REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1556/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Gracin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja OM, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika ĐM, Su-198/23, dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, platiti tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 775,38 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- za ožujak 2024. na iznos od 61,15 eura od 11. travnja 2024. do isplate,

- za travanj 2024. na iznos od 49,67 eura od 11. svibnja 2024. do isplate,

- za svibanj 2024. na iznos od 122,38 eura od 11. lipnja 2024. do isplate,

- za lipanj 2024. na iznos od 108,60 eura od 11. srpnja 2024. do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 124,89 eura od 11. kolovoza 2024. do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 118,16 eura od 11. rujna 2024. do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 113,96 eura od 11. listopada 2024. do isplate,

- za listopad 2024. na iznos od 76,57 eura od 11. studenog 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na radnom mjestu vozač autobusa. U skladu s odredbom čl. 6. Ugovora o radu određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,40. Do provedbe statusnih promjena 2018. godine tuženik je imao svojstvo podružnice Zagrebačkog holdinga d.o.o., a nakon provedbe statusnih promjena i osnivanja tuženika kao pravne osobe kod njega je produžena primjena Temeljnog kolektivnog ugovora koji se primjenjivao u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Tim Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do 31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020., te člankom 67. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 8. veljače 2023. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2023. Dodatkom Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. donesenim 31. ožujka 2023. s primjenom od 1. ožujka 2023. utvrđene su grupe složenosti poslova s pojedinačnim koeficijentima složenosti poslova i stručnim spremama pri čemu su radna mjesta definirana i raspoređena u Katalogu radnih mjesta. Provedena je sistematizacija radnih mjesta te je utvrđeno radno mjesto „Vozač autobusa“ kojim su objedinjeni dosadašnji nazivi „Vozač autobusa I,II ili III“, a koji su prema opisu i sadržaju poslova predstavljali isto radno mjesto. Sukladno Katalogu utvrđeno je radno mjesto „Vozač autobusa“ za koje je predviđen koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,40. Ovaj koeficijent uvećan je II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje: II. Izmjena Dodatka) od 26. ožujka 2024. s primjenom od 1. ožujka 2024., kojom je za radno mjesto „Vozač autobusa“ predviđen koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,60. Međutim, unatoč navedenome tuženik do danas tužitelju nije povećao koeficijent složenosti poslova. Tužitelju se i dalje plaća neosnovano obračunava primjenom koeficijenta 2,40 sukladno nevažećem Katalogu radnih mjesta utvrđenom Dodatkom Kolektivnom ugovoru od 31. ožujka 2023. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,40 tužitelj je zakinut za pripadajući iznos plaće, odnosno zakinut je za plaću koja mu pripada primjenom koeficijenta 2,60. Primjenom novog Kataloga radnog mjesta od 1. ožujka 2024. tužitelju nesporno pripada novi iznos koeficijenta predviđen za radno mjesto „vozač autobusa", a na kojemu je tuženik zaposlen od trenutka zasnivanja radnog odnosa pa do danas. Tužitelj je nakon provedene promjene koeficijenta složenosti poslova zadržao isto radno mjesto za koje mu je plaća obračunavana po nižem koeficijentu, dok mu je u stvarnosti pripadao veći koeficijent u iznosu od 2,60. Zaključuje se dakle kako tuženik postupa protivno vlastitim internim odredbama kada tužitelju nije povećao koeficijent složenosti poslova unatoč važećem ugovoru o radu za radno mjesto „vozač autobusa“. Tuženik stoga neosnovano diskriminira tužitelja u odnosu na druge radnike kojima je za isto radno mjesto uvećao koeficijent složenosti poslova na iznos od 2,60 te temelju kojega im vrši obračun plaće. Unatoč tome što je Ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,40, tuženik je bio dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju po koeficijentu 2,60. Stoga tužitelj predlaže presuditi kao u izreci pod I ove presude, potražujući razliku plaća koje su trebale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,60 i plaća koje su mu obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,40, sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neutemeljeni. Ne osporava da je tužitelj radnik kod tuženika temeljem Ugovora o radu zaključenog 04.10.2018., za radno mjesto „Vozač autobusa III“, koeficijent složenosti poslova 2,40. Isto tako, nije sporno da je kod tuženika provedena sistematizacija radnih mjesta i da je utvrđeno radno mjesto „Vozač autobusa“-koeficijent složenosti poslova 2,40, kojim su objedinjeni dosadašnji nazivi „Vozač autobusa I, II i III“. Točno je i to da je koeficijent 2,40 uvećan II. Izmjenom Dodatka KU za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 26.03.2024. s primjenom od 01.03.2024., na način da sada iznosi 2,60 za radno mjesto „Vozač autobusa“. Tužitelju nije ponuđen novi ugovor o radu s koeficijentom 2,60 iz razloga što je istome