Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-335/2024-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, 10 000 Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici ĐJC, protiv I. tuženika Triglav osiguranje d.d., Ulica Antuna Heinza 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, zastupan po pun. odvj. Hrvoju Lui, iz OD Mađarić & Lui, te II. tuženika ĐJ, [adresa], 48 312 Rasinja, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Bruni Čeru, odvj. u Koprivnici, Hrvatske državnosti 11a, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 31. ožujka 2025.g., u prisutnosti pun. tužitelja, zamjenice pun. I. tuženika i pun. II. tuženika, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se I. tuženiku Triglav osiguranje d.d., Ulica Antuna Heinza 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, i II. tuženiku ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, 10 000 Zagreb, OIB: 84397956623, solidarno isplate novčani iznos od 19.046,71 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju solidarno naknade prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, sve u roku do 15 dana".

II. Tužitelj je dužan I. tuženiku platiti parnični trošak u iznosu od 1.621,73 EUR-a, a II. tuženiku dužan je platiti parnični trošak u iznosu od 937,50 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv I. i II. tuženika radi isplate novčano iznosa od 19.046,71 EUR-o, dana 27. rujna 2024.g., u kojoj tužbi navodi da se dana 23. studenoga 2012.g. u mjestu [adresa] dogodila prometna nesreća koju je skrivio II: tuženik ĆJ upravljajući osobnim automobilom marke Audi A8, reg. označe KC. 217-EP osiguranim kod I. tuženika, da je došlo do teške tjelesne povrede koju je zadobila osiguranica tužitelja ŽJ, kao pješakinja. Tužitelj navodi da je do nesreće došlo kada je II. tuženik kao vozač osobnog automobila nepropisno započeo radnju pretjecanja teretnog vozila za vrijeme kada je to teretno vozilo vršilo radnju pretjecanja radnju biciklista, zbog čega je na lijevom kolničkom traku prednjim lijevim uglom osobnog vozila udario u pješakinju ŽJ koja se je kretala uz lijevi rub kolnika gledano u smjeru njenog kretanja, odbacio istu na lijevi dio vjetrobranskog stakla, a potom na kolnik uslijed čega je imenovana zadobila teške tjelesne ozljede u vidu frakture lubanje, nagnječenja mozga, unutarnje krvarenje glave i prijeloma desne ključne kosti.

1.1. Tužitelj navodi da je Upravnim rješenjem osiguranici ŽJ zbog ozljeda na radu (prilikom putovanja na mjesto rada), priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastale kao direktna posljedica povreda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći. Štetu koja je tužitelju nastala isplatom navedenih mirovinskih davanja I. tuženik je podmirio do zaključno 30.9.2021.g.

1.2. U tužbi dalje tužitelj navodi da se osiguranici ŽJ invalidska mirovina isplaćuje i nadalje za razdoblje od 1.10.2021.g. do 31.8.2024.g., te da je istoj na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 19.046,71 EUR-o. Tužitelj ističe da se je I. tuženiku obratio sa odštetnim zahtjevom dana 18.3.2024.g., radi plaćanja naknade štete u mirnom postupku, no da je I. tuženik odbio naknaditi štetu dopisom od 25.3.2024.g.

1.3. Tužitelj ističe da se u ovom predmetu radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema I. tuženiku kao osiguravatelju i II. tuženiku kao štetniku sukladno člancima 161; 162. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN. br: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, i 119/22). Tužitelj ističe da nije direktno pretrpio štetu u predmetnoj prometnoj nesreći, već da je štetu pretrpjela tužiteljeva osiguranica, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku – regresno potražuje od I. i II. tuženika s obzirom da šteta do dana podnošenja ove tužbe nije podmirena, slijedom čega predlaže da sud nakon provedenog postupka, a temeljem čl. 161; 162 i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

2. Sud je ovosudnim rješenjem br. P-335/2024-2 od 3. listopada 2024.g., dostavio I. i II. tuženicima tužbu tužitelja na odgovor, te ih pozvao da mogu u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu uz upozorenje iz odredbe čl. 331 B, ZPP- a, čl. 284. st. 3, čl. 285 st. 1. ZPP-a, te čl. 299. st. 1 i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP). I. tuženik je po punomoćniku dostavio pisani odgovor na tužbu dana 23. 10.2024.g., (str. 75 do 144 spisa), a II. tuženik je podneskom od 11.3.2025.g., po punomoćniku dostavio odgovor na tužbu (list 362 i 363 spisa).

2.1. I. tuženi u pisanom odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te se poziva na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu iz kojeg proizlazi da u stavku I. istog članka da društvo za osiguranje obvezno je Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku II. istog članka se navodi da se stvarnom štetom u smislu stavka I. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku II. istog članka navodi se da razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

2.2. I. tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda RH, br. REV-2140/2018 od 13.7.2022.g., kojom su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom i obrazloženjem da je riječ o pitanju vezano za koji pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenih u odlukama poslovni br. REV-1060/12, REV-454/08, REV-1061/03, REV- 1067/12, REV-388/18, REV-5292/2019 od 16. lipnja 2020.g. i drugima.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

2.3. Nadalje, I. tuženik navodi da u slučaju kada se radi o ozljedi na radu, kao u ovom slučaju, da je tužitelj dužan dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Ističe da je teret dokazivanja visine štete na tužitelju, te se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu prouzročenog parničnog troška, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. II. tuženik u svom pisanom odgovoru na tužbu po punomoćniku od 11.3.2025.g., ističe da se II. tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Priznaje nastanak štetnog događaja kao i odgovornost II. tuženika za nastanak štetnog događaja, jer to nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije koja prilaži uz tužbu, međutim II. tuženik osporava da bi bio odgovoran za naknadu štete tužitelju.

3.1. II. tuženik ističe da u trenutku štetnog događaja nije bio pod utjecajem alkohola niti je odgovoran za namjerno pričinjenu štetu, već iz nehaja, te smatra kako je za štetu nanesenu oštećenoj odgovoran I. tuženik kao njegov osiguratelj. Obvezno auto-osiguranje je jedino osiguranje koje je obvezno u RH. Smatra da se radi o osiguranju koje je u obvezi ugovoriti svaki vlasnik motornog vozila u prometu kako bi svoju odgovornost za nastanak prometne nesreće i potencijalnu naknadu štete prenio na svog osiguratelja. Navodi da u konkretnom slučaju ne postoji namjera II. tuženika prouzročiti prometnu nesreću niti postoji prisutnost alkohola u organizmu, te smatra da ne postoje razlozi koji bi doveli do neposredne odgovornosti II. tuženika za štetu nastalu štetnim događajem. Ističe da iz odredbe čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju Zavod, ima pravo tražiti naknadu štete u smislu čl. 161. istog zakona, i to od I. tuženika kao osiguratelja motornog vozila, a od vlasnika odnosno korisnika vozila koji je prouzročio štetu može tražiti naknadu samo ukoliko motorno vozilo nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti. II. tuženik navodi da solidarna odgovornost osiguratelja- ovdje I. tuženika i osiguranika-štetnika ovdje II. tuženika, nije propisana niti jednom odredbom zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o obveznim odnosima, radi čega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u tijeku postupka proveo dokaze čitanjem tužbe, zapisnika o očevidu ( list 5-10), čitanjem izjave za donošenje presude na temelju sporazuma broj J-DO-2/13-11 od 31.1.2013. ( list 11-12), čitanjem sporazuma broj D-DO-2/13-21 od 21.1.2013. (list 13-14), Rješenje o o invalidskoj mirovini (Rješenje HZMO Područni ured Koprivnica (list 15- 16), izračun mirovine ( list 17), Rješenje od 3.7.20217. (list 18-19), čitanjem Rješenja HZZO Područni ured Koprivnica od 18.2.2013. (list 20-21), prijava o ozljedi na radu (list 22-25), nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti od 12.2.2014. (list 26-28), obrazac MRMS-R1 Samostani sektor za reviziju od 18.2.2014. (list 29- 30), zahtjev za vještačenje od 30.5.2017. (list 31-35), Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu od 16.12.2021. br. P-102/17-10 (list 36-38), Rješenje Trgovačkog suda U Varaždinu br. P-3/2022-14 od 1.3.2022. (list 39-41), dopis HZZMO od 18.3.2024. (list 42),dopis Triglav osiguranja od 25.3.2024. (list 46-47), banka podataka doznačenih mirovinskih primanja ( list 49-71), odgovor na tužbu I tuženika (list- 75-144), podnesak tužitelja od 15.11.2024. (list 152-154), odgovor na tužbu II. tuženika, podnesak tužitelja od 20.3.2025. (list 364-365).

5. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. U ovom postupku nije sporno da se je dana 23. studenoga 2012.g. u mjestu [adresa] dogodila prometna nesreća koju je skrivio ovdje II .tuženik ĆJ koji je upravljao osobnim automobilom marke Audi A8, reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod I. tuženika Triglav osiguranja d.d. Zagreb, nadalje da je uslijed te prometne nesreće došlo do teškog tjelesnog ozljeđivanja osiguranice tužitelja ŽJ kao pješakinje.

Do prometne nesreće došlo je na način da je II .tuženik kao vozač osobnog vozila nepropisno započeo radnju pretjecanja teretnog vozila za vrijeme kada je to teretno vozilo vršilo radnju pretjecanja biciklista, radi čega je na lijevom kolničkom traku, prednjim lijevim uglom osobnog automobila udario u pješakinju AJ koja se kretala uz lijevi rub kolnika gledano u smjeru svog kretanja, da ju je odbacio na lijevi dio vjetrobranskog stakla, a potom i na kolnik, te je ŽJ zadobila teške tjelesne ozljede u vidu frakture lubanje, nagnječenja mozga, unutarnje krvarenje glave i prijeloma desne ključne kosti.

Isto tako je nesporno da je Upravnim rješenjem tužitelja osiguranici ŽJ zbog ozljede na radu (prilikom putovanja na mjesto rada), poznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastale kao direktna posljedica povreda zadobivenih u toj prometnoj nesreći.

Nesporno je i da je štetu tužitelju nastalu isplatom mirovinskih davanja I. tuženik podmirio do zaključno 30. rujna 2021.g. Isto tako je nesporno da se osiguranici tužitelja ŽJ invalidska mirovina isplaćuje i nadalje te da joj je za razdoblje od 1.10.2021.g. do 31.8.2024.g. na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 19.046,71 EUR-o. Nesporno je da se je tužitelj obratio I. tuženiku s odštetnim zahtjevom od 18.3.2024.g., radi plaćanja naknade štete u mirnom postupku, no da je I. tuženik odbio naknaditi štetu dopisom od 25.3.2024.g. Nesporno je da je za prometnu nesreću koja se dogodila 23. studenoga 2012.g. a u kojoj je teško tjelesno ozlijeđena osiguranica tužitelja, odgovoran ĆJ jer to proizlazi kako iz odgovora na tužbu I. i II. tuženika tako i iz zapisnika o očevidu od 23.11.2012..g. Postaje prometne policije Koprivnica, tako i iz Izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka ODO u Koprivnici br. K-DO-2/13- 22 od 31. siječnja 2013.g., kao i Sporazuma o kazni i drugim mjerama iz čl. 360. st. 4. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (str. 5 do 14 spisa).

Nesporno je da je rješenjem tužitelja od 23.4.2014.g., osiguranici ŽJ kod koje je zbog ozljede na radu (100 %), nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, određuje se počevši od 12.2.2014.g., invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u svoti od 3.019,84 kn, mjesečno (str. 15 do 17), a rješenjem tužitelja od **.**.2017.g., ŽJ dosadašnjoj korisnici invalidske mirovine priznaje se i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (list 18 i 19 spisa). Nadalje, iz Prijave o ozljedi na radu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje do 29.11.2012.g., nesporno proizlazi da je ŽJ osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede prilikom dolaska na posao i to dana 23.11.2012.g., uslijed prometne nezgode u 6,10 sati, da je ista hospitalizirana putem službe hitne medicinske pomoći, odnosno ozljede koje je zadobila, zadobila ih je kao ozljede na radu prilikom dolaska na posao. (str. 22 do 25 spisa).

ŽJ koja je stradala u prometnoj nesreći od 23.11.2012.g., kao pješakinja u prometu zadobila je tjelesne ozljede i to: fractura cranni contusio cerebri Sah Encephalopathija postraumatica fraktura claviculae, kostarum etfibulae dex, te je ovlašteni vještak Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje središnja služba u Zagrebu, Centar za medicinska vještačenja i to dr. HJ naveo u nalazu i mišljenju vještaka do 12.2.2014.g., da je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, da se radi o ozljedi na radu u 100 % iznosu (listov 26 do 28 spisa). Vještak revizor dr. Nataša Kovač je u nalazu i mišljenju o invalidnosti dana 18.2.2014.g., za osiguranicu tužitelja ŽJ navela da je vještak dr. Dragana Dujmović predmetu osiguranika ŽJ broj dnevnika 8/14/227, donio nalaz i mišljenje da kod osigurane osobe postoji potpuni gubitak radne sposobnosti da je uzrok ozljeda na radu (100 %), te da je kontrolni pregled potreban te će se obaviti u veljači 2017.g., odnosno da je nalaz i mišljenje vještaka pravilan te da se isti potvrđuje (list 29 i 30 spisa).

Iz nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog kontrolnog pregleda od 30.5.2017.g., koje je učinio Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sektor za vještačenje, Područni ured u Varaždinu i dalje su potvrđene vezano za ŽJ ranije dijagnoze, te se ne mijenja ranije mišljenje vještaka jer je kod osiguranika počevši od 12.2.2014.g. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, bez preostale radne sposobnosti kao ozljede na radu, kontrolni pregled nije potreban, te se ŽJ liječi fizijatrijski i psihijatrijski uz kontrole vaskularnog kirurga, te se zdravstveno stanje nije poboljšalo (str. 31 do 35 spisa).

Nesporno je da se u ovom predmetu radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema I. tuženiku kao osiguravatelju i II. tuženiku kao štetniku, te da tužitelj od I. i II. tuženika solidarno potražuje isplatu odnosno naknadu štete s osnova isplaćenih invalidskih mirovina svojoj osiguranici ŽJ za razdoblje od 1.10.2021.g. do 31.8.2024.g. u iznosu od 19.046,71 EUR-o, (str. 48 do 72 spisa).

7. U ovom postupku je sporno da li se postojanje i visina obveze tuženika kao osiguravatelja štetnika i štetnika, da naknadi štetu tužitelju nastalu isplatom mirovine svom osiguraniku utvrđuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, i 119/22), ili odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

8. U ovoj pravnoj stvari potrebno je primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP), koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelje socijalnog osiguranja. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje obvezno je Zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Čl. 27. st. 2. ZOOP-a, propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka I. tog članka, smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok je stavkom 3. tog članka propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

Sukladno navedenom proizlazi da bi tužitelj temeljem čl. 27. ZOOP-a, imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svog osiguranika, samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu.

U konkretnom slučaju nesporno je da se radi o ozljedi na radu koje je zadobila osiguranica tužitelja, a tužitelj je dužan dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, dakle iz odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno da je na tužitelju teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan.

Tužitelj vezano za izračun iznosa štete koju je pretrpio isplatom mirovine svom osiguraniku, nije utvrđivao primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te je za napomenuti da je u podnesku od 15.11.2024.g., tužitelj predložio provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost visine isplaćenih svota invalidske mirovine osiguranici ŽJ, a s obzirom da su pun. I. i II. tuženika naveli kako tijekom ovog postupka nije sporna visina tužbenog zahtjeva već osnov tužbenog zahtjeva, to je pun. tužitelja na pripremnom ročištu od 31. ožujka 2025.g., odustala od dokaznog prijedloga radi provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja kao i dokaza uvidom u spis br. K-86/13 i spis Trgovačkog suda u Varaždinu br. K-112/17 (str. 417 spisa).

9. Primjenom mjerodavne odredbe čl. 27. ZOOP-a, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku, samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju, tužitelj nije svojoj osiguranici u razdoblju od 1.10.2021.g. do 31.8.2024.g., isplatio veći iznos mirovine od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, te kako se u konkretnom slučaju radi o činjenici da je osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede na radu i da je utvrđen trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti u 100 % iznosu, ovaj sud smatra, da stvarna šteta za tužitelja u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a, ne postoji, radi čega je odbio tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

9.1. I. i II .tuženici u svojim odgovorima na tužbu priznali su nastanak štetnog događaja, kao i uzročnu vezu između nastanka štetnog događaja i umirovljenja osiguranice tužitelja, te nije sporna niti visina iznosa koje je u kritičnom periodu tužitelj isplatio svojoj osiguranici s osnova invalidske mirovine, međutim na tužitelju je teret dokaza o visini stvarne štete, no kako po mišljenju ovog suda, stvarna šteta za tužitelja u smislu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije niti nastala, to je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

9.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, npr. u odluci br. REV- 1067/12 od 5. prosinca 2017.g., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a ne Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode, a takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u odlukama br. Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.g., Rev-388/18, od 25. kolovoza 2020.g.

9.3. Vrhovni sud RH je u gore citiranim odlukama dao jasan i nedvosmislenim odgovor u odnosu na sporno pitanje materijalnog prava, ukazujući da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

Pravni osnov razmatranja tuženog zahtjeva tužitelja treba promatrati kroz promjenu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tj. Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno kada je osiguranici tužitelja bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu, a ne Zakona koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja odnosno Zakona o mirovinskom osiguranju.

Iz gore navedenog, sud u ovoj pravnoj stvari nije primjenjivao odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i to čl. 161. 162, i 164. istog Zakona, a sud smatra da tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao na temelju koje pravne osnove bi II. tuženik bio odgovoran za naknadu štete tužitelju, tim više što je II, tuženik u vrijeme štetnog događaja imao zaključeno obvezno auto-osiguranje, isto tako je utvrđeno da je II. tuženik odgovoran za nastanak prometne nesreće, da isti u trenutku prometne nesreće nije bio pod utjecajem alkohola, da je odgovoran za štetni događaj iz nehaja, odnosno da je kao vlasnik motornog vozila u prometu svoju odgovornost za nastanak prometne nesreće, a potencijalno i naknadu štete prenio na svog osiguratelja temeljem police auto-osiguranja, te je sud mišljenja da odgovornost II. tuženika za naknadu štete prema tužitelju nema.

10. U ovoj pravnoj stvari, sud smatra da se ne primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i to odredbe čl. 161. 162 i 164, Zakona o mirovinskom osiguranju na koje se poziva tužitelj, te kako se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi za utuženo razdoblje pretrpio stvarnu štetu, isplaćujući invalidske mirovine svojoj osiguranici koja je uslijed ozljeda na radu koje je zadobila u prometnoj nesreći od 23. studenoga 2012.g. potpuno izgubila radnu sposobnost bez ostataka radne sposobnosti, te da je takovo njeno stanje trajno, budući da se radi o ozljedi na radu, to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

11. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema tužbenom zahtjevu, tužitelj je dužan I. tuženiku platiti parnični trošak u iznosu od 1.621,73 EUR-a, koji se odnosni na zastupanje I tuženika po punomoćniku odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i to za sastav pisanog odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 EUR-a, pristup na ročište od 27.2.2025.g., u iznosu od 312,50 EUR-a, za sastav podneska od 28.2.2025.g.,u iznosu od 312,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu od 31.3.2025.g., u iznosu od 312,50 EUR-a, a u koje iznose je uključen i pripadajući PDV od 25 %, kao i s osnove sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 59,23 EUR-a, (Tbr. 7. točka 1. OT, i Tbr. 8. točka 1., te Tbr. 9. točka 2 OT), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

Tužitelj je dužan platiti i prouzročeni parnični trošak II. tuženiku u iznosu od 937,50 EUR-a, koji se odnosi na zastupanje II. tuženika po punomoćniku odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi, a sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 625,00 EUR-a, kao i zastupanje na ročištu od 31. ožujka 2025.g. u iznosu od 312,50 EUR-a, a u koje iznose je uključen i pripadajući PDV od 25 %, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

12. Temeljem navedenog presuđeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

Koprivnica, 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Grgešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, [adresa] Zagreb, po punomoćnici ĐJC.

2. Odvj. Hrvoje Lui, iz OD Mađarić & Lui.

3. Odvj. Bruno Čer, Koprivnica, Hrvatske državnosti 11a.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte