Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Pr-63/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege iz Zagreba, protiv tuženika Zavod za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 25. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 6. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike neisplaćene plaće isplati bruto iznos od 160,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- za ožujak 2023. na iznos od 48,91 EUR počev od 16. travnja 2023. do isplate,

- za travanj 2023. na iznos od 43,47 EUR počev od 16. svibnja 2023. do isplate,

- za svibanj 2023. na iznos od 68,20 EUR počev od 16. lipnja 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne

operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana .

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065 naknaditi tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR, na koje troškove teku zatezne kamate od 6. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate, u kojoj se tužbi navodi:

- da tužitelj je bio zaposlenik Centra za socijalnu skrb Čakovec od 16. ožujka 2004. na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te da Aneksom III Ugovora o radu od 12. veljače 2015., tužitelj je raspoređena na radno mjesto administrativni referent;

- da na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine« br. 18/22., 46/22., 119/22.), tužitelj je od 1. siječnja 2023. zaposlenik tuženika; da naime, odredbama čl. 176. Zakona o socijalnoj skrbi, osnovan je Hrvatski zavod za socijalni rad (ovdje tuženik) kao javna ustanova, a čiji osnivač je Republika Hrvatska; da odredbom čl. 175. istog Zakona propisano je da osnivačka prava i dužnosti u ime osnivača ostvaruje Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi; da odredbom članka 317. st. 1. istog Zakona, određeno je da Centri za socijalnu skrb osnovani prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 33/12. i 46/13.) ili Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) prestaju s radom istekom 31. prosinca 2022.; da stavkom 5. istog članka propisano je kako dana 1. siječnja 2023. Zavod preuzima taksativno navedene poslove Centra za socijalnu skrb, dok je stavkom 6. istog članka propisano kako razmjerno preuzetim poslovima 1. siječnja 2023. Zavod preuzima imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu; da slijedom navedenog, od 1. siječnja 2023. ovdje tuženik je poslodavac tužitelja te je istom isplaćivao plaću; iako je Ugovor o radu između tužitelja i tuženika zaključen tek naknadno, s danom 1. lipnja 2023., i to za radno mjesto Stručni referent I;

- da u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023., na radnopravni status tužitelja primjenjivao se Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (»Narodne novine«, br. 61/18., 3/19., 60/22.), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.), Zakon o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23.), Zakon o plaćama u državnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.) te drugi opći propisi; da sukladno odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu, ukoliko su pojedina prava iz radnog odnosa različito uređena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo;

- da u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023., plaća tužitelja bila je regulirana Zakonom o plaćama u državnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.), s obzirom da je tuženika javna ustanova koja u smislu odredbe čl. 2. istog Zakona kao poslodavac predstavlja javnu službu; da člankom 6. st. 2. navedeni Zakon propisivao je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade; dok je čl. 7. st. 1. isti Zakon propisivao da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada; da na temelju navedenog čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023; dalje u tekstu: Uredba). Predmetna uredba je objavljena u Narodnim novinama dana 3. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno 11. ožujka 2023.; da člankom 8.a, d) Radna mjesta III. vrste Uredbe definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika; da ranije tužiteljevo radno mjesto kod prednika tuženika „administrativni referent“ nije predviđeno člankom 8.a Uredbe; te da kako je tužiteljevo radno mjesto kod tuženika trebalo procjenjivati sukladno navedenom članku 8.a Uredbe, a po kojem tužiteljevo radno mjesto nosi naziv „Stručni referent I.“ te mu pripada koeficijent 0,920, tuženik je pogrešno obračunavao plaću tužitelja;

- da naime, u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik je tužitelju isplaćivao plaću po koeficijentu 0,865; dakle, tuženik tužitelju nije isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno Uredbi za pripadajuće radno mjesto „ Stručni referent I.“ s pripadajućim koeficijentom 0,920 koji je propisan Uredbom; da navedenim postupanjem tuženik je tužitelju isplaćivao manju plaću od one koju je trebao primati, i to za mjesec ožujak 2023., travanj 2023. i svibanj 2023.

