Republika Hrvatska

Posl.br. Povrv-140/2024

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., OIB:16912997621, Put od Republike 14, 20000 Dubrovnik, zastupan po punomoćnicima ŠĆ i BĆ iz [adresa], protiv tuženika Hostel Dubrovnik Plus j.d.o.o., OIB:74591057364, [adresa], 20236 Komolac, koje zastupa zakonski zastupnik HĆ, a on zastupan po punomoćnicima ĆĆ, Ivan Fabijanović i Ognjen Dabelić, odvjetnici u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 01.travnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 06.svibnja 2025.g., istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je dana 03.rujna 2024 pod poslovnim brojem Ovrv-3405/2024 donio javni bilježnik u Dubrovniku Jure Plećaš, a kojim se nalaže tuženiku HOSTEL DUBROVNIK PLUS j.d.o.o., OIB: 74591057364, [adresa], 20236 Komolac, da tužitelju ČISTOĆA d.o.o., OIB: 16912997621, Put od Republike 14, 20000 Dubrovnik, namiri tražbinu u iznosu od 2.394,95 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 204,29 EUR od 01.05.2023.,

• na iznos od 204,29 EUR od 01.06.2023.,

• na iznos od 204,29 EUR od 01.07.2023.,

• na iznos od 209,52 EUR od 01.08.2023.,

• na iznos od 204,29 EUR od 01.09.2023.,

• na iznos od 186,00 EUR od 01.10.2023.,

• na iznos od 186,00 EUR od 01.11.2023.,

• na iznos od 186,00 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 186,00 EUR od 01.01.2024.,

• na iznos od 252,27 EUR od 01.02.2024.,

• na iznos od 186,00 EUR od 01.03.2024.,

• na iznos od 186,00 EUR od 01.04.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je dana 03.rujna 2024 pod poslovnim brojem Ovrv-3405/2024 donio javni bilježnik u Dubrovniku Jure Plećaš, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak postupka u iznosu od 275,00€.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 762,50 Eur, sa zateznom kamatom koja teče od 06.svibnja 2025 do isplate, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj Čistoća d.o.o. (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika Hostel Dubrovnik Plus j.d.o.o., (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 13.lipnja 2024. godine javnom bilježniku Jure Plećaš iz Dubrovnika prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je javni bilježnik dana 03.rujna 2024. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3405/2024.

2.Protiv rješenja o ovrsi, ovršenik, ovdje tuženi Hostel Dubrovnik Plus j.d.o.o., 09.rujna 2024. godine podnosi pravodobni prigovor, a povodom kojeg je prigovora pobijano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3405/2024, ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv- 140/2024, dana 30.rujna 2024.g. godine stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su sve provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, navodi kako potražuje od tuženika na temelju vjerodostojne isprave i to izvadak iz poslovnih knjiga od 3.lipnja 2024, šifra partnera 1572400, iznos od 2.394,95 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate.

4.U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, zakonski zastupnik tuženika navodi kako je u ovrsi obrazloženo kako je Čistoća ovlaštena za zbrinjavanje otpada i sve ostalo koje im daje za pravo da su jedini na ovom području ovlašteni za zbrinjavanje otpada.Osporava da je primio i jedan račun. Tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz da je ispostavio račune pa ih nema u spisu osim liste specifikacije utuženih računa. Na ovaj način tuženik se nije mogao očitovati o računima koje nikada nije vidio. U Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika, ali se ne navode bitni propisi. Članak 5 navedene odluke utvrđuje da je korisnik usluga na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja javne usluge, ili stvarni vlasnik nekretnine. Jasno je utvrđeno da je tuženik vlasnik nekretnine i da nikada nije obvezu plaćanja prenio na tuženika. Tužitelj nema tuženikovu pisanu suglasnost ili ugovor koji je tuženik prenio obvezu plaćanja na Hostel Dubrovnik j.d.o.o. , pa nije jasno kako je tužitelj mogao tu obvezu prenijeti na Hostel Dubrovnik j.d.o.o. bez osobne suglasnosti tuženika kao i suglasnosti tuženika kao odgovorne osobe za Hostel Dubrovnik j.d.o.o. Članak 12. navedene odluke utvrđuje cijenu minimalne javne usluge za usluge za korisnika koji nije kućanstvo, jedinstvena je na čitavom području primjene navedene odluke, a iznosi 120,00 kuna( 15,92€ ) mjesečno bez PDV-a.

Tuženik ističe kako nije jasno prema specifikaciji izdanih računa na što se odnosi iznos od 204,29 eur, 186,00 eur, 252,27 eur mjesečno. Cijena javne usluga za predanu količinu miješanog komunalnog otpada naplaćuje se razmjerno količini predanog otpada, sukladno kriteriju iz čl. 6 navedene Odluke, odnosno podacima iz evidencije o predanom otpadu.

Tuženik se u prigovoru očitovao da se koristi uslugu čistoće, ali nisu naveli razlog koji je taj kako poduzeće ne radi, smatrali su da je obveza tužitelja da priloži dokaz o izvršenim uslugama kako propisuje čl. 19 navedene odluke. Kada su rekli da ne koriste uslugu čistoće, tužitelj je trebao dostaviti barem jedan od dokaza da je izvršio barem jednu uslugu odvoza otpada, jer je na tužitelju teret dokazivanja.

Navodi kako imaju svoje spremnike za odvajanje otpada koje koriste svi korisnici zgrade koje je vlasnik i obveznik kao fizička osoba i te obveze nije pismeno ugovorom prenio na druge, pa ni usmeno. Jasno se obvezao da će osobno voditi brigu o otpadu, kontrolirati evidenciju odvoza tog otpada. Nikada nije napravio neki sporazum o udjelima plaćanja zbrinjavanja tog otpada sa drugim korisnicima nego je tu obvezu uračunao u najam prostora i preuzeo obvezu plaćanja osobno, a ne u ime firme. Tako da Čistoća nije imala pravo slati bilo kome račune osim tuženiku osobno.

Cijena minimalne usluge je 15,92 eur mjesečno ako poduzeće radi i za vremensko razdoblje od kada i do kada radi, ako se odvozi više otpada od minimalne usluge onda se plaća prema posebnom obračunu. Smatra da je tužitelj dužan dostaviti dokaz o izvršenju javne usluge, međutim, tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz kojim dokazuje da je tuženik uopće radio, da mu je izvršio barem jedan odvoz otpada ili da mu je izvršio bilo koju uslugu. Napominje da temeljem odluke poduzeća ne smiju odlagati svoj otpad na javna odlagališta otpada već da svako poduzeće mora imati svoje spremnike za otpad pod svojom kontrolom u svom posjedu.

Navodi kako je obveza tužitelja bila dostaviti sve dokaze kada je tuženik u svom prigovoru dana 27.studenog 2023. istaknuo kako e proizvodi otpad niti koristi usluge Čistoće i da nema sklopljen ugovor sa Čistoćom o korištenju usluga, niti su ikada preuzeli od tuženika, a niti postoji evidencija o preuzimanju otpada, a niti je tuženik ikad dobio račun za navodno isporučenu uslugu. Kako tužitelj nema ni jedan propisani dokaz da je izvršio barem jednu uslugu, smatrao je da je dovoljno to napisati, a da je obveza tužitelja dokazati da je izvršio uslugu. Osim da je poslao račune i da nema evidenciju da su mu se vratili ti računi (nema dokaz da je tuženik primio te račune). Tužitelj pak smatra, a i prvostupanjska presuda da je to dovoljno i da tuženik mora dokazivati da nije primio te račune i da nije primio uslugu. Konkretno u ovom slučaju se radi o poduzeću Hostel Dubrovnik j.d.o.o. sa sjedištem na navedenoj adresi, ali se radi o pokretnom vozilu koje je u stvarnosti pokretni ugostiteljski objekt i koji posluje na cijelom području RH, a skoro pa nikada na području Dubrovnika, zbog tih razloga i postoji pravilo da se zbrinjavanje otpada naplaćuje po stvarnom zbrinjavanju.

Nadalje, u razgovoru sa odgovornim osobama u Čistoći, dogovoreno je da će slati račune samo za mjesece u kojima poduzeće posluje i to srpanj, kolovoz, rujan te je to potvrđeno u mailu koji se dostavlja.

5.Tužitelj se u podnesku zaprimljenom na ovaj sud dana 14.listopada 2024. .g. očituje na prigovor tuženika te ističe kako se navodi tuženika izneseni u prigovoru koji se ima smatrati odgovorom na tužbu osporavaju se kao proturječni, paušalni, neosnovani i nedokazani.

Tužitelj prije svega ističe kako se predmetno potraživanje odnosi na naknadu za pruženu uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada za razdoblje od ožujka 2023. godine do veljače 2024. godine temeljem računa koje tužitelj dostavlja u prilogu podneska. Tužitelj ističe kako je uz prijedlog za ovrhu kao vjerodostojna isprava priložen Izvod iz poslovnih knjiga od dana 03.06.2024. godine iz kojeg su vidljivi vjerovnik, dužnik, vrsta obveze te visina obveze.

Nadalje, iz svakog pojedinog računa koji tužitelj dostavlja u prilogu ovog podneska vidljivo je kako se naknada odnosi na obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa] na kojem upravo tuženik ima registrirano svoje sjedište i na koje su svi računi i dostavljeni. Budući da se niti jedan od računa tužitelju nije vratio kao neuručen jasno je kako je tuženik redovno primao sve račune pa tako i one koji su predmetom ovog postupka. Navedeno potvrđuje i činjenica da je na sastanku održanom dana 26.03.2024. godine tuženik uredno obaviješten kako će se od dana održavanja sastanaka za buduće razdoblje primjenjivati drugačiji način obračuna, no kako je u odnosu na prethodno razdoblje na koje se odnosi i ovo potraživanje dužan podmiriti sva potraživanja. Dakle, e-mail korespondencija koju tuženik dostavlja u prilogu prigovora nije relevantna za navedeno razdoblje budući da se promijenjeni način obračunavanja primjenjuje samo za buduće razdoblje.

Tuženiku je na sastanku održanom dana 26.03.2024. godine objašnjeno kako su obveznici podmirenja naknade sva tri trgovačka društva čiji je osnivač GĆ, osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, sukladno načelu onečišćivač plača, a sve budući da na predmetnom obračunskom mjernom mjestu dolazi do proizvodnje otpada. Odredbom članka 7. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, 142/23, dalje u tekstu: ZOGO) propisano je kako se gospodarenje otpadom između ostalog temelji i na načelu onečišćivač plaća prema kojem proizvođač otpada odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.

Budući da sam tuženik kroz cijeli prigovor odnosno odgovor na tužbu navodi kako se u konkretnom slučaju treba primjenjivati cijena za korisnike koji nisu kućanstvo te kako temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika od dana 05.09.2022. godine (KLASA: 351-01/22-01/10, URBROJ: 2117-1-09-22-06, dalje u tekstu: Odluka) poduzeća moraju imati svoje vlastite spremnike, jasno je kako u konkretnom slučaju obveznik plaćanja predmetnog potraživanja ne može biti HĆ kao fizička osoba, već jedino tuženik kao pravna osoba koja na predmetnom obračunskom mjernom mjestu obavlja svoju registriranu djelatnosti. Uvažavajući sve prednje navedeno jasno je kako tuženik u potpunosti neosnovano i paušalno prigovara visini ovdje utuženog potraživanja te kako je tužitelj dokumentacijom koju je dostavio u spis dokazao da je usluga pružena te u kojem opsegu odnosno volumenu je ista pružena. Dakle, pozivanje tuženika na dostavu izvadka iz evidencije je irelevantno i paušalno.

Tužitelj naglašava kako dostava podataka o nekorištenju nekretnine u određenom razdoblju u ovom postupku nije relevantna budući da isto nije od utjecaja na obvezu tuženika da podmiri ovo predmetno potraživanje.

6.U dokaznom je postupku sud pregledao cjelokupnu pravnorelevantnu dokumentaciju u spisu i to Vjerodostojna isprava br. 1 - Izvadak iz poslovnih knjiga od 03.lipnja 2024. (list spisa 13), e-mail korespondencija (list spisa 32), računi za utuženo razdoblje od 03/2023 do 02/2024 (list spisa 48-61), Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika od dana 05.09.2022. godine, KLASA: 351-01/22-01/10, URBROJ: 2117-1-09-22-06 (list spisa 62-75), Cjenik tužitelja od dana 01.01.2016. godine (list spisa 76-80).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplata iznosa od 2.394,95€ s pripadajućim zateznim kamatama, koja novčana tražbina se odnosi na javnu uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada na adresi [adresa].

9. Uvidom u predane račune je utvrđeno da se odnose na period od ožujka 2023 do veljače 2024.g.

10. Odredbom članka 64. st.1, st. 2. i st. 3. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 84/21, dalje: ZGO), propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada, da je javna usluga sakupljanja komunalnog otpada usluga od općeg interesa te da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada uključuje uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge miješanog komunalnog otpada, biootpada, reciklabilnog komunalnog otpada i glomaznog otpada jednom godišnje te uslugu preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu i uslugu prijevoza i predaje otpada ovlaštenoj osobi. Stavkom 4. istoga članka je propisano da izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava.

11. Sukladno članku 68. ZGO javnu uslugu pruža davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada koji je trgovačko društvo, koje osniva jedna ili više jedinica lokalne samouprave i u kojem većinski dio dionica odnosno udjela čine dionice odnosno udjeli jedne ili nekoliko jedinica lokalne samouprave, temeljem odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada ili pravna ili fizička osoba – obrtnik temeljem koncesije dodijeljene odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave

12. Nadalje, člankom 70. st. 1. ZGO propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine dok je st.2 propisano da korisnici javne usluge iz st. 1. ovog članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno u svrhu stanovanja ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe se razvrstavaju u kategorije korisnika kućanstvo ili korisnika koji nije kućanstvo. Stavkom 4. Istoga članka je propisano da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini i platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

13. Sukladno čl. 71. ZGO propisano je da je nekretnina koja se trajno ne koristi nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva.

14. Člankom 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika broj 11 od 6.rujna 2022.) propisano je da se navedenom odlukom uvjeti i načini pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika putem spremnika od pojedinog korisnika te prijevoza i predaje tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvog otpada, da je javna usluga usluga od općeg interesa i uključuje uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika javne usluge miješanog komunalnog otpada, biootpada, reciklabilnog komunalnog otpada i glomaznog otpada jednom godišnje te uslugu preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu i uslugu prijevoza i predaje otpada ovlaštenoj osobi.

14.1. Člankom 4 navedene odluke propisano je da na području Grada Dubrovnika javnu uslugu pruža Čistoća d.o.o. Dubrovnik kao i da je člankom 5 propisano da je Korisnik javne usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnina odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog Korisnika i o tome obavijestio Davatelja javne usluge ili stvarni korisnik nekretnine, da je korisnik kućanstva korisnik javne usluge koji nekretninu koristi trajno ili povremeno u svrhu stanovanja dok korisnik koji nije kućanstvo je korisnik javne usluge koji nije razvrstan u kategoriju korisnika kućanstvo a koji nekretninu koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti.

14.2. Nadalje, člankom 10 Odluke propisano je da se korištenje javne usluge obračunava za vremensko razdoblje od mjesec dana i počinje prvog dana u mjesecu te završava zadnjeg dana u istom mjesecu a da davatelj javne usluge izdaje račun korisniku javne usluge u roku od 15 dana od dana isteka obračunskog razdoblja.

14.3. Člankom 12 Odluke je nadalje propisano da se cijena javne usluge za predanu količinu miješanog komunalnog otpada naplaćuje razmjerno količini predanog otpada sukladno kriteriju iz članka 6 Odluke odnosno podacima iz evidencije o predanom otpadu.

14.4. Pregledom ispostavljenih računa je razvidno kako se tražena naknada odnosi na obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa] dok nije sporno da upravo trgovačko društvo Hostel Dubrovnik Plus j.d.o.o. ima registrirano sjedište upravo na navedenoj adresi.

15. U prigovoru i tijekom postupka se ističe kako nekretnina nije vlasništvo tuženika već je vlasništvo člana uprave HĆ te da obveza plaćanja nije prenesena na tuženika, sukladno čl.5. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, čime se jasno ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Pregledom mail korespodencije od 5.travnja 2024 (list spisa 32) proizlazi da je sukladno dostavljenoj dokumentaciji od strane ovlaštene osobe gosp. HĆ te dogovoru sa sastanka održanom 26.03.2024.g.usuglašeno da će u periodu nakon 05.04.2024 tvrtke koje su pod upravljanjem navedene osobe i to Hostel Dubrovnik Plus j.d.o.o., Reno One j.d.o.o. i Capitano Uno j.d.o.o. tužitelj teretiti po osnovi odvoza i odlaganja komunalnog otpada, sukladno iznesenom i planu poslovanja, pa tako konkretno tuženika za mjesece srpanj, kolovoz i rujan. S obzirom na navedeno proizlazi da Hostel Dubrovnik Plus j.d.o.o. koji upravo posluje na predmetnoj adresi te je time nesporno proizvođač otpada u vremenskom periodu u kojem posluje te da nije ovlašten samostalno zbrinjavati svoj otpad dok obveza plaćanja troškova konkretne javne usluge proizlazi iz zakona i nije ugovornog karaktera, upućuje na zaključak da je upravo tuženik pasivno legitimiran za plaćanje usluga tužitelja. Osim toga računi čije plaćanje se potražuje ovim postupkom su izdani prethodno dogovoru sa sastanka održanom 26.03.2024.g gdje je usuglašeno terećenje po iznesenom planu poslovanja tuženika pa se na iste ne odnosi terećenje isključivo za srpanj, kolovoz i rujan.

15.1.Daljnji navodi tuženika kako nije nikada zaprimio račune za navesti je da je iz računa razvidno da se odnose na obračunsko mjesto [adresa], da ne postoji zakonska obveza za isporučitelje komunalnih usluga da račune šalju preporučenom pošiljkom te stoga tužitelj nije dužan dokazivati slanje računa preporučenom pošiljkom. Uz navedeno je čl.10. Odluke određeno da davatelj usluge izdaje račun korisniku javne usluge u roku od 15 dana od dana isteka obračunskog razdoblja.

15.2.Što se tiče istaknutog prigovora na cijenu usluge iskazanu po računima navodi se da se cijena javne usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada formira prema odredbama Zakona o gospodarenju otpadom. Prema članku 75 navedenog zakona cijena javne usluge pokriva troškove pružanja usluge i sastoji se od omjera cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge. Ovaj omjer mora osigurati kvalitetno, postojano i ekonomski učinkovito obavljanje usluge, uz poticanje odvojenog sakupljanja otpada. Članak 76 definira obveznu minimalnu Cijena obvezne minimalne usluge određena je odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, a cijena za količinu miješanog komunalnog otpada može se obračunavati po volumenu spremnika ili broju odvoza. Davatelj usluge mora objaviti cjenik i izmjene cjenika na svojim mrežnim stranicama.

15.3.Odlukom o načinu pružanja usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na sjednici održanoj 5.rujna 2022.g. određeno je u čl.6. da je kriterij obračuna volumen spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju, dok je u čl.12. određeno da strukturu cijene javne usluge čini: cijena obvezne minimalne javne usluge (MJU) i cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (C),a određuje se prema izrazu:

CJU=MJU+C. Pregledom dostavljenih računa proizlazi da je u svakom obračunskom razdoblju tuženi proizveo ukupno 6.890,00 litara otpada. Kada se isto pomnoži sa cijenom određenom priloženim cjenikom pružanja usluga od 01.01.2016. u iznosu od 0.023890€ (odvoz i odlaganje), proizlazi visina potraživanja.

15.4.Člankom 14 Odluke propisana je mogućnost korisnika javne usluge na podnošenje pismenog prigovora, a koja mogućnost je vidno istaknuta na svim ispostavljenim računima. Istim člankom Odluke je ovlašten korisnik usluge podnijeti prigovor Povjerenstvu potrošača odnosno prijavu Državnim inspektoratu. U vezi navedenoga je za primijetiti kako tuženik nije dostavio dokaze da je imao primjedbe i reklamacije na račune niti da je podnio prijavu Državnom inspektoratu. Stoga se i navodi tuženika da tužitelj nije priložio dokaz o postavljanju kontejnera ukazuju neosnovanim budući kao prvo to nije predviđeno Odlukom, a kao drugo nije životno, niti logično da tužitelj nije omogućio odlaganje otpada postavljanjem kontejnera, a dok je po čl.19 Odluke tuženik takav dokaz mogao i trebao tražiti od davatelja usluge, prethodno vođenju ovog postupka.

16. Zaključno Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja odnosno ispisa otvorenih stavaka i izdanih računa proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bila evidentiran kao korisniK komunalnih usluga odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za nekretninu- na adresi u [adresa] te da duguje ukupan iznos od 2.394,95€, koja tražbina se sastoji od pojedinačnih iznosa iskazanim u računima od ožujka 2023 do veljače 2024.g.Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja je vjerodostojna isprava koja s obzirom na izdatnika i sadržaj u relativno visokom stupnju vjerojatnosti dokazuje postojanje tražbine koja je u njoj navedena, a u toj ispravi je u konkretnom slučaju navedena adresa objekta u pogledu kojeg postoji obveza odvoza i zbrinjavanja otpada te je istu tu adresu tužitelj u tužbi naveo kao adresu sjedišta tuženika. Dužnost je tužitelja kao trgovačkog društva istinito, vjerodostojno i potpuno iznositi podatke u svojim poslovnim i knjigovodstvenim knjigama te se presumira da oni to i čine, slijedom čega ovaj sud smatra da su podaci u poslovnim knjigama tužitelja vjerodostojni. Uzimajući u obzir navedeno kao i to da tuženik ne osporava korištenje nekretnine na adresi [adresa], proizlazi zaključak da je tuženik bio korisnik nekretnine za koju je nastao predmetni dug radi zbrinjavanja otpada. S obzirom na to da je tuženik utvrđena kao korisnik nekretnine za koju postoji obveza plaćanja komunalnih usluga odvoza i zbrinjavanja otpada, bio evidentiran je i kao korisnik navedene usluge jer se korištenjem nekretnine nesumnjivo otpad proizvodi te je u konkretnom slučaju tuženik dužan navedeni otpad predati tužitelju kao osobi koja obavlja predmetnu javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina u kojoj tuženik obavlja djelatnost, sukladno vodećem načelu „onečišćivač plaća".

17. Dodatno u vezi prigovora tuženika da nije zaprimio utužene račune, valja navesti to da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za uslugu koja se obračunava i plaća mjesečno te nije uvjerljivo da tuženik nije upoznat s predmetnom obvezom. Imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja kojeg su se sukladno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO), dužni pridržavati svi sudionici u obveznom odnosu prilikom ispunjavanja svojih obveza, tuženik je kao korisnik usluge trebao voditi evidenciju plaćenih računa, a u slučaju da u uobičajenom roku nije primio neki od računa, trebao se obratiti isporučitelju usluge, ovdje tužitelju, radi provjere je li račun izdan i postoji li dospjelo i nepodmireno potraživanje. Za isporučitelja komunalnih usluga, ovdje tužitelja, kao što je već naprijed navedeno, ne postoji zakonska obveza slanja računa preporučenom pošiljkom pa isti nije dužan ni dokazivati da ih je poslao.

18. Po ocjeni suda, na tuženiku je teret dokazivanja da tužitelj nije ispunjavao zakonsku obvezu vođenja evidencije o preuzetom otpadu, odnosno postavljanju kontejnera. Neispunjavanje zakonskih obveza od strane tužitelja tuženik nije dokazao. Dokaz o izvršenju javne usluge odvoza i zbrinjavanja otpada proizlazi iz činjenice da se radi o javnoj usluzi od općeg interesa kojoj je prvenstveni cilj da se osigura gospodarenje otpadom na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu, već se obavljanje komunalne djelatnosti rukovodi načelom zaštite korisnika, prostora, okoliša, kulturnih dobara i kontinuitetom obavljanja te djelatnosti.

19. Slijedom navedenog, tužitelj je dokazao osnov i visinu tražbine, dok tuženik nije dokazao da bi utuženu tražbinu podmirio pa je tuženik u obvezi platiti naknadu za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za nekretninu [adresa], u utuženom periodu.

20. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022 dalje: ZPP), valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odlučiti kao u točki I. izreke.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema vrijednosti predmeta spora.

21.1. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog iz rješenja o ovrsi nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se taj trošak razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom ovršnog odnosno parničnog postupka s tim u svezi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (tako i Zaključak 3.1. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. Su- IV-204/17).

21.2.Stoga tužitelju pripadaju troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku s osnove naknade za sastav ovršnog prijedloga ( 100b, Tbr.7.1.), podneska od 14. listopada 2024. (100 b, Tbr. 8/1) i zastupanje na ročištu dana 1. travnja 2025 (100 b, Tbr. 9/1), imajući na umu vrijednost jednog boda od 2,00 Eur, iznosi 600,00 Eur-a. Tome valja dodati trošak PDV-a od 25% i predujam naknade javnog bilježnika 12,50 Eur, pa sveukupni trošak iznosi 762,50 Eur.

U Dubrovniku, 6. svibnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisani u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika