Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1137/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Penić Lukač, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 8, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-993/2019-41 od 23. veljače 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-993/2019-41 od 23. veljače 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-993/2019-41 od 23. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima postupka nastalim u žalbenom postupku ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu broj 346- 26/2008 od 08. rujna 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoren iznos kredita od 21.110,00 CHF (točka I. izreke). Utvrđene su ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule u CHF sadržane u članku 2. , 3. i 4. predmetnog ugovora o kreditu (točka II izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 39.600,54 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.234,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.346,04 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2025. pa do isplate (točka V. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim Aneksa Ugovoru o kreditu sklopljenog 29. veljače 2016. (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 11.891,60 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači rješenje u pobijanom dijelu. Potražuje troška žalbenog postupka.

4. Protiv presude, te točaka II. i III. rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl. 6., 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu, broj 346-26/2008 od 10. travnja 2008. sklopljenog između tužitelja i tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa toga kredita po osnovi stečenog bez osnove s osnova valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da su tužitelj i prednik tuženika zaključili Ugovor o kreditu broj 346-26/2008 od 10. travnja 2008. kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredit u iznosu od u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 66.000,00 CHF s početnom redovnom kamatnom stopom od 6,20 % godišnje

- da su stranke ugovorile da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tužene banke na dan plaćanja,

- da je ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik ovlašten mijenjati sukladno vlastitoj Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta banke,

- da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem , pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača te je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.;

- da je Trgovački sud u Zagrebu presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača , pa su stoga te odredbe ništetne, a koji pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-2221/18 od 03. rujna 2019., prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne

- da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu kojim je kredit konvertiran iz valute CHF u valutu EUR na temelju Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK).,

- na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno je da je da na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila tužitelja u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom otplatnom planu i početnom CHF tečaju tužitelj preplatio iznos od 39.600,54 kn, dok je sa osnove promjene kamatne stope preplaćen iznos 5,175,14 kn. Razlika od 25.346,04 kn je iznos koji se dobije kada se od iznosa od 291.914,37 kn (iznos nedospjele glavnice na dan 30. rujna 2015.) oduzme iznos od 266.568,33 kn (iznos CHF glavnice u kunama po početnom tečaju.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj podnio tužbu pozivajući se na predmetnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja obvezuje i sud te budući je i tužitelj u spornom razdoblju bio stranka potrošačkog ugovora o kreditima te da je tuženik kao trgovac koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula u CHF, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su ništetne, te je je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznose od 39.600,54 kn, 5.234,19 kn i 25.346,04 kn me glavnice sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Prvostupanjski sud zaključuje da je odredba članka 502.a st. 1. ZPP propisuje direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi.

9. Međutim, utvrđenja i ocjena suda prvog stupnja o nepoštenosti i posljedično tome ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu ne mogu se za sada prihvatiti.

10. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača , korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

11. Odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu. Stoga su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na sudu je zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjeri na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

12. Dakle, u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti (informiranosti) potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora je na tuženiku, pa stoga pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) podrazumijevaju obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu.

13. U pojedinačnom potrošačkom sporu, u situaciji kada je tuženik predložio saslušanje djelatnika banke na okolnost da je u fazi pregovora prije sklapanja ugovora tužitelja informirao o sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope, a sud nije izveo dokaz saslušanjem djelatnika banke, nije moguće utvrditi da banka, na kojoj je teret dokaza, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

14. U konkretnom slučaju, tuženik je na okolnost informiranosti tužitelja kao potrošača u podnesku od 3. veljače 2020. predložio saslušanje svjedoka BJ. Na pripremnom ročištu d 7. proisinca 202. sud prvog stupnja je prihvatio sve dokazne prijedlog stranaka, međutim tijekom postupka nije saslušan predloženi svjedok, niti je sud u obrazloženju pobijane presude naveo iz kojeg razloga nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka.

15. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica (identično pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-81/2023 od 21. veljače 2023., kao i istovrsnoj odluci Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023.).

16. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP koju sadržajno u žalbi ističe tuženik, navodeći da mu je onemogućeno dokazivanje činjenica vezanih za pojedinačno pregovaranje time što prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem djelatnika tuženika na pravno relevantne okolnosti sklapanja tog ugovora i da se o sadržaju odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo. Navedeno postupanje je posljedično dovelo i do toga da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

17. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ponovno odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika za saslušanjem svjedoka kao i razmotriti ostale navode iznesene u podnesenoj žalbi nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić