REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-1712/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ODVODNJA POREČ d.o.o., OIB: 67294322519, Poreč, Mlinska 1, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, OIB: 69608914212, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi postupanja po žalbi u postupku dodjele bespovratnih sredstava, 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/I-988-01/22-02/125, URBROJ: 538-05-3-3-2/615-24-4 od 5. rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku da kao stvarno nadležno tijelo odluči o žalbi tužitelja od 31. kolovoza 2022. izjavljenoj protiv odluke Hrvatskih voda (Odgovora na prigovor korisnika na obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRR03) Klasa: 325-04/14-08/8 Urbroj: 374-1-13-19-160) od 23. srpnja 2019.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora u preostalom iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-988-01/22-02/125, URBROJ: 538-05-3-3- 2/615-24-4 od 5. rujna 2024. odbačena je žalba tužitelja izjavljena na postupanje Hrvatskih voda povodom Odgovora na prigovor korisnika na obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRR03) Klasa: 325-04/14-08/8 Urbroj: 374-1-13-19-160 od 23. srpnja 2019. kao nedopuštena uz obrazloženje da tuženik nije nadležan odlučivati o žalbi u okviru Operativnog programa 2007. - 2013.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke te obrazlaže kako je 31. kolovoza 2022. podnio tuženiku žalbu protiv odluke Hrvatskih voda od 23. srpnja 2019. nastavno na presudu Upravnog suda u Rijeci Us I-1153/21 kojom je odlučeno da se dodaje uputa o pravnom lijeku u odluci Hrvatskih voda tako da tužitelj protiv te odluke može izjaviti žalbu ovdje tuženiku. Ističe da je o pitanju nadležnosti tuženika, osim navedene presude posl.br. Us I-1153/21, već donesena i pravomoćna presuda Upravnog suda u Rijeci u predmetu pod poslovnim brojem Us I-1392/2021 kojom je naloženo tuženiku da kao stvarno nadležno tijelo odluči o žalbi podnesenoj od strane tužitelja u postupku utvrđivanja nepravilnosti na projektu „Sustav odvodnje s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda Grada Poreča“ u okviru Operativnog programa „Zaštita okoliša 2007.-2013“. Pritom ističe da je žalba tužitelja koju je tuženik odbacio pobijanim rješenjem podnesena protiv odluke Hrvatskih voda, a koja odluka je donesena upravo u sklopu istog projekta „Sustav odvodnje s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda Grada Poreča“ u okviru Operativnog programa „Zaštita okoliša 2007. - 2013.“. Isti stav da je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Usž-3341/20 od 10. ožujka 2021. u kojemu je u odnosu na Operativni program 2007. - 2013. naveo „Iz spisa predmeta je vidljivo da je tužitelj iskoristio redovan pravni put ali samo do tuženika kao posredničkog tijela razine 2, kao što to u žalbi i navodi, ali nije ispunio zakonom propisane pretpostavke za pokretanje upravnog spora“, da je „Sukladno Zakonu o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj i članka 3. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj koordinacijsko tijelo u sustavu je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije.“ te da se „Stoga tužitelj sukladno odredbi članka 122. ZUP-a prije pokretanja upravnog spora trebao obratiti Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije pa tek potom nakon donošenja rješenja tog Ministarstva pokrenuti upravni spor sukladno naprijed citiranim odredbama Zakona o upravnim sporovima (isto i u rješenju ovog suda br. Usž-3510/19-3 od 12. prosinca 2019. u sporu između istih stranaka)“. U pogledu izlaganja institucionalnog i pravnog okvira za postupanje tijela u sustavu upravljanja i kontrole korištenja strukturnih instrumenata u Republici Hrvatskoj, a u programskom razdoblju 2007. - 2013., tužitelj ističe kako odredbama Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 78/12, 143/13, 157/13 - u daljnjem tekstu Zakon o uspostavi institucionalnog okvira) i Uredbe o tijela u sustavu upravljanja i kontrole korištenja strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 97/12, 18/16, 3/17 - u daljnjem tekstu Uredba o tijelima u sustavu upravljanja i kontrole) nije moguće kategorički isključiti nadležnost tuženika za odlučivanje o žalbama korisnika podnesenih protiv odluka Hrvatskih voda, a da je odredbom čl. 6. st. 2. t. 8. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira jasno propisana odgovornost tuženika kao koordinacijskog tijela da uspostavlja, nadgleda i unaprjeđuje sustav upravljanja i kontrole korištenja sredstava u okviru Operativnog programa 2007. - 2013. Zaključno, kako je odluka Hrvatskih voda (Odgovor na prigovor korisnika) dopunjena uputom o pravnom lijeku pravomoćnom presudom UsI-1153/21, čak i da je takva uputa o pravnom lijeku pogrešna (odnosno da upućuje na nenadležno tijelo), a što tužitelj u cijelosti osporava, to se u danom slučaju ima primijeniti odredba članka 111. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi i da stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica. Tuženik da je prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja propustio primijeniti i odredbu članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku kojom je uređeno na koji način postupa javnopravno tijelo po zaprimljenom podnesku u slučajevima kada smatra da je nenadležno. Napominje i kako je pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje te pravo na dobru upravu zajamčeno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje i naložiti tuženiku postupanje po žalbi tužitelja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti ustrajući u cijelosti u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže kako institucionalni okvir programsko razdoblje 2007. - 2013. predstavlja Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj i Uredba o tijelima u sustavu upravljanja i kontrole, kojim odredbama je normirana uloga i zadaća tuženika kao Koordinacijskog tijela te ističe da ni jednom odredbom nije propisana njegova uloga u odlučivanju o prigovorima ni žalbama protiv odluka o nepravilnosti. Usporedno ukazuje na uređenje sustava u programskom razdoblju u kojem je uslijedilo (2014. - 2020.) koje drugačije uređuje ulogu tuženika od ranijeg razdoblja u kojem tuženik nije bio žalbeno tijelo. Smatra kako tužitelj samo paušalno navodi navodnu povredu Povelje o temeljnim pravima te kako je protiv odluke Hrvatskih voda trebao pokrenuti sudski spor čime bi mu se osigurala pravna zaštita. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, te uvidom u predmete ovog suda posl.br. Us I-1153/2021 i Us I-1392/2021, te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan 6. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj osporavajući zakonitost odluke tuženika od 31. kolovoza 2021. pokrenuo upravni spor pred ovim sudom koji se vodio pod posl. br. Us I-1153/2021 i koji je okončan donošenjem presude ovog suda posl. br. Us I-1153/2021-5 od 11. kolovoza 2022., kojom je poništen akt tuženika od 31. kolovoza 2021. (točka I. izreke) te je dodana uputa o pravnom lijeku protiv odluke u dopisu Hrvatskih voda, pravne osobe za upravljanje vodama KLASA: 325-04/14-08/8, URBROJ: 374-1-13-19-160 od 23. srpnja 2019. (odgovora na prigovor korisnika na obavijest o bitnim elementima odluke o utvrđenoj nepravilnosti, Broj: EN.2.1.06-0001/IRR03), tako da tužitelj protiv navedene odluke može izjaviti žalbu Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, u roku od 15 dana od dostave ove presude. Žalba se dostavlja tuženiku (točka II. izreke). Protiv navedene presude stranke nisu izjavljivale pravni lijek te je ista postala pravomoćna 6. rujna 2022.

7. Dalje, postupajući po citiranoj presudi posl.br. Us I-1153/2021-5 tužitelj je 31. kolovoza 2022. podnio tuženiku žalbu protiv Odluke Hrvatskih voda od 23. srpnja 2019. (Odgovora na prigovor korisnika na Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRR03) Klasa: 325-04/14-08/8 Urbroj: 374-1-13-19-160). Odlučujući o predmetnoj žalbi tuženik je donio osporavano rješenje kojim je ista odbačena kao nedopuštena uz navod da tuženik nije nadležan rješavati po žalbi u okviru navedenog Operativnog programa zaštite okoliša 2007. - 2013.

8. Sud utvrđuje da je o pitanju nadležnosti za odlučivanje o žalbi tužitelja podnesenoj protiv odluka Hrvatskih voda u sklopu Operativnog programa „Zaštita okoliša 2007. - 2013.“ odlučivano i u upravnom sporu koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. Us I-1392/2021 u kojem je pravomoćnom presudom od 4. travnja 2022., među ostalim, naloženo tuženiku da kao stvarno nadležno tijelo, odlučuje o žalbi tužitelja izjavljenoj na postupanje Hrvatskih voda kao Posredničkog tijela razine 2, u postupku utvrđivanja nepravilnosti na projekt „Sustav odvodnje s uređajima za pročišćivanje otpadnih voda grada Poreča“ u okviru Operativnog programa „Zaštita okoliša 2007. - 2013.“, uz obrazloženje da je u pogledu konkretnog Operativnog programa ustaljena praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojoj tuženik ima položaj koordinacijskog, odnosno žalbenog tijela u smislu čl. 3. Uredbe o tijelima u sustavu upravljanja i kontrole korištenja strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj (vezano uz Uredbu EU br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj i Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju opći odredbi u Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća EZ br. 1083/2006.).

9. Prema Zakonu o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj i članku 3. Uredbe o tijelima u sustavu upravljanja i kontrole korištenja strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatske tuženik je koordinacijsko tijelo u sustavu upravljanja i kontrole korištenja strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj u programskom razdoblju 2007. - 2013. godine, u okviru kojega je proveden i projekt iz predmeta ovoga. Isto među strankama nije ni sporno.

10. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj propisano je da je Koordinacijsko tijelo nacionalno tijelo odgovorno za programiranje, uspostavu Sustava, donošenje pravila, razvoj integriranog sustava upravljanja informacijama, praćenje provedbe na nacionalnoj razini te koordinaciju s Komisijom., a st. 2. t. 8. istoga članka da, među inim, uspostavlja, nadgleda i unapređuje Sustav.

11. Pritom se ukazuje i da je točkom 3.2. Smjernica o osiguravanju poštovanja Povelje Europske unije o temeljnim pravima pri provedbi europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondova”) (Službeni list Europske unije, 2016/C 269/01), na koje se osnovano poziva tužitelj, propisano da se u postupcima provedbe europskih strukturnih i investicijskih fondova primjenjuje pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Službeni list Europske unije, 2016/C 202/02).

12. Stav je ovog suda, kao i sudske prakse (primjerice Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama posl. br. Usž-3510/19-3 od 12. prosinca 2019., Usž- 3341/20-2 od 10. ožujka 2021.) da se u konkretnom operativnom programu, sukladno citiranim odredbama, protiv odluke Hrvatskih voda može prije pokretanja upravnog spora izjaviti žalba tuženiku kao koordinacijskom (time i žalbenom) tijelu.

13. Dalje, tužitelj osnovano navodi kako je o stvarnoj nadležnosti u konkretnoj upravnoj stvari već odlučeno rečenom presudom posl. br. Us I-1153/2021-5 kada je sud dodao u spornu odluku uputu o pravnom lijeku u kojem je odlučio da o žalbi odlučuje tuženik, a kojeg pravnog shvaćanja se tuženik bio dužan držati.

14. Ujedno, čak i kada tuženik ovdje ne bi imao svojstvo nadležnoga koordinacijskog (žalbenog) tijela, tužitelj osnovano upozorava na propuštanje tuženika da postupi prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) kojima je uređeno postupanje nenadležnog tijela po podnesku.

15. Sukladno svemu navedenom, sud je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS- a usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavani akt tuženika, naloživši ujedno tuženiku da kao stvarno nadležno tijelo odluči o predmetnoj žalbi tužitelja na način kako to reguliraju odredbe čl. 115. do 120. ZUP-a, odnosno odlučio je kao pod t. I. i II. izreke presude.

16. Odluku o troškovima spora (t. III. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištu od 29. travnja 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, ukupno 2.000,00 euro, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

17. U odnosu na preostali zatraženi trošak od 1.250,00 eura (s PDV-om) za sastav podneska od 23. travnja 2025. sud isti cijeni neosnovanim budući u tom podnesku tužitelj ponavlja navode iz tužbe te isti nije važan za rješavanje ovog spora, uostalom sud je omogućio tužitelju dodatno očitovanje na odgovor na tužbu u ovom sporu (na ročištu od 29. travnja 2025.). Slijedom, o istome je odlučeno na način kako je naznačeno u t. IV. izreke presude.

18. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).

U Rijeci 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).