Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1459/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2025., poslovni broj P-8597/2023-18, u sjednici vijeća 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2025., poslovni broj P-8597/2023-18.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 4.530,33 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu 4.530,33 eur nastao isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŠB u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 30. travnja 2023. koja je stradala u prometnoj nesreći. Potraživani iznos se odnosi na 50% invalidske mirovine, a koju prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika.
4.1. U žalbenom postupku, a i tijekom prvostupanjskog postupka sporna je primjena materijalnog prava kao i to ima li tužitelj pravo na naknadu štete nakon što osiguranik stekne uvjete za isplatu starosne mirovine.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci.
6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
7. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) kao propisa koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen (izvršene isplate invalidskih mirovina).
7.1. Nadalje je utvrdio da kako je osiguraniku tužitelja priznato pravo na mirovinu zbog invalidnosti na koju je utjecala bolest u omjeru 50%, i povreda izvan rada u omjeru 50% a tužitelj po toj osnovi i visini od 50% potražuje predmetni iznos od tuženika, to sukladno čl. 27. ZOOP-a, ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti pa nema niti štete.
8. Prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. ZOOP, koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
9. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.
10. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."
11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
12. Tako prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.
14. Kako je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje te je utvrđeno da ukupno isplaćene invalidske mirovine osiguranika ŠB iznose 9.060,64 Eura, a da izračunate invalidske mirovine, koje bi bila utvrđene u slučaju povrede na radu iznose 10.740,60 EUR, invalidske mirovine osiguranika tužitelja utvrđene rješenjem tužitelja su za 1.679,96 EUR manje od izračunate invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, slijedom čega zapravo tužitelj nije dokazao postojanje razlike u smislu čl. 27. ZOOP, odnosno da bi trpio stvarnu štetu isplatom invalidske mirovine.
15. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.
16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić