REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2176/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici ČL, zaposlenici, po punomoći, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po FL, zaposlenici, (SU-996/13), radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja ČL, zaposlenice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 06. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, kojim zahtjeva da mu tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplatiti na ime naknade štete iznos u visini od 2.736,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 09. lipnja 2021. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik DL, smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 23. srpnja 1982. godine te je iza pokojnika priznato pravo na obiteljsku mirovinu udovici CL, rješenjem broj MP-31871 od 06. srpnja 1989. godine, da je prometnu nezgodu uzrokovao LL koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake KŽ-88-61, osiguranik tuženika, te je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena pravomoćnom presudom tada Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj K-143/85 dočim je u parničnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-1636/91 utvrđen doprinos od 80% na strani osiguranika tužitelja te 20% na strani osiguranika tuženika. Navodi da je u vremenskom razdoblju od 09.10.1985. godine do 30.04.1993. godine sklopljena izvansudska nagodba kojom su stranke priznale i utvrdile navedene omjere suodgovornosti za nastanak štetnog događaja te je tuženik do 31.08.2013. godine uredno izvršavao svoje obveze postupajući po odštetnom zahtjevu tužitelja, a potom su vođeni sudski postupci protiv tuženika radi naknade štete. Tužitelj navodi da je za razdoblje od 01.06.2019. godine do 28.02.2021. godine za tužitelja nastala šteta s osnova isplaćene obiteljske mirovine koja sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju iznosi 103.083,35 kn, te se tužitelj dana 01.06.2021. godine obratio s odštetnim zahtjevom tuženiku imajući u vidu utvrđenu suodgovornost tuženika u omjeru od 20% te je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 20.616,67 kn, koji zahtjev je tuženik otklonio iz razloga jer da bi pokojnik ostvario uvjete za starosnu mirovinu čime bi za tužitelja prestala šteta odnosno ista bi predstavljala eventualno razliku između tih dviju vrsta mirovine. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20 %, ne osporava da je tužitelj svom osiguraniku CL priznao pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede u navedenom štetnom događaju. Tuženik osporava osnov i visina tužbenog zahtjeva. Ističe kako bi tužitelj navršenjem 65 godina svog osiguranika bio u obvezi isplaćivati svom osiguraniku starosnu mirovinu, čiji iznos bi bio veći od obiteljske mirovine koju sada isplaćuje slijedom čega tužitelj ne trpi nikakvu štetu, a ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od obiteljske koju faktično isplaćuje tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne a što je potrebno utvrditi provođenjem financijskog vještačenja. Ističe da je nesporno kako je osiguranik tužitelja do štetnog događaja na ime starosne mirovine uplaćivao i izvjesne doprinose tužitelju pa se i u tom smjeru regres tužitelja može smatrati stjecanjem bez osnove odnosno dvostrukim stjecanjem po istoj osnovi, barem u određenom dijelu. Tuženik navodi kako je u ovoj pravnoj stvari sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravu tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa obiteljske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 01.06.2019. do 28.02.2021 godine, ističe kako se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl. 161 ZOMO kao lex specialis, te se ističe kako se u konkretnom slučaju tj. na obračun štete koju bi tuženik trebalo isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja tj. Zakon o osiguranju imovine i osoba (NN 53/77), koji u članku 22. propisuje kako HZMO ima pravo na naknadu stvarne štete odnosno razmjernog dijela isplaćene mirovine. Istovjetni pravni stav zauzima i Visoki trgovački sud RH u svojoj odluci poslovni broj Pž-2120/2014 od 16. siječnja 2017. godine ističući da se ima primijeniti zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev .

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj Pn- 1545/2021-29 od 24. svibnja 2024. godine djelomično usvojio tužbeni zahtjev. Povodom žalbe tužitelja i tuženika rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1133/2024-2 od 07. listopada 2024. godine ukinuta je presuda ovog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje iz razloga jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

4. U ponovljenom suđenju sud je pročitao rješenje od 06.07.1989.g. (list 4-5 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1805/05 od 06.06.2006.g (list 6-9 spisa), Izvansudske nagodbe (list 10-11 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2307/2015 od 18.03.2016.g. i poslovni broj P-1534/19- od 06.03.2020.g. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4832/2016 od 28.05.2018.g. (list 12-27 spisa), Potvrdu o isplati obiteljske mirovine (list 28-42 spisa), dopis tužitelja od 01.06.2021.g. i tuženika od 08.06.2021.g. (list 43-46 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2141/2021 od 16.06.2021.g., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- x 456/12 i poslovni broj Rev-x 436/10 od 02.02.2011.g., te poslovni broj Rev 1235/2021-2 od 22.02.2022.g. (list 56-67, list 79-82 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića.

Sud je izvršio uvid u spis tužitelja broj MO-318171.

Sud nije u dokaznom postupku ocjenjivao nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića (list 84-96 spisa) budući je tijekom ovog postupaka proveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je naknada štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine udovici osiguranika tužitelja CL za vremensko razdoblje od 01.06.2019. godine pa do 28.02.2021. godine.

Između stranaka nije sporno da je tužitelj isplatio udovici svog osiguranika za vremensko razdoblje od 01.06.2019. godine do 28.02.2021. godine ukupan iznos od 103.083,35 kn (list 28-42 spisa).

6. Tužitelj navodi da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13) temeljem koje odredbe ima pravo na naknadu štete koju trpi uslijed isplate obiteljske mirovine. Ističe da se tuženik neosnovano poziva na primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima, navodi da tužitelj potražuje naknadu štete koja nije nastala u trenutku kada se dogodio štetni događaj, da šteta nastaje isplatom mirovine, pa se ima se primijeniti Zakon koji važi u vrijeme isplate a to je Zakon o mirovinskom osiguranju temeljem kojeg propisa tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu. Navodi da sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju sadržanim u člancima 160. -167. tužitelju pripada šteta u punom iznosu, da je odredbom članka 161. st 2. citiranog Zakona propisano da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja među inim i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata.

Tuženik smatra da tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete u visini isplaćene obiteljske mirovine nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, jer mu taj iznos ne predstavlja štetu, a što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužiteljeva prava.

7. U odnosu na navode tuženika kako nije u obvezi naknaditi tužitelju štetu na ime isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 01.06.2019. do 28.02.2021. godine obzirom da bi osiguranik tužitelja DL ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu odnosno napunio bi 65 godina života, te da je neprijeporna činjenica da bi osiguranik tužitelja prema redovitom tijeku stvari, a da nije nastradao u prometnoj nesreći, radio i ostvarivao plaću do najduže 65 godine života kada bi stekao pravo na starosnu mirovinu sud je iste ocijenio kao neosnovane.

Prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 55/1972., 6/1973., 51/1974., 14/1978. i 26/1978.) nije predviđena mogućnost da se navršavanjem godina života jednom priznata invalidska mirovina prevede u starosnu mirovinu, već i nadalje ostaje invalidska mirovina i na temelju iste se vrše daljnje isplate, kao što to nesporno tužitelj čini, a što je sud utvrdio uvidom obračun isplate invalidske mirovine za osiguranika tužitelja (list 28 spisa). Sud ističe kako osiguranik koji je jednom stekao pravo na invalidsku mirovinu ne može steći pravo i na starosnu mirovinu na način kako to tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom ovog postupka jer Zakon o mirovinskom osiguranju sadrži pravila kojima je propisano korištenje, gubitak i ponovno utvrđivanje prava, time da Zakon o mirovinskom osiguranju nije propisan gubitak prava na invalidsku mirovinu osiguranika i stjecanje prava na starosnu mirovinu, zbog toga što su ispunjeni uvjet za priznavanje starosne mirovine.

8. Tuženik navodi kako tužitelj ne trpi štetu jer je riječ o ozljedi na radu osiguranika tužitelja, a takvo stajalište su zauzeli viši sudovi primjerice u odluci Rev 1354/16. Tužitelj ističe kako se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje čl. 161 ZOMO, a koji je lex specialis jer je osnov obiteljska mirovina koja nije pokrivena odredbama ZOOP-a.

9. Tužitelj u tijeku postupka navodi kako šteta tužitelju nastaje tek isplatom mirovine i tek se isplatom stječu uvjeti za potraživanje naknade štete pa je logično da se primjenjuje pravo koje je vrijedilo u vrijeme nastanka štete odnosno u vrijeme isplate mirovine, a ne vrijeme nastanka štetnog događaja jer šteta je nastala prilikom isplate svakog iznosa mirovine. Tužitelj ističe da mu je nastala štete isplatom mirovine, a ne samim štetnim događajem ili priznanjem prava na isplatu. Stoga se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme isplate.

10. Između stranaka je sporno da li tužitelju pripada naknada štete s osnova isplate obiteljske mirovine primjenom odredbi čl. 160. do 162. Zakona o mirovinskom osiguranju. Sporno je da li je nastala stvarna šteta tužitelju, a koji osnov i visinu štete tuženik osporava.

Tužitelj potražuje naknadu štete s osnova Zakona o mirovinskom osiguranju temeljem kojeg propisa tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu. Navodi da sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju odredbama sadržanim u člancima 160.-167. tužitelju pripada šteta u punom iznosu, da je odredbom članka 161. st 2. citiranog Zakona propisano da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja među inim i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata. Navodi kako je nastala šteta tužitelju isplatom mirovine pa se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme isplate.

Tuženik tvrdi da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

11. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19) u odredbi čl. 160. st. 1. propisuje da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Stavkom 2. članka 160. citiranog Zakona propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti i troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe dok je čl. 163. st. 1. citiranog Zakona propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 160. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete primjenjuju se odredbe ovoga Zakona (čl. 163. st. 7. Zakona).

12. Sud je u ovoj konkretnoj pravnoj stvari odlučivao temeljem odredbe čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP). Odredba članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisuje da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom u smislu stavka 1. članka 27. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dočim je stavkom 3. članak 27. ZOOP- a propisano da razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.g., poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. g. poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno kada je izvršena isplate mirovine, a ne nastanak samog štetnog događaja.

Obzirom na spornu visinu stvarne štete tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a ZPP-a) ne predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja postojanja stvarne štete u visini razmjernog iznosa mirovine, odnosno postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju visinu je trebalo utvrditi prema uputi Županijskog suda u Puli-Pola.

14. Tuženik je predložio provođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 27. rujna 2022. godine (list 110-121 spisa) utvrđeno je da bi dana **.**.2001. pok. DL navršio bi 65 godina života i pretpostavljeno ostvario pravo na starosnu mirovinu, a imao bi 41 godinu, 6 mjeseci i 3 dana mirovinskog staža, što preračunato u godine iznosi 40,7725 godine, u skladu s odredbom čl. 75. st. 6. ZOMO. Nadalje navodi da prema izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja:

- u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 28. veljače 2021. isplaćene obiteljske mirovine veće su od pretpostavljenih starosnih mirovina za 58.639,43 kn,

- u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 28. veljače 2021. razlika između isplaćenih obiteljskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina osiguranika tužitelja, uz uračunatu suodgovornost pokojnog osiguranika tužitelja za predmetni štetni događaja u visini od 80 %, ukupno iznosi 11.727,85 kn, odnosno 1.556,58 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

15. Prema uputi Županijskog suda u Puli-Pola sadržajnoj u obrazloženju rješenja poslovni broj Gž-1133/2024-2 potrebno je utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) ne predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja razlike između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Kako tužitelj nije dokazao visinu stvarne štete koja bi mu s osnove isplaćene invalidske mirovine za utuženo vremensko razdoblje od 01. lipnja 2019. godine do 28. veljače 2021. godine pripadala te koju bi tuženik eventualno bio u obvezi naknadi tuženik to je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan sve kao pod točkom I. izreke presude.

17. Sud je odlučivao o troškovima parničnog postupka sukladno čl. 154. stavak 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR. Slijedom navedenog sud je odlučio o troškovima parničnog postupka kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 06. svibnja 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Puli- Pola, pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku