Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-436/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin i Posavec u Zagrebu, protiv tuženika GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Ani Pintarić odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1177/2020-45 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1177/2020-45 od 3. siječnja 2025. u točki II. izreke presude bez vraćanja na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

p r e s u d i o j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1177/2020-45 od 3. siječnja 2025. u točki I. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iznos od 15.010,00 USD-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 15.000,00 USD-a od 6. svibnja 2018. do isplate,

- 10,00 USD-a od 2. lipnja 2018. do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1177/2020-45 od 3. siječnja 2025. u točkama III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

'' I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iznos od 15.010,00 USD-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 15.000,00 USD-a od 6. svibnja 2018. do isplate,

- 10,00 USD-a od 2. lipnja 2018. do isplate,

II. Nalaže se tuženiku GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iznos od 15.010,00 USD-a u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 15.000,00 USD-a od 6. svibnja 2018. do isplate,

- 10,00 USD-a od 2. lipnja 2018. do isplate,

III. Nalaže se tuženiku GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.170,47 eura (pettisućastosedmadeset eura i četrdesetsedam centi) sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, u preostalom iznosu.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama.''

2. Protiv točke I. izreke presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Sud je odbio tužbeni zahtjev kojim se traži da sud tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od USD 15.010,00 zajedno sa

zakonskim zateznim kamatama, jer je ocijenio da je prvi postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan temeljem čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj smatra da je pobijana tč. I. presude neosnovana u cijelosti. Utvrđeno da je tužitelj tuženiku, na njegov devizni račun, isplatio iznos od USD 15.000,00 (dakle, ne protuvrijednost navedenog iznosa u valuti HRK ili u nekoj drugoj valuti). Predmetni iznos je tuženik stekao bez osnove, pa se treba primijeniti čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Kod stjecanja bez osnove, stjecatelj je dužan vratiti upravo ono što je primio, u konkretnom slučaju to je iznos u valuti USD kojeg je stjecatelj primio na svoj devizni račun. Odbijajući tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od USD 15.010,00 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je neosnovana tč. I. presude. U odnosu na pozivanje suda na čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima kao razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva sadržanog u tč. I. presude navodi se da sud ne obrazlaže iz kojeg razloga smatra da je predmetna odredba primjenjiva u konkretnom slučaju. Sve kada bi se navedena odredba i mogla primijeniti na konkretni odnos mogla bi se primijeniti isključivo na isplatu koju je tužitelj izvršio tuženiku temeljem podnesenog čeka, odnosno eventualno bi se moglo utvrditi da je tuženik prilikom podnošenja predmetnog čeka na isplatu trebao tražiti, a tužitelj izvršiti isplatu ne u valuti USD, već u valuti Republike Hrvatske. U slučaju kada je tužitelj tuženiku isplatio iznos u valuti USD, na devizni račun tuženika otvoren kod tužitelja, dakle kada je tuženik primio iznos u valuti USD, navedena odredba ni u kojem slučaju ne može biti primijenjena. Tužitelj ukazuje da se isplata iznosa u valuti USD temeljem čeka koji glasi na iznos u valuti USD, na devizni račun tuženika, ni u kojem slučaju ne može smatrati protivnom zakonu, pa je sud donoseći pobijanu tč. I. presude pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je počinio i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tč. 11. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na pobijanu tč. I. presude, predmetna presuda ne sadrži bilo kakvo obrazloženje (osim paušalnog pozivanja na čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima), odnosno ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže se preinačiti predmetnu tč. I., podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova žalbe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik žalbom pobija presudu iz svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.010,00 USD u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja s osnove navodno stečenog bez osnove. Tuženik ističe da sud navodi da tužitelj nije dokazao brojne činjenice u postupku, ali ih pritom isti uzima kao dokazane, slijedom čega je razvidno da činjenično stanje nije utvrđeno niti potpuno niti ispravno. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je tuženik neki iznos stekao bez osnove. Nije dokazano da je tuženik stekao ikakav iznos novca, niti je utvrđeno da bi imovina tužitelja bila umanjena, a sve što su osnovne pretpostavke za primjenu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa nema mjesta primjeni pravila za stjecanje bez osnove. U postupanju zaposlenika tužitelja došlo je do brojnih propusta koji ni u kojem slučaju ne mogu biti na teret tuženika. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu te u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite. Pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa koja opravdava traženje tužitelja da sud donese odluku određenog sadržaja, predstavlja fakultativni element tužbe, jer će sud postupati i kad tužitelj ne navede pravnu osnovu, a nije vezan za shvaćanje tužitelja u odnosu na pravnu osnovu spora.

