Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1847/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc Osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1891/2021-24 od 4. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1891/2021-24 od 4. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1891/2021-24 od 4. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: " "Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, iznos od 5.885,47 eura sa zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.". Točkom II. izreke navedene presude naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.199,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog zakonom predviđenog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.
5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, GZ, u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. svibnja 2021. isplaćeni na temelju pravomoćnog rješenja tužitelja Klasa: UP/I 141-02/12-01/03329490988 od 22. listopada 2012.
6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tuženika.
7. Sporna je osnovan i visina potraživanja tužitelja odnosno sporno je primjenjuju li se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013., 151/2014. 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., dalje: ZOMO) ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu budući da tužitelj u svojoj žalbi osporava stav prvostupanjskog suda da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014. – dalje: ZOOP).
8. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom pogrešno primijenio materijalno pravo.
9. Naime, između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP. Nadalje, u postupcima u kojima spor pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina (jer svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu), a ne, kako to pogrešno smatra žalitelj, odredbe ZOMO koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Drugim riječima, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (v. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).
10. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP, a ne ZOMO izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa ovog višeg suda koja je dosljedna (v. npr. Gž-1970/2022-2 od 19. srpnja 2022.).
11. Pritom je bitno naglasiti kako je člankom 27. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog događaja.
12. Nadalje je člankom 8. ZOOP propisano kako tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.
13. Tuženik se dakle, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, odnosno štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
14. Iz svega navedenoga proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
15. Dakle, prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
16. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije dokazao da je isplatom mirovine u utuženom razdoblju pretrpio stvarnu štetu koju bi u skladu s člankom 27. ZOOP mogao osnovano potraživati od tuženika, jer nije dokazao da bi postojala razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, nije dokazao da je šteta nastala a kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja.
17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
