni i oglušili o taj poziv.

Također navodi da je tuženicima u nekom neobaveznom razgovoru saznao da oni imaju namjeru kupiti njegovu kuću, ali da nije s njima o tome pregovarao, jer je shvatio da oni nemaju sredstava.

7.1.Tužena u svom iskazu navodi da je točno da s tužiteljem nije zaključila ugovor o najmu, i to jer je tužitelj tako htio da ne mora plaćati porez, da je točno i da nisu plaćali najam stana, jer tužitelj to od njih nije ni zahtijevao, da je negdje oko 20.9. 2023. uselila u kuću zajedno sa suprugom i djecom, da su s tužiteljem dogovorili da će podmirivati troškove režija i da su iste i podmirivali. Nadalje navodi da svaki mjesec počeli pristizati sve veći računi za struju, što su javili tužitelju, da su smatrali da nešto nije u redu sa strujom, te da se kasnije utvrdilo da kuća nije imala uzemljenje i da je struja izbijala na sve strane, da nakon toga nisu plaćali struju, jer im je tužitelj rekao da ne plaćaju i da će on poslati majstora, s tim da je njezin suprug angažirao jednog majstora koji je došao vidjeti o čemu se radi, te ostao začuđen da su uopće živi od strujnog udara . Nadalje je izjavila da su kuću sredili za svoje potrebe, a kada je tužitelj tražio da isele da nisu imali gdje iselili, te su se tužiteljem dogovorili da kupe kuću nagodinu na proljeće i da su zato i radili preinake na kući. Ističe da trenutno s djecom barem tri dana boravi kod svojih roditelja, jer u kući nema struje, a grijanje u kući je na drva. Tužena posebno navodi da je razlog zbog kojeg ona ne želi iseliti iz kuće, je taj što su uložili određena sredstva u opremanje kuće, da je točno da su oglasili prodaju nekog namještaja, ali da su to bile njihove stvari i da su iste prodavali da bi skupili novac za struju, da ne može točno reći koliko su uložili u opremanje kuće, ali približno oko 4.000,00 eura, te ističe da su redovno plaćali vodu i ostale režijske troškove, osim struje za koju su s tužiteljem dogovorili da ne moraju plaćati dok se ne otklone kvarovi.

7.1. Tuženik u svom iskazu navodi da se u potpunosti priklanja iskazu supruge F, s tim da dodaje da je odugovlačenju od strane tužitelja da će on riješiti problem sa strujom, dovelo do toga da njihov odnos bude ovakav, da im je u par mjeseci došao račun za struju i do 2.000,00 eura, da su pokušavali skupiti taj novac da to plate ali da im je tužitelj rekao da ne plaćaju.

8. Tuženicu su tijekom postupka istaknuli prigovor zaštite prava na dom koji prigovor je razmotren u kontekstu prava na dom propisanog čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 90/05, 1/06, 2/10 –dalje Konvencija) kojom je u stavku 1. određeno da svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života i doma, sud je ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja i pravnim shvaćanjima Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, tuženici koriste kuću tužitelja kao nepošteni posjednici.

8.1. Prema članku 8. stavak 1. Konvencije svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Stavkom 2. istog članka je propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih

8.2. Može li neka od propisanih iznimki iz čl. 8. st. 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Stoga je u konkretnom predmetu bilo potrebno odgovoriti na pitanja je li predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje doma te je li takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

8.3. Iz iskaza stranka nesporno proistječe da su se usmeno dogovorili da tuženici za stanovanje u kući tužitelja ne moraju plaćati naknadu, te su se tuženici obvezali da će podmirivati troškove režija. Ujedno je utvrđeno da je zbog neplaćanja režija isključena struja, a da tuženici unatoč tome odbijaju iseliti iz kuće, jer su navodno uložili određena sredstva za opremanje kuće.

8.4. Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju postoji dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dva privatna prava i to neovlaštenog prava posjednika na poštivanje njegovog doma i prava vlasnika na slobodno uživanje u vlastitoj imovini. Stavljajući u međusoban odnos ta dva pojedinačna prava, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju pravo vlasništva preteže nad pravom tuženika koji predmetnu nekretninu koriste bez valjane pravne osnove te da pri tom ne izvršavaju svoje obveze plaćanja režija .

Tužitelj je Otkazom Ugovora o korištenju kuće od 22. 2. 2024. otkazao Ugovor od 1. 9. 2023. zbog povrede i kršenja ugovora o korištenju, te istim traži iseljenje u roku od 90 dana, no unatoč tome, pa i nakon primitka tužbe od 25. 4. 2024., tuženici nastavljaju koristiti predmetnu kuću, znajući da tužitelj kao vlasnik zahtijeva iseljenje, te ne plaćaju režijske troškove.

8.5. Slijedom navedenog utvrđeno da je neosnovano pozivanje tuženika na svoje pravo na dom u smislu zaštite u koju pruža čl. 8 Konvencije.

9.U odnosu na prigovor zadržanja na temelju izvršenih ulaganja sud je ocijenio da je isti neosnovan iz razloga jer se na pravo zadržanja ( retencije ) može pozvati samo pošteni posjednik, dok je sukladno čl. 165. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ( "Narodne novine" RH br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZV), nepošteni posjednik od tog prava isključen. S druge strane je pretpostavka da tražbina proizlazi iz učinjenih nužnih i korisnih troškova koje je imao posjednih stvari, a ako su ti troškovi manji od koristi koje je imao posjednik stvari, također mu ne pripada pravo zadržanja. Pitanje ulaganja u stan nema nikakvog utjecaja na pravo korištenja stana, te po tom osnovu tuženici mogu imati eventualno obvezno pravni zahtjev prema vlasniku stana ali ne i pravo retencije.

10. Sukladno čl. 161. st.1. ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Obzirom na navedene nesporne činjenice sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu ocijenio isti osnovanim. Tužitelj je sukladno čl. 162. st. 1. ZV-a, dokazao da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika, na temelju čega je sud ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

11. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tužitelju troškove za zastupanje po punomoćniku određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi i to jednokratnu nagradu sukladno Tbr 7. 2. za sastav tužbe, za zastupanje na raspravama od 24. 10. 2024., 26. 11. 2024. te za obrazloženi podnesak od 10. 12. 2024. 250 bodova, te za zastupanje na raspravi od 8.4. 2025. 50 bodova, ukupno 300 bodova, što čini novčani iznos od 600,00 eura, a što uvećano za PDV iznosi 750,00 eura. Tužitelju je sud nadalje priznao i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i presudu u iznosu od 26,55 eura.

11.1.Stoga je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 803,10 eura.

U Vinkovcima, 6. svibnja 2025.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. odvjetnik Igor Plavšić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. odvjetnik Jurica Barbarić, Vinkovci – punomoćnik tuženika