6. Sud u parnici raspravlja u granicama zahtjeva koje su stranke istakle u postupku. Tužitelj može istaknuti više tužbenih zahtjeva, bilo da traži da sud prihvati sve zahtjeve, bilo da prihvati sljedeći od tih zahtjeva ako nađe da zahtjev prije njega nije osnovan (eventualni tužbeni zahtjev). O kojem će se zahtjevu u parnici raspravljati ovisi o dispoziciji tužitelja, jer tužitelj odlučuje protiv koga će podnijeti tužbu te kakav će tužbeni zahtjev istaknuti. Tužitelj može kumulirati zahtjeve tražeći da sud prihvati sljedeći zahtjev, ako utvrdi da onaj prije njega nije osnovan (eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva), a što je ovdje bio slučaj. Institucija objektivne kumulacije omogućava da se zahtjevi kumuliraju eventualno, određujući redoslijed odlučivanja o njihovoj osnovanosti; raspravljanje o sljedećem bit će bespredmetno ako sud usvoji prethodni, pa je tako prvostupanjski sud nakon što je odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev, odlučivao o drugopostavljenom zahtjevu.

7. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a stranke su dužne tijekom postupka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima potvrđuju te činjenice.

8. Na temelju tijekom postupka utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja donosi pobijanu presudu s obrazloženjem:

- da je predmet spora zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 15.010,00 USD-a zajedno sa pripadajućom zateznim kamatama

- da je sporna osnova tužbenog zahtjeva, pravni interes tužitelja i da li je tuženik u obvezi vratiti predmetni iznos

- da je prvi postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu (ispunjenje novčane obveze u valuti USD-a) sud ocijenio kao neosnovan

- da je trebalo odlučiti o drugom postavljenom tužbenom zahtjevu (ispunjenje novčane obveze u valuti USD-a u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja)

- da je uvidom u potvrdu o transakcijskom poslovanju utvrđeno da je tuženik 24. travnja 2018., kod tužitelja otvorio tekući devizni račun odnosno sklopio Ugovor o transakcijskom poslovanju

- da je uvidom u ček br. [broj] utvrđeno je da je u istom naznačen datum 16. travnja 2018., plativo po nalogu: "ŽF"

- da je iz pregleda transakcija od 5. svibnja 2018. utvrđeno da je tužitelj, Zagrebačka banka d.d., Poslovnica Vrbani ind., klijentu OF, tuženiku, izvršila polog čeka br. [broj] na devizni račun broj [broj] u iznosu od 15.000,00 USD-a, te da je isplaćen s računa tuženiku kao primatelju trošak s osnove naknade za otkup (povrat) čeka i trošak inobanke

- da je iz izjave tuženika utvrđeno da je tuženik GF izričito i neopozivo ovlastio tužitelja da za iznos čekova i eventualne kamate i troškove tereti njegov devizni račun broj [broj], te da u slučaju nedostatnosti sredstava na ovim računima i sve njegove platno-prometne i druge račune koji su otvoreni u Zagrebačkoj banci d.d.

- da je iz obavijesti Wells Fargo bank n.a. utvrđeno da je tužitelj obaviješten o nemogućnosti naplate čeka br. [broj] iz razloga što je isti izmijenjen; ček je iz 2016., te su promijenjeni i iznosi i podaci o korisniku, pa je ček i bio u zakašnjenju za povrat

- da tuženik nije osporio postupanje tužitelja, odnosno isplatu iznosa od 15.000,00 USD-a po priloženom čeku br. [broj], na račun tuženika br. [broj računa], kao i trošak povrata čeka u iznosu od 10,00 USD-a

- da u odnosu na vjerodostojnost obavijesti o nemogućnosti naplate čeka po Wells Fargo bank n.a., tuženik (po privremenom zastupniku) istu nije osporio, već je samo iznio tvrdnju da tuženik nije znao niti je mogao znati, da je predmetni ček istekao za naplatu kao ni da su podaci o korisniku čeka i iznosu prepravljeni

- da je uvidom u Uputu o zaprimanju i obradi inozemnih čekova u Maloprodaji od 7. ožujka 2017. utvrđeno da je propisana procedura za zaprimanje i obradu odnosno procesuiranje inozemnih čekova u Maloprodaji, a koja obuhvaća postupak utvrđivanja ispravnosti prezentiranih inozemnih čekova i postupak zaprimanja, otkupa i slanja inozemnih čekova na inkaso, što uključuje: utvrđivanje formalne ispravnosti čeka, autentičnosti, dodatnih elemenata, provjere da ček nije na Popisu ukradenih, krivotvorenih i sumnjivih dokumenata te utvrđenje ovlaštenja imatelja čeka na podnošenje istog na naplatu i identifikaciju

- da je predmetni ček izdan od strane United States Treasury te da u vrijeme podnošenja čeka na isplatu tužitelju nije bilo poznato, niti mu je moglo biti poznato, da datum izdavanja istog prepravljen, odnosno da je već istekao rok valjanosti

- da zbog navedenog tužitelj nije uputio ček na naplatu temeljem inkasa

- da je zaposlenica tužitelja utvrdila da ček sadrži sve sastavnice propisane odredbama Zakona o čeku i citiranom Uputom, te da su ispunjeni svi uvjeti za njegovo unovčenje polaganjem depozita na račun tuženika

- da je iz samog čeka razvidno da je na istom sadržana oznaka da je riječ o čeku, podatak o izdavatelju čeka, uz potpis izdavatelja (Unites States treasury), bezuvjetni uput da se isplati određena svota novca iz pokrića izdavatelja i podatke o korisniku, konkretno tuženiku, datum i mjesto izdanja (16.04.2018., Kansas City, MO), broj čeka ([broj]) te oznaka valute i iznos (USD 15.000,00), kao i identitet korisnika čeka, odnosno tuženika.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da čak i da je došlo do propusta u postupanju tužitelja, jer se radi o čeku za koji je naknadno utvrđeno zakašnjenje u podnošenju na isplatu i nevjerodostojnost dijela podataka, to nikako ne ovlašćuje drugu stranu da zadrži ono što je stekla bez osnove. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.), pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.). Prvostupanjski sud utvrđuje da postoji obveza tuženika na vraćanje predmetnog iznosa kao vlasnika deviznog tekućeg računa, jer se ne radi o iznosu koji je osnovano stekao, odnosno dužan je na povrat iznosa koji je stečen bez osnove u njegovu korist, pa tužitelj ima pravni interes za vođenje postupka i vraćanje iznosa koji je tuženik neosnovano stekao. Radi se o vraćanju nečeg što je stečeno bez osnove, pa se prema čl. 1115. ZOO-a moraju vratiti i plodovi i zatezne kamate, a koje tužitelj potražuje od dana isplate, što je pravilno prvostupanjski sud i dosudio jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da je u trenutku stjecanja bio pošteni stjecatelj.

10. Prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti protuvrijednost u eurima utužene tražbine izražene u inozemnoj valuti (USD), jer je prvostupanjski sud smatrao da je prvi postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu (ispunjenje novčane obveze u valuti USD- a) neosnovan, temeljem čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, te je odlučio o drugom postavljenom tužbenom zahtjevu (ispunjenje novčane obveze u valuti USD-a u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja) i presudio kao u točki II. izreke pobijane presude.

11. Odredbom čl. 188. ZPP-a propisani su uvjeti za objektivnu kumulaciju tužbenog zahtjeva. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, tužitelj u jednoj tužbi može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan (st. 2. ZPP-a). Kod eventualne kumulacije postoji primarni ili glavni zahtjev i eventualni ili sporedni zahtjev ili zahtjevi te tužitelj tužbom traži da sud usvoji samo jedan od kumuliranih zahtjeva, a ne sve kumulirane zahtjeve. Sud prvenstveno odlučuje o primarnom zahtjevu, a o osnovanosti eventualno (podredno) istaknutih zahtjeva odlučivat će jedino ako smatra da je primarni zahtjev neosnovan te ga odbije, kao što je i učinio prvostupanjski sud. Žalbu protiv prvostupanjske odluke o prvom ("glavnom") zahtjevu valja tretirati kao žalbu protiv čitave presude (u odluci o prvome, "glavnom", ali i eventualno postavljenom zahtjevu). Ovaj žalbeni sud je odlučivao o žalbi tužitelja protiv odluke o prvom ("glavnom") tužbenom zahtjevu te je utvrdio žalbu osnovanom i preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio prvi ("glavni") zahtjev, a koji je osporenom presudom odbijen kao neosnovan. Nastavno, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke presude bez vraćanja na ponovni postupak, jer kada se usvoji prvi tužbeni zahtjev, onda se neće odlučivati o drugom ili drugim eventualnim tužbenim zahtjevima, a što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stava, o prvom tužbenom zahtjevu i učinio.

12. Temeljem čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Temeljem čl. 22. st. 1. do 3. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske. U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

13. Institut stjecanja bez osnove jedan je od instituta obveznog prava čija je svrha zaštita postojećih imovinskih prava pojedinih imatelja, pa ZOO u čl. 1111. st. 1. navodi pravne poslove, zakone i odluke sudova odnosno drugih nadležnih vlasti, pa proizlazi da temeljna odredba o stjecanju bez osnove pod valjanom osnovnom za prijelaz imovine podrazumijeva pravnu obvezu osobe čije je imovinsko dobro prešlo drugoj osobi, a to znači i pravni odnos između tih osoba u kojem je osoba čije je imovinsko dobro prešlo drugoj osobi dužnik te osobe, a osoba kojoj je imovinsko dobro prešlo vjerovnik ovdje tužitelj. Vraćanje stečenog bez osnove sastoji se u vraćanju upravo onoga što je primljeno po osnovi koja je otpala, pa stoga tužitelj ne može zahtijevati nešto drugo. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.010,00 USD-a na ime stečenog bez osnove, a koji je iznos nesporno tuženiku doznačen. Ovaj drugostupanjski sud, polazeći od ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, pravilnom primjenom materijalnog prava preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke presude. Ponavlja se da se vraćanje stečenog bez osnove sastoji u vraćanju upravo onoga što je primljeno po osnovi koja je otpala, pa stoga tužitelj ne može zahtijevati nešto drugo, a u odnosu na citiranu odredbu čl. 22. st. 3. ZOO-a, koja je odredba opće naravi, a odredbe čl. 1111. ZOO-a primjenjuju se kao lex specialis, pa je osnovan prvi postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu (ispunjenje novčane obveze u valuti USD-a). Utuženi iznos od 15.010,00 USD-a, predstavlja iznos koji je predmet obveze između ovdje stranaka, odnosno predmet vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev pravilno postavljen.

14. Iz navedenih razloga je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i na temelju odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu, kako je to presuđeno točkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke presude bez vraćanja na ponovni postupak.

15. Pravilna je odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/25).

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama III. i V. izreke.

17. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

18. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer preinačenjem prvostupanjske presude dosuđen mu je isti iznos.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte