Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1319/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MARIN EXPERT za proizvodnju i usluge, društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 72775095404, Zagrebačka 22, Dugopolje, zastupanoga po punomoćniku Damiru Đegerecu, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoga po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1780/2022-22 od 30. rujna 2024., 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MARIN EXPERT za proizvodnju i usluge d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1780/2022-22 od 30. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju MARIN EXPERT d.o.o., OIB: 72775095404, Zagrebačka 22, 21204 Dugopolje, na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, R-1:559/01/P10, namiri tražbinu u iznosu od 943,65 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 04.06.2019. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 05780367-00201-1900559, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 1.125,00 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj [broj], u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

II/ Nalaže se tužitelju namiriti tuženiku trošak parničnog postupka u visini 1.312,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. g. pa do 31.12.2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud je nesporno utvrdio da je tuženik kupio od tužitelja protuprovalna vrata prema ukupnoj cijeni od tadašnjih 9.110,00 kn, a od koje cijene se 2.000,00 kn odnosilo na montažu, a cijena protuprovalnih vrata je iznosila tadašnjih 7.110,00 kn odnosno 943,65 eur. Tuženik je priznao da je platio 2.000,00 kn, a ostatak od 943,65 eura odnosno tadašnjih 7.110,00 kn nije platio, jer da je prilikom montaže pukla donja lajsna, a koja lajsna navodno nije do danas popravljena. Saslušanom svjedoku BĐ, a koji nije djelatnik tužitelja, sud ne može pokloniti vjeru, jer isti nema točnih saznanja o izvršenim reklamacijama odnosno popravku tuženikovih vrata. Tuženik nije predložio dokaze kojim bi se eventualno utvrdilo da vrata imaju kakav nedostatak, odnosno da nedostaje lajsna te da vrata nisu u funkcionalnom stanju. Odbijajuća presuda je potpuno neosnovano donesena. Sud se poziva na odredbe ZOO-a, navodeći da tuženik kao kupac koji je uredno obavijestio prodavatelja o nedostacima u zakonom roku ima pravo na uklanjanje nedostatka, predaju druge stvari bez nedostatka, zahtijevati razmjerno sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete uključujući i štetu koju je pretrpio na svojim drugim dobrima uslijed neispravnog proizvoda. Tuženik je zahtijevao uklanjanje nedostatka, ali taj nedostatak navodno nije tužitelj otklonio, a što mu ne daje pravo da ne plati cijenu protuprovalnih vrata. Tuženik je mogao sam otkloniti nedostatak odnosno za otklanjanje nedostatka tražiti razmjerno sniženje cijene, a što nije učinio. Tuženik je mogao raskinuti ugovor i vratiti vrata tužitelju i zahtijevati naknadu štete, a što nije učinio. Pored mnogih zakonskih mogućnosti, tuženik koji nije bio zadovoljan puknutom lajsnom, zadržava protuprovalan vrata, bez da ih plati. Sud pogrešno tumači odredbe iz čl. 410. i 422. Zakona o obveznim odnosima, kada u cijelosti odbija tužbeni zahtjev, a zanemaruje odredbu čl. 376. ZOO-a koja propisuje obvezu plaćanja cijene. Nije odlučno za odbijanje cijelog tužbenog zahtjeva što je tuženiku prilikom ugradnje pukla lajsna, već je odlučno da li su tuženiku isporučena protuprovalna vrata sukladno izdanom računu br. 599/01/P10 i specifikaciji na računu i da li je cijena plaćena. Sud je utvrdio da su tuženiku protuprovalna vrata isporučena, a da ih nije platio zbog puknute lajsne. Predlaže se presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova parničnog postupka, uvećanog za troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik predlaže odbiti žalbu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Stoga, u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku, pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.

7. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Sud prvog stupnja, između ostalog, u obrazloženju pobijane odluke navodi:

- da je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva

- da je uz rješenje o ovrsi dostavljen račun R-1: 559/01/P10 od 27.5.2019. na iznos od 943,65 €

- da je iznos od 2.000,00 kn / 265,44 € plaćen i da se odnosi na troškove usluga i montaže

- da je utvrđeno iz korespondencije između tuženika i djelatnice tužitelja PĐ od 13.6.2019., a kojim se e-mailom tuženik obraća djelatnici tuženika, da je prethodnog dana razgovarao sa nekim iz tvrtke, obzirom je prihvatio ponudu za protuprovalna vrata koja su isporučena sa dva mjeseca zakašnjenja, te da je između ostalog, naglasio u e-mailu da su:

- nakon montiranja vrata se mogla otvoriti laganim guranjem, što je reklamirao

- da je uslijed takvog postavljanja vrata došlo je do pucanja lajsne na vratima kroz koju prolazi vjetar, što traje i dalje i grebanja po nosačima

- da su majstori tada rekli da kod sebe nemaju lajsnu i da će je promijeniti u nekoliko dana

- da unatoč nekoliko njegovih poziva, tih nekoliko dana i nadalje traje

- da je iz iskaza svjedoka BĐ utvrđeno da u prostoru u kojem se nalazi MARIN EXPERT d.o.o. nalazi se i firma u kojoj je on zaposlen

- da je u odsutnosti djelatnika tužitelja znao pokazati i prezentirati proizvod kupcu

- da se sjeća tuženika kao kupca protuprovalnih vrata

- da zna da je tuženik imao prigovore na montažu, zna to obzirom na činjenicu da se tuženik žalio na nedostatke za vrata, odnosno podnosio je reklamaciju

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je kod tužitelja kupio protuprovalna vrata

- da mu ih je prezentirao gosp. BĐ, te nakon što je odabrao odgovarajuća vrata, platio je akontaciju od tadašnjih 2.000,00 kn

- da je kod postavljanja puknula donja lajsna, a majstori su mu rekli da će doći sa novom lajsnom i sa unutrašnjom gumom za vrata, obzirom se radi o vanjskim vratima

- da nakon toga nitko nije došao popraviti ta vrata, pa je zato reklamirao kod tužitelja odnosno gđe PĐ

- da usprkos činjenice što je kontaktirao u mnogo navrata MARIN EXPERT da mu se vrata poprave, nakon godinu dana ispostavljen mu je račun da podmiri cjelokupni iznos, a vrata nisu popravljena

- da ga nitko nije povratno nazvao, osim možda jedanput 2021. iz firme i pitao ga "da li kod vas treba popraviti vrata"

- da iz maila jasno stoji i isprika gđe PĐ zbog kompletne situacije i gdje obećava da će vrata biti popravljena uz umanjenje cijene za štetu

- da nakon što je kontaktirao PĐ, po njezinoj uputi nazvao je i BĐ

- da je akontaciju od 2.000,00 kn platio gosp. BĐ u trgovini, prilikom kupnje.

9. Prvostupanjski sud navodi da je utvrdio da su tuženiku isporučena protuprovalna vrata, koja su nepravilno postavljena, odnosno isti dan po ugradnji došlo je do puknuća donje lajsne vrata, a djelatnici koji su postavljali vrata nisu mogli popraviti, jer nisu imali odgovarajuću lajsnu. Tuženiku je obećano da će doći sa novom lajsnom, obzirom se radi o vanjskim protuprovalnim vratima, a što nesporno nije učinjeno. Utvrđeno je da je tuženik sa tužiteljem vodio korespondenciju putem e- maila, ali nedostaci nisu popravljeni.

10. Činjenica da su tuženiku postavljena vrata sa materijalnim nedostacima utvrđena je i iz iskaza svjedoka BĐ, koji je iskazao da je tuženik dolazio reklamirati vrata te da je imao prigovore na montažu. Iz e-mail korespondencije između tužitelja i tuženika, preko djelatnice PĐ, utvrđeno je da je tuženik detaljno opisao kronologiju događaja od trenutka kupnje do trenutka montaže vrata, sve nedostatke je detaljno obrazložio i naveo kada su nastali materijalni nedostaci. Utvrđeno je da unatoč obećanjima djelatnika koji su vršili montažu, te nakon što je tuženik tražio od tužitelja da se uklone materijalni nedostaci, da nedostaci nisu uklonjeni.

11. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio nespornim da su vrata postavljena, da je prilikom postavljanja vrata došlo je do puknuća lajsne na vratima, koja onemogućava korištenje vrata zbog prodiranja vanjskih utjecaja u stan. Tuženik je odmah obavijestio prodavatelja, jer je to bilo vidljivo kod postavljanja vrata da je sporna lajsna puknula, te mu je obećano da će mu biti postavljena nova lajsna u kratkom roku, a što nije učinjeno.

12. Prema stavu prvostupanjskog suda, tuženik je postupio onako kako propisuje odredba čl. 403. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), odmah obavijestio prodavatelja, odnosno materijalni nedostaci bili su poznati djelatnicima koji su postavljali vrata. Obavijest o materijalnim nedostacima prodavatelj je imao odmah po postavljanju vrata.

13. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravo na isplatu cijene vrata, jer je tuženiku kao kupcu dostavio vrata sa materijalnim nedostacima o kojima je odmah obaviješten i koje nije ispravio nakon više od 3 godine od kada je obaviješten o materijalnim nedostacima. Prema odredbi čl. 410. i 422. st. 2. ZOO-a tuženik, kao kupac koji je uredno obavijestio prodavatelja o nedostacima u zakonskom roku, ima pravo na uklanjanje nedostatka, predaju druge stvari bez nedostataka, zahtijevati razmjerno sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete uključujući i štetu koju je pretrpio na svojim drugim dobrima uslijed neispravnog proizvoda. Sud smatra da tužitelj nema pravo na isplatu iznosa koji potražuje od tuženika kao kupca, obzirom nije postupio sukladno zakonu, nije ispunio u cijelosti svoju obvezu prodavatelja. Tuženik od strane tužitelja nije dobio cjelokupno ispunjenje usluge jer mu nije isporučen proizvod kvalitete koju je naručio od prodavatelja. Nisu uklonjeni materijalni nedostatci koji su uzrokovali nemogućnost normalnog korištenja kupljenog proizvoda, pa tužitelj nema pravo na isplatu koju potražuje od tuženika.

14. Tužitelj u žalbi navodi da nije odlučno za odbijanje cijelog tužbenog zahtjeva, što je prilikom ugradnje pukla lajsna, već je odlučno da li su tuženiku isporučena protuprovalna vrata sukladno izdanom računu br. 599/01/P10 i specifikaciji na računu i da li je cijena plaćena. Na opisani način tužitelj ukazuje da mu nije relevantno je li prilikom ugradnje vanjskih protuprovalnih vrata pukla lajsna, da je o istom pravodobno obaviješten, te da taj nedostatak nije niti pokušao otkloniti, već u žalbi predlaže različita rješenja tog nedostatka.

15. Odredba čl. 410. ZOO-a definira prava kupca, koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, a što je ovdje tuženik nesporno i učinio. Odredbom stavka 6. istog članka kupac ima pravo uskratiti plaćanje bilo kojeg nepodmirenog dijela cijene, sve dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke. Nesporno je da prodavatelj nije niti pokušao otkloniti nedostatke, pa kupac ima pravo uskratiti plaćanje bilo kojeg nepodmirenog dijela cijene, sve dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke. Glede daljnjih žalbenih navoda tužitelja, valja reći da stavci 8. i 9. istog članka definiraju da je teret dokaza da je nedostatak neznatan na prodavatelju, a troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj. Zbog svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud presudio kao u izreci pobijane presude.

16. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te sukladno postavljenim zahtjevima. Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

17. Zbog navedenog žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2025.

Sudac

Vitomir Boić