utvrđena zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova vozača autobusa prema uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdanom u Ustanovi za zdravstvenu skrb „Vaš pregled dana 29.6.2023. Nakon toga, istome je od strane iste ustanove dana 28.03.2024. izdano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima, prema kojem je tužitelj zdravstveno sposoban za vozača motornih vozila AM,B,F,G,C,C1,D,D1 kategorije uz vremensko ograničenje od 1 (jedne) godine. S obzirom da od iste zdravstvene ustanove postoje različite ocjene zdravstvene sposobnosti za tužitelja (Uvjerenja Ustanove Vaš pregled od 29.06.2023. i 28.03.2024.) tuženik je dana 21.05.2024. podnio zahtjev za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti Domu zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Šarengradska 3, Zagreb-Drugostupanjskom zdravstvenom povjerenstvu za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti vozača i kandidata za vozače. S obzirom da postupak radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti tužitelja pokrenut pred Domom zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Šarengradska 3, Zagreb-Drugostupanjskim zdravstvenim povjerenstvom za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti vozača i kandidata za vozače još uvijek nije okončan, tuženik radniku nije mogao ponuditi zaključenje novog ugovora o radu za „ A autobusa“ sa pripadajućim koeficijent složenosti poslova 2,60, jer za razliku od ostalih vozača koji su zaključili taj ugovor i koji svakodnevno obavljaju posao vozača autobusa, tužitelj ne radi svoj posao vozača, već isti kao „neraspoređen“ dolazi na posao u prvoj smjeni, te za vrijeme radnog vremena ne obavlja svoj posao. Dakle, tuženik i dalje tužitelju isplaćuje plaću sukladno njegovom zadnjem ugovoru o radu, zaključenom prije nego što je isti izgubio zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova vozača autobusa. Tužitelj nije diskriminiran od strane tuženika u odnosu na druge radnike kojima je uvećan koeficijent složenosti poslova na 2,60 jer svi ti ostali vozači svakodnevno obavljaju posao vozača autobusa, dok tužitelj zbog navedenih razloga, ne obavlja taj posao u navedenom utuženom razdoblju. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji potraživanje razlike plaće koje potražuje tužbom. Tužitelj ne može potraživati razliku plaće za razdoblje od 18.03.2024. do 16.04.2024. i za razdoblje od 21.10.2024. do 19.11.2024., jer je isti u tom razdoblju koristio roditeljski dopust za mlt. dijete. Tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika, jer prema čl. 22. st. 3. važećeg Zakona o porezu na dohodak, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koje potražuje tužitelj, a ukoliko isti budu dosuđeni te koji se budu isplaćivali po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće. Slijedom navedenog, treba odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Tuženik predlaže da sud tužbu odbaci, odnosno podredno donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 04.10.2018., Dopis prednika tuženika svim radnicima od 29.12.2017., Pravilnik o radu iz studenoga 2016. prednika tuženika Zagrebački Holding d.o.o., Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., Dodatak V. Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30.07.2013., Kolektivni ugovor za radnike tuženika iz prosinca 2019., Kolektivni ugovor za radnike tuženika iz veljače 2023., Dodatak Kolektivnom ugovoru za tuženika iz ožujka 2023., II. Izmjena Dodatka Kolektivnom ugovoru tuženika od 26.03.2024., Prilog 1 Katalog radnih mjesta, obračunske isprave plaća, Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 29.06.2023., Ustanove za zdravstvenu skrb Vaš pregled, Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 28.03.2024., Ustanove za zdravstvenu skrb Vaš pregled, Rješenje HZZO-a, Regionalni ured Zagreb, Ispostava Samobor od 16.02.2024., Rješenje HZZO-a, Regionalni ured Zagreb od 13.09.2024., izračun utuženog potraživanja kojeg je sačinio tuženik, saslušan je svjedok TM i tužitelj kao stranka u postupku.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev gotovo u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporno da je tužitelj zasnovao radni odnos s tuženikom 04.10.2018., na neodređeno vrijeme kojim se obvezao obavljati poslove Vozača autobusa III, šifra radnog mjesta: ZS184, na linijama javnog gradskog prijevoza u Zagrebu. Koeficijent složenosti poslova je iznosio 2,40 na temelju kojeg se vršio obračun plaće sukladno odredbama Kolektivnog ugovora. Također nije sporno da je Zagrebački holding d.o.o. uputio radnicima obavijest od 29.12.2017., kojim su radnici obaviješteni o prijenosu njihovih ugovora o radu na novog poslodavca, ovdje tuženika, te da su obaviješteni da se kolektivni ugovor koji se primjenjivao na društvo Zagrebački holding d.o.o. nastavlja primjenjivati na sve radnike novoosnovanog društva, na način i pod uvjetima određenim Zakonom o radu. Navedeno slijedi iz obavijesti Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 29.12.2017. Time je tuženik došao u poziciju da se na njega ima primijeniti odredba čl. 137. st. 13. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje ZR) pa kao novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, sve imajući u vidu čl. 137. st. 1.-3. ZR-a.

6. Iz Pravilnika o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz studenog 2016. slijedi da su sva radna mjesta razvrstana u deset grupa složenosti poslova, a kao vozač autobusa tužitelj je razvrstan u V. grupu koja se odnosi na radnike koji imaju potrebna znanja i vještine u rukovanju strojevima, opremom i raznim alatima, te je tu većina zanimanja majstora i specijaliziranih mehaničara, montera, strojara, vozača, rukovatelja te manjim dijelom uslužna i službenička zanimanja, za koje je predviđen raspon u koeficijentu složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Identično slijedi i iz Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (čl. 71.). Kolektivnim ugovorom tuženika iz prosinca 2019. i veljače 2023., iz čl. 70. slijedi da se sva radna mjesta na koja se primjenjuje taj KU razvrstavaju u 4 grupe složenosti sa koeficijentima i otežanim uvjetima rada a sastavni su dio KU- a, a raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,01-3,00 pripada grupi poslova koji podrazumijevaju srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova, a između ostalih ovaj koeficijent složenosti poslova određen je i za vozače.

7. Dodatkom Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. donesenim 31. ožujka 2023. s primjenom od 1. ožujka 2023. utvrđene su grupe složenosti poslova s pojedinačnim koeficijentima složenosti poslova i stručnim spremama pri čemu su radna mjesta definirana i raspoređena u Katalogu radnih mjesta. Provedena je sistematizacija radnih mjesta te je utvrđeno radno mjesto „Vozač autobusa“ kojim su objedinjeni dosadašnji nazivi „Vozač autobusa I,II ili III“, a koji su prema opisu i sadržaju poslova predstavljali isto radno mjesto. Sukladno Katalogu utvrđeno je radno mjesto „Vozač autobusa“ za koje je predviđen koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,40. Ovaj koeficijent uvećan je II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje: II. Izmjena Dodatka) od 26. ožujka 2024. s primjenom od 1. ožujka 2024., kojom je za radno mjesto „Vozač autobusa“ predviđen koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,60.

8. Iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdanom u Ustanovi za zdravstvenu skrb „Vaš pregled“ od dana 29.6.2023., proizlazi da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova Vozača autobusa, te da mu je potrebno osigurati radno mjesto bez noćnih smjena. Nakon toga tužitelju je od strane iste Ustanove dana 28.03.2024. izdano Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima, prema kojem je tužitelj zdravstveno sposoban za vozača motornih vozila AM,B,F,G,C,C1,D,D1 kategorije uz vremensko ograničenje od 1 (jedne) godine. Stoga valja zaključiti da od iste zdravstvene Ustanove postoje različite ocjene zdravstvene sposobnosti za tužitelja.

9. Iz iskaza svjedoka TM, nadređenog tužitelju slijedi da je tužitelj negdje unatrag godinu ili dvije godine obavljao poslove vozača autobusa, ali mu je utvrđena privremena nesposobnost za rad. Od ožujka pa sve do studenog 2024. tužitelj je dolazio na posao, međutim nije radio ništa, odnosno nije radio poslove vozača autobusa. Vozačima autobusa su ponuđeni novi ugovori o radu sa višim koeficijentom od 2,60, koje su ugovore potpisali, ukoliko kod njih nije utvrđeno da su nesposobni za obavljanje tih poslova, odnosno da su izgubili vozačku kategoriju potrebnu za obavljanje tih poslova. Iz iskaza tužitelja slijedi da mu poslodavac nije ponudio nikakvo drugo radno mjesto, te da po zadatku rukovoditelja obavlja neke druge poslove.

10. Sukladno odredbi čl. 7. st.1. ZR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Sukladno odredbi čl. 90.st.2. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.Prema čl. 95. st.1. i 3. ZR-a propisano je da za razdoblje u kojima ne radi zbog opravdanih razloga, određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće a na istu ima pravo i za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

11. U konkretnom slučaju, sukladno navedenim odredbama tužitelj bi u utuženom razdoblju trebao ostvariti plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za tuženika (II. Izmjena Dodatka), od 26.03.2024. kojim je za Vozača autobusa predviđen koeficijent radnog mjesta od 2,60. Okolnost što tužitelj u utuženom razdoblju nije obavljao ove poslove, kako to slijedi iz iskaza svjedoka i tužitelja, nije odlučna činjenica, budući da tužitelj nije odgovoran za prekid rada do kojeg je došlo utvrđenjem radne nesposobnosti za obavljanje poslova vozača autobusa. Osobito jer mu je nadalje utvrđeno da je sposoban za vozača motornih vozila navedenih kategorija, koja Uvjerenja su kontradiktorna jedna s drugim. Dakle, tuženik je bio dužan obračunati i isplatiti plaću tužitelju prema koeficijentu radnog mjesta od 2,60, kao što to čini u odnosu na druge radnike koji obavljaju ove poslove i kojima je ponuđen novi ugovor o radu s ovim koeficijentom.

12. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, imajući u vidu da je sam tuženik sačinio izračun utuženog potraživanja prema kojem je tužitelj postavio tužbeni zahtjev i koji je neprijeporan između stranaka, pri čemu je u izračunu tuženik uzeo u obzir da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio i roditeljski dopust koja naknada je išla na teret HZZO-a, a u razdoblju od 18.03.2024. do 16.04.2024. i 21.10.2024. do 19.11.2024. Zbroj svih mjesečnih potraživanja razlike plaće daje ukupan iznos od 775,38 eura.

13. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22). Tijek zatezne kamate proizlazi iz odredbe Ugovora o radu u kojem su stranke dogovorile isplatu plaće najkasnije desetog dana u mjesecu za izvršeni rad u prethodnom mjesecu.

14. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.). Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja a da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 775,39 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini 75 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima 18.02.2025., 16.04.2025., za svako u visini od 75 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od 30.01.2025., 25.03.2025. za svako u visini od 75 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 375 bodova, odnosno 750,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 187,50 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 937,50 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku