Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1961/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-707/2022-27 od 21. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-707/2022-27 od 21. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o kreditu broj ugovora 366-89/2004 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 16.12.2004. godine a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 7. koja glasi:

« … prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan dospijeća kredita, odnosno na dan plaćanja … ».

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 976,60 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 0,08 eur od 31. siječnja 2005. do isplate,

-na iznos od 1,04 eur od 31. listopada 2008. do isplate,

-na iznos od 1,85 eur od 31. siječnja 2009. do isplate,

-na iznos od 7,24 eur od 24. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 0,32 eur od 30. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 2,11 eur od 31. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 4,25 eur od 31. siječnja 2010. do isplate,

-na iznos od 5,25 eur od 28. veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 5,30 eur od 31. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 9,32 eur od 30. travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 11,17 eur od 31. svibnja 2010. do isplate,

-na iznos od 28,10 eur od 1. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 23,65 eur od 31. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 34,50 eur od 31. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 32,70 eur od 30. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 23,40 eur od 4. studenog 2010. do isplate,

-na iznos od 37,11 eur od 30. studenog 2010. do isplate,

-na iznos od 46,04 eur od 31. prosinca 2010. do isplate,

-na iznos od 43,63 eur od 31. siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 40,30 eur od 28. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 41,59 eur od 31. ožujka 2011. do isplate,

-na iznos od 41,29 eur od 30. travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 50,56 eur od 17. lipnja 2011. do isplate,

-na iznos od 64,41 eur od 19. srpnja 2011. do isplate,

-na iznos od 79,84 eur od 16. kolovoza 2011. do isplate,

-na iznos od 93,78 eur od 1. listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 63,72 eur od 1. listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 59,03 eur od 31. listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 59,27 eur od 30. studenog 2011. do isplate,

-na iznos od 65,75 eur od 3. siječnja 2012. do isplate,

pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak 1.581,79 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile jer da na ročištu održanom 5. prosinca 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (l. 311 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnom odredbe o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u čl. 7. Ugovoru o kreditu kojega su nesporno, prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 16. prosinca 2004. (dalje: Ugovor o kreditu) a gdje se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka jer se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ove odredbe Ugovora o kreditu.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev upućujući na sadržaj odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetnosti ovog dijela Ugovora a potom, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja i saslušanja vještaka, sudi razliku svota koje su preplaćene prema srednjem tečaju za CHF važećem na dan plaćanja u odnosu na tečaj koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu za sve anuitete.

7.1. Prvostupanjski sud također ocjenjuje neosnovanim i istaknuti prigovor zastare te zaključuje da nije trebao uzeti u obzir i negativne razlike jer tuženik u ovoj pravnoj stvari nije postavio protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Saslušanjem tužiteljice i svjedoka SN je utvrđeno kako je predniku tužiteljice predan već pripremljeni ugovor kao najisplativiji bez mogućnosti pregovaranja zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo te da je upoznao korisnika kredita tužitelja sa svim mogućnostima kreditiranja koji je bio informiran o svim značajkama Ugovora pa da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje i procesnu jednakost jer je njegove dokazne prijedloge prvostupanjski sud zanemario.

11.1. Budući da je tuženik podneskom od 4. studenog 2024. odustao od prijedloga za provedbu dokaza saslušanjem djelatnice Banke CN a obveza bilježnika prilikom solemnizacije ugovora je upozoriti i upoznati stranke s pravnim posljedicama preuzetih obveza, koja činjenica nije sporna te ne može predstavljati dokaz pojedinačnog pregovaranja stranaka o odredbama Ugovora o kreditu, nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno, obrazloženu sudsku odluku pa je moguće ocijeniti da se uopće nije pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi koje su ništetne i opravdano zaključiti, da su postupanjem tuženika povrijeđeni odnosno, ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava prednika tužiteljice.

12. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

13. Budući da je pravno utvrđenje iz ove presude takvo da se odnosi na ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a takav je upravo sadržaj odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu, neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik upućuje da je odredbama ZOO dopušteno ugovoriti novčanu obvezu vezanu za tečaj strane valute.

14. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. Budući da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

16. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

18. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

19. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 19. listopada 2022. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede valutne klauzule nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužiteljice je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

20. Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen je sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP te je vještak utvrdio tečajne razlike koje je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja u kunama u odnosu na tečaj za CHF na dan korištenja kredita pa kako je na ročištu održanom 5. prosinca 2024. vještak odgovorio na sve primjedbe i pitanja tuženika koji potom nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, tuženik ne može u žalbi s uspjehom pobijati pravilna utvrđenja vještaka.

21. Tuženik još ističe i kako u izračunu nije uzet u obzir negativni tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tijekom otplate kredita glede kojih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. Kako tuženik u žalbi niti tvrdi a niti dokazuje da bi postavio takve prigovore ne može s uspjehom dovoditi u sumnju utvrđenja vještaka i prvostupanjskog suda.

22. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva i odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO a potom odlučio sukladno odredbi čl. 1115. ZOO pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

23. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

24. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno obredio ukupni trošak za poduzete radnje tužiteljice zastupane po odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) a prema njezinoj odredbi Tbr. 52.3., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka., nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III i IV izreke pobijane presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis