Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-83/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po OD Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 4. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku ĆE za period od 1.11.2021. do 31.8.2024. iznos od 19.596,24 EUR, zajedno sa pripadajućom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe do 31.2024.,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi parnični trošak u iznosu od 312,50 EUR sa zz kamatama tekućim od 6. svibnja 2025., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem HZMO, Područne službe u Rijeci od 2. 4. 2007. osiguraniku ĆE iz [adresa] priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je uzrokovana ozljedom na radu, isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila 28. 5. 2024. koju je skrivio osiguranik tuženika BE upravljajući osiguranim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], na koje je bilo pridodano osigurano priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], da je tužitelj od tuženika već potraživao iznos naknade štete za prethodni period od 1.7.2008. do 30.6.2011. i od 1.7.2011. do 30.6.2014., koje je tuženik platio u mirnom postupku, te za period od 1.7.2014. do 31.12.2018. koje je tuženik platio nakon završetka sudskog postupka koji je završio prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, da je kod naslovnog suda u tijeku parnični postupak za period od 1.1.2019. do 31. 10. 2021. koji se povi pod poslovnim brojem P-832/2021, koji je u žalbenoj nakon odbijenog tužbenog zahtjeva ovdje tužitelja.

Navodi nadalje da tužitelj i dalje trpi štetu koja nastaje isplatama invalidske mirovine LE, a obračun isplaćene mirovine imenovanom za naredni period od 1.11.2021. do 31.8.2024. iznosi 19.596,24 EUR, te u tužbi potražuje taj iznos sa zz kamatom tekućom od podnošenja tužbe, te navodi da se predmetno potraživanje tužitelja temelji na odredbama čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019, 84/21 i 119/22) te da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret Mirovinskog osiguranja, a temeljem čl. 164 citiranog zakona, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje od kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

Navodi da je tužitelj tuženiku dostavio odštetni zahtjev sa specifikacijom stvarne štete nastale isplatom invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja imenovanom osiguraniku, međutim tuženik je samo podmirio djelomični iznos od 3.432,24 EUR i to s osnova naknade za tjelesno oštećenje, pa zbog toga tužitelj ovom tužbom potražuje preostali iznos koji se odnosi na isplaćenu invalidsku mirovinu od 19.596,24 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, a sve budući da je osiguranik tužitelja rođen **.**.1949. te je dana 26. 10. 2014. navršio 65 godina čime je ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu. Nesporna je činjenica da bi osiguranik tužitelja prema redovnom tijeku stvari, a da nije bilo predmetnog štetnog događaja, radio i ostvarivao plaću do najduže 65 godine života kada bi stekao pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik smatra kako bi tužitelj nakon 65 godina života svog osiguranika, a obzirom na godine života i količinu minulog rada, svom osiguraniku bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da nije bilo predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog, tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine, kako to smatra tužitelj, nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, jer mu taj iznos ne predstavlja štetu, a što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Navodi da bi tužitelj bi s navršenih 65 godina života svog osiguranika bio u obvezi isplaćivati mu starosnu mirovinu čiji iznos bi bio veći od invalidske mirovine koju sada isplaćuje, a slijedom čega tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od invalidske koju faktično isplaćuje utoliko bi tužitelj trpio štetu ali samo u omjeru u kojem je invalidska mirovina veća od starosne. Navodi da dostavlja revizijsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1354/2016 od 18. 5. 2021. i rješenje VSRH posl. br. Rev-12/2022 od 12. 1. 2022. kojim odlukama VSRH zauzima stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu specijalniji zakon od Zakona o mirovinskom osiguranju. Budući da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja na ime naknade štete za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku (LE) u razdoblju od 1.11. 2021. do 31. 8. 2024., a koja isplata invalidske mirovine je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom od 28.5.2004., u kojoj je imenovani osiguranik tužitelja nastradao, za koju prometnu nezgodu je, prema navodima tužitelja, odgovoran osiguranik tuženika.

6. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu broj: K-102/04 od 11. svibnja 2005., utvrđeno je da je osiguranik tuženika BE proglašen krivim jer je 28. svibnja 2004., upravljajući teretnim vozilom na koje je bilo pridodano priključno vozilo skrivio prometnu nezgodu u kojoj je između ostalog nastradao i osiguranik tužitelja LE, koji je u prometnoj nezgodi zadobio prijelom obje podlaktice i lijeve potkoljenice.

7. Uvidom u rješenje HZMO od 2.4.2007. (str. 3 do 5 spisa) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja LE, rođ. **.**.1949., zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, te mu se priznaje počevši od 4.7.2006. pravo na invalidsku mirovinu.

7.1. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da je po pokrenutom zahtjevu od 4.5.2006. HZMO PS u Rijeci donio rješenje kojim je LE ĆE priznao počevši od 4.7.2006. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada, - da je mirovina bila određena na temelju ukupnog mirovinskog staža u trajanju od 37 god., 5 mjeseci i 14 dana i prosječnih vrijednosnih bodova 1,0560, - da je na navedeno rješenje osiguranik je izjavio žalbu navodeći da je gubitak radne sposobnosti nastao na radu, a ne izvan rada što je potkrijepio ovjerenom „Prijavom povrede na radu“.

8. Uvidom u tužiteljev izračun isplaćene mirovine od 6. 9. 2024. (str. 23 spisa) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja LE u utuženom periodu od 1.11. 2021. do 31.8. 2024., izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 19. 596,24 EUR.

9. Dakle, sam štetni događaj u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja je bio 28. svibnja 2004., time da je osiguraniku tužitelja priznato rješenjem tužitelja HZMO od 2.4.2007. da se radi o ozljedi na radu, te je između stranka i nesporno da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

9.1. Utuženi period za koji tužitelj potražuje naknadu štete u vidu iznosa isplate invalidske mirovine svom osiguraniku je od . 1.11. 2021. do 31.8. 2024., u kojem periodu je tužitelj vršio isplatu invalidske mirovine svom osiguraniku.

10. Tužitelj se potražujući naknadu štete poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019, 84/21 i 119/22), dalje: ZMO.

10.1. Naime, odredbom čl. 161. ZMO-a je, između ostalog, propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (odnosno neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta za prijevremenu ili starosnu mirovinu), 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu radi tjelesnog oštećenja

11. U predmetu je u osnovi sporno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 84/21 i 119/22), dalje: ZMO, a što tvrdi tužitelj ili se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a što tvrdi tuženik.

12. O ovom pitanju je VSRH zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

12.1. Prema pravnom shvaćanju VSRH za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

13. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, te NN 155/2023 od 22. 12. 2023. koji je stupio osmog dana od dana objave u NN u dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

14. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

15. Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

16. Kako je nesporno da osiguranik tužitelja prima invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu to je nesporno da ne postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja i invalidske mirovine zbog ozljede na radu jer osiguranik tužitelja upravo i prima tu invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

17. Dakle, kao što je rečeno, tužitelj je svom osiguraniku u utuženom periodu isplaćivao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu pa slijedom toga nije ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 27. st.2. i 3. ZOOP-a za udovoljenje tužbenom zahtjevu, jer obzirom se osiguraniku tužitelja isplaćuje invalidska mirovina zbog ozljede na radu nema razlike za isplatu odnosno štete u smislu razmjernog iznosa mirovine, kod čega valja još reći da uostalom tužitelj na kojem je teret dokaza u pogledu visine zahtjeva nije predložio financijsko vještačenje da bi se utvrdila visina štete po čl. 27. st.3. ZOOP (razmjerni iznos mirovine).

18. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

19. Tuženiku pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19.1. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

19.2. Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

-zastupanje na ročištu 4.3.2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.), uvećano za iznos od 62,50 EUR na ime PDV-a čini 312,50 EUR.

19.3. Tuženiku nije dosuđen traženi trošak pristojbe na odgovor na tužbu, a obzirom je u postupku uspio pa stoga prema Zakonu o sudskim pristojbama tuženik ne snosi taj trošak jer se sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća nakon pravomoćnosti odluke, i to razmjerno uspjehu u postupku.

U Karlovcu 6. svibnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. HZMO Zagreb

2. OD Hanžeković i partneri iz Zagreba