1.1. Slijedom navedenog, predlaže se sudu da nakon zakazane i provedene rasprave, donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. U danom odgovoru na tužbu tuženik navodi:

- da nesporno je kako su temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dosadašnji centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom 31. prosinca 2022. godine i njihove je poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 01. siječnja 2023. godine preuzeo tuženik kao pravni sljednik, te da slijedom toga, nesporno je i da je tužitelj od 01. siječnja 2023. godine zaposlenik tuženika;

- da nesporno je i kako je u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 01. lipnja 2023 godine plaća tužitelja bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), te da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023. – dalje u tekstu: Uredba). Međutim, u utuženom razdoblju kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“, a obzirom da nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika; da posljedično, tako nije niti bilo moguće tužitelju isplaćivati plaću u utuženom razdoblju temeljem Uredbe, kao neprimjenjive; da donošenjem općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta tuženik je rasporedio službenike i namještenike sukladno Uredbi, te je tako i tužitelju ponuđen novi ugovor o radu u skladu s njezinim odredbama, s početkom primjene od dana 01.06.2023.godine; da tužitelj je navedeno prihvatio i sa tuženikom sklopio novi ugovor o radu sukladno Uredbi, s početkom primjene od dana 01.06.2023.godine;

- da dakle, evidentno je da tuženik ni na koji način nije uskraćivao tužitelja u ostvarivanju njegovih materijalnih prava, obzirom da je do sklapanja novog ugovora o radu primao plaću sukladno svom postojećem radnom mjestu „administrativni referent“, a svoja prava je potom nastavio ostvarivati i sukladno novom ugovoru o radu po donošenju općeg aktu o sistematizaciji radnih mjesta tuženika donesenim sukladno Uredbi, a kojim je predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ na kojem je tužitelj trenutno zaposlen; da tuženik je po donošenju Uredbe bez odgode poduzeo sve radnje nužne za donošenje općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta upravo iz razloga što dosadašnjim aktom ista nisu bila predviđena, a sve kako bi svi radnici mogli ostvarivati neometano svoja prava sukladno važećim propisima; da evidentno je i da tužitelj u utuženom razdoblju nije smatrao da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisao ugovor o radu bez primjedbi s početkom primjene od 01.06.2023. godine.

2.1. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu bez održavanja ročišta, uz obvezu naknade parničnih troškova tuženiku.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj navodi da tuženik ne spori da je tužitelj njegov zaposlenik od 1. siječnja 2023., niti da je u utuženom razdoblju tužiteljeva plaća bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama i Uredbom o izmjenama i dopunama uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, međutim, tuženik navodi kako u utuženom razdoblju (od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023.) kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I.“, a obzirom da nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika, pa da zbog toga nije bilo moguće tužitelju isplaćivati plaću u utuženom razdoblju temeljem Uredbe kao neprimjenjive, a da u odnosu na navedeno, tužitelj ističe kako se u konkretnom slučaju radi o očiglednom propustu tuženika kao poslodavca, a koji propust ne može ići na štetu tužitelja kao radnika; da naime, Zakonom o socijalnoj skrbi (18/22) objavljen u Narodnim novinama 9. veljače 2022., a stupio na snagu 17. veljače 2022., u odredbi čl. 317. st. 9. propisano je: „(9) Stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra.“; dok je odredbom čl. 325. istog Zakona propisano: „Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.“; te da slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi uskladiti statut i druge opće akte najkasnije do 17. veljače 2023.. Tužitelj dalje navodi da Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad (NN 134/2022) objavljen je 16. studenog 2022., a stupio je na snagu 17. studenog 2022.; da člankom 102. Statuta propisano je: Opći akti određeni ovim Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet će se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Statuta; da člankom 37. Statuta propisano je: Upravno vijeće Zavoda obavlja sljedeće poslove: (2) donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja…“; da slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023. (a koji rok je sam tuženik odredio Statutom), a što je isti očigledno propustio učiniti; a da u svakom slučaju, tužitelj nije odgovoran za propuste tuženika kao poslodavca koji nije pravovremeno donio opći akt kojim bi uredio unutarnje ustrojstvo i sistematizaciju poslova. Tužitelj također navodi da člankom 6. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade; dok je čl. 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada; da stoga, kako na temelju zakona donesena Uredba, kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak Članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova; ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužitelju i to od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023. Uzgred, ukazuje se i na odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu, kojom se propisuje primjena najpovoljnijeg prava za radnika. U odnosu na navode tuženika kako smatra da tužitelj u utuženom razdoblju nije smatrao da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisao ugovor o radu s početkom primjene od 1. lipnja 2023.; tužitelj ističe kako se potpisom navedenog ugovora nije odrekao potraživanja koje je predmet ove pravne stvari. Stoga, s obzirom na sve dosadašnje tužiteljeve navode, kao i navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj smatra kako je evidentno da u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik nije tužitelju isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno ranije navedenoj Uredbi; a sve isključivo zbog propusta tuženika.

4. Tuženik navodi da je započeo s radom 01. siječnja 2023. godine, a istovremeno s time započeti su postupci brisanja centara za socijalnu skrb iz sudskog registra kako bi oni zaista prestali postojali, te kako bi se tuženik mogao i ustrojiti; da s početkom rada tuženika 01. siječnja 2023. godine započeo je i složeni proces njegova ustrojavanja te je tako ustrojeno 20 županijskih službi i 94 područna ureda i Služba Grada Zagreba, i time su preuzeti imovina, radnici, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentacija i arhiva centara za socijalnu skrb; da istovremeno, tuženik je započeo i proces donošenja svojih općih i internih akata, financijski planova i izvještaja; da dakle, tuženik je s početkom rada 01.01.2023.godine sukladno svim propisanim procedurama započeo i postupke donošenja svojih internih i općih akata, a sve kako bi se djelatnost socijalne skrbi mogla neometano obavljati i korisnici mogli nastaviti neometano koristiti prava i usluge, te osobito kako bi svi radnici tuženika mogli neometano tijekom cijelog složenog postupka ustrojavanja i „tranzicije“ iz dotadašnjih centara za socijalnu skrb ostvarivati svoja radnička prava; da u utuženom razdoblju tužitelj je neometano ostvarivao sva svoja radnička prava, pa tako i materijalna. Dalje tuženik navodi da nesporno je da su čl.8.a. Uredbe propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, te je za radno mjesto III. vrste – Stručni referent 1 utvrđen koeficijent za obračun plaće 0,920.; da međutim, čl. 11. st. 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/2001, 39/2009- dalj u tekstu: Zakon o plaćama), propisano je da će nadležna tijela javnih službi uskladiti pravilnike o unutarnjem redu javnih službi u roku od 60 dana nakon donošenja uredbe Vlade iz čl.7 .st.1. tog Zakona. Zakon o plaćama predstavlja posebni prisilni propis te su njegove odredbe obvezujuće i za tuženika u pogledu primjene Uredbe i usklađivanja visine plaće njegovih radnika, kao i isplate plaće sukladno koeficijentima iz Uredbe; da međutim kako bi tuženik postupao u skladu s Uredbom bio je u obvezi prethodno donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta; da uredba je stupila na snagu 11.03.2023.godine, te da tuženik je nakon njezina stupanja na snagu u skladu sa čl. 11.st.3. Zakona o plaćama donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad 24.05.2023.godine, koji je stupio na snagu 01.06.2023. godine, da njime je sistematizirano radno mjesto „Stručni referent 1“; da slijedom toga, čim je Pravilnik stupio na snagu svi su djelatnici tuženika, čija radna mjesta nisu bila do tada sistematizirana sukladno Uredbi, raspoređeni sukladno Uredbi te su im ponuđeni novi ugovori o radu; da tako je i sa tužiteljem zaključen ugovor o radu s početkom primjene od 01.06.2023.godine, a kojim se tuženik obvezao sukladno donesenom Pravilniku isplaćivati mu plaću po koeficijentu 0,920. Tuženik ponovno ističe kako ni na koji način nije uskraćivao tužitelja u ostvarivanju njegovih prava, obzirom da u utuženom razdoblju do donošenja pravilnika o sistematizaciji nisu ni bile ispunjene pretpostavke po kojima bi mu isplaćivao plaću po koeficijentu 0,920; da tužitelj je do sklapanja novog ugovora o radu primao plaću sukladno svom postojećem radnom mjestu, a svoja prava je potom nastavio ostvarivati i sukladno novom ugovoru o radu; da zaključno, člankom 317. st. 9. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22.) propisano je kako stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda, do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda.

5. U odnosu na navode tuženika kako je 01.01.2023. godine sukladno svim propisanim procedurama započeo i postupke donošenja svojih internih i općih akata, a sve kako bi se djelatnost socijalne skrbi mogla neometano obavljati i korisnici mogli nastaviti neometano koristiti prava i usluge, te osobito kako bi svi radnici tuženika mogli neometano tijekom cijelog složenog postupka ustrojavanja i „tranzicije“ iz dotadašnji centara za socijalnu skrb ostvarivati svoja radnička prava, tužitelj navodi da ti su navodi neosnovani, pa tako i kontradiktorni u odnosu na postupanje tuženika u odnosu na tužitelja, odnosno na prava radnika koje ista ima, iz razloga što tuženik nije tužitelju isplaćivao plaću koje je bio dužan isplatiti sukladno navedenoj Uredbi. Nadalje, na navode tuženika u odnosu na pozivanje na Zakon o plaćama u javnim službama kojim je propisano da će se nadležna tijela javnih službi uskladiti pravilnike o unutarnjem redu javnih službi u roku od 60 dana nakon donošenja uredbe Vlade iz čl. 7 st. 1 tog zakona, tužitelj navodi da isto je neprihvatljivo, a naročito iz razloga jer Uredba koja je opći akt, pa tako, po pravnoj snazi iznad akata tuženika, ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužitelju i to od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023. godine; te da tuženik je tužitelja, na takav način uskraćivao u ostvarenju njegovih prava iz radnog odnosa, na način da je isplaćivao manju plaću od one koju je tužitelj trebao primati, i to za utuženo razdoblje. Tužitelj ostaje u cijelosti kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda.

6. Tuženik se očitovao da i dalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva, dok sama visina tužbenog zahtjeva nije sporna, pa stoga tuženik smatra kako dostava po tužitelju navedenog obračuna, kao ni po tužitelju predloženo vještačenje nije potrebno. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan iz već ranije iznijetih razloga, pozivajući se na sudsku praksu tj. presude Županijskog suda u Varaždinu Gž-1681/06- 2, presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-R-859/14 i presuda Vrhovnog suda RH broj Revr-276/07-2.

7. Tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda i dokaznih prijedloga, dalje navodeći da obzirom je tuženik izjavio da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, tužitelj je odustaje od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja, pa slijedom toga i od dokaznog prijedloga za dostavu od strane tuženika obračuna neisplaćenog dijela plaće.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2023. (listovi br. 5-6 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz obvezu prethodnog obavljanja probnog rada (u trajanju od mjesec dana) od 16. ožujka 2004. (listovi br. 7-8 spisa) i Obračunske isprave za isplatu plaće-naknade plaće za razdoblje: siječanj 2023. do lipanj 2023. (listovi br. 9-21 spisa); dokumentaciju dostavljenu po tužitelju: Statut Hrvatskog zavoda za socijalni radi od 09. studenog 2022. (listovi br. 31-66 spisa); te u dokumentaciju dostavljenu po tuženiku: Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 24.05.2023., s Prilogom: Sistematizacijom radnih mjesta i opisom radnih mjesta (listovi br. 69-327 spisa).

8.1. Provedeno je i saslušanje tužitelja.

9. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti osnovanim.

10. Osnovom navoda stranaka, te provedenih dokaza, sud je utvrdio nedvojbenima slijedeće činjenice:

- da je tužitelj od 16. ožujka 2004. bio zaposlenik pravnog prednika tuženika, Centra za socijalnu skrb Čakovec, na radnom mjestu Administrativnog referenta;

- da su na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dotadašnji Centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom 31. prosinca 2022., te da njihove je poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 1. siječnja 2023. preuzeo ovdje tuženik Hrvatski zavod za socijalni rad kao pravni sljednik;

- da je slijedom prednje navedenog tužitelj od 1. siječnja 2023. zaposlenik tuženika;

- da je dana 1. lipnja 2023. između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto Stručni referent I, s početkom primjene 1. lipnja 2023.;

- da je u utuženom razdoblju plaća tužitelja bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), te da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023.);

- da u utuženom razdoblju kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ za koje se prema navedenoj izmijenjenoj Uredbi plaća obračunava primjenom koeficijenta 0,920, budući da nije bio donesen novi opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika usklađen s tom Uredbom;

- te da je u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik tužitelju isplaćivao plaću primjenom koeficijenta 0,865, za radno mjesto "administrativni referent", propisanog ranije važećom Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i Zakona u javnim službama

(»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.)

11. Sporno je između stranaka da li je plaću tužitelja u utuženom razdoblju trebalo obračunati primjenom koeficijenta 0,865 u skladu s postojećim aktom o sistematizaciji radnih mjesta u kojem nije bilo određeno radno mjesto "stručni referent I", već radno mjesto "administrativni referent" te u skladu s njim sklopljenim Ugovorom o radu za to radno mjesto "administrativni referent" ili ju je trebalo obračunati primjenom koeficijenta 0,920 utvrđenog za radno mjesto "stručni referent I" u skladu s Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama.

12. Odredbom članka 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09.) propisano je da na pitanje plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori; odredbom članka 6. st. 2. navedenog Zakona propisano je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je odredbom članka 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada.

13. Na temelju navedenih odredbi članka 6. st. 2. i članka 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, koja je Uredba objavljena u "Narodnim novinama" broj 26/23 dana 3. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u "Narodnim novinama", odnosno 11. ožujka 2023.

13.1. Člankom 8.a Radna mjesta III. vrste navedene Uredbe definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika. Ranije tužiteljevo radno mjesto kod prednika tuženika „administrativni referent“ nije predviđeno člankom 8.a te Uredbe, već je određeno radno mjesto „Stručni referent I.“ za koje je određen koeficijent 0,920.

14. Odredbom članka 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19.,151/22., 46/23.) propisano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

15. Nedvojbeno je da je tužitelj ranije zaposlen kod pravnog prednika tuženika, Centra za socijalnu skrb Čakovec, na radnom mjestu "administrativni referent", od 1. siječnja 2023. nastavio raditi kod tuženika kao pravnog sljednika Centra za socijalnu skrb Čakovec, te da je tužitelj kod tuženika od 1. siječnja 2023. do 1. lipnja 2023. i nadalje bio raspoređen na radno mjesto "administrativni referent" sukladno tada važećim općim aktima tuženika o sistematizaciji radnih mjesta, za koje je radno mjesto "administrativni referent" prema ranije važećoj Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i Zakona u javnim službama (»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.) u ovdje spornom razdoblju bio propisan koeficijent 0,865.

16. Sud smatra da je plaću tužitelja u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. trebalo obračunati prema odredbi članka 8.a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 26/23) koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023. kojom je za radno mjesto "stručni referent I" navedenom Uredbom određen koeficijent 0,920, a pod koje je radno mjesto "stručni referent I" novom sistematizacijom radnih mjesta tuženika i Ugovorom o radu sklopljenim s tužiteljem od 1. lipnja 2023. svrstano dotadašnje radno mjesto "administrativni referent", iako to radno mjesto "stručni referent I" kod tuženika u to vrijeme još nije bilo sistematizirano i između stranaka još nije bio zaključen ugovor o radu za to radno mjesto. To iz razloga što je, kako je ranije izneseno, člankom 6. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, te člankom 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada, a odredbom članka 8.a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 26/23) koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023. umjesto ranije postojećeg radnog mjesta "administrativni referent" utvrđeno je radno mjesto "stručni referent I", za koje je radno mjesto navedenom Uredbom određen koeficijent 0,920, a tuženik je bio u obvezi svoje opće akte, pa tako i akt o sistematizaciji radnih mjesta pravovremeno u propisanim rokovima uskladiti s odredbama Zakona o plaćama u javnim službama i odredbama navedene Uredbe.

17. Naime, odredbom članka 317. st. 9. Zakonom o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 18/22) koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., propisano je da stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra, dok je odredbom članka 325. istog Zakona propisano da Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog Zakona, te je slijedom toga tuženik bio u obvezi uskladiti svoj statut i druge opće akte najkasnije do 17. veljače 2023. Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad donesen je dana 9. studenog 2022., objavljen je u "Narodnim novinama" broj 134/2022 dana 16. studenog 2022. i stupio na snagu dana 17. studenog 2022. Člankom 102. navedenog Statuta propisano je da opći akti određeni ovim Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet će se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Statuta, te člankom 37. Statuta propisano je da Upravno vijeće Zavoda donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja.

18. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023., koji rok je i sam tuženik odredio Statutom, a što je tuženik propustio učiniti, obzirom da je Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad (ovdje tuženika) donesen dana 24. svibnja 2023.

19. Stoga, kako na temelju zakona (Zakona o plaćama u javnim službama) donesena Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova, ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužitelju i to od dana stupanja te Uredbe na snagu, znači od 11. ožujka 2023. Takav stav je u skladu i s odredbom članka 9. st. 3. Zakona o radu, kojom se propisuje primjena najpovoljnijeg prava za radnika.

20. U odnosu na navode tuženika kako tužitelj u utuženom razdoblju nije smatrao da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je dana 1. lipnja 2023. potpisao ugovor o radu kojim je s početkom primjene od 1. lipnja 2023. prihvatio novo radno mjesto "stručnog referenta I" i novi koeficijent od 0,920 za to radno mjesto, sud ističe da tužitelj se potpisom navedenog ugovora o radu nije odrekao potraživanja koje je predmet ovog postupka.

21. Kako je tuženik u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. obračunavao i isplaćivao tužitelju plaću manju od one koju mu je trebao isplatiti da je pravilno obračunata prema odredbi čl. 8.a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023), osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu razlike s osnova neisplaćene mu plaće uslijed takvog pogrešnog obračuna.

22. Obzirom na nespornu visinu tužbenog zahtjeva, tražbina tužitelja za isplatu utuženog iznosa od 160,58 EUR utvrđena je u cijelosti osnovanom.

23. Na navedeni glavnični iznos tužitelju osnovom odredbe članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu.

24. Na temelju svega izloženoga, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je usvojen.

25. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

25.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 16.10.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 26.11.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 24.12.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 27.1.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 10.2.2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 25.3.2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 300,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 75,00 EUR, sveukupno 375,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 151. st. 3. ZPP-a, tekućom od dana presuđenja s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

Čakovec, 6. svibnja 2025